Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. križ, Dračevac
21 000 Split

Pn-191/2020-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja
M. M., O. ., iz T., Č., kojeg zastupa
punomoćnica I. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika H.
M. d.o.o. Z., O.: , koju zastupa A. J., odvjetnica
iz O. društva H. & P, P. u S., radi naknade štete, nakon
glavne i javne rasprave, održane dana 18. lipnja 2020., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i
zamjenice punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu održanom 30. srpnja 2020.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom
ovrhe u dnevnom listu S. D. o svom trošku objaviti presudu u cijelosti."

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju M. M., O.:
, iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do
konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavku 2.
Zakona o obveznim odnosima.

Za više zatraženi iznos od 15.000,00 kuna s pripadajućom kamatom tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 10. listopada 2014. tužitelj je ustao protiv tuženika, a radi naknade štete.

Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj navodi da je u dnevnom listu S.
D. i na portalu tuženika objavljen članak pod naslovom "" poradi kojeg je tužitelju nastala šteta zbog povrede prava osobnosti, ugleda, časti i
dobrog glasa tužitelja.

Tuženik se usprotivio osnovi i visini tužbenog zahtjeva osporavajući tvrdnje tužitelja
da mu zbog objavljivanja spornog članka pripada naknada štete budući da za dosuđenje
naknade štete nisu ostvarene pretpostavke.





2

Pn-191/2020-4

Odlučujući o tužbenom zahtjevu ovaj sud je svojom presudom poslovni broj Pn-
195/2017 od 25. svibnja 2018. na način da je odbio tužbeno potraživanje:
"I. Dužan je tuženik S. D. d.d. O.: u roku od 8 dana od
pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe u dnevnom listu S. D. o
svom trošku objaviti presudu u cijelosti.

II. Dužan je tuženik S. D. d.d. O.: , u roku od 8 dana
isplatiti tužitelju M. M., O.: , iznos od 20.000,00 kn sa zateznom
kamatom koja teče od dana presuđenja do konačne isplate, po eskontnoj stopi HNB koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet
postotnih poena, pa do konačne isplate.

III. Dužan je tuženik S. D. O.: u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju M. M. O.: parnične troškove
postupka uvećane za zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.“ te obvezao
tužitelja naknadi parnični trošak tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu
od 9.3750,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužitelja Županijski sud u Rijeci je svojim rješenjem poslovni broj
-1716/2018-2 od 22. siječnja 2020. ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovo
suđenje.

U ponovno provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te
je izveo dokaz pregledom članka S. D. od 11. srpnja 2014. pod naslovom
", zahtjeva za objavu ispravka objavljene informacije od 9.
kolovoza 2014., objavljenog ispravka informacija od 17. kolovoza 2014. (demanti),
pregledom spornog članka (list 29-33 spisa), pregledom fotografije lica mjesta (list 47-50
spisa), saslušanjem svjedoka V. U., T. V., M. S., E.
L., L. B., P. M., S. D., saslušanjem tužitelja, dok drugih
dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku ("NN" 117/03), više nije ovlašten i obvezan
potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po
prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1.
prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u
postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.
Kako je tijekom postupka tuženik S. D. d.d. prestao postojati to je ovaj
postupak preuzeo pravni sljednik H. M. d.o.o., sukladno rješenju ovog suda poslovni
broj Pn-191/2020 od 18. lipnja 2020.

Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Među strankama, a nakon provedenog postupka, nije sporno:

- da je dana 11. srpnja 2014. objavljen članak pod naslovom “– autora V. U.

- da je predmetni članak objavljen i na portalu tuženika

- da je pred ovim sudom u tijeku kazneni postupka poslovni broj K-877/2017 (ranije
K-1133/13) protiv okrivljenik: pod 1) M. M., O. , sin
pok. J. i pok. V., rođene H., rođen ., u S.
K., R. S., s prebivalištem T., državljanin
RH i K. N., profesor likovnih umjetnosti, neoženjen, bez djece,



3

Pn-191/2020-4

lošeg imovnog stanja, protiv kojeg je rješenjem pod gornjim poslovnim brojem
dana 12. srpnja 2013. naložena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5.
Zakona o kaznenom postupku, koja je produljena dana 11. rujna 2013., i pod 2)
A. I., O.: ., sina S. i A., rođene Tomaš, rođen . u S., s prebivalištem u S. D., državljanin RH, pismenog, brodograđevni tehničar, oženjen, otac dvoje maloljetne
djece, srednjega imovnog stanja, neosuđivan, da je 29. lipnja 2013. okr. pod 2)
A. I. došao na otok D. V., u uvalu K., do obiteljske kuće
vlasništvo T. V. G., na adresi , a po prethodnom
dogovoru s okr. pod 1) M. M., koji se već tamo nalazio, te koji je
hotimice podesnim predmetom rušio dijelove obiteljske kuće i okućnice, da bi
potom okr. pod 2), znajući za njegove nakane, s bagerom nastavio rušiti glavna
dupla ulazna željezna vrata, sporedna dupla željezna vrata, ogradne zidove,
betonski zid, kamene ploče u površini od 330 m², čelične stupove, betonski zid od
obostrano klesanog kamena visine 120 cm, a dužine 25 m, pješačka željezna vrata
širene 120 cm, betonski zid od obostrano klesanog kamena dužine 13 m,
nadstrešnicu za parkiralište dimenzija 6x6 m, pet stepenica od klesanog kamena,
žardinjeru od kamena dužine 6 m, širine 50 cm, oštetivši time T. V.
G., sveukupno za iznos od 322.566,25 kuna, dakle, okr. pod 1) M.
M. oštetio tuđu stvar, te okr. pod 2) A. I. s namjerom pomogao da
drugome ošteti tuđu stvar. Nadalje, prvookrivljeni M. M. dana 11. srpnja

2013. došao na otok D. V., u uvalu K., gdje je zatekao N.
G., s kojim se verbalno sukobio, da bi u jednom trenutku uzeo čekić u ruku
težak desetak kilograma te mu u nakani da kod njega izazove osjećaj straha i
bojazni za njegov život, rekao mu: G. u. ć. t., zamahnuo čekićem prema
njemu, a kada se N. G. uspio skloniti iza kapije, istome rekao: ubit ću te,
nećeš živ otići s otoka, ubit ću te na spavanju, zatuć ću te kamenom, ubit ću te kao
psa" a kada je, začuvši buku, na mjesto događaja došla supruga N. G., T.
V. G., u nakani da kod nje izazove osjećaj strah i bojazan za njen život,
rekao joj: "iščupati ću ti onu stvar, noge ću ti polomiti, ubit ću vas G.", a što je
kod N. G. i T. V. - G. izazvalo osjećaj straha i bojazni za
vlastite živote, dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih ubiti, pa je time
prvookrivljeni M. M. u stjecaju počinio jedno kazneno djelo protiv
imovine oštećenje tuđe stvari –, djelo opisno u članku 235. stavak 1. i 3.
Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 235. stavak 3. istog zakona, te učinio dva
kaznena djela protiv osobne slobode prijetnje djela opisana i kažnjiva po čl.

139. st. 2. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona, a drugo
okrivljeni A. I. jedno kazneno djelo protiv imovine pomaganjem u
počinjenju kaznenog djela oštećenja tuđe stvari djelo opisano u članku 235.
stavak 1. i 3. te u članku 38. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 235. stavak 3.
i članku 38. istog zakona

- da je tuženik dana 17. kolovoza 2014. objavio ispravak informacije pod naslovom
M. M. nije srušio susjedovu kuću.

Kao sporno u ovom postupku valjalo je raspraviti je li objavljivanjem predmetnog
članaka došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, u vidu povrede dostojanstva časti i ugleda,
narušenoga psihičkog zdravlja te povrede prava privatnosti, odnosno je li tužitelj objavom
spornog članka doživio takav intenzitet duševnih boli koji predstavljaju zakonski uvjet za
popravljanje neimovinske štete objavljivanje presude i dosuđenje pravične novčane naknade.
Odredbom članak 1099. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti
oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka,



4

Pn-191/2020-4

povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja
se postiže pravičnom novčanom naknadom.

Nadalje, odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a, propisano je da će sud u slučaju
povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju dosuditi
pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, time da je
stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane
naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju
kojim služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa
njezinom naravi i društvenom svrhom.

Pod pravima osobnosti kad je u pitanju fizička osoba podrazumijevaju se u smislu
odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Međutim, prvenstveno je valjalo utvrditi je li prema odredbi članka 22. stavka 2.
Zakona o medijima ("NN" broj 59/04, 84/11 i 81/13 dalje: ZM), ispunjen uvjet
jer pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava
ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne
informacije.

Tuženik u svom odgovoru na tužbu tvrdi da je po zahtjevu tužitelja od 9. kolovoza

2014., kojim se od glavnog urednika traži objava ispravka informacije, sukladno odredbi
članka 41. ZM-a traženi ispravak objavio 17. kolovoza 2014. Dakle, kako je traženi ispravak
objavljen sukladno Zakonu o medijima, valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
S obzirom na takav stav ovog suda ovaj sud zaključuje da je ispunjena procesna
pretpostavka za dopustivost podnošenja tužbe sudu, radi naknade nematerijalne štete.
Na temelju navedenih odredbi u nastavku postupka valjalo je odlučiti o zahtjevu
tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, u smislu citiranih odredbi članaka

1099. i 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a, u iznosu od 20.000,00 kuna, zbog toga što je tužitelju
objavljivanjem predmetnog članka povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled i čast uslijed
čega da je imao duševne patnje.

Kao prvo je za navesti da postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu dokazuje
tužitelj, a postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti dužan je dokazati tuženik.
Tuženik tvrdi da bi se u konkretnom slučaju radilo o iznošenju činjenica prvenstveno
iz optužnice broj K-DO-691/2013 od 20. studenog 2013. za koje je autor članka imao osnovan
razlog za povjerovati da su točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru tih
informacija, te da je postojao javni interes za objavom, stoga da je članak napisan u dobroj
vjeri.

Pregledom optužnice broj K-DO-691/2013 od 20. studenog, iz spisa ovog suda
poslovni broj K-877/2017 (ranije K-1133/13) razvidno je da u optužnici stoji:

„protiv pod 1) M. M., O. , sin pok. J. i pok. V.,
rođene H., rođen ., u S. K., R. S., s
prebivalištem T., , državljanin R. i K. N., profesor
likovnih umjetnosti, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, protiv kojeg je rješenjem
pod gornjim poslovnim brojem dana 12. srpnja 2013. naložena mjera opreza iz članka 98.
stavka 2. točaka 4. i 5. Z. o kaznenom postupku, koja je produljena dana 11. rujna 2013.,
i pod 2) A. I., O.: , sina S. i A., rođene T., . u S., s prebivalištem u S. D., D. državljanin RH,
pismenog, brodograđevni tehničar, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, srednjega imovnog
stanja, neosuđivan, da je 29. lipnja 2013. okr. pod 2) A. I. došao na otok D. V.,
u uvalu K., do obiteljske kuće vlasništvo T. V. G., na adresi , a po prethodnom dogovoru s okr. pod 1) M. M., koji se već tamo nalazio,
te koji je hotimice podesnim predmetom rušio dijelove obiteljske kuće i okućnice, da bi
potom okr. pod 2), znajući za njegove nakane, s bagerom nastavio rušiti glavna dupla ulazna



5

Pn-191/2020-4

željezna vrata, sporedna dupla željezna vrata, ogradne zidove, betonski zid, kamene ploče u
površini od 330 m², čelične stupove, betonski zid od obostrano klesanog kamena visine 120
cm, a dužine 25 m, pješačka željezna vrata širene 120 cm, betonski zid od obostrano klesanog
kamena dužine 13 m, nadstrešnicu za parkiralište dimenzija 6x6 m, pet stepenica od klesanog
kamena, žardinjeru od kamena dužine 6 m, širine 50 cm, oštetivši time T. V.
G., sveukupno za iznos od 322.566,25 kuna, dakle, okr. pod 1) M. M. oštetio
tuđu stvar te okr. pod 2) A. I. s namjerom pomogao da drugome ošteti tuđu stvar.
P. M. M. je dana 11. srpnja 2013. došao na otok D. V., u uvalu
K., gdje je zatekao N. G., s kojim se verbalno sukobio, da bi u jednom trenutku
uzeo čekić u ruku težak desetak kilograma te mu u nakani da kod njega izazove osjećaj straha
i bojazni za njegov život, rekao mu: G. u. ć. t., zamahnuo čekićem prema njemu, a
kada se N. G. uspio skloniti iza kapije, istome rekao: ubit ću te, nećeš živ otići s otoka,
ubit ću te na spavanju, zatuć ću te kamenom, ubit ću te kao psa" a kada je, začuvši buku, na
mjesto događaja došla supruga N. G., T. V. G., u nakani da kod nje
izazove osjećaj strah i bojazan za njen život, rekao joj: "iščupati ću ti onu stvar, noge ću ti
polomiti, ubit ću vas G.", a što je kod N. G. i T. V. - G. izazvalo
osjećaj straha i bojazni za vlastite živote, dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih ubiti, pa je
time prvookrivljeni M. M. u stjecaju počinio jedno kazneno djelo protiv imovine
oštećenje tuđe stvari , djelo opisno u članku 235. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo
po članku 235. stavak 3. istog zakona, te počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode
prijetnje djela opisana i kažnjiva po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51.
Kaznenog zakona, a drugo okrivljeni A. I. jedno kazneno djelo protiv imovine
pomaganjem u počinjenju kaznenog djela oštećenja tuđe stvari djelo opisano u članku 235.
stavaka 1. i 3. te u članku 38. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 235. stavak 3. i članku

38. istog zakona".

Saslušani tužitelj M. M. je u svom iskazu naveo da mu je bio užaren telefon
tjedan dana radi objave predmetnog članka. U vrijeme objavljivanja članka da je bio u
N. i za članak da su mu javili prijatelji iz H.. Osobno da je pregledao članak
na internetu i da je članak neistinit, a pogotovo njegov naslov. U članku da je bilo dovoljno
elemenata da svi znaju da je riječ upravo o njemu jer da je on kao profesor radio u T.,
prije nego što je išao vani, tako da njegov identitet uopće nije bio zaštićen. Radi svega toga,
da je doživio šok a i danas da doživljava da ga ljudi po T. zovu pogrdnim imenima npr.
"buldožer". On inače da živi u N., gdje je i radio, a ljeti da bi dolazio na Č. po
3-4 puta godišnje. Sada da je u mirovini pa da je za očekivati da će više boraviti u T.,
odnosno na Č. gdje živi, ali da ga je sram dolaziti u H. jer da ljudi pokazuju prstom
na njega. Novinar prije objavljivanja članka da ga nije kontaktirao, kao ni izvođača radova
kojeg je on angažirao. Dakle, netočno je da bi on rušio susjedovu kuću i on da je upravo u
kaznenom postupku pravomoćno oslobođen bilo kakve krivnje. On da je izvodio građevinske
radove i rušio samo na svome. U predmetnom članku neistinita je i priložena fotografija samo
da bi se pojačao dojam naslova. On da se samo, uistinu, koristio institutom samopomoći u
ovoj pravnoj stvari ali po savjetu svojeg odvjetnika i da je rušio samo na svojoj parceli, na
kojoj da je porušio ogradne zidove i napravio šetnicu na svojoj parceli. Nadalje, da je bio jako
uzrujan zbog izvedenih radova od strane njegovog susjeda i da je morao poduzeti mjere da
zaštiti svoje vlasništvo. U vezi demantija spornog članka da mu nisu poznati detalji, ali da je
moguće da je njegov odvjetnik tražio demanti. Radi spornog članka da nije potražio liječničku
pomoć. Da se ne sjeća kad je prvi put nakon objave članka došao u H., pa da je moguće
da je tek prvi put došao nakon tri mjeseca od objave, ili nakon 6 mjeseci, budući da mu je
nakon toga umro otac, majka i barba. U N. da živi preko 40 godina, međutim da
njega i njegovu obitelj poznaju svi na Č., T., kao i na D.. Za ovu situaciju da
su znali i H. u N. s kojima se on druži i da svi oni redovno čitaju portal



6

Pn-191/2020-4

S. D. i J. lista. Nitko od tih ljudi da mu nije rekao da je pročitao demanti spornog članka a ni on sam da nije znao da je izašao demanti.

Saslušani svjedok V. U. je u svom iskazu naveo da je on napisao članak
pod nazivom B. s. s. k. koji je objavljen u dnevnom listu S.
D. od 11. srpnja 2014., na način da je sve informacije koje su navedene objavio iz
optužnice D.O. koja je bila objavljena na oglasnoj ploči suda. Dakle, svi
podaci u članku da su upravo iz te optužnice pa da je tako objavljen i stav tužitelja spram te
optužnice. Da se ne može točno sjetiti, ali da misli da je pokušao kontaktirati tužitelja,
međutim, da je dobio informaciju da se tužitelj nalazi u inozemstvu. U odnosu na objavljenu
fotografiju u spornom članku da može kazati da se radi o ilustraciji, a čija objava da nije u
njegovoj nadležnosti. U spornom članku da je objavio tužiteljevo ime, ali ne i prezime, iako
da je to mogao jer podatak da je imao iz javno objavljene optužnice pa da je i na taj način
pružena zaštita identiteta tužitelja.

Saslušani svjedok T. V. je u svom iskazu naveo da je o predmetnom
događaju saznao iz novina S. D. i da je prema podacima u tom članku odmah
znao da se radi o tužitelju s obzirom da su bili podaci o imenu i naznaka da je riječ o
profesoru likovne umjetnosti. Kasnije da se sreo s tužiteljem i da su popričali o tome, te da je
onda saznao da nije istina to što je objavljeno u članku. Za članak da je saznao iz novina i da
je nakon toga to komentirao s njegovim bliskim rođacima i da su ga ti njegovi rođaci i susjedi
nazvali "buldožer". U to vrijeme tužitelj da nije bio u H.. To da je trajalo par mjeseci.
Oni da se svakodnevno sastaju u kafiću na Č. i tu da je bila zezancija na račun tužitelja,
dakle, to su njegovi bliski rođaci, susjedi i prijatelji. Tu da ih ima oko 20-ak. S obzirom da je s
tužiteljem dobar prijatelj da mu je poznato da je taj članak poprilično uznemirio, da se stalno
morao opravdavati i objašnjavati što se zapravo dogodilo, u svakom slučaju da mu nije bilo
ugodno, i da može reći da to još uvijek traje kad tužitelj dođe u H..

Svjedok M. S. je u svom iskazu naveo da je u prijateljskim odnosima s M.
M. kojeg da je upoznao preko društva sumještana u kojem se druže zajedno sa
T. V. i E. L.. Točnije da ga poznaje posljednjih 6-7
godina i u tim druženjima da je saznao da tužitelj ima probleme sa susjedom na V.
D.. Jedno jutro dok je pio kavu da je vidio u S. D. predmetni članak i
prema podacima u članku odmah da je znao da je riječ o tužitelju te kako je ostao jako
zatečen jer da je tužitelja poznavao u drugom svjetlu. Poznato mu je da se tužitelj nakon toga
stalno opravdavao glede sadržaja tog članka, a da su ga ljudi po T. nazvali buldožer.
Nadalje, da misli da je tužitelj to teško doživio s obzirom da se stalno opravdavao ljudima po
T.. U prvom kontaktu s M., nakon tog članka, da se M. opravdavao da to da to nije
točno i da je njemu osobno rekao da je radi tog članka završio na tabletama, kao i radi tog
susjeda. Da je bilo tu i drugih raznih komentara drugih ljudi koji su zbog tog članka M.
počeli doživljavati kao luđaka odnosno psihičkog bolesnika. On da smatra da je S.
D. ozbiljna novina, pa da je vidjevši taj članak to zaista povjerovao jer je S.
D. jedan ozbiljni list i članak da je bio koncipiran na način da ono što je napisao da
zna što piše i on da nije imao razlog posumnjati u sadržaj tog članka. On da je ostao šokiran i
te činjenice da je provjerio kod tužitelja koji da mu je tada rekao sasvim drukčije te stvari i
koji da ga je tješio i razjasnio mu te činjenice. Također, da zna da je objavljen demanti, što da
mu je i sam tužitelj rekao, ali od nikoga da nije čuo da je pričao o demantiju.

Saslušani svjedok E. L. je u svom iskazu naveo da je u prijateljskim
odnosima s M. M. i da ga dobro poznaje. Tužitelj da je dobar i emotivan čovjek
kojeg da je značajno uznemirio objavljeni članak. Predmetni članak da je vidio u novinama i
iz sadržaja da je zaključio da se radi o tužitelju, zbog načina na koji je napisan i on da je
osobno pomislio da bi to mogla biti istina. Nakon toga da je razgovarao s tužiteljem i on da
mu je objasnio stvarno stanje stvari. Također, da je bio svjedok kad mu se jednom jedan
čovjek obratio s nazivom "buldožer", što da je tužitelja jako uznemirilo. To da je bilo u kafiću



7

Pn-191/2020-4

na R., gdje se inače druže. Iz svega toga da je zaključio da je tužitelj vrlo teško doživio svu
tu situaciju s objavljenim člankom odnosno neistine koje su o njemu bile. On da je stekao
takav dojam s obzirom da se radi o maloj sredini gdje se svi poznaju. Nadalje, da mu nije
poznato je li objavljen demanti, ali da je sporni članak i sam pročitao. Njegovo mišljenje da je
da ljudi u T. i dalje misle da je taj članak istinit, jer da nije pročitao demanti.
Saslušani svjedok L. B. je u svom iskazu naveo da poznaje tužitelja jer da
obojica žive u T. i da su T.. Najčešće da ga viđa u kafići gdje ujutro piju kavu
dok on boravi u H.. Kad je predmetni članak izašao u novine on da je to odmah i vidio
to jutro u tom istom kafiću gdje svako jutro pročita novine i popije kavu. Sjeća se da je bilo
ljeto i da je to bilo prije 3-4 godine. Odmah iz članka da je shvatio da se to odnosi na tužitelja
i da je bio u šoku jer da zna da tužitelj nije incidentna osoba. On da je u toj njihovoj zajednici
vrlo miran i normalan čovjek pa da mu tako nešto nije bilo jasno za tužitelja. Nakon par dana
da ga je sreo i pitao ga za taj događaj, te da mu je on opovrgnuo istinitost natpisa i da je bio
vidno utučen i uznemiren radi tog članka. Svi u kafiću da su komentirali taj članak, a tužitelj
da je prije toga događaja u kafić dolazio uvijek raspoložen i vedar, a nakon toga događaja
jedno 2-3 godine da bi dolazio, ali da bi bio utučen i zamišljen i da nije bio sposoban za
komunikaciju te je rjeđe dolazio nego prije. Nadalje, da nije pročitao demanti tog članka.
Predmetni članak da je vidio jer da je bio bombastičan naslov. Poznato mu je da su tužitelja
ljudi zaustavljali i propitivali o tom događaju radi čega da se on vidno povukao u sebe i manje
izlazio u kafiće.

Saslušani svjedok P. M. je naveo da o predmetnom događaju zna samo što zna
cijeli T. i okolina a da tužitelja ne poznaje osobno. O predmetnom događaju da je saznao
upravo iz novina i iz razgovora mještana, te da su svi pričali o tome kako je M. M.
porušio kuću. To tako da ide što se u vijestima objavi ljudi vjeruju, odnosno većina ljudi, a i
danas da se priča o tome u određenim okolnostima. Kako ne poznaje tužitelja osobno to da
nema nikakvih saznanja o njegovom ponašanju, ali da nikad nije čuo o tom čovjeku bilo što
loše, samo da zna da je bio profesor u školi. Osobno da ga nije zanimalo je li to istina ili ne.
Nije mu poznato je li izašao demanti tog članka.

U svom iskazu saslušana svjedokinja S. D. je navela da je bila konobarica u
kafiću u kojem je redovito dolazio M. za vrijeme svog boravka u H., pa da ga tako
zapravo poznaje cijeli život. Poznaje ga kao umjetnika koji piše pjesme, slika, proučava
prirodu, koji nikad nije bio u sukobu s okolinom oko sebe, a poznaje ga od svoje desete
godine. Tog jutra da je pogledala članak u novinama i odmah da je znala da je riječ o njemu i
s obzirom na ono što je znala o njemu zaključila da je to on, i da mu se je nešto dogodilo, svi
su u kafiću pričali o tom događaju. Poslije da su svi i ispitivali M. što je to napravio a oni
koji ga ne poznaju da su mu dali nadimak "buldožer". On da je radi toga bio jako "dišperan",
utučen-povučen, depresivan i sl. Nije vidjela da je u S. D. obavljen demanti i
da to nije točno. Ona da povremeno čita demanti kad vidi nešto zanimljivo ali naravno rjeđe
nego velike naslove i glavne vijesti. U konkretnom slučaju demanti uopće da nije vidjela, a
ako ga je i bilo, niti je u kafiću od ikoga čula da je pričao o tom demantiju.

Odredbom članka 21. ZM-a propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom
u mediju prouzroči drugom štetu, dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim
zakonom. Tako je stavkom 4. te zakonske odredbe propisano da nakladnik ne odgovara za
štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

- vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti,
te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu, ili je
prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, ili tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,
- objavljena unutar autoriziranog intervjua,

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere da provjeri



8

Pn-191/2020-4

njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnom mjestu ili je fotografija oštećenika
snimljena uz njegovo znanje i pristanak, radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio
objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

U konkretnom slučaju, a kako to osnovano navodi tužitelj, prijeporni članak je prije
svega najavljen na naslovnici novina pod naslovom .
nadnaslovom …. da bi potom članak bio
objavljen na dvije stranice (na 8. i 9. stranici) novina, u centralnom dijelu sa ogromnim
masnim slovima naslova te velikom fotografijom radnog stroja bagera koji ruši kuću, za
koju fotografiju je utvrđeno da nije autentična, dakle, radi se o fotografiji koja nije snimljena
na licu mjesta. Nadalje, u samom članku se spominje samoinicijativno rušenje susjedove kuće
na D. V. te se nastavno analizira sadržaj optužnice ODO u S. pri čemu se tužitelj i drugooptuženik navode punim imenom i inicijalom
prezimena, uz dodatak da je prvotužitelj iz T., 63-godišnji profesor likovnih umjetnosti
te državljanin H. i N.. Pregledom optužnice ODO
u S. broj K-DO-691/2013 od 20. studenog 2013. se ni na jednom mjestu ne navodi da bi
tužitelj srušio kuću susjeda niti da bi to činio bagerom, već se navodi da je podesnim
predmetom rušio dijelove obiteljske kuće i okućnice, a da je drugookrivljenik bagerom
nastavio rušiti ulazna željezna vrata, ogradne zidove, nadstrešnicu i žardinjeru.

Stoga, ovaj sud zaključuje da naslov teksta te način objavljivanja teksta su na taj način
mogli sugerirati čitatelju drukčije činjenice od onih koje se u samom članku navode i
obrazlažu. Naime, kako je već opisano, sam članak je najavljen na naslovnoj stranici novina,
kako bi se potaknulo zanimanje čitatelja za sam članak koji je opremljen na način da
ogromnim masnim slovima sugerira samo jedno da je tužitelj bagerom srušio susjedovu
kuću, a nikako da bi nekim drugim sredstvom rušio dijelove kuće i okućnice. Uz to ispod
naslova je priložena velika fotografija u boji veličine polovine jedne stranice, na kojoj je
vidljiv bager koji ruši kuću, a oko bagera se nalaze dijelovi otpadnog materijala od rušenja, za
koju fotografiju je nesporno da nije snimljena na nekretnini o kojoj je riječ u članku.

Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava u dijelu koji se odnosi na razloge za
oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu valja istaći da je odredbom članka 21. stavka

4. ZM-a propisano ukupno šest razloga za ekskulpaciju (u šest alineja). Tuženik navodi da je
informacija prenesena iz akta državne odnosno javne vlasti (prva alineja), te da je postojalo
opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije te da je postupao u dobroj vjeri (treća
alineja). Međutim, ukoliko je informacija prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili
sudbene vlasti, dodatni uvjet za ekskulpaciju odnosi se samo na zahtjev da smisao informacije
nije promijenjen uredničkom obradom. S druge strane, kada je razlog za ekskulpaciju u tome
što je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao
osnovani razlog povjerovati da su točne (treća alineja) dodatni uvjeti za ekskulpaciju jesu da
je autor poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, potom da je postojalo
opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije i da je postupano u dobroj vjeri. Posebice
valja ukazati da je državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i
dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, kako je propisano
čl. 3. Zakona o državnom odvjetništvu ("NN" broj 67/2018) i čl. 124. st. 1.
Ustava R. H. ("NN" broj 85/2010 pročišćeni tekst) te ne
predstavlja tijelo zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti. Stoga ni optužnica ne može biti akt



9

Pn-191/2020-4

tijela jedne od triju vlasti, što treba imati u vidu pri ocjeni postojanja razloga iz odredbe
članka 21. stavka 4. ZM-a.

Kod takvog utvrđenja ovog suda nesporno je da tuženik nije dokazao postojanje
eskulpacijskih razloga jer se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o prenošenju sadržaja akta
javne vlasti, a niti je tijekom postupka tuženik dokazao da je provjerio sadržaj te optužnice, a
niti da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije, pa ovaj sud
zaključuje da autor informacije nije postupao u dobroj vjeri.

Stoga, ovaj sud je mišljenja da je ocjenom svih elementa objavljene informacije tj.
članka, uključujući obradu teksta s naslovom i podnaslovom, načina iznošenja pribavljenih
informacija te njegov ukupni sadržaj u kojem se detaljno iznose okolnosti slučaja, osobama
koje su sudjelovale, ne samo da je nakladnik objavio navode iz optužnice već su one iznesene
na način da čitatelju sugeriraju drugačiji njihov značaj od onog kojeg one moraju imati u
danom trenutku, a za koje je nakladnik nije provjerio njihovu istinitost.

Dakle, nakladnik je objavio članak s naslovom da bi bagerom bila srušena susjedova
kuća poradi čega ovaj sud zaključuje da uistinu ne postoje okolnosti koje oslobađaju
nakladnika od odgovornosti za štetu. Dakle, iz samog sadržaja članka čitatelji su očito utvrdili
identitet tužitelja, da je tužitelj putem treće osobe došao s bagerom rušiti dijelove kuće i
okućnice susjeda, pa sami naslov teksta i način objavljivanja teksta, po stajalištu ovog suda je
mogao sugerirati drukčije činjenice, a o čemu i svjedoče saslušani svjedoci kada navode da su
stekli dojam da bi tužitelj srušio kuću. U samom naslovu članka ne navodi se identitet
tužitelja već je taj identitet, o kojem nesporno iskazuju saslušani svjedoci, vidljiv iz sadržaja
tog članka.

Kad se sagledaju ti navodi iz spornog članka u situaciji kad je autor imao mogućnost
na nedvojben način provjeriti objavljene činjenice za zaključiti je da je autor pisao o
činjenicama bez da je prethodno na valjan način provjerio istinitost tih činjenica, stoga,
navodi tuženika da činjenice u tekstu proizlaze iz optužnice ne mogu biti prihvatljivi, kod
činjenice da upravo nakladnik svojim načinom objave sugerira čitatelju drugačiji njihov
značaj od onog kojeg one moraju imati u danom trenutku, a za koje nakladnik nije provjerio
njihovu istinitost.

Stoga, ovaj sud u cijelosti zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o iznošenju
netočnih i nepotpunih informacija u situaciji kad je autor tog teksta imao mogućnost u
potpunosti provjeriti točnost i istinitost svojih navoda. Za zaključiti je da autor nije poduzeo
sve mjere za provjeru točnosti objavljenog, te da ne postoje pretpostavke za oslobođenje
odgovornosti tuženika od odgovornosti za štetu sukladno odredbi članka 21. stavka 4. ZM-a.
Autor predmetnog članka postupao je po ocjeni ovog suda neprofesionalno, isključivo
s ciljem da manipuliraju s javnošću o predmetnom događaju, a ne postupanjem u dobroj vjeri,
a što i proizlazi iz činjenice da je mogao na jasan i nedvosmislen način provjeriti navode o
konkretnom događaju. Ovakva utvrđenja ovog suda tuženik ničim nije osporio a navodi
tuženika da bi samom objavom ispravka bila sanirana šteta su paušalni i neobjektivni.
Navođenje da je tužitelj bagrem srušio kuću je uvredljivo i klevetničko u tim
okolnostima.

S obzirom na navedeno utvrđenje tužitelj je bio izvrgnut povećanom zanimanju
javnosti, o čemu su svjedočili saslušani svjedoci koji su u svojim iskazima navodili o činjenici
da se tužitelj teško nosio s izrugivanjem da bi srušio kuću. Objavljivanjem sporne informacije
koja je intonirana u negativnom duhu prema tužitelju sa sumnjom o neprihvatljivom
postupanju, zasigurno da je pričinjena šteta tužitelju, jer se u javnosti zasigurno stvorila
sumnja u njegovo postupanje.

Na temelju navedenog ovaj sud smatra da je objavljivanjem sporne informacije
povrijeđeno zaštićeno pravo na dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, te da je tuženik
objavljujući netočnu, neistinitu i neprovjerenu informaciju odgovoran za štetu koja takvom
objavom nastane, te je dužan nadoknaditi je, sukladno odredbi članka 1098. ZOO-a.



10

Pn-191/2020-4

Sukladno utvrđenom ovaj sud smatra, da je tužitelj zbog povrede prava osobnosti
odnosno zaštićenog prava na čast i dostojanstvo trpio duševne boli pa da je time dokazao i
postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu kako to propisuje odredba članka 21. stavak 6.
ZM-a, a u svezi s odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a, stoga ovaj sud smatra primjerenim
obvezati tuženika na naknadu štete tužitelju u visini od 5.000,00 kn, ocjenjujući ovaj iznos
primjerenim u konkretnom slučaju, dok je za više zatraženo i to za iznos od 15.000,00 kn
tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II.
izreke ove presude. Tužitelj, osim navoda da je imao neugodnosti, nije dokazao da je uslijed
objave tog članka imao teže neugodnosti. Ovaj sud je vodio računa da se dosuđenom
naknadom neimovinske štete ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i
društvenom svrhom, a cijenio je značenje povrijeđenog dobra i jakost pretrpljenih duševnih
bolova.

Kod dosuđivanja takvog iznosa za pretrpljenu štetu ovaj sud je mišljenja da je upravo
na taj način kod tužitelja pružena primjerena zaštita za pretrpljene bolova pa da u tom smislu
nije bilo mjesta i objavljivanju ove presude, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I.
izreke ove presude.

Tužitelju su priznate i zatezne kamate od presuđenja pa do isplate obzirom da se u
konkretnom slučaju radi o naknadi neimovinske štete, a sve sukladno odredbi članka 29.
stavka 2. ZOO-a.

Na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, a cijeneći cjelokupni tijek postupka i
uspjeh stranaka u ovom postupku, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove,
poradi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

S., 30. srpnja 2020.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku
od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Rijeci, a
putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis




 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu