Poslovni broj: 9. Povrv-325/19-21                                       

Republika Hrvatska                                                            

Trgovački sud u Splitu     

Sukoišanska br. 6., Split                                                         Poslovni broj: 9.Povrv-325/19-21

 

             

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                   

 

Trgovački sud u Splitu u ime Republike Hrvatske, po sucu Vinka Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja S. O. d.o.o., S, OIB: …, protiv tuženika N. T. d.o.o., S., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., radi isplate 5.782,00 kuna, zaključene 20. veljače 2020., objavljene 30. srpnja 2020.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Nalaže se tuženiku N. T. d.o.o., S., da u roku od 8 dana temeljem priloženih računa namiri ovrhovoditelju tražbinu i to ukupan iznos od 5.782,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

              -račun broj 231/S0/1 ovršenik je obvezan platiti ovrhovoditelju iznos od 826,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. rujna 2018. pa do isplate,

-račun broj 266/S0/1 ovršenik je obvezan platiti ovrhovoditelju iznos od 826,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2018. pa do isplate,

-račun broj 267/S0/1 ovršenik je obvezan platiti ovrhovoditelju iznos od 826,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2018. pa do isplate,

-račun broj 268/S0/1 ovršenik je obvezan platiti ovrhovoditelju iznos od 826,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2018. pa do isplate,

-račun broj 277/S0/1 ovršenik je obvezan platiti ovrhovoditelju iznos od 826,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2018. pa do isplate,

-račun broj 278/S0/1 ovršenik je obvezan platiti ovrhovoditelju iznos od 826,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2018. pa do isplate,

-račun broj 279/S0/1 ovršenik je obvezan platiti ovrhovoditelju iznos od 826,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2018. pa do isplate,

 

po stopi do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. do isplate po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31.prosinca 2019. po stopi od 8,11% od 1. siječnja 2020. do isplate po stopi od 8,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. pa do isplate po stopi od 7,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena te trošak ovršnog  postupka u iznosu od 237,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do  30. lipnja 2019. do isplate po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,11%, od 1. siječnja 2020. do isplate po stopi od 6,11%, godišnje, od 1. srpnja 2020. pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II.Dužan je tuženik na ime troška parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 200,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. broj Ovrv-166/2019 od 13. veljače 2019. stavljeno je izvan snage rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 8. svibnja 2019. temeljem članka 54. stavak 1. i 2. a u svezi s odredbom članka 282. i 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

 

2. Tuženik u prigovoru od 12. ožujka 2019. navodi kako je rješenje o ovrsi neosnovano jer nikada nije ugovorena usluga između tuženika i S. o. d.o.o., iz čega proizlazi da tuženik nema nikakvo dugovanje prema tužitelju koji tuženiku nikad prije nije ispostavio račun. Isto tako, u dopisima od 13. rujna 2018., 11. listopada 2018. i 15. veljače 2019. tuženik je više puta molio tužitelja da podmiri svoja dugovanja (račun 15/1/1 iz 2018.), što nije učinjeno do danas. Također je isti dopis dostavljen revizorskom društvu V. d.o.o. koje obavlja reviziju financijskih izvještaja S. o. d.o.o., ali bez rezultata. Prema odluci Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 26. rujna 2011. Klasa: 021-04/11-02/252 Urbroj: 2181/1-01-11-01 i odluci od 12. lipnja 2018. Klasa: 021-04/18-02/196, Urbroj: 2181/1-01-18-1 poduzeće S. o. d.o.o. kao koncesionar nema pravo naplate usluge priveza.

 

3. Nije prijeporno da tužitelj potražuje novčanu tražbinu prema tuženiku temeljem računa br. 231/S/0/1 datiran 20.8.2018. za uslugu korištenja bitvi na Zapadnoj obali za 17.8.2018. i 18.8.2018. motorne jahte oznake 1483 ST dužine 12 m, za iznos od 826,00 kuna, račun br. 266/S/0/1 od 31.8.2018. za uslugu korištenja bitvi na Zapadnoj obali za 23.8.2018. i 24.8.2018. m/y oznake … ST 12 m dužine za iznos od 826,00 kuna, račun br. 267/S0/1 od 31.8.2018. za usluge korištenja bitvi na Zapadnoj obali za 24.8.2018. i 25.8.2018. m/y oznake … ST dužine 12 m za iznos od 826,00 kuna, račun br. 268/S0/1 od 31.8.2018. za usluge korištenja bitvi na Zapadnoj obali za 27.8.2018. i 28.8.2018. za m/y oznake … ST dužine 12 m u iznosu 826,00 kuna, račun br. 277/S0/1 datiran 31.8.2018. za uslugu korištenja bitvi na Zapadnoj obali za 28.8.2018. i 29.8.2018. za m/y … ST duljine 12 m na iznos od 826,00 kuna, račun br. 278/S0/1 od 31.8.2018. za uslugu korištenja bitvi na Zapadnoj obali za 29.8.2018. i 30.8.2018. za m/y … ST duljine 12 m za iznos od 826,00 kuna i račun br. 279/S0/1 od 31.8.2018. za uslugu korištenja bitvi na Zapadnoj obali za 30.8.2018. i 31.8.2018., oznake … ST, duljine 12 m.

 

4. Tužitelj u podnesku od 29. svibnja 2019. navodi da nema nikakva dugovanja prema tuženiku te da S. o. d.o.o. ima pravo korištenja komunalne opreme (bitvi) na temelju Zaključka grada potpisanog od strane ovlaštene osobe gradonačelnika, a da je S. o. d.o.o. u stopostotnom vlasništvu Grada S. te je bespotrebno razmatrati prigovor da ista nije ovlaštena davati komunalnu opremu (bitve u najam). Dostavlja se dokaz da su računi slani tuženiku putem pošte dana 17. rujna 2018. i 26. rujna 2018. te fotografije u boji iz kojih je razvidno da je motorna jahta ST … bila privezana uz Zapadnu obalu dana 17. kolovoza 2018., 23. kolovoza 2018., 24. kolovoza 2018., 27. kolovoza 2018., 28. kolovoza 2018., 29. kolovoza 2018. i 30. kolovoza 2018., u tijeku noći, a što odgovara upravo datumima za koje je tužitelj ispostavio račune za korištenje bitvi na Zapadnoj obali tuženika, a iz javnog pretraživača plovila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture proizlazi da je brodica reg. oznake … ST registrirana kod Lučke kapetanije S. duljine 12 m, vlasništvo tvrtke N. T. d.o.o., dakle tuženika.

 

5. Tužitelj u tijeku postupka tvrdi da je tuženik koristio najam komunalne opreme tužitelja radi čega su mu ispostavljeni računi, jer da se ne radi o privezu nego isključivo o korištenju komunalne opreme odnosno bitvi, sukladno Zaključku gradonačelnika Grada S. od 30. travnja 2014.

 

6. Tužitelj dostavlja Zaključak Gradonačelnika Grada S. Splitsko-dalmatinske županije Klasa: 340-01/14-01/00264 Urbroj: 2181/01-01-14-0003 od 30. travnja 2014. koji je donesen temeljem članka 52. Statuta Grada S. (Službeni glasnik grada S. 17/09, 11/10 ,18/13, 39/13, 46/13 – pročišćeni tekst), temeljem kojeg je dana 30. travnja 2014. zaključkom o davanju ovlaštenja za naplaćivanje korištenja komunalne opreme (bitvi) na Obali kneza Branimira (Zapadna obala) trgovačkom društvu S. o. d.o.o. S., Grad S. dao ovlaštenje da navedeno trgovačko društvo naplaćuje korištenje opreme (bitvi) na području Obale kneza Branimira počevši od 1. svibnja 2014. do opoziva, sukladno cjeniku trgovačkog društva S.o. d.o.o. te da će se međusobni odnosi u svezi realizacije ovog Zaključka regulirati ugovorom te da se Ured Grada zadužuje za realizaciju ovog ugovora. Ovaj Zaključak će se objaviti u Službenom glasniku Grada S.

 

7. Člankom 52. Statuta Grada S. na koji se poziva navedeni Zaključak propisano je da Gradonačelnik donosi opće i pojedinačne akte iz svoje nadležnosti sukladno zakonu, Statutu i drugim propisima. Člankom 48. Zakona o lokalnoj samoupravi, stavak 4 propisuje da Gradonačelnik upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima u skladu sa zakonom i Statutom.

 

8. Tuženik ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, te dostavlja Odluku Županijske skupštine  Splitsko-dalmatinske županije od 12. lipnja 2018. iz kojeg sadržaja je razvidno koje ovlasti tužitelj ima u okviru svoje koncesije na predmetnom dijelu pomorskog  akvatorija. Dodatno ističe da se Splitsko-dalmatinska županija na navedene okolnosti izjasnila u svom dopisu od 14. siječnja 2019. koji se također dostavlja za sud i protivnu stranu. Predlaže da se od tužitelja zatraži ugovor o koncesiji na predmetnom dijelu morskog akvatorija kako bi se utvrdilo ima li pravo na izdavanje isprava koje tuženik u ovom postupku pobija. U odnosu na Zaključak o davanju ovlaštenja za naplaćivanje korištenja komunalne opreme datiran 30. travnja 2014. navodi da se ne radi o valjanom ovlaštenju.

 

9. U svezi prigovora tuženika tužitelj dostavlja Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu uređenja obale i šetnice, izgradnje i korištenje tri ugostiteljska objekta i terasa (štekata) na dijelu k. o. S. predio od Uvale b. do hotela ex. A. kojeg je Splitsko-dalmatinska županija zastupana po A. S. dipl. ing., u nastavku teksta davatelj koncesije i trgovačkog društva S. o. d.o.o. zastupana po direktoru A. K. kao ovlašteniku koncesije, zaključila navedeni Ugovor,  te iz temeljnih odredbi članka 1 proizlazi da je stručno tijelo za ocjenu ponuda za koncesije usvojeno na 49. sjednici održanoj 12. rujna 2011. donijelo Odluku o koncesiji na pomorskom dobru, Klasa: 021-04/11-02/252, kojom se trgovačkom društvu S. o. d.d. iz S. (u nastavku teksta ovlašteniku koncesije) daje pravo uređenja obalne šetnice (popločanje, hortikulturno uređenje, postavljanje urbane opreme i sl.) izgradnje i korištenje tri ugostiteljska objekta i terase (štekata) na dijelu k.o. S. predio od uvale B. do hotela ex A., a sve u skladu s lokacijskom dozvolom Klasa: UP-I-350-05/10-01/0256 od 15.12.2010.g. izdane od Upravnog odjela za urbanizam graditeljstvo i zaštitu okoliša Grada S. Pomorsko dobro na kojem se daje koncesija sastoji se od ukupne tlocrtne površine od  11.702 m2 od čega zauzima ugostiteljski objekt A –b. površine 160,16 m2 i terasa štekat površine 428 m2, objekt B-c.b. površine 78 m2 i terasa –štekat površine 168 m2, te objekt C-c. b. i turist info površine 117 m2 i terasa štekat površine 368 m2, sve kako je naznačeno i nacrtano na snimku stvarnog stanja u mjerilu 1:1000. Koncesija se daje na vremensko razdoblje od 1. studenog 2011. do 31. listopada 2031. te je utvrđena koncesijska naknada u stalnom i promjenjivom dijelu. U svezi prava i obaveza ovlaštenika koncesije ugovoreno je da davatelj koncesije može ukoliko se izmjene dopune i prostornog uređenja ili iz dugih opravdanih razloga izmijeniti granice obuhvata područja koncesije, te je ovlaštenik koncesije dužan za vrijeme trajanja koncesije održavati i štititi pomorsko dobro pažnjom dobrog gospodara te je dužan propisati i osigurati provođenje reda na koncesioniranom području i uređivati to područje tijekom cijele godine, a opća uporaba prostora koncesije ograničena je obavljanjem ovlaštenikove djelatnosti iz članka 1. ove Odluke. Nakon isteka Ugovora o koncesiji ovlaštenik koncesije ima pravo uzeti ono što je temeljem tog ugovora postavljeno na pomorskom dobru kao i prinove bez veće štete za pomorsko dobro, ako to nije moguće postavljeno i prinove smatraju se pripadnošću pomorskog dobra, a davatelj koncesije može tražiti od ovlaštenika da ih o svom trošku i uz svoj rizik ukloni u cijelosti ili djelomično i vrati pomorsko dobro u prijašnje stanje. Ovlaštenik koncesije dužan je pridržavati se svih normi i Zakona o pomorskom dobru i lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 141/06, 38/09) i dijela II točke III koncesije i dijela IV reda na pomorskom dobru te posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti koje je utvrdilo nadležno tijelo. Za odnose koji nisu posebno regulirano ovim ugovorom vrijede odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama Pravilnika o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati ("Narodne novine" broj 50/95) i Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH ("Narodne novine" broj 90/05) koji nisu u suprotnosti sa citiranim Zakonom te drugi propisi koji reguliraju pitanje koncesije na pomorskom dobru.

 

10. Na temelju članka 20. stavak 2 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, članka 26, članka 35, članka 65. stavak 1, članka 63., članka 62. stavak 5, članka 104. stavak 7 Zakona o koncesijama ("Narodne novine" broj 69/17) i članka 20. Statuta Splitsko-dalmatinske županije, Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije (11/09 ,7/10, 10/10, 2/13, 126/17, 35/18), a uz pribavljeno mišljenje stručnog tima za ocjenu ponuda za koncesiju na pomorskom dobru u SDŽ od 4. lipnja 2018., Županijska skupština Splitsko-dalmatinske županije dana 12. lipnja 2018. donijela je Odluku o izmjenama i dopunama Odluka o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu uređenja obalne šetnice, izgradnje i korištenje tri ugostiteljska objekta i terase -štekata na dijelu k.o. S., predio od uvale B. do hotela ex A., Grad S., a koja odluka je bila donesena na 25. sjednici Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 26. rujna 2011. Klasa: 02-04/11-02/252, Urbroj: 2181/1-01-11-1 od 26. rujna 2011. (Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije br. 08/11) time da se u članku 1 iza riječi terasa (štekat) dodaju se slijedeće riječi: "3 led ekrana, dva bankomata i jedan pult za marketinško-promotivne usluge", također se dodaje članak 2a iz kojeg proizlazi da pomorsko dobro koje se daje u koncesiji proširuje se za 1349 kopnenog dijela te se sastoji od kat. čest. 14160 (zu 22541), dijela kat. čest. 14179 (zk uložak 22541) upisane kao pomorsko dobro u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu , ZK odjel. Također je sastavni dio Odluke Splitsko-dalmatinske županije i grafički prikaz sa kopijom katastarskog plana u mjerilu 1:1000 iz siječnja 2018. sa novim točkama koje opisuju područje koncesije iskazane u koordinatnom sustavu. Navedenom Odlukom nadalje utvrđuje se stalni i promjenjivi dio koncesijske naknade time da se promjenjivi dio 3% određuje od prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti i pružanja usluga na koncesioniranom području.

 

11. Iz prethodno navedenog neprijeporno proizlazi da je tužitelj S. o. d.o.o. sa Splitsko-dalmatinskom županijom ima zaključen Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu uređenja obalne šetnice koji je na snazi za razdoblje od 1. studenog 2011. do 31. listopada 2031. te da, iako je u međuvremenu donesena županijska odluka od 12. lipnja 2018., kojom je prošireno područje pomorskog dobra, međutim koncesijski ugovor sa trgovačkim društvom S. o. d.o.o. nije stavljen izvan snage. Stoga proizlazi da bi tužitelj bio aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe kojom traži naknadu za korištenje bitvi u svrhu priveza plovila koje su ugrađene na obali, kako to proizlazi iz ovlasti temeljem ugovora o koncesiji. Sud nije uzeo u obzir zaključak gradonačelnika Grada S. kojim tužitelju daje ovlaštenje za naplaćivanje komunalne opreme (bitve) jer neprijeporno jest da se bitve nalaze na pomorskom dobru i Grad S. nema ovlasti na donošenje zaključaka kako je to navedeno u ovlaštenju od 30. travnja 2014.

 

12. Članak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (u daljnjem tekstu ZPDML) uređuje pravni status pomorskog dobra, utvrđivanje njegovih granica, utvrđivanje i zaštita pomorskog dobra, upotreba i korištenje, razvrstaj luka, lučko područje, osnivanje lučke uprave, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, korištenje lučke nadgradnje i podgradnje te bitna pitanja o redu u morskim lukama.

 

13. Članak 2. stavak 5. ZPDML propisuje da je koncesija pravo koji se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama, sukladno prostornim planovima, a točkom 6. istog članka da je koncesijsko odobrenje akt na temelju kojeg se fizičkim ili pravnim osobama daje na korištenje pomorsko dobro za obavljanje djelatnosti koje ne isključuju ni ograničuju opću upotrebu pomorskog dobra.

 

14. Člankom 3. stavak 1. ZPDML je propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa RH, ima njezinu osobnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno povezano na površini ili ispod nje.

 

15. Člankom 5. ZPDML stavak 1. je propisano da građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom se smatraju pripadnošću pomorskog dobra te se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

 

16. Članak 6. stavak 5. ZPDML propisuje da gospodarsko korištenje pomorskog dobra je korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarske djelatnosti, sa ili bez korištenja postojećih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru, te sa ili bez gradnje novih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru.

 

17. Članak 7. stavak 1. ZPDML propisuje da za posebnu upotrebu ili korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim ili pravnim osobama dati koncesija, a u stavku 2. istog članka za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje. U stavku 3 je propisano da pomorsko dobro može se dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje sukladno s propisima o zaštiti okoliša i prirode. U stavku 4. je propisano da koncesija na pomorskom dobru može se dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama.

 

18. Člankom 10. ZPDML je propisano da pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva se održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra, općoj upotrebi te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesije ili koncesijskog odobrenja.

 

19. Navedene odredbe iz ZPDML su citirane iz razloga kako bi se neprijeporno zaključilo kako se u ovoj pravnoj stvari radi o pomorskom dobru u naravi obali na kojem su ugrađene bitve koje služe za privez brodova, za koje područje obale tužitelj ima ovlasti koje proizlaze iz Ugovora o koncesiji koji je zaključen sa Splitsko-dalmatinskom županijom.

 

20. Tužitelj je na ročištu od 20. veljače 2020. dostavio cjenik  za dnevni najam bitvi koji je prema kazivanju punomoćnika tužitelja bio dostavljen za razdoblje od 1. lipnja do 30. lipnja i od 1. srpnja do 31. kolovoza i 1. rujna do 30. rujna bio javno obznanjen na internetskim stranicama, međutim u trenutku održavanja ročišta 20. veljače 2020. nije se mogao pročitati sa internetskih stranica jer se stranice obnavljaju, te da se radi o važećem cjeniku koji je izložen na vidljivom mjestu u prostorijama tužitelja na Zapadnoj obali, te da je obračun izvršen sukladno važećem cjeniku, da su računi dostavljeni tuženiku te da isti nikada nije na račune imao prigovora.

 

21. Pregledom ispisa cjenika tužitelja proizlazi da je izvršen obračun dnevnog najma bitvi prema podacima iz postojećeg cjenika koji je bio na snazi za razdoblje od 1. lipnja  do 31. listopada 2018. prema dužini plovila, te stoga ne stoji prigovor tuženika da tužitelj nema ovlast naplaćivati korištenje veza, iz razloga jer iz ugovora o koncesiji proizlazi da je tužitelj ovlašten na komercijalno gospodarenje pomorskim dobrom te u tu svrhu i obračunao uslugu korištenje bitvi prema postojećem cjeniku.

 

22. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem predloženih svjedoka jer iz priloženih dokaza u spisu neprijeporno proizlazi da je zahtjev tužitelja neosnovan, a niti je osnovan prigovor tuženika u kojem navodi da on ima svoje dugovanje prema tužitelju te da nikada nije ugovorio uslugu sa tužiteljem. Samom činjenicom što je tuženik privezao svoje plovilo za obalu, na način da je koristio bitve sa obale prihvatio je uslugu najma bitvi, koji se obračunava prema postojećem cjeniku tužitelja za takvu vrstu usluge, a što je vidljivo iz priloženih fotografija za datume prema kojima su izdani računi.

 

23. Stoga je temeljem gore navedenog usvojen tužbeni zahtjev te odlučeno kao u izreci pod točkama I i II izreke.

 

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 –proč. tekst, 25/13 i 89/14-Odluka USRH i 70/19, dalje ZPP-a), tužitelju je priznat trošak pristojbe odluke u iznosu od 200,00 kn prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 110/15).

 

U Splitu 30. srpnja 2020.

 

             

                                                                                                              Sudac

 

                                                                                                                Vinka Mitrović,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ove presude, u 3 primjerka.