Broj: Rev 369/08

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „Z. r.“ d.d. B., kojeg zastupaju punomoćnici V. G. K. i I. R., odvjetnici u S., protiv tuženice Općine Bol, koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva i po protutužbi tuženice Općine Bol, koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u S., protiv tuženika „Z. r.“ d.d. B., kojeg zastupaju punomoćnici V. G. K. i I. R., odvjetnici u S., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3054/05 od 14. prosinca 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-295/01 od 16. prosinca 2004., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

              Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje da je tužitelj „Z. r.“ d.d. vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 706/1 površine 3151 m², čest. zem. 706/3 površine 689 m² i čest. zem. 706/4 površine 5112 m² upisanih u z.u. 1490 k.o. B., koje u naravi predstavljaju kompleks teniskih terena na predjelu „P.“ u B. pa je tuženica dužna trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženice.

              Prihvaćen je protutužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju predati tuženici Općini Bol predmetne nekretnine u posjed.

              Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu 7.137,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je odbijen i zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.

              Ujedno je određeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U odgovoru na reviziju tuženica predlaže da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

              Revizija nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena.

              Drugostupanjski sud je u izreci svoje presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena obzirom da je ocijenio da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da je u obrazloženju presude naznačio sljedeće materijalnopravno pitanje:

              - „…od kakvog je utjecaja na pravo jedinice lokalne samouprave kao vlasnika zemljišta da traži predaju posjeda tog zemljišta od pravne osobe kojoj je navedeno zemljište dodijelila na korištenje temeljem pravnog akta koji je kasnije poništen, činjenica da je zemljištem uz prešutnu suglasnost vlasnika zemljišta i dalje (nakon poništenja rješenja o dodjeli na korištenje) raspolagala i upravljala ta pravna osoba, da je vlasnik zemljišta navedenoj pravnoj osobi izdao građevinsku dozvolu za izgradnju na spornom zemljištu, da je ova pravna osoba na tom zemljištu izgradila sportske terene i zemljište unijela u društveni kapital nema relevantne prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske“.

              Prema odredbi čl. 385.a ZPP, protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP, kao što je to u ovom predmetu slučaj, revizija se može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

              Zbog toga je revizijski sud bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo zbog prethodno navedenog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena i na kojeg se kao na razlog za reviziju revident izrijekom pozvao pa nisu mogli biti uzeti u obzir drugi revizijski prigovori, a posebice oni koji se odnose na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

              U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

              - da je predmetno zemljište od strane tadašnje Skupštine općine Brač (Općina Brač je pravni prednik tuženice) rješenjem broj: UP/I-02/1-2/2-1-1985 od 13. veljače 1985. na temelju neposredne pogodbe dano na korištenje predniku tužitelja radi izgradnje hotelskog naselja „P.“,

              - da je nakon toga presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-1628/1985-4 od 27. lipnja 1985. navedeno rješenje poništeno,

              - da su predmetne nekretnine 1994. cijepane na tri čestice i to 706/1, 706/3 i 706/4,

              - da je prednik tužitelja na spornim nekretninama u razdoblju od 1985. do 1990. izgradio teniska igrališta,

              - da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tužitelja.

              Na osnovu izloženih odlučnih činjenica, a ispitujući pobijanu presudu u okviru postavljenog pitanja, valja reći da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno zaključili da je vlasnik spornih nekretnina tuženica.

              Pravo vlasništva tuženice upisano je u zemljišnim knjigama, a od tog utvrđenja u konačnici i polazi pravno pitanje postavljeno u pobijanoj presudi i u kojem se u uvodnom dijelu navodi da je tuženica vlasnik zemljišta.

              Naime, da bi u režimu bivšeg društvenog vlasništva, neka društvena pravna osoba mogla steći pravo raspolaganja izgradnjom na zemljištu u društvenom vlasništvu pored ostalih pretpostavki morala je steći pravo korištenja radi građenja.

              Pravo korištenja radi građenja na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu društvena pravna osoba stjecala je na temelju pravnog akta nadležnog tijela – skupštine općine, u smislu čl. 42-50. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/80, 42/86, 41/88 i 16/90 – dalje: ZGZ) i ugovora o međusobnim odnosima te uknjižbom u zemljišne knjige (čl. 51. ZGZ).

              Budući da je u ovom slučaju rješenje o davanju građevinskog zemljišta poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama (sada teniskim terenima) odnosno za zaštitu pretvorenih prava u smislu čl. 363. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 51/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) tužitelju nedostaje pravni temelj, jer tužitelj nije stekao, odnosno njegov pravni prednik nije stekao pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu.

              Nadalje, u pogledu građevinske dozvole koja se također spominje u postavljenom pitanju valja odgovoriti da ona nije pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, a osim toga u ovom slučaju građevinska dozvola izdana je na temelju poništenog akta o davanju zemljišta na korištenje.

              Konačno, rješenje Hrvatskog fonda za … u dijelu kojim se u postupku pretvorbe društvenog poduzeća određuje vrijednost društvenog kapitala odnosno temeljni kapital budućeg društva ne prejudicira pravo vlasništva na nekretninama koje su ušle u procjenu.

              Zbog toga, pravilno je u pobijanoj presudi odbijen tužbeni, a prihvaćen protutužbeni zahtjev te je razmatrajući revizijske razloge u okviru postavljenog pitanja valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

              Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 17. studenog 2011.