Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split P-614/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić,
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz S., O.: …., zastupane po punomoćnici D. J., odvjetnici u S., protiv
tuženih pod 1. P. M. iz S., O.:…. i pod 2.
S. B. iz Z., O.:…, oboje zastupanih po punomoćnici
G. B., odvjetnici u S., zbog utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene dana 24. srpnja 2020. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbe
čl. 335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 30. srpnja 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. K. O.: …… vlasnica čest. zem. 756/2, Z.U. 2705, K.O. K. za cijelo.

II. Dozvoljava se tužiteljici M. K. O.: ….. zatražiti i ishodovati uknjižbu
prava vlasništva čest. zem. 756/2, Z.U. 2705, K.O. K., na svoje ime, za cijelo uz
istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene pod 1. P. M. i tuženika pod

2. S. B., svakog za po ½ dijela, sve to u roku od 15 dana.

III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak
ovog postupka u iznosu od 10.872,80 knzajedno sa zakonskom kamatom koja na dosuđeni
iznos troška teče od dana objave prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi, koja je kod Općinskog suda u Splitu zaprimljena 11. veljače 2019. tužiteljica
je navela da je ona stvarna vlasnica nekretnine označene kao čest. zem.756/2, Z.U. 2705, K.O.
K.. Navedenu nekretninu da je stekla darovanjem od M. B. pok. L., a ova
temeljem presude Općinskog suda u Splitu od 7. studenog 1990. pod poslovnim brojem IP-
562/1989 i Ugovora o diobi nekretnina od 23. svibnja 2013. U navedenom postupku
Općinskog suda u Splitu broj IP-562/1989 tužena je bila i P. M., sada tužena pod

2 P-614/2019

1 te D. B. pok. L., prednik i otac tuženika pod 2. Kao suvlasnici na navedenoj
nekretnini pod točkom I. ove tužbe, u zemljišnim knjigama su upisani tuženici pod 1 i pod 2,
svaki za ½ dijela, a kao posjednica za cijelo, na nekretnini je upisana D. B., majka
M. B., prednice tužiteljice. Radi naprijed navedenog tužiteljica predlaže sudu da
donese presudu kojom će se utvrditi da je ista vlasnica predmetne nekretnine za cijelo.
U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da pobijaju navode tužiteljice iznesene u tužbi.
Navodi koje iznosi tužiteljica, da je ona vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. 756/2
upisane u Z.U. 2705 K.O. K., nisu točni. Naime, temeljem presude na koju se poziva
tužiteljica, IP-562/89 od 7. studenog 1990., prednici iste da nisu nikada tražili uvođenje u
posjed, a sama tužena pod 1 kao i prednik tuženika pod 2 smatrali su kako je predmetna
nekretnina njihova i istu su cijelo vrijeme držali u posjedu. Na presudu koju navodi tužiteljica,
IP-562/89, da se ne može provesti ovrha, jer je prošlo više od deset godina, a prednica
tužiteljice da nije zatražila uvođenje u posjed. Tužiteljica da se poziva i na darovni ugovor, ali
kako posjed nije nikada istoj predan razvidno je kako bi u tome slučaju darovni ugovor morao
biti sačinjen u formi javnobilježničkog akta. Zbog navedenog tuženici predlažu da se odbije
tužbeni zahtjev u cijelosti.

U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom: presude Općinskog suda u Splitu pod
poslovnim brojem IP-562/89, zapisnika od 23. svibnja 2013., Ugovora o darovanju nekretnine
od 24. svibnja 2016., izvatka iz zemljišne knjige od 8. veljače 2019. i 7. studenog 2011.,
prijepisa posjedovnog lista od 8. veljače 2019. i 7. studenog 2011., članka s internet portala,
izvoda iz katastarskog plana od 28. listopada 2019., nalaza i mišljenja stalnog sudskog
vještaka P. V., ing. geod. od 3. prosinca 2019. U postupku je izveden dokaz
saslušanjem svjedoka I. O., N. K., M. U., M. B., S. M.
Č. i D. B..

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet ovog postupka zahtjev je tužiteljice da se utvrdi vlasnicom čest.zem. 756/2, Z.U. 2705, K.O. K. za cijelo.

Odredbom čl.114.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09 i 143/12, nadalje u tekstu: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju
pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju
zakona.

Odredbom čl.159.st.1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari
samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje
zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Nadalje je
st.2., iste odredbe citiranog Zakona propisano da samostalni posjednik čiji je posjed
nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe istu stvar dosjelošću vlasništvo protekom deset
godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onome (st.3.) kojem je barem pošten
protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom čl.160. st.2.
ZV-a propisano je pak da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su
prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti
samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je vlasništvo nekretnine stekla darovanjem
od M. B. pokojnog L., a ova temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u
S. broj IP-562/89 od 7. studenog 1990. i temeljem Ugovora o diobi nekretnina od 23.
svibnja 2013. Navedeni akti da nisu dostatni za upis tog prava u zemljišne knjige (neperfektni
su) a u odnosu koje su za predmetnu nekretninu greškom upisani tuženici, koji pravo
vlasništva tužiteljici spore.

3 P-614/2019

Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za K.O. K., a koja se vodi kod O.
suda u S., S. S. u S. i to zk uloška 2705 jasno je utvrđeno kako su u istima
upisani kao suvlasnici tuženici pod 1 i pod 2 i to za po ½ dijela.

Prednica tužiteljice predmetnu je nekretninu stekla na temelju sudske odluke kojom je
utvrđeno da bi ona bila vlasnica, a koja sudska odluka je donesena od strane Općinskog suda
u Splitu dana 7. studenog 1990. pod poslovnom oznakom i brojem IP-562/89. Ta odluka
pravomoćna je sa danom 7. prosinca 1990., a ovršna, također s istim danom. Polazeći od
navedenog, prednica tužiteljice sudjelovala je i u postupku koji je kod ovog suda vođen pod
poslovnim brojem R1-142/09, kada je među strankama, 23. svibnja 2013.g., sklopljen Ugovor
o diobi nekretnina. Predmetnu nekretninu 756/2, vinograd, površine 495 m2 je prednica
tužiteljice darovala tužiteljici ugovorom od 24. svibnja 2016.

Tuženici osporavaju da bi prednica tužiteljice tražila uvođenje u posjed, a za razliku od
nje, tužena pod 1 i prednik tuženika pod 2, za cijelo to vrijeme smatrali su da je predmetna
nekretnina njihova te su je držali u posjedu.

Analizirajući provedeni dokazni postupak, u dijelu koji se tiče saslušanja svjedoka i
parničnih stranaka, iskristaliziralo se da stranke imaju spor odnosno nedoumicu oko
nekretnine u njenom stvarnom izgledu, položaju i površini. Naime, i jedna i druga stranka
držale su da su stvarni vlasnici predmetne nekretnine, a tuženici čak štoviše i da su zemljišni
knjižni odnosno upisani vlasnici.

Dvojbe oko navedenog spora otklonio je sud očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje
vještaka mjernika P. V., koji je nesumnjivo dokazao i dokumentacijom priloženoj u
spisu da je predmetna čest. zem. 756/2 položena u K. K., vođena pod kulturom vinograd,
upisana kao posjed D. B.. S. vještak istakao je u svome zaključku kako je
predmetna nekretnina zapuštena, zarasla i neprohodna te se na terenu niti ne može obići, ali da
je tužiteljica pokazala na terenu upravo čest. zem. 756/2 KO K. koja ima površinu od 495,00
m2, baš onako kako je to u darovnom ugovoru, kojim je obdarila tužiteljicu dala naznačiti
M. B., pok. L. (tužiteljičina pravna prednica).

Sud je tijekom postupka saslušao čitav niz svjedoka te se iz njihovih svjedočenja
izdvaja slijedeće:

Svjedok I. O. potvrdio je da je prije otprilike 2 godine, dakle 2017., bio
zamoljen od N. K. da očisti predmetnu nekretninu, što je on i napravio, a ona mu
uredno platila. Svjedok je opisao da je i tada nekretnina bila prilično zapuštena, pod raznim
mediteranskim biljem, ali da je bilo i opožarenih drva koje je počistio i otklonio s nekretnine.
Svjedok je potvrdio da za cijelo vrijeme dok su obavljali ove radove ih nitko nije ometao i
branio izvođenje istih.

Svjedokinja N. K. potvrdila je da je majka tužiteljice te da ju je pok. teta
M. B. nagradila darovanjem na način da joj je darovala predmetnu nekretninu tj. na
njezinu zamolbu darovanje je učinila njezinoj kćeri M.. Potvrdila je da su naručili kod
I. O. da im očisti nekretninu što da je isti i napravio. U trenutku kada je angažirala I.
O. da je nekretnini uočila jednog U. koji je tu držao pčele, a nakon što je istog
zamolila da makne pčele, isti je to i napravio, iako mu nije bilo drago zbog toga. P.
nekretnina čistila se od strane I. O. još za života sada pok. M. B.. U.
svjedokinja N. K. ukazala je sudu da tuženici pogrešno smatraju kako je pok. M.
B. bila vlasnica čest. 757, a ne 756. Posebno upitana od strane suca je li zbog ovog
čišćenja nekretnine te premještanja pčela od strane I. U. došlo do možebitne tužbe
zbog smetanja posjeda ili pak naknade štete, ista N. K. je odgovorila da se takvo što
nije dogovorilo.

Saslušana je i svjedokinja M. U. koja je u svome iskazu kazala da je međašnik s
predmetnom nekretninom te se prisjetila da je svojevremeno I. O. nešto radio na toj
nekretnini. N. K. da nikada nije njezinog sina pitala da makne pčele jer se njezin sin s

4 P-614/2019

pčelama nije niti bavio nakon što je nešto prije toga jedan susjed zapalio i pčele, a odštetu su
od tog čovjeka dobili. Nadalje je svjedokinja rekla da je na predmetnoj nekretnini povremeno
viđala M. te pogotovo N. K., koja je na nekretnine dovodila i muške i ženske,
koje je narečena htjela prevariti da je zemlja njezina. P. je da je njezinom sinu i njoj
P. M. iza D. rata dozvolila da na toj nekretnini drži pčele.

S. svjedok M. B. kazao je da mu je predmetna nekretnina poznata po
čuvenju te da su je mještani nazivali D. odnosno D. G. D. da
je inače bila prabaka M. K. i da je upravo po tom nazivu nekretnina dobila ime. Zbog
stanja na nekretninama, na tom potezu, mikrolokalitetu, da on ne može niti se usuđuje
ustvrditi tko je i na kojoj nekretnini, koje oznake, što radio.

Svjedokinja S. M. Č., inače kći tužene pod 1 u svome je iskazu
potvrdila da se predmetna nekretnina lokalnim nazivom zove D. z.. Kazala je
također da su se na toj nekretnini nekada uzgajale povrtne kulture i med. voćke čemu je čak i
ona svjedočila do smrti njenog djeda 1988. Jedno vrijeme nekretnina da nije obrađivana, a
nakon velikog požara 2012. konačno su odustali od obrađivanja nekretnine. Predmetu
nekretninu njena majka P. je htjela prodati, no nakon toga tužiteljica je stavila plombu u
zemljišnik i time ih u prodaji spriječila. O. je da bi ikada na predmetnoj nekretnini
vidjela N. ili M. K., ali je potvrdila da je od susjeda čula da obitelj K. čisti
predmetnu nekretninu.

S. D. B. kazao je kako o predmetu spora zna jako dobro činjenice jer je i
sam dio obitelji B.. Predmetna nekretnina 756/2 itekako mu je poznata jer je
svojevremeno doista došlo do toga da su članovi obitelji B. vodili određene postupke pa
tako izađu ostalog i postupak kod Općinskog suda u Splitu IP-562/86 i još jedan predmet u
kojem su pokušali raščistiti do tada neraščišćeno imovinsko stanje. Potvrdio je da je upravo
čest. zem. 756/2 pripala sada pok. teti, M. B.. P. je da je tu nekretninu M.
B. htjela darovati N. K. jer ju je ona pomagala u životnim nedaćama pa je u
konačnici, po uputi i želji N. K., predmetnu nekretninu pok. M. B. darovala
N. kćeri, M. K.. Sporna čestica ne obrađuje se sigurno 30-ak godina. Činjenice
koje zna priopćio je i tuženoj pod 1 u razgovoru kojeg su obavili. On da je zaključio da je po
predočenju činjenica tuženoj pod 1, se ista s time i suglasila.

Indikativno je da je prilikom vršenja očevida na licu mjesta upravo N. K.
(majka tužiteljice) pokazala vještaku predmetnu nekretninu. Kao što je već ranije navedeno,
nekretnina je neobrađena, ne može joj se pristupiti jer je obrasla niskim mediteranskim
raslinjem i dračom. I dok bi se moglo dvojiti u iskaz N. K., S. M. Č.,
zbog obiteljskih veza sa parničnim strankama, problema sa preispitivanjem iskaza I. O.
te D. B. sud nije imao. Oba su iskreno i jasno potvrdila da je predmetna nekretnina
tužiteljičina, da je ranije bila sada pok. M. B. koja ju je pak darovala u znak
zahvalnosti za ukazanu pomoć N. K., odnosno po njenoj uputi njezinoj kćeri, tj.
tužiteljici. I. O. potvrdio je da je čistio predmetnu nekretninu 2017. te da ga u tome nije
nitko smetao. T. usput se navodi da iskaz svjedoka M. B. nije bilo niti potrebno
preispitivati, obzirom da cijeli mikrolokalitet se već duži niz godina ne obrađuje, nekretnine
su obrasle i nepristupačne. Š. se pak tiče svjedokinje U. M., ista je u svome kazivanju
ostavila dojam konfuznosti, ali i netrpeljivosti što je ova svjedokinja ishodila prema tužiteljici
i njezinoj majci navodeći kako su, pogotovo N. K., na predmetnu nekretninu dovodile
razne ljude pokušavajući ih prevariti. O. animozitet i predrasude koje je M. U. prema
obitelji K. nesumnjivo iskazala daje za pravo sudu zaključiti da ista ima svoj osobni interes
da tužiteljica ne uspije u parnici. Uz navedeno kazala je ponajprije da se njezin sin nije niti
bavio pčelama, pa da ih nije ni mogao maknuti, a poslije je ustvrdila da je njoj i njenom sinu
ranije P. M. bila dopustila da na predmetnoj nekretnini drže pčele.

5 P-614/2019

Također je indikativno da su tuženici znali po pričama susjeda da obitelj K.
pokušava prodati predmetnu nekretninu pa čak da je i raščišćavaju a da ih u tome nisu
pokušali zaustaviti pokretanjem parnica na koje po Z.-u imaju pravo npr. vlasničkom tužbom
na zabranu uznemiravanja, posjedovnom na zabranu smetanja ili pak na parnicu zbog naknade
štete zbog izvođenja radova na nekretnini.

Slijedom svega naprijed navedenog i kako je tužiteljica dokazala osnovanost svojeg
traženja promatranog u svjetlu citiranih zakonskih odredbi ZV-a, prihvaćen je njen tužbeni
zahtjev u cijelosti tj. utvrđeno je da je ona na predmetnoj nekretnini stekla pravo vlasništva
dosjedanjem odnosno neperfektnim pravnim poslovima prednice (ali koji svjedoče o
posjedovanju potrebnom za stjecanje prava dosjelošću), s obzirom na upisane zemljišno
knjižne vlasnike koji joj pravo vlasništva spore, pa ona ima pravni interes tužbom za
utvrđenje utvrditi da je to pravo steklo i da je prava vlasnica predmetne nekretnine. kao i da
će se njeno pravo upisati u zemljišne knjige po pravomoćnosti ove odluke a upisano pravo su-
vlasništva tuženih će se izbrisati.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a, a isti trošak obračunat
je pozivom na Tbr.7.toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12) tužiteljici je priznat trošak za: sastav tužbe
i pristup i zastupanje na ročištima za glavnu raspravu na dane 03. srpnja, 19. rujna, 24.
listopada i 22. studenog 2019. kao i 24. srpnja 2020. – svaka radnja po 100 bodova kao i,
pristup na ročište odgođeno bez raspravljanja 10. svibnja 2019. – 50 bodova ili ukupnih 650
bodova. Isti bodovi pomnoženi su iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda
nakon čega je tako dobiveni iznos od 6.500,00 kn uvećan za iznos plaćenog predujma za
izlazak sudske komisije na lice mjesta i dobivanje nalaza i mišljenja vještaka od 3.572,80
kuna kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i odluku u iznosima od po 400,00 kn. Dakle,
ukupan trošak što će ga tuženi naknaditi tužiteljici je iznos od 10.872,80 kuna.

Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 30. srpnja 2020.

SUDAC

Dunja Ljubičić v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od
dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužiteljice
- pun. tuženih pod 1. i pod 2.
- u spis