1

Poslovni broj: Gž-1660/2019-2

 

Poslovni broj: Gž-1660/2019-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Milošu Lojenu kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja F. R., OIB: …, iz P.,  zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u P., protiv tuženika P. A. d.o.o., OIB: …, L.,  zastupanog po punomoćnici S. P. odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P. i F. G., iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1295/2019-55 od 19. srpnja 2019. godine, 7. kolovoza 2020.,

 

presudio je

 

Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1295/2019-55 od 19. srpnja 2019. godine i sudi se:

I Nalaže se tuženiku P. A. d.o.o., OIB: …, L., da tužitelju F. R., OIB: …, iz P., isplati iznos od 47.375,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos počinje teći od dana 19. studenog 2011., pa do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.655,00 kn  (slovima: četrnaest tisuća šest stotina pedeset i pet kuna), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku P. A. d.o.o., OIB: …, L., da tužitelju F. R., OIB: …, iz P., isplati iznos od 47.375,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos počinje teći od dana 19. studenog 2011., pa do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.787,00 kn  (slovima: devettisućasedamstoosamdesetsedamkuna), u roku od 15 dana."

Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj po punomoćniku odvjetniku prvenstveno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Uzgred, žalba se podnosi i zbog bitnih postupovnih povreda te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pitanjima koja za ovaj spor ipak nisu odlučujuća. Tužitelj predlaže na temelju navedenog zbog očite pogrešne primjene materijalnog prava da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i na temelju nesporno utvrđenih činjenica usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik je po punomoćnici odvjetnici podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

Žalba tužitelja je osnovana.

U ponovljenom sporu nakon ukidne odluke ovog suda broj Gž-1470/18-2 od 21. ožujka 2019. godine prvostupanjski sud je održao ročište za glavnu raspravu 19. lipnja 2019., te stranke nisu iznosile daljnjih dokaznih prijedloga te je sud zaključio prethodni postupak i nastavio postupak provođenja glavne rasprave te su pročitani svi provedeni dokazi koji su navedeni u zapisniku s tog ročišta.

I u ovom ponovljenom postupku prvostupanjski sud je zauzeo jednaki pravni stav kao i u prijašnjoj prvostupanjskoj presudi broj P-1512/2015-41 od 7. svibnja 2018. godine te utvrdio slijedeće činjenice:

- da je poduzeće „M.“ d.o.o. od tuženika kupilo osobno vozilo „Citroen BS2“ 3. kolovoza 2011. godine za kupoprodajnu cijenu od 145.769,03 kn te je tuženik i kao ovlašteni serviser na tom vozilu izvršilo ugradnju dodatne opreme što je „M.“ d.o.o. platilo tuženiku 3.426,31 kn,

- da je 18. studenog 2011. godine došlo do zapaljenja navedenog vozila parkiranog ispod nadstrešnice u dvorištu obiteljske kuće u vlasništvu tužitelja uslijed čega je došlo do štete na autu, nadstrešnici i tlakavcima kojima je popločen pod nadstrešnice, a da je pred Trgovačkim sudom u Pazinu vođen parnični postupak u predmetu P-506/12 u pravnoj stvari „M.“ d.o.o. protiv tuženika „P. A.“ d.o.o. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika „C. H.“ d.o.o. i donesena presuda (koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-8914/14-2 od 4.12.2017.) kojom presudom je tuženiku „P. A.“ naloženo isplatiti iznos od 145.769,03 kn s kamatama,

- da je uzrok požara prema nalazu Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ kvar na električnoj instalaciji, najvjerojatnije kvar na akumulatorskoj bateriji koja se nalazi u automobilu „Citroen C3“,

- da je zakonski zastupnik tuženika I. P. kontaktirao trgovačko društvo „C. H.“ d.o.o. pa da je tuženik u razumnom roku obavijestio tužitelja o osobi od koje je nabavilo vozilo „C. H.“ d.o.o. koje je glavni uvoznik za Citroen što je opće poznato.

Razmatrajući sporno pitanje da li je tuženik odgovoran za nastalu štetu na nadstrešnici i njezinoj podlozi, te sporno pitanje visine štete, prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 1073. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05 i 41/08 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da proizvođač koji stavi u promet neki proizvod odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću tog proizvoda bez obzira na krivnju, dakle po principu objektivne odgovornosti. Nadalje, da je proizvođač osoba koja je izradila gotov proizvod, osoba koja je proizvela sirovinu, samostalni ili nesamostalni ugrađeni gotov proizvod, kao i osoba koja se obilježavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili kakvim drugim znakom raspoznavanja predstavlja kao proizvođač, sve sukladno čl. 1076. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 1076. st. 2. ZOO-a ako je proizvod uvezen uzima se da je proizvođač osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje, davanja u zakup ili bilo kojeg drugog oblika stavljanja proizvoda u promet i odgovara solidarno s osobama navedenim u stavku 1. ovog članka. Prema odredbi stavka 3. članka 1076. ZOO-a ako nije moguće utvrditi tko je proizvođač, proizvođačem se smatra svaka osoba koja proizvod stavlja u promet, osim ako ta osoba u razumnom roku ne obavijesti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod. Konačno, prema stavku 4. članka 1076. odredba iz stavka 3. ovog članka primjenjuje se i kad se ne može utvrditi tko je uvezao proizvod, pa i onda ako su ime, tvrtka ili naziv proizvođača navedeni na proizvodu. Prema čl. 1077. ZOO-a ako više osoba odgovara za štetu prouzrokovanu neispravnošću proizvoda njihova je odgovornost solidarna. Zbog toga je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u razumnom roku tužitelja obavijestio o osobi od koje je nabavio vozilo, a to je „C. H.“ d.o.o. i u tome se sastoje razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja, jer da tuženik nije osoba koja bi bila dužna naknaditi štetu tužitelju.

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje sudske odluke, no međutim, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz odredaba čl. 1076. i čl. 1077. ZOO-a.

Iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu i Visokog trgovačkog suda RH, ugovor između kupca „M.“ d.o.o. i prodavatelja „P. A.“ d.o.o. raskinut, a koji subjekti su bili stranke navedenog parničnog postupka i taj ugovor je raskinut izjavom kupca sukladno čl. 410. st. 1. toč. 4. ZOO-a.

Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u ovom sporu odnose se na štetu koja je nastala na objektu vlasništvo tužitelja F. R. u P., i koja šteta je bila predmetom građevinskog vještačenja vještaka S. V., dipl.ing.građ. (nalaz od 23.10.2015. te dopuna nalaza od 1.2.2016., list 114-116 spisa predmeta). „M.“ d.o.o. je vozilo kupilo od tuženika, te također nije sporno da je to vozilo uvezeno po „C. H.“ d.o.o. Z. Uzrok požara je utvrđen i u ovoj parnici, a slijedi i iz utvrđenja presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe Pazin, a to je materijalni nedostatak na vozilu koje je kupilo „M.“ d.o.o. i koje je izgorjelo i pritom oštetilo nekretnine tužitelja F. R..

U svojoj žalbi, kao uostalom i tijekom postupka, tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava te ističe da odredba čl. 1077. ZOO-a predviđa jasno beziznimnu solidarnu odgovornost kada je za štetu neispravnog proizvoda odgovorno više osoba. Konkretno, pojam proizvođač obuhvaća uvoznika automobila (C. automobil import d.o.o.) koji je zajedno s prodavateljem (tuženik) solidarno odgovoran za štetu koja potječe od požara na tom automobilu pa tužitelj može zahtijevati naknadu štete od bilo koje od tih osoba. Zbog toga da eventualno obavješćivanje ili znanje tužitelja o uvozniku ne isključuje odgovornost tuženika kao neposrednog prodavatelja za štetu, već da se obavješćivanjem i znanjem tužitelja kao oštećenika o uvozniku samo širi krug odgovornih osoba od kojih tužitelj može zahtijevati naknadu štete po načelu "i-i" a ne "ili-ili", kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

Po stavu žalbe tužitelja prihvaćanjem logike prvostupanjskog suda nastala bi apsurdna situacija da tuženik ne bi snosio nikakvu odgovornost za štetu od vozila kojeg je upravo on prodao i stavio u promet.

S pravom je tužitelj osporio pravilnost primjene materijalnog prava kako je prije izloženo i po pravnom shvaćanju ovog suda koji je iznesen u citiranoj odluci broj Gž-1470/2018-2 od 21. ožujka 2019., radi se o solidarnoj obvezi na strani proizvođača i tuženika kao prodavatelja – isporučitelja vozila, te nije sporno da je došlo do požara i štete na objektu vlasništvo tužitelja F. R..

Sama šteta i štetni događaj je nesporan u vidu njezinog uzroka, a to je kvar na električnoj instalaciji isporučenog automobila Citroen, te je visina štete procijenjena s iznosom od 47.375,00 kn, a prema konačnoj dopuni nalaza i mišljenja građevinskog vještaka dipl. ing. V. S. (list 114-116 spisa predmeta).

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik je osoba koja je solidarno dužna zajedno s proizvođačem naknaditi prouzročenu štetu koja potječe od vozila C. DS… koje je nesporno isporučeno poduzeću M. d.o.o. kao kupcu od strane tuženika kao prodavatelja, i slijedom toga, a kako je već i navedeno u presudi Gž-1470/18, tuženik odgovara kao prodavatelj za materijalne nedostatke stvari u smislu odredaba čl. 400. i čl. 401. ZOO-a.

Sama šteta je na objektu tužitelja pravilno procijenjena i dospjela je s danom donošenja prvostupanjske presude 19. srpnja 2019. godine i od tog dana tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata, a u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

Kako je prvostupanjska presuda temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a preinačena u cijelosti te je tužitelj uspio u cijelosti u ovom sporu, pa i sa žalbama, to mu je valjalo priznati trošak kako je on zatražen na opredijeljenom troškovniku (list 221 spisa predmeta), odnosno na raspravi 19. lipnja 2019. godine, a u ukupnom iznosu od 14.655,00 kn, time da je tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima 2.7.2015. u iznosu od 500,00 kn, 7.9.2015. 1.000,00 kn, 4.2.2016. 1.000,00 kn, 13.9.2016. 500,00 kn, 31.5.2017. 500,00 kn, 20.6.2017. 1.000,00 kn, 25.4.2018. 1.000,00 kn, 19.6.2019. 500,00 kn, sastav dvije žalbe po 1.250,00 kn, troškovi vještačenja u iznosu od 2.055,00 kn, te troškove pristojbe na jednu presudu prvostupanjskog suda 800,00 kn (budući se u slučaju ukidanja presude ne plaća nova pristojba za presudu u ponovljenom postupku), te pristojbe za dvije žalbe u iznosu od 3.300,00 kn. Odluka o troškovima donesena je temeljem primjene čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/114, 118/14 i 107/15).

 

Koprivnica, 7. kolovoza 2020.