1

Poslovni broj: 19 Povrv-69/2020-12

 

                                              

 

Poslovni broj: 19 Povrv-69/2020-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marine Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja Osiguranje d.d., OIB: iz Z., kojeg zastupa D. I., OIB: .., odvjetnik u S. B., protiv tuženika ZAVODA d.o.o., OIB:, iz O., radi isplate iznosa od 10.236,31 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. srpnja 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 4. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                           Odbija se zahtjev tužitelja Osiguranje d.d., OIB:, Z., za isplatu ukupnog iznosa od 10.236,31 kn (desettisućadvijestotinetridesetšestkuna i tridesetjednalipa) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 487,50 kn (četiristotine osamdesetsedamkuna i pedesetlipa), kao i predvidivi trošak u iznosu od 37,50 kn (tridesetsedamkuna i pedesetlipa), zajedno s pripadajućim kamatama na te troškove, pa se platni nalog  iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tatjane Kovačev u Osijeku poslovni broj OVRV-2209/2019 od 6. prosinca 2019., ukida u cijelosti.

 

2.                   Zahtjev  tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.275,00 kn (dvijetisućedvijestotinesedamdesetpetkuna), odbija se kao neosnovan.

 

3.                     Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 kn (četiristotinekuna) u roku osam dana.

 

4.                Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,00 kn (stotinukuna) odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

                            Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate ukupnog iznosa od 10.236,31 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, a iz razloga što je tuženik s računa sredstava zajedničke pričuve Suvlasnika stambene zgrade S. 137 obvezan podmiriti tužitelju iznos od 10.236,31 kn na ime dospjelih, a nepodmirenih premija osiguranja. Javni bilježnik T. K. u O. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-2209/2019 od 6. prosinca 2019., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, odnosno naveo je kako je u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu, obzirom je u Ugovoru iz kojeg proistječe obveza tuženika ugovorena stvarna nadležnost suda u Zagrebu u slučaju spora, a kao dokaz navedenom priložio je Opće uvjete za osiguranje imovine. Također je naveo kako njegova tražbina proizlazi iz Ugovora o osiguranju kojeg je 2010. tadašnji stambeni upravitelj O. d.o.o. sklopio s tužiteljem u ime i za račun Suvlasnika stambene zgrade u O. Obzirom se za vrijeme trajanja Ugovora o osiguranju promijenio upravitelj stambene zgrade, tuženik je preuzeo i obvezu plaćanja premije osiguranja.

 

                            Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka navodi kako nema nepodmirenih dugovanja prema tužitelju te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako nikada nije prihvatio ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju, odnosno kako nije sklopio ugovor o osiguranju sa tužiteljem te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, tuženik ne spori kako su Suvlasnici stambene zgrade u O. sklopili sa tužiteljem Ugovor o osiguranju, a koji je sklopio tadašnji upravitelj stambene zgrade O. d.o.o. O.. Dalje navodi kako je predmetni ugovor jednostrano raskinut, a obavijest o jednostranom raskidu police osiguranja tuženiku je dostavljena od strane predstavnika suvlasnika T. V..

 

U odnosu na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi i tuženika tijekom postupka, tužitelj ne spori kako tuženik nije u svoje ime i za svoj račun ugovorio osiguranje i kako su to učinili suvlasnici preko stambenog upravitelja no navodi kako su suvlasnici stambene zgrade Ugovorom o upravljanju nekretninom na tuženika, kao svojega stambenog upravitelja, prenijeli obvezu plaćanja premije i dali mu ovlast upravljati sredstvima iz kojih je isti to trebao učiniti, a što nije. Također ne spori kako tuženik nije dužan iz svojih osobnih sredstava platiti premiju osiguranja, ali obzirom je tuženik vlasnik računa na kojem se nalaze sredstva zajedničke pričuve istome se kao tuženiku mora naložiti da upravo iz tih sredstava ispuni obvezu jer da su se kao tuženici naznačili suvlasnici ovrha bi bila nemoguća. Nadalje, navodi kako zahtjev za raskid police osiguranja broj 08-0000054473 nije izjavljen od strane ovlaštene osobe i kao takav nema nikakvog pravnog učinka te kako je tuženik u ime suvlasnika nastavio ispunjavati obveze iz Ugovora o osiguranju dospjele nakon datuma navodnog raskida isteka otkaznog roka koji iznosi 6 mjeseci. Tužitelj je također naveo kako se tuženikovi navodi o prethodnom raskidu ugovora ne odnose na policu osiguranja 13-0000005888, odnosno kako je predmet ovoga spora isplata premija po dvjema policama osiguranja.

                            U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u policu osiguranja broj 08-0000054473 od 20. siječnja 2010., a koju su zaključili stambena zgrada – S. 137 kao ugovaratelj osiguranja i kao osiguranik i tužitelj kao osiguratelj (str. 6 i 35 spisa), policu osiguranja broj 13-0000005888 od 20. siječnja 2010., a koju su zaključili stambena zgrada – S. 137 kao ugovaratelj osiguranja i kao osiguranik i tužitelj kao osiguratelj (str. 7 i 34 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine tužitelja (str. 8-10 i 37-39 spisa), popis dospjelih, a nenaplaćenih premija tužitelja na ime sredstava zajedničke pričuve suvlasnici stambene zgrade – S. 137 od 2. prosinca 2019. (str. 11-12 spisa), ponudu tužitelja za sklapanje ugovora o osiguranju broj C30009721 od 5. siječnja 2010. (str. 31-33 spisa), nalog za plaćanje platitelja Stambena zgrada u suvlasništvu, O., S. 137 u iznosu od 2.541,00 kn na račun primatelja ovdje tužitelja sa računom broj 18615094 tužitelja na ime tuženika od 19. lipnja 2018. sa datumom dospijeća 7. srpnja 2018. i detaljnim prikazom transakcije (str. 36-41 spisa), podnesak iz kojeg je razvidan broj računa novčanih sredstava pričuve Zavoda d.o.o. O. (str. 42 spisa), primjer zahtjeva za izravnu naplatu (str. 43-44 spisa), račun broj 17702904 tužitelja na ime tuženika od 28. prosinca 2017. sa datumom dospijeća 7. siječnja 2018. (str. 45 spisa), račun broj 18825428 tužitelja na ime tuženika od 20. rujna 2018. sa datumom dospijeća 7. listopada 2018. (str. 46 spisa), račun broj 78055658 tužitelja na ime tuženika od 28. prosinca 2018. sa datumom dospijeća 7. siječnja 2019. (str. 47 spisa), račun broj 79164223 tužitelja na ime tuženika od 20. ožujka 2019. sa datumom dospijeća 7. travnja 2019. (str. 48 spisa), račun broj 79375561 tužitelja na ime tuženika od 20. lipnja 2019. sa datumom dospijeća 7. srpnja 2019. (str. 49 spisa), karticu dugovanja tužitelja na ime Stambene zgrade – S. 137 za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 28. travnja 2020. (str. 50-51 spisa), međuvlasnički ugovor sklopljen između Suvlasnika stambene zgrade u O., S. 137 od 21. kolovoza 2015. (str. 58-60 spisa), popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja stambene zgrade u O., S. 137 (str. 61 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u Osijeku, S. 137, broj ugovora 1423 od 10. rujna 2015. sklopljen između ovdje tuženika i Suvlasnika stambene zgrade u Osijeku, S. 137 (str. 62-64 spisa), zahtjev za raskid police osiguranja broj 08-0000054473 Suvlasnika stambene zgrade u O., S. 137 upućen ovdje tužitelju od 16. siječnja 2017. sa povratnicom (str. 65-66 spisa), ispis e-mail komunikacije između ovdje tužitelja i predstavnika S. stambene zgrade u O., S. 137 (str. 67-68 spisa), račun broj 17484147 tužitelja na ime tuženika od 20. rujna 2017. sa datumom dospijeća 7. listopada 2017. sa izvatkom o stanju i prometu od 6. listopada 2017. (str. 72-73 spisa), račun broj 1865094 tužitelja na ime tuženika od 19. lipnja 2018. sa datumom dospijeća 7. srpnja 2018. sa detaljnim prikazom transakcije od 5. srpnja 2018. (str. 74-75 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-541/2018 od 7. ožujka 2018. (str. 76-77 spisa) i ispis e-mail komunikacije od 3. prosinca 2019. (str. 78 spisa).

 

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

U ovoj pravnoj stvari nisu sporne činjenice kako je ovdje tuženik upravitelj Stambene zgrade u O., S. 137, a što je također razvidno iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u O., S. 137, broj ugovora 1423 od 10. rujna 2015. sklopljenog između ovdje tuženika i Suvlasnika stambene zgrade u Osijeku, S. 137 (str. 62-64 spisa) te kako je Tihomir V. predstavnik Suvlasnika stambene zgrade u O., S. 137, a što je razvidno iz međuvlasničkog ugovora (čl. 7.) sklopljenog između Suvlasnika stambene zgrade u O., S. 137 od 21. kolovoza 2015. (str. 58-60 spisa) i popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja stambene zgrade u O., S. 137 (str. 61 spisa).

 

Nesporno je kako je prijašnji upravitelj Stambene zgrade u O., S. 137 sklopio Ugovor o osiguranju sa tužiteljem, a što proizlazi i iz police osiguranja broj 08-0000054473 od 20. siječnja 2010., a koju su zaključili stambena zgrada – S. 137 kao ugovaratelj osiguranja i kao osiguranik i tužitelj kao osiguratelj (str. 6 i 35 spisa), police osiguranja broj 13-0000005888 od 20. siječnja 2010., a koju su zaključili stambena zgrada – S. 137 kao ugovaratelj osiguranja i kao osiguranik i tužitelj kao osiguratelj (str. 7 i 34 spisa) i ponude tužitelja za sklapanje ugovora o osiguranju broj C30009721 od 5. siječnja 2010. (str. 31-33 spisa).

Također je nesporno kako tuženik nije podmirio utužene iznose.

 

U ovoj pravnoj stvari sporna je pasivna legitimacija, odnosno sporno je je li tužitelj u prijedlogu za ovrhu kao ovršenika, odnosno tuženika, trebao označiti Suvlasnike stambene zgrade u O., S. 137 ili je trebao označiti ovdje tuženika.

 

Također je sporno je li Ugovor o osiguranju na temelju kojeg su izdani računi na ime premije osiguranja raskinut kao i je li u ovoj pravnoj stvari nadležan Trgovački sud u Zagrebu.

Tužitelj je tijekom postupka naveo (str. 29 spisa) kako je nesporno kako tuženik nije u obvezi iz svojih osobnih sredstava platiti premiju no isti je vlasnik računa na kojem se nalaze sredstva zajedničke pričuve pa mu se mora naložiti da upravo iz tih sredstava ispuni obvezu.

 

Čl. 378. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; u daljnjem tekstu ZV) propisano je kako su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, dok je st. 3. propisano kako upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom.

 

Nadalje, čl. 378. st. 4. i st. 5. ZV-a propisano je kako upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve i kako zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako nije drukčije određeno.

 

U konkretnom slučaju ovdje tuženik je upravitelj Stambene zgrade u Osijeku, S. 137, a za čije osiguranje Suvlasnici stambene zgrade nisu platili premiju iz sredstava zajedničke pričuve. Naime, tužitelj je u prijedlogu za ovrhu naveo kako isti podnosi radi isplate utuženog iznosa na sredstvima zajedničke pričuve Suvlasnika stambene zgrade S. 137, O., a kao tuženika je označio upravitelja zgrade.

 

U odnosu na sredstva zajedničke pričuve, ona čine imovinu odvojenu od imovine bilo kojeg suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade.

 

Tuženik kao upravitelj zgrade raspolaže sredstvima zajedničke pričuve i zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretnine pred državnim tijelima, a što je ovaj sud.

 

Primjenom prethodno citiranih odredbi ZV-a sud je utvrdio kako je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik kao upravitelj stambene zgrade ne može biti tužena strana u ovom postupku.

 

Zavod za stanovanje d.o.o. kao upravitelj stambene zgrade i ovdje tuženik može jedino pred ovim sudom zastupati suvlasnike stambene zgrade kao zakonski zastupnik, a kao tuženik mogu biti označeni jedino suvlasnici Stambene zgrade u O., S. 137, ili Suvlasnici predmetne zgrade zastupani po upravitelju, ovdje tuženiku.

 

Obzirom upravitelj zgrade može isključivo zastupati suvlasnike u postupku pred sudom, a nikako biti tužena strana, sud je utvrdio kako je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno kako je tužbeni zahtjev neosnovan. Navedeno također proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-243/10-2 od 8. svibnja 2012.

 

Kako je sud utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan, nije odlučivao o daljnjim spornim činjenicama niti cijenio ostale dokaze.

 

Također, sud je na ročištu održanom 11. srpnja 2020. odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem T. V., iz razloga što nije sporno tko je upravitelj zgrade i tko je predstavnik stanara koji u ime suvlasnika potpisao ugovor o upravljanju nekretninom. Nadalje, sud je odbio prijedlog tužitelja da se tuženiku naloži dostavljanje ugovora o otvaranju žiro-računa specifične namjene IBAN HR 3724070001300316300 u svrhu dokazivanja kako isti glasi na tuženika, obzirom se ne radi o spornoj činjenici u ovom postupku. Sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine duga tuženika, a obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) i to članka 151., članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. stavak 1. i stavak 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18) i Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/19).

 

Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 400,00 kn, a koji se odnosi na trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 400,00 kn (Tar. br. 1. t. 1.).

 

Sud tuženiku nije priznao trošak u iznosu od 100,00 kn, obzirom se radi o trošku koji se odnosi na dodatnu pristojbu koja se plaća na rješenje o pristojbi (čl. 28. st. 9. Zakona o sudskim pristojbama).

 

                            Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.             

 

U Osijeku 4. kolovoza 2020.    

 

Zapisničar: Sanda Gučić             

Sudac:

mr.sc. Mirjana Baran

 

 

 

Viša sudska savjetnica:

Marina Ljubičić Knežević

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno u 4 primjerka putem ovog suda.

 

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

 

Rokovi za žalbu ne teku od 1. – 15. kolovoza. (čl. 348. st. 4. ZPP-a)