1

Poslovni broj: 19 P-504/2018-34

 

             

 

 

 

 

Poslovni broj: 19 P-504/2018-34

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marine Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB:, Z., protiv tuženika OSIGURANJE d.d., OIB: .., Z., kojeg zastupa B. N., OIB:, odvjetnik u OD iz Z.,  radi isplate iznosa od 24.266,90 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 31. srpnja 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

" Tuženik osiguranje d.d. iz Z., OIB:.., dužan je platiti tužitelju Zavodu iz Zagreba,  svotu od sveukupno 24.266,90 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

 

na iznos od 10.151,12 kn od 01.12.2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a,

 

na iznos od 14.115,78 kn tekućom od dana 14.6.2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, te naknaditi parnični trošak, a sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

              II              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.520,00 kn (sedamtisućapetstotinadvadesetkuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana

 

 

 

nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,uroku petnaest dana.

 

III              Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.175,00 kn (dvijetisućestosedamdesetpetkuna), odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je osiguranik tužitelja B. G. 19. rujna 1999. stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio M. D., upravljajući osobnim vozilom registarske oznake KR-xxx-CJ, a koje je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika te je M. D. presudom Općinskog suda u Pregradi broj K-42/99 od 14. prosinca 2000. proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode. Nadalje, radi posljedica predmetne prometne nezgode osiguraniku tužitelja B. G. priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a uzrok invalidnosti je ozljeda izvan rada 20 % kao posljedica prometne nezgode i bolesti 80 %. Tužitelj je u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. kolovoza 2016. isplatio mirovinu B. G. u iznosu od 50.755,60 kn, a obzirom je uzrok invalidnosti ozljeda izvan rada 20 %, iznos invalidske mirovine s naslova ozljede izvan rada iznosi 10.151,12 kn, koji za tužitelja predstavlja štetu. Odštetnim zahtjevom od 28. rujna 2016. tužitelj je pozvao tuženika na podmirenje štete u iznosu od 10.151,12 kn, a tuženik po istom nije postupio.

 

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne spori kako se 19. rujna 1999. dogodila prometna nezgoa u kojoj je sudjelovao B. G. i kako je automobil kojim je upravljao M. D. bio osiguran kod tuženika, no tuženik navodi kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, obzirom umirovljenje osiguranika tužitelja nije ni u kakvoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom. Naime, osiguranik tužitelja je umirovljen gotovo 10 godina nakon sporne prometne nezgode, a posljedice ozljeda sanirao je najmanje 8 godina prije umirovljenja, nakon čega je bio uredno zaposlen s punim radnim vremenom dugi niz godina. Nadalje, tuženik osporava kako tužitelj plaća utuženu mirovinu, obzirom uz tužbu nije dostavio nikakav dokaz o plaćanju, a u smislu potvrda o izvršenom platnom prometu. Dalje navodi kako se na predmetni pravni odnos primjenjuju odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno kako tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu samo ako postoji razlika između mirovine odobrene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike, tj. tuženik tužitelju odgovara samo ako isplaćuje veći iznos mirovine nego što bi platio da se radi o umirovljenju zbog ozljede na radu. Također tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja i tjelesnog oštećenja osiguranika tužitelja i navodi kako su rješenja tužitelja upravni akti, a tim odlukama su vezane jedino stranke koje su sudjelovale u postupku donošenja tih odluka te predlaže provođenje vještačenja po vještaku specijalistu medicine rada. Nadalje, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zakonskih zateznih kamata.

 

 

 

 

Podneskom od 5. srpnja 2019. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev, obzirom je nastavio s isplatom invalidske mirovine predmetnom osiguraniku u razdoblju od 1. rujna 2016. do 30. travnja 2019. i nastala mu je nova šteta u iznosu od 14.115,78 kn. Naime, puni iznos isplaćene invalidske mirovine u navedenom razdoblju iznosi 70.578,90 kn, a 20 % od tog iznosa čini iznos od 14.115,78 kn. Tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev koji je tuženik zaprimio 29. svibnja 2019., ali u ostavljenom roku od 15 dana nije podmirio štetu.

 

Dakle, tužitelj od tuženika potražuje ukupan iznos od 24.266,90 kn.

 

Na ročištu održanom 26. rujna 2019. tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, a sud je istu dopustio iz razloga što smatra kako bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

U dokaznom dijelu postupka Sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke i to specijalistu medicine rada prim. dr. sc. M. Z. (nalaz i mišljenje od 19. veljače 2020. (stranica 152-157 spisa) i odgovor na prigovor iz podneska tužitelja na nalaz i mišljenje (stranica 172-182)) te izvršio uvid uzapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave krapinsko zagorske, Postaje prometne policije, broj 511-17-80-Ku-33/99 od 30. rujna 1999. (stranica 4-5 spisa), presudu Općinskog suda u Pregradi poslovni broj K-42/99-23 od 14. prosinca 2000. (stranica 6 spisa), rješenje Zavoda, KLASA: UP/I-141-02/09-01/05112164591, URUDŽBENI BROJ: 341-25-05/3-09-056486, broj spisa 0190671 od 16. srpnja 2009. (stranica 7-9 spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti Zavoda od 23. travnja 2009. (str. 10-11 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Zavoda od 29. travnja 2009. (stranica 12 spisa), presudu Općinskog suda u Pregradi broj P-1/06-46 od 12. listopada 2007. (stranica 13-15 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zlataru broj Gž-1931/07-2 od 15. listopada 2008. (stranica 16-17 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4003/2011 od 17. listopada 2013. (str.18-21 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-156/15 od 21. prosinca 2015. (str.22-24 spisa), zahtjev za naknadu štete tužitelja na ime tuženika od 28. rujna 2016. sa povratnicom (str. 25-26 spisa), obračun isplata Zavoda od 20. rujna 2016. (stranica 27 spisa), podnesak tuženika na ime tužitelja od 2. prosinca 2016. (stranica 28-29 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-533/2014-2 od 9. siječnja 2017. (str.40-41 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (stranica 45-54 spisa), obračun isplata Zavoda od 14. svibnja 2019. (stranica 66 spisa), odštetni zahtjev tužitelja na ime tuženika od 24. svibnja 2019. sa povratnicom (stranica 67 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-645/2016-2 od 14. ožujka 2018. (stranica 72-74 spisa), osobni zdravstveni karton za B. G. na CD-u (str. 84 spisa) i u papirnatom obliku (stranica 88-102 spisa), spis tužitelja u kojem je odlučeno o pravu B. G. invalidsku mirovinu (stranica 104-149 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka dr. med. J. P., spec. med. rada (stranica 163-167 spisa).

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

U ovoj pravnoj stvari nisu sporne činjenice kako je osiguranik tužitelja B. G. stradao u prometnoj nezgodi 19. rujna 1999., a koju je izazvao M. D. i koji je za izazivanje iste proglašen krivim, a što je razvidno iz zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova,

 

 

 

Policijske uprave krapinsko zagorske, Postaje prometne policije, broj 511-17-80-Ku-33/99 od 30. rujna 1999. (str. 4-5 spisa) i presude Općinskog suda u Pregradi poslovni broj K-42/99-23 od 14. prosinca 2000. (stranica 6 spisa).

 

Nadalje, nesporno je i kako je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a uzrok nastale invalidnosti po rješenju tužitelja je ozljeda izvan rada 20 % kao posljedica prometne nezgode i bolesti 80 %, a navedeno također proizlazi iz rješenja Zavoda, KLASA: UP/I-141-02/09-01/05112164591, URUDŽBENI BROJ: 341-25-05/3-09-056486, broj spisa 0990671 od 16. srpnja 2009. (stranica 7-9 spisa), nalaza i mišljenja o invalidnosti Zavoda od 23. travnja 2009. (stranica 10-11 spisa) i mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti, Zavoda od 29. travnja 2009. (stranica 12 spisa).

 

Također je nesporno kako je M. D. imao sklopljen ugovor o osiguranju sa tuženikom za predmet osiguranja - automobil kojim je upravljao prilikom izazivanja predmetne prometne nezgode te kako je tužitelj uputio tuženiku podneske sa zahtjevom za naknadu štete, a po kojima tuženik nije postupio, što je također razvidno iz zahtjeva za naknadu štete tužitelja na ime tuženika od 28. rujna 2016. sa povratnicom (stanica 25-26 spisa) i podneska tuženika na ime tužitelja od 2. prosinca 2016. (stranica 28-29 spisa).

 

U ovoj pravnoj stvari sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, obzirom sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, izveo je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke i to specijalistu medicine rada prim. dr. sc. M. Z., a za potrebe izvođenja predmetnog dokaza pribavio je osobni zdravstveni karton za B. G. na CD-u (stanica 84 spisa) i u papirnatom obliku (stranica 88-102 spisa) i spis tužitelja u kojem je odlučeno o pravu B. G. na invalidsku mirovinu (stranica 103-149 spisa) te je također izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka dr. med. J. P., spec. med. rada (stranica 163-167 spisa).

 

Vještačenje je provedeno na okolnost postojanja uzročne veze između štetnog događaja iz 1999., odnosno prometne nezgode i umirovljenja osiguranika tužitelja B. G. 2009., a vještak je i imao zadatak utvrditi koliko su povrede zadobivene u štetnom događaju utjecale na njegovu radnu sposobnost te u kojem omjeru su sudjelovale u nastanku opće nesposobnosti za rad te se očitovati bi li osiguranik tužitelja otišao u mirovinu neovisno o predmetnom šetnom događaju, obzirom na stanje svoga zdravlja i brojne bolesti koje je imao.

 

U svom nalazu i mišljenju (stranica 152-157 spisa) vještak je naveo kako je ograničenje funkcije u oba kuka, više lijevom, koje je posljedica štetnog događaja iz 1999. kao relativna kontraindikacija u uzročno posljedičnoj vezi sa umirovljenjem osiguranika tužitelja 2009., a predmetno oštećenje samo po sebi nije uzrok ni profesionalne niti opće nesposobnosti za rad. Nadalje, vještak je naveo kako su povrede zadobivene u štetnom događaju utjecale na radnu sposobnost osiguranika tužitelja s omjerom od 10 % u nastanku opće nesposobnosti za rad te kako bi osiguranik tužitelja otišao u mirovinu neovisno o predmetnom štetnom događaju, a obzirom na stanje svoga zdravlja i brojne bolesti koje je imao.

 

 

 

Podneskom od 17. ožujka 2020. tužitelj je istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno isti je naveo kako su četiri vještaka tužitelja i vještak J. P. naveli kako su povrede zadobivene u štetnom događaju utjecale na radnu sposobnost B. G. s omjerom od 20 % u nastanku opće nesposobnosti za rad te kako je mišljenje vještaka u ovome predmetu u suprotnosti sa mišljenjem gore navedenih vještaka.

 

Podneskom od 15. svibnja 2020. vještak se očitovao na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje te naveo kako u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja, odnosno kako su povrede zadobivene u štetnom događaju utjecale na radnu sposobnosti osiguranika tužitelja s omjerom od 10 % u nastanku opće nesposobnosti za rad.

 

Vještak je također naveo kako je u odnosu na radnu sposobnost za poslove čuvara i poslove zaštitara za koje je vještačen osiguranik tužitelja 2009. (poslovi s posebnim zdravstvenim zahtjevima), psihička bolest uzrok u općoj nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja sa 70 %, hipertenzija i toksična lezija jetre sa 5 %, sumarno degenerativne bolesti vratne i LS kralježnice sa pratećim radikulopatijama sa 15 % te sa 10 % kontraktura kuka sa skraćenjem lijeve noge za 1,5 cm i posljedičnim opterećenjem desnog kuka.

 

Također navodi kako oštećenje zadobiveno kao posljedica štetnog događaja iz 1999. (ograničenje funkcije u oba kuka, više lijevom) samo po sebi nije uzrok ni profesionalne niti opće nesposobnosti za rad za poslove čuvara ili zaštitara kao i za poslove koje obavlja u pravilu NKV radnik.

 

Nadalje, vještak se očitovao na primjedbe tužitelja i u odnosu na suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka dr. med. J. P., spec. med. rada (stranica 163-167 spisa) i to na način kako je suglasan kako je B. G. 2009. bio nesposoban za sve vrste poslova koji su vezani za obavljanje teškog fizičkog rada, dizanje, nošenje i prenošenje teških tereta, hod po neravnom terenu kao i penjanje po stepenicama, rad na visini, upravljanje i rukovanje samohodnim strojevima kao i za poslove za koje je potrebna opća intelektualnaa razvijenost te emocionalna stabilnost, no nije suglasan kako je uzrok navedenom samo štetni događaj, što je detaljno obrazložio i na održanom ročištu.

 

Naime, na ročištu održanom 8. srpnja 2020. vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja kao i dopune nalaza i mišljenja, odnosno naveo je kako bi osiguranik tužitelja, a obzirom na sve bolesti i stanja koja su na dan vještačenja na kojem je donesena ocjena kako se radi o općoj nesposobnosti za rad postojale i bez posljedica trajnih ozljeda iz 1999., bio umirovljen zbog opće nesposobnosti za rad. U odnosu na navedeno vještak se pozvao i na vještačenje tužiteljevih  vještaka  koji su naveli kako su bolesti osiguranika tužitelja po njima uzrokovale 80 % opće nesposobnosti za rad, a što je vrlo bitno jer se radi o NKV radniku i bolesti koje je i onda imao, osim psihičkih, anksiozno depresivnog stanja, oštećenja moždane funkcije, nereguliranog krvnog tlaka i ostalih navedenih bolesti, osobito onih uz nabrojene i sustava za kretanje, ne bi mogao na siguran način obavljati ni fizičke poslove cijelo radno vrijeme.

 

Također je vještak naveo kako je ozljeda koju je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi 1999. pridonijela sa udjelom od 10 % u umirovljenju, no osiguranik tužitelja bi i bez nje, zbog trajnih bolesti navedenih ranije, bio umirovljen zbog opće nesposobnosti za rad.

 

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je isti temeljito i objektivno sačinjen te u skladu sa pravilima struke. Također, stranke nakon što je vještak iznio svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, odnosno nakon što je odgovorio na pitanje tužitelja, nisu imale primjedbi niti su predlagale novo izvođenje dokaza vještačenjem.

 

Prema odredbi čl. 1046. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO ) koji se predmetno primjenjuje na temelju odredbe čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, dalje: ZMO), šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi kako je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koja predstavljaju novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu B. G..

 

Međutim, uzevši u obzir činjenicu kako bi tužiteljev osiguranik bio umirovljen neovisno o predmetnom štetnom događaju, obzirom na stanje svoga zdravlja i brojne bolesti koje je imao, a kako je to vještak utvrdio, koje je utvrđenje sud prihvatio u cijelosti, po ocjeni ovoga suda tužitelj ne trpi nikakvu štetu te stoga se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti u cijelosti.

 

Naime, osiguranik tužitelja bi u svakom slučaju bio umirovljen i tužitelj bi mu isplaćivao mirovinu, a ozljede iz predmetne prometne nezgode nisu uzrok umirovljenja pa stoga tužitelj neosnovano od tuženika potražuje naknadu štete na ime isplaćenih mirovina.

 

Tijekom postupka, kao što je već i navedeno, sud je utvrdio kako  tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno kako ne postoji osnova tužbenog zahtjeva te je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

 

Tuženik je također osporavao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno tuženik je naveo kako tužitelj nije dokazao kako je svom osiguraniku isplatio mirovinu, a tužitelj je kao dokaz isplate mirovine sudu dostavio obračune isplata (str. 27 i 66 spisa) i ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 45-54 spisa).

 

Kako je tuženik osporio  visinu utužene tražbine, tužitelj je, na koga je u smislu čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; u daljnjem tekstu ZPP), prebačen teret dokaza, trebao dokazati koliko je stvarno izvršio plaćanje svojem osiguraniku. Time što je tužitelj uz tužbu priložio rješenje o visini određene mirovine te ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, ne predstavlja prema ocjeni ovoga suda dokaz o visini isplaćene mirovine.

 

Naime, obračun isplata i ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja ne predstavljaju javnu ispravu u smislu članka 230. ZPP-a, obzirom se radi o internim dokumentima tužitelja te isti ne dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2796/2018-3 od 24. siječnja 2020. i

 

 

 

presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5266/2015-2 od 22. kolovoza 2017.), odnosno ne predstavljaju dokaz kako je tužitelj isplatio B. G. mirovine, a na temelju kojih isplata tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete od tuženika.

 

Imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja sud je utvrdio kako tužitelj nije u ovom postupku na valjan način dokazao niti visinu svoje tražbine, a teret dokaza leži na tužitelju pa je stoga valjalo tužbeni zahtjev odbiti i zbog ovoga razloga, kao neosnovan.

 

S obzirom da tužbeni zahtjev nije osnovan, sud nije izvodio daljnje dokaze u odnosu na ostale sporne činjenice.

 

Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to za priklop spisa broj P-1/06 Općinskog suda u Pregradi te broj P-297/2017 i P-156/15 Trgovačkog suda u Zagrebu, s obzirom je tužitelj uz tužbu priložio presude koje su donesene u spisima broj P-1/06 i P-156/15, a tuženik je sudu dostavio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-645/2016-2 od 14. ožujka 2018. kojom presudom je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-156/15 i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to članka 151., članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. stavak 1. i stavak 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/19).

 

Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.520,00 kn.

 

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 26. rujna 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu 8. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

 

Nadalje, tuženiku je također priznat trošak za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 3.770,00 kn, a koji se odnosi na izradu nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 3.000,00 kn (uplaćeni predujam) i naknadu putnih troškova i pristupa na glavnu raspravu 8. srpnja 2020. u iznosu od 770,00 kn.

 

Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.175,00 kn odbio kao neosnovan.

 

Naime, Sud tuženiku nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, obzirom to nije nužno potreban trošak jer se presuda objavljuje odmah na e-oglasnoj ploči suda.

 

Nadalje, tuženik je tražio trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 550,00 kn i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 550,00 kn, a koje troškove sud nije priznao, obzirom tuženik iste tijekom postupka nije niti imao.  

 

 

Također, tuženik je tražio trošak u iznosu od 500,00 kn, a koji se odnosi na druge troškove vještaka. Sud je utvrdio kako je tuženik uplatio po navedenoj stavci iznos od 50,00 kn pa je preostali iznos od 450,00 kn na ime drugih troškova vještaka odbio kao neosnovan. 

 

Odluku o kamatama koje teku na parnični trošak sud je donio primjenom članka 29. stavak 1., 2. i 8. ZOO-a).

 

Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

 

U Osijeku 31. srpnja 2020.    

 

Zapisničar: Sanda Gučić             

Sudac:

mr.sc. Mirjana Baran

 

 

 

 

 

 

Viša sudska savjetnica:

Marina Ljubičić Knežević

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

 

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP).

 

Rokovi za žalbu ne teku od 1. – 15. kolovoza. (čl. 348. st. 4. ZPP-a)