- 1 -              II Kž 316/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 316/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. – ispravak, 110/17. i 118/18.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), okrivljenog Đ. V. i okrivljenog K. P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2020. broj Kov-Us-Iz-18/20 (Kov-Us-30/20) o produljenju i ukidanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe USKOK-a, okrivljenog Đ. V. i okrivljenog K. P. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. S., okrivljenog T. S. i okrivljenog Đ. V. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te protiv okrivljenog Z. B. i okrivljenog K. P. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

 

Pod točkom II. okrivljenom T. S., okrivljenom T. S., okrivljenom Đ. V., okrivljenom Z. B. i okrivljenom K. P. u istražni zatvor uračunato je vrijeme lišenje slobode od 5. srpnja 2019. pa nadalje.

 

Pod točkom III. na temelju članka 103. stavka 2. i članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenog T. B. te je isti odmah pušten na slobodu.

 

Pod točkom IV. određeno je da se na temelju članka 103. stavka 2. ZKP/08. okrivljeni T. B. mora pridržavati uvjeta da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, a boravit će na adresi V..

 

Pod točkom V. na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08. okrivljeni T. B. upozoren je da ako postupi protivno uvjetu određenom pod točkom IV. izreke tog rješenja da će se rješenjem odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika će se odrediti istražni zatvor.

 

Pod točkom VI. okrivljenom T. B. određena je mjera opreza redovitog javljanja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji V., jednom tjedno, svakog ponedjeljka, od 9,00 do 12,00 sati.

 

Pod točkom VII. okrivljeni T. B. upozoren je da će se u slučaju nepridržavanja izrečena mjera opreza zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv dijela rješenja u točkama III. do VII. žalbu je podnio USKOK s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu na način da odredi istražni zatvor protiv VII okrivljenog T. B. iz članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, koji se istražni zatvor ne može zamijeniti mjerom jamstva i mjerama opreza, da vrati položeno jamstvo, odnosno podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje".

 

Protiv dijela rješenja u točkama I. i II. žalbu je podnio okrivljeni Đ. V. po braniteljici, odvjetnici L. P. s prijedlogom "istu uvažiti te III-okr. ukinuti istražni zatvor podredno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP-a".

 

Protiv dijela rješenja u točkama I. i II. žalbu je podnio i okrivljeni K. P. po branitelju, odvjetniku R. K., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "da pobijano rješenje preinači i istražni zatvor protiv žalitelja ukine ili pak da ukine pobijano rješenje i predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje, uz uputu o načinu obrazlaganja općih i posebnih pretpostavki za istražni zatvor, kao i primjenu alternativnih mjera opreza, osobito nakon cijelih godinu dana primjene istražnog zatvora".

 

Žalbe USKOK-a, okrivljenog Đ. V. i okrivljenog K. P. nisu osnovane.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Đ. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te okrivljenog K. P. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i obrazlaže da iz dokaza prikupljenih tijekom istrage, a osobito iz rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji, provedenog telekomunikacijskog vještačenja, međusobne komunikacije i kretanja okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, rezultata provedenih pretraga doma i drugih prostorija, osobnih automobila i sefa, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, provedenog vještačenja od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, nalaza i mišljenja drugih provedenih vještačenja, prikupljenih dokaza putem međunarodne pravne pomoći od Republike Albanije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, podataka o prelascima državne granice Republike Hrvatske, iskaza pojedinih svjedoka te policijskih izvješća, proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja ih se tereti podignutom optužnicom, a koja osnovana sumnja je temeljni uvjet, kako za određivanje, tako i za produljenje istražnog zatvora.

 

S obzirom na žalbene navode okrivljenog Đ. V. ističe se da u odnosu na kazneno djelo iz točke 4.e optužnice navedena osnovana sumnja konkretnije proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. iz kojih proizlazi da je okrivljenik pratio kretanje oštećenika, da se u svom vozilu s okrivljenim T. S. dogovarao o načinu napada na oštećenika, a da su kasnije odustali od dogovorenog napada jer je okrivljenog Đ. V. snimila nadzorna kamera kraj oštećenikove kuće, da su adresu prebivališta oštećenika, osim okrivljenog Đ. V., nadzirali i okrivljeni T. S., J. D. i S. Ž., da su okrivljeni J. D. i S. Ž. dugogodišnji poznanici što je potvrđeno i pretragama njihovih mobitela, kao i da posjećuju caffe bar u koji dolaze i okrivljeni T. S. i Đ. V. kao i da je pretragama doma okrivljenih J. D. i S. Ž. pronađeno oružje namijenjeno napadu i nanošenju tjelesnih ozljeda.

 

Navedena osnovana sumnja proizlazi i iz iskaza svjedoka D. P. te oštećenog I. K..

 

U odnosu na kazneno djelo iz točke 4.f osnovana sumnja također proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. prema kojima su okrivljenici znali da je predmetno vozilo ukradeno, da ga je okrivljeni Đ. V. uzeo "pod dug" i planirao dati u dijelove, da je ono bilo sakriveno u garaži u Z., da su okrivljeni T. S. i Đ. V. na njega stavili nepripadajuće registarske oznake te za njegovu daljnju predaju angažirali i okrivljenog H. F..

 

Iz dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka T. K. proizlazi da je predmetno vozilo bilo u vlasništvu Nacionalnog parka … i da je ukradeno kao i da su ukradene registarske pločice stavljene na to vozilo.

 

U odnosu na kazneno djelo iz točke 4.g optužnice osnovana sumnja proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1.i 3. ZKP/08. prema kojima je dogovaran i proveden način vraćanja duga oštećenog opisan u optužnici, kao i iz iskaza oštećenog D. S. te svjedoka Đ. K., K. S., G. T., J. A., M. B., M. B., G. P., D. K., P. K. i D. P..

 

I konačno iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. u njihovoj ukupnosti proizlazi i osnovana sumnja da bi okrivljenik Đ. V. počinio i kazneno djelo opisano u točki 3. podnesene optužnice.

 

S obzirom na sve provedene dokazne radnje tijekom istrage očito je da je stupanj osnovane sumnje da bi okrivljeni Đ. V. počinio kaznena djela za koja se tereti viši u ovom stadiju postupka od početne.

 

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da u odnosu na okrivljenog Đ. V. i okrivljenog K. P. i dalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo.

 

Naime, navedena opasnost proizlazi iz okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja se tereti okrivljeni Đ. V., a to je da se tereti da je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja zajedno s okrivljenim T. S. i okrivljenim T. S. koje je bilo osnovano s ciljem stvaranja osjećaja straha i nesigurnosti kod drugih i to fizičkim napadima i nanošenjem teških tjelesnih ozljeda te zapaljenjem automobila, kao i da se tereti zbog kaznenih djela poticanja na tešku tjelesnu ozljedu u sastavu zločinačkog udruženja, prikrivanja u sastavu zločinačkog udruženja i protupravne naplate u sastavu zločinačkog udruženja. Iz navedenog proizlazi izrazita upornost i visok stupanj kriminalne volje u počinjenju kaznenih djela s elementima nasilja radi stjecanja visoke imovinske koristi, a što sve, bez obzira na dosadašnju neosuđivanost okrivljenika, opravdava zaključak prvostupanjskog suda o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

 

Kraj navedenog bez značaja su navodi žalbe okrivljenog Đ. V. da se okolnosti da se radi o međudržavnom protupravnom djelovanju, dužem vremenskom periodu i izrazito velikoj količini droge i višemilijunskoj protupravno stečenoj imovinskoj koristi ne odnose na njega.

 

Što se tiče opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na okrivljenog K. P., ona proizlazi iz dosadašnje osuđivanosti okrivljenika koji je prema izvatku iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa osuđivan zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Kada se uz navedeno uzme u obzir da se okrivljeni K. P. u ovom kaznenom postupku tereti ponovo za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11. i to ovaj put u sastavu zločinačkog udruženja te da je osnovano sumnjiv da ga je počinio u roku provjeravanja iz ranije uvjetne osude, kao i za kazneno djelo protupravne naplate u sastavu zločinačkog udruženja te da se protiv njega pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodi drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11., onda je opravdan zaključak prvostupanjskog suda o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod ovog okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, neosnovano okrivljeni K. P. u žalbi navodi da se iz jedne jedine osude za djelo neusporedivo nižeg intenziteta te drugog kaznenog postupka koji će biti spojen na ovaj kazneni postupak, a uzimajući u obzir minornu ulogu okrivljenika, ne može zaključivati o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

U odnosu na daljnje žalbene navode okrivljenog K. P. ističe se da prvostupanjski sud svoj zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela nije temeljio isključivo na okolnostima počinjenja kaznenog djela, a kako je to već gore obrazloženo.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da u odnosu na okrivljenog K. P. i dalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći i postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske u slučaju puštanja na slobodu.

 

Navedene okolnosti su da okrivljeni K. P. uz državljanstvo Republike Hrvatske ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine što, kada se dovede u vezu s težinom kaznenih djela za koje se tereti okrivljeni K. P. i visinom propisane kazne za ta kaznena djela, kao i činjenicom da se tereti da je bio dio zločinačkog udruženja koje je djelovalo na području više država uključujući i Bosnu i Hercegovinu, upućuje na konkretnu i realno predvidivu opasnost od bijega kod okrivljenika.

 

Stoga su neosnovani navodi žalbe okrivljenog K. P. da, osim njegovog državljanstva, ne postoji niti jedna okolnost niti indicij koji bi ga povezivali s teritorijem Bosne i Hercegovine niti upućivali na opasnost da bi on puštanjem na slobodu pobjegao.

 

S obzirom na sve navedene okolnosti i ovaj drugostupanjski sud stava je kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, a kako to u žalbama predlažu okrivljeni Đ. V. i okrivljeni K. P., a s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se terete okrivljenici i kazne koje se mogu očekivati u postupku i potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti.

 

U odnosu na okrivljenog T. B. pravilno mu je prvostupanjski sud ukinuo istražni zatvor na temelju članka 103. stavka 2. i članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP08. te mu na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. odredio mjeru opreza redovitog javljanja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji V., jednom tjedno, svakog ponedjeljka, od 9,00 do 12,00 sati.

 

Naime, protiv okrivljenog T. B. istražni zatvor bio je određen i produljivan iz osnova u članku 123. stavku 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

 

Rješenjem suca istrage broj Kir-Us-127/20 od 28. travnja 2020. koje je postalo pravomoćno 19. lipnja 2020. okrivljeniku T. B. je određeno jamstvo u iznosu od 450.000,00 kuna koje zamjenjuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. a koje se sastoji u uknjižbi založnog prava na nekretnini.

 

S obzirom da je jamstvo u navedenom obliku provedeno, odnosno provedena je uknjižba založnog prava na nekretnini koja je istim rješenjem određena kao predmet jamstva te je okrivljeni T. B. dao obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, ispunjeni su uvjeti iz članka 103. stavka 2. ZKP/08. za ukidanje istražnog zatvora okrivljeniku u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

Kraj navedenog, bez značaja je što je rješenjem suca istrage od 5. svibnja 2020. broj Kir-Us-135/20 produljen istražni zatvor protiv okrivljenog T. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. u obrazloženju kojeg je navedeno da se istražni zatvor ne može zamijeniti nikakvim blažim mjerama te da je to rješenje postalo pravomoćno 4. lipnja 2020., odnosno prije rješenja kojim je određeno jamstvo okrivljeniku.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i kako se svrha istražnog zatvora koji je okrivljenom T. B. bio određen iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može ostvariti određenom mjerom opreza redovitog javljanja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj.

 

Naime, i po stavu ovog drugostupanjskog suda i dalje postoje svi uvjeti za određivanje istražnog zatvora okrivljenom T. B. i to osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo za koje se tereti i opasnost od ponavljanja kaznenog djela, međutim, s obzirom na to da je isti do sada neosuđivan, cijeneći manju kriminalnu količinu od ostalih okrivljenika te vrijeme od godinu dana koje je proveo u istražnom zatvoru, svrha istražnog zatvora, odnosno sprječavanje okrivljenika u ponavljanju kaznenog djela, može se ostvariti i određenom mjerom opreza.

 

Slijedom navedenog, neosnovano USKOK u žalbi navodi da nije bilo uvjeta za zamjenu istražnog zatvora mjerom opreza s obzirom na težinu kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, da je nezaposlen, bez nekretnina i pokretnina u svom vlasništvu i općenito loših imovinskih prilika, kao i da mjera opreza javljanja policajkom službeniku jednom tjedno nije adekvatna za sprječavanje okrivljenika u ponavljanju kaznenog djela.

 

U odnosu na navode USKOK-a ističe se i da iz spisa proizlazi da se okrivljeni T. B. nakon puštanja na slobodu zaposlio kao rukovoditelj građevinskim strojevima u trgovačkom društvu I. d.o.o. zbog čega je zatražio od suda i dobio dozvolu za putovanje u O. na radno mjesto.

 

Iz navedenih razloga žalbe USKOK-a, okrivljenog Đ. V. i okrivljenog K. P. nisu osnovane, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalbe USKOK-a, okrivljenog Đ. V. i okrivljenog K. P. su na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijene kao neosnovane, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. kolovoza 2020.