Poslovni broj: 8 Gž-479/2020-2

1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari  tužitelja A. P. iz S. M., OIB….,  kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženika M. G. iz O., OIB…., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. P-122/2019-10 od 20. veljače 2020., 4. kolovoza 2020.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-122/2019-10 od 20. veljače 2020.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi: 

'Nalaže se tuženiku  M. G. iz  O., OIB…..              da tužitelju A. P., iz S. M.,  OIB….isplati iznos od 7.000,00 kn sa pripadajućom zakonskim zateznom kamatom  počev od dana 16. kolovoza  2018.g. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8.  Zakona o obveznim odnosima do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od  godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi  tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi  troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8.  Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja  kredita  odobrenih  na razdoblje dulje od godine  dana nefinancijskim  trgovačkim  društvima izračunate  za referentno razdoblje a sve to u roku od 8 dana',

u cijelosti kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju  A. P., OIB….. iz S. M.,  da tuženiku M. G., OIB…, iz O., naknadi parnični trošak u iznosu od  150,00 kuna, u roku od 15 dana."

Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora zahtjev je za vraćanjem kapare zbog toga što je ugovor raskinut po samom zakonu budući je rok bio bitan sastojak ugovora, a tuženik svoju obvezu nije u tom roku ispunio.

Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio zaključivši da rok nije bio bitan sastojak ugovora, pa ugovor nije raskinut po samom zakonu. Također je utvrdio i da tužitelj nije ostavio tuženiku naknadni rok za ispunjenje obveze, niti je izjavio da raskida ugovor.

Žalbom se osporava zaključak prvostupanjskog suda da rok nije bio bitan sastojak ugovora i tvrdi da o tome prvostupanjski sud nije dao obrazloženje, čime se za utvrđenje te činjenice vezuje počinjenje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19). Prvostupanjski sud je svoj zaključak o tome da rok nije bio bitan sastojak ugovora utemeljio na tome što je tužitelj postavljanje rashladne vitrine s drugom osobom ugovorio tek za 4 mjeseca nakon roka u kojem je to tuženik trebao obaviti. Dakle, netočna je žalbena tvrdnja da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje o tome zašto rok nije bio bitan sastojak ugovora, a zaključak prvostupanjskog suda, s obzirom na činjenicu da je riječ o radnji koja se obavila u roku od dva dana, životan je i logičan. Potrebno je k tome dodati da sama činjenica da je ugovoren rok za ispunjenje obveze, ne znači da je rok bitan sastojak ugovora; da bi on takav bio potrebno je da je on takav po naravi posla, što ovdje nije slučaj (ugradnja rashladne vitrine) ili da kao takav bude ugovoren (članak 361. stavak 4. ZOO-a), dakle da to bude posebno, jasno i nedvojbeno ugovoreno, a u konkretnom slučaju o tome da je ugovoreno da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u ugovorenom roku nema tvrdnji niti u navodima tužbe.

Stoga, budući rok nije bio bitan sastojak ugovora, to ni ugovor nije raskinut po samom zakonu po isteku tog roka, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud (članak 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), pa je posljedično tome pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je za neispunjenje ugovora odgovoran tužitelj koji je s drugim izvođačem započeo pregovore a da tuženiku nije ostavio dodatni rok za ispunjenje (članak 362. stavak 2. ZOO-a), te i ugovorio ugradnju rashladne vitrine za 4 mjeseca nakon roka koji je bio dogovorio s tuženikom, i da stoga nema pravo tražiti vraćanje kapare,  (članak 304. stavak 2. ZOO-a), radi čega je tužbeni zahtjev odbio.

Dakle, kako nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka na koje ukazuje žalba, a niti neke druge na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a, a niti je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, to je valjalo odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 4. kolovoza 2020.

Sutkinja:

Josita Begović