1

Poslovni broj: 7 Pn-810/2019-65

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Zagrebačka 22, Sesvete

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Pn-810/2019-65

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz D. S., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ž. c. Z. ž. d.o.o. D. Z., …, OIB…, kojeg zastupa M. Š., punomoćnik po zaposlenju, i Ž. u. Z. ž., Z., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Ž. c. Z. ž. d.o.o. C. o. d.d. Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. srpnja 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Ž. u.  Z. ž. i umješača, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika Ž. c. Z. ž. d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 29. srpnja 2020., objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1.          Nalaže se tuženicima Ž. c. Z. ž. d.o.o. D. Z., …, OIB… i Ž. u. z.c. Z. ž., Z., OIB…, da tužitelju S. C. iz D. S., OIB… isplate iznos od 16.032,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.
2.          Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 16.032,12 kn u razdoblju od 6. siječnja 2017. do 29. srpnja 2020. kao neosnovan.
3.          Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 12.260,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena roku od 15 dana.

Obrazloženje

 

Tužitelj je 17. veljače 2015. podnio tužbu u kojoj navodi da je 10. listopada 2013. pretrpio imovinsku štetu na osobnom vozilu marke BMW, registarskih oznaka ZG … tako što je prednjim desnim kotačem naletio na udarnu rupu nepravilnog oblika koja se protezala uz zapadni rub kolnika dužine 4,60 m, širine 0,40 m i dubine 0,14 m s oštrim bridom. Tužitelj se tada kretao kolnikom H. c. koja ima oznaku LC broj … i nalazi se u B.. Na tužiteljevom vozilu je došlo do oštećenja zbog kojih je tužiteljevo vozilo neupotrebljivo od dana štetnog događaja, a prema ponudi za popravak vozila koju je tužitelj pribavio od zastupnika za vozila BMW T. & Co. popravak vozila stoji 28.234,94 kn. Prema navodima tužbe tužitelj se obratio tuženiku Ž. c. Z. ž. d.o.o. (dalje u tekstu: Ž. c.) koji je otklonio svoju odgovornost navodeći da radove održavanja javnih cesta obavlja na temelju ugovora o održavanju koji je zaključen s Ž. u. za ceste Z. ž. (dalje u tekstu: Ž. u.) i da se međusobni odnosi s naručiteljima ne odnose na treće osobe, ali tužitelj ističe da se protiv ovog tuženika vodi prekršajni postupak vezan za ovaj spor. Za tuženika Ž. u. navodi da je pravna osoba odgovorna za organizaciju i nadzor nad stanjem i održavanjem predmetne ceste. Svojim tužbenim zahtjevom koji je konačno specificiran na ročištu 8. srpnja 2020. tužitelj potražuje od oba tuženika kao naknadu štete iznos od 16.032,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. siječnja 2017. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

Tuženik Ž. c. u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer on nije pravna osoba koja bi u odredbama Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 – dalje u tekstu: ZC) i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 25/98, 162/98, 180/04, 84/11 – dalje u tekstu: Pravilnik) bila predviđena kao nadležna za održavanje javnih cesta i koja bi bila odgovorna za štetu prouzrokovanu stanjem javne ceste. Ovaj tuženik tvrdi da je ta osoba tuženik Ž. u.. Navodi da lokalnu cestu na kojoj se dogodio štetni događaj održava na temelju ugovora o djelu koji je sklopio s tuženikom Ž. u., a ne na temelju ZC-a i da on odgovara za štetu samo ako nije postupao u skladu sa svojim ugovorenim obvezama što nije slučaj u ovom sporu, a može odgovarati kao izvoditelj radova samo drugotuženiku kao naručitelju radova. Tvrdi da su ugovoreni radovi na održavanju i zaštiti javnih cesta izvršeni u potpunosti i kvalitetno u skladu sa ZC-om i Pravilnikom, na način i uvjetima kako je to predviđeno ugovorom sklopljenim s Ž. u. Ističe da za predmetnu lokalnu cestu nije ugovorena ophodnja 24 sata dnevno, nego su Ž. c. prema čl. 16 Pravilnika dužne pregledati cestu jednom u mjesec dana što je i učinjeno 16. rujna 2013. kad nije uočena nikakva udarna rupa. Dodaje i da je ovaj tuženik udarnu rupu dužan zatvoriti u roku od 48 sati od saznanja za nju i da ga je PP D. S. obavijestila da je ova udarna rupa sanirana. Smatra da ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti nego prema načelu dokazane krivnje tj. subjektivne odgovornosti i da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran tužitelj jer nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

C. o. d.d. kao umješač na strani tuženika Ž. c. pridružuje se svim navodima ovog tuženika i osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost ovog tuženika i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Tuženik Ž. u. u svom odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, a tijekom postupka ističe da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer da je oštećenje ceste mogao uočiti tijekom vožnje i izbjeći ga. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troška postupka.

Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama je u ovom predmetu 5. siječnja 2017. donio presudu poslovni broj Pn-1585/15 kojom je u točki I izreke naložio tuženicima da tužitelju isplate iznos od 16.032,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. siječnja 2017. do isplate, u točki II izreke je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 12.202,82 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10. listopada 2013. do isplate i u dijelu u kojem na iznos od 16.032,12 kn potražuje zakonske zatezne kamate od 10. listopada 2013. do 5. siječnja 2017. i u točki III izreke je naložio tuženicima da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 5.257,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. siječnja 2017. do isplate. Povodom žalbi tuženika i umješača Županijski sud u K. je rješenjem poslovni broj Gž-309/2017 od 1. veljače 2019. ukinuo presudu u cijelosti (uključujući i dio pod točkom II izreke protiv kojeg nije izjavljena žalba) i vratio ovom sudu na ponovni postupak uz uputu da se provedu prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i druge dokaze koje stranke predlože.

U tijeku postupka sud je pročitao isprave u spisu i to očitovanja nadcestara od 10. listopada 2013. i 20. prosinca 2013. (listovi 11 i 93 spisa), ophodarski dnevnik (list 12), putni radni list (listovi 95-96), mišljenje M. p., p. i v. (list 67), dopis Ureda ... (list 68), zapisnik o očevidu (listovi 76-79), ponudu T. & C.. (list 80), zahtjev za naknadu štete (listovi 81-82), dopise (listovi 84-85), prijavu i zahtjev za naknadu štete s prilozima (listovi 86-89), odgovore na odštetne zahtjeve (listovi 83, 92), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 97), potvrdu o odjavi vozila (list 98), presliku prometne dozvole (listovi 108-109), fotografije vozila (listovi 101-102), izvornik zahtjeva za naknadu štete upućenog E. o. d.d. s prilozima (listovi 117-122). Izvršen je uvid u spis Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pp 2.P-199/14 i saslušani su svjedoci J. K. i I. V. te tužitelj, a provedeno je i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet dipl. ing. S. H. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i usmeno se očitovao o prigovorima na ročištu, a izradio je i dopunski nalaz i mišljenje radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja.             

Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan osim u odnosu na tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata.

Među strankama su sporni pasivna legitimacija tuženika Ž. c., odgovornost za nastanak štetnog događaja i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Uvidom u zapisnik o očevidu (listovi 76-79) utvrđeno je da se prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osobni automobil registarskih oznaka ZG … dogodila 10. listopada 2013. u B., na … koja ima oznaku LC …i radi se o lokalnoj cesti u naselju, a očevid je započet u 19,45 sati. Prema zapisniku o očevidu na ovom je kolniku u vrijeme štetnog događaja bila udarna rupa nepravilnog oblika koja se proteže uz zapadni rub kolnika LC ... u dužini od 4,60 metara, širini od 0,40 metara i dubine 0,14 metara s oštrim bridom. Na fotografijama u fotografskom elaboratu i na skici lica mjesta u priloženom prekršajnom spisu vidljivo je da udarna rupa nije obilježena nikakvim prometnim znakom, a i u zapisniku o očevidu je navedeno da nije bilo prometnih znakova u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom.

Prema podacima iz prometne dozvole (listovi 108-109) tužitelj S. C. je vlasnik osobnog automobila marke BMW … registarskih oznaka ZG ….

Tužitelj S. C. je u svojem iskazu naveo da se svojim osobnim vozilom marke BMW 10. listopada 2013. oko 19,40 sati kretao po H. c. iz smjera H. prema B. i da je došlo do mimoilaženja s autom iz suprotnog smjera. On je tada svojim vozilom udario u udarnu rupu koja je bila duboka 14 cm i nalazila se 40 cm od desnog ruba kolnika prema njegovoj sredini i imala je oštri brid. Na vozilu mu je tada oštećen desni kotač, pukao je naplatak i guma se rasjekla, a nastala su i oštećenja na plastici vozila i druga oštećenja te je nakon toga nazvao policiju. Pojasnio je da se tada kretao brzinom od 40 km/h i imao je upaljena svjetla na vozilu, a pretpostavlja da bi rupu bolje uočio da je bio dan i dodao je da ovom cestom obično prolazi jednom mjesečno ili rjeđe. Tužitelj je naveo i da vozilo nije mogao registrirati jer ne može proći tehnički pregled na kojem mu je rečeno da mora imati četiri iste felge i gume, a njemu je uništen prednji desni kotač vozila.     

Kako bi se utvrdila sama dinamika nastanka štetnog događaja provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni i zračni promet dipl. ing. S. H. koji je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj u noćnim uvjetima upravljao osobnim vozilom kroz naseljeno mjesto neosvijetljenim kolnikom širine 5 metara koji nije podijeljen razdjelnom linijom krećući se desnim kotačima uz rub asfalta zbog čega je upao u rubno smještenu udarnu rupu s oštrim rubovima i oštetio prednji desni kotač. U odnosu na brzinu kojom se tužiteljevo vozilo kretalo vještak je naveo da nije moguće utvrditi, ali ni isključiti s obzirom na opseg oštećenja samo u području kotača da se radilo o brzini od oko 40 km/h kako je tužitelj iskazivao. Pri toj brzini u noćnim uvjetima reagiranja vozilo se može zaustaviti snažnim kočenjem na putu od oko 20,4 m i za istu udaljenost se može bočno izmaknuti za 1,3 m i naveo je da bi bilo prilagođeno imati upaljena kratka svjetla koja su asimetrična tako da desni far osvjetljava dalje od lijevog i kad nema ometanja vozača vanjskim izvorima svjetlosti i stvaranja zasjena s različitim svijetlim i tamnim područjima omogućava zapažanje stanja površine kolnika na 30-ak metara ispred vozila. Vještak je utvrdio i da bi s obzirom na širinu polovice kolnika od 2,5 m, oštećenje kolnika širine 0,4 m i širine vozila od 1,80 m bez odnosno 1,99 m s retrovizorima za prosječnog vozača siguran obilazak oštećenja na cesti bio prelaskom lijevim retrovizorom preko zamišljene središnje osi. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da do štetnog događaja ne bi došlo da se tužitelj nije kretao desnim kotačima uz sam desni rub kolnika, pogotovo ako nije postojalo vozilo koje bi mu dolazilo u susret jer bi se tada mogao kretati lijevim retrovizorom bliže zamišljenoj središnjoj osi kolnika, a ako bi se i kretao u prilasku mjestu nesreće bliže desnom rubu kolnika, a da nije postojalo vozilo koje bi mu dolazilo u susret, tada ne bi trebao snažno kočiti za izbjegavanje oštećenja već bi zapažanjem oštećenja u asimetričnom kratkom svjetlu mogao izmaknuti vozilo lijevo i proći pored oštećenja. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da postojanje vozila koje bi tužitelju dolazilo u susret može ovisno o svom trenutnom položaju u odnosu na tužitelja svojim svjetlima stvaranjem zasjena s različitim svijetlim i tamnim područjima tužitelju prekriti postojanje oštećenja ruba kolnika i moglo je biti razlog zbog kojeg se tužitelj kretao desnim kotačima uz sam rub kolnika i nije zapazio oštećenje.

Na provedeno prometno vještačenje u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja stranke nisu imale prigovora i sud ga je prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i objektivnim.

Na temelju iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer je on iskazivao logično, životno i neposredno uvjerljivo te zapisnika o očevidu, skice lica mjesta i fotoelaborata, koji potvrđuju iskaz tužitelja i na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da je do štetnog događaja došlo tako što je tužitelj upravljajući svojim osobnim vozilom naletio na oštećenje tj. udarnu rupu na kolniku koja nije bila zaštićena i obilježena prometnim znakom. Tužitelj tvrdi da mu je iz drugog smjera ususret dolazilo drugo vozilo što se ne može isključiti na temelju provedenog prometnog vještačenja iz kojeg proizlazi da je moguće da je to drugo vozilo bio razlog zbog kojeg se tužitelj kretao desnim kotačima uz sam rub kolnika i nije zapazio oštećenje jer je to drugo vozilo svojim svjetlima, ovisno o njegovom trenutnom položaju u odnosu na tužiteljevo vozilo, stvaranjem zasjena s različitim svijetlim i tamnim područjima moglo tužitelju prekriti postojanje oštećenja ruba kolnika. Da bi tužitelj izbjegao nalet na udarnu rupu tj. oštećenje uz desni rub kolnika trebao se kretati na način da svojim lijevim retrovizorom prelazi preko zamišljene središnje osi na kolniku na kojem nije označena razdjelna linija što nije bilo moguće s obzirom na to da mu je iz drugog smjera u susret išlo drugo vozila. Također, zbog vozila koje mu je dolazilo u susret tužitelj nije mogao izbjeći oštećenje izmicanjem vozila ulijevo prema tom vozilu s tim da je upitno bi li zbog svjetala tog drugog vozila i mogao uočiti oštećenje na cesti. Iako nema podataka o brzini kojom se tužitelj kretao, vještačenjem je utvrđeno da je moguće da se on kretao brzinom od 40 km/h, kako je to tužitelj iskazao, s obzirom na to da su na njegovom vozilu oštećenja nastala samo u području kotača, a ne i na dijelovima ovjesa desnog kotača. Tužitelj je iskazao da je imao upaljena svjetla na vozilu, no iz prometnog vještačenja proizlazi da u uvjetima kad mu je iz suprotnog smjera dolazilo drugo vozilo upravo svjetla tog drugog vozila utječu na tužiteljevu mogućnost uočavanja oštećenja na kolniku tako da okolnost jesu li upaljena svjetla na tužiteljevu vozilu bila kratka ili duga svjetla nije odlučna.

Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku štetnog događaja.

Prema čl. 2 ZC-a županijska uprava za ceste je ustanova za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta, a kako se lokalna cesta oznake LC ... nalazi u Z. ž., za održavanje ove ceste nadležna je Ž. u. Z. ž. tj. drugotuženik. Prema čl. 26 ZC-a poslovi održavanja javnih cesta obuhvaćaju, između ostalog, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta. Ž. u. , kako je to propisano u čl. 33 st. 1 i 3 ZC-a, izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako odredbama ZC-a nije drukčije propisano, nego te radove održavanja javnih cesta ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. Među strankama nije sporno da su radovi održavanja lokalne ceste oznake ... ugovorom koji je sklopljen između oba tuženika ustupljeni prvotuženiku Ž. c..

Svjedok J. K. je u svojem iskazu naveo da je zaposlen u Ž. c., da je u vrijeme štetnog događaja bio nadcestar voditelj ispostave nadcestarije V. i da je upoznat s tužiteljevom tvrdnjom da je naletio na rupu na … u B. i da je pozvao policiju. Svjedok je pojasnio da je to lokalna cesta oznake .... i da je pod ingerencijom Ž. u. s kojom nije ugovorena ophodnja ceste i da su prema tada važećem Pravilniku Ž. c. bile dužne pregledati cestu jednom mjesečno. Naveo je da je ta cesta pregledana 16. rujna 2013., a nezgoda se dogodila 10. listopada 2013. i da se radi o cesti po kojoj se odvija veliki teretni promet, česte su intervencije i oštećenja bankine su moguća svakodnevno. Dodao je da su za oštećenje saznali kad ih je tome obavijestila policija i tada su bili dužni u roku od 48 sata sanirati oštećenje što su i učinili i smatra da su postupili u skladu sa zakonom. Pojasnio je da oštećenje na kolniku nije bila klasična udarna rupa, nego oštećenje kolnika uz rub bankine. Svjedok je naveo i da je kolnik na mjestu štetnog događaja takve širine da se dva osobna vozila mogu mimoići, a ako prolazi teretno vozilo ili autobus drugo vozilo se mora skloniti s kolnika. Naveo je i da ulegnuća u mekanoj bankini mogu napraviti teretna vozila svojim prolaskom, a to se ovisno o masi tereta može dogoditi nakon samo jednog prolaska ili postupno tako da više vozila prolazi po tom dijelu kolnika.

Svjedok I. V. je u svojem iskazu naveo da je zaposlen u Ž. c. kao ophodar i pojasnio je da je … lokalna cesta i da nije u programu ophodnje tako da se ne obilazi u programu redovite ophodnje, nego samo na poziv policije ili po nalogu šefa. Naveo je da se ovaj štetni događaj dogodio navečer 10. listopada 2013. i da je on tamo došao nakon poziva policije iduće jutro. Pojasnio je da se ne sjeća točno gdje se oštećenje nalazilo na cesti niti se sjeća njegovih dimenzija, a nije se radilo o udarnoj rupi nego više o nekakvom ulegnuću koje on nije primijetio prostim okom. Naveo je da je oštećenje sanirano nakon 8 sati 11. listopada 2013. tako što je postavio hladnu masu.

Sud nije prihvatio navode svjedoka I. V. kojima pokušava umanjiti dimenzije oštećenja jer su one utvrđene u zapisniku o očevidu dok navode svjedoka J. K. o tome kad je izvršio pregled predmetne ceste potvrđuje putni radni list (listovi 95-96) u kojem je navedeno da je svjedok J. K. 16. rujna 2013. izvršio redovni pregled, između ostalog, i lokalne ceste ..... u B. i H.. Takvo postupanje bilo bi u skladu s čl. 16 Pravilnika kojim je predviđeno da se redovni pregled na lokalnim cestama obavlja najmanje jednom u mjesec dana. Međutim, dužnost tuženika Ž. c. kao pravne osobe kojoj je na temelju ugovora sklopljenog s Ž. u. povjereno održavanje javnih cesta ne iscrpljuje se samo u dužnosti redovnog pregleda lokalne ceste jednom mjesečno, nego je ovaj tuženik prema čl. 24 Pravilnika dužan redovno održavati ceste što obuhvaća i popravljanje lokalnih oštećenja kolnika kao što su udarne rupe i sl. Predmetno oštećenje s obzirom na svoje znatne dimenzije dužine 4,60 metara, širine 40 centimetara i dubine 14 centimetara po ocjeni ovog suda nije nastalo neposredno prije samog štetnog događaja nego se na tom mjestu moralo nalaziti više dana prije štetnog događaja, a kako to oštećenje nije bilo popravljeno tj. sanirano do trenutka kad se dogodio štetni događaj niti je bilo označeno prometnom signalizacijom, sud je utvrdio da tuženik Ž. c. nije posao održavanja javne ceste izvršio kvalitetno i takvo postupanje nije u skladu s Pravilnikom, a niti s ugovorom koji je sklopio s tuženikom Ž. u. i kojim su mu ustupljeni poslovi održavanja ceste. U prilog ovakvog zaključka ide i presuda donesena u prekršajnom predmetu. Naime, uvidom u spis Prekršajnog suda u Vrbovcu, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelina poslovni broj Pp 2.P-199/14 utvrđeno je da su presudom tog suda Ž. c. Z. ž. d.o.o. (prvotuženik u ovom sporu) i odgovorna osoba J. K. proglašeni krivim, između ostalog, da 10. listopada 2013. nisu održavali lokalnu cestu broj ..... tako da ona odgovara zahtjevima sigurnosti prometa zbog čega je došlo do prometne nesreće s materijalnom štetom tako da je S. C. oko 19,35 sati prednjim desnim kotačem osobnog vozila reg. oznake ZG … AN naletio na neobilježenu i nezaštićenu udarnu rupu dimenzija 4,60 x 0,40 metara i dubine 14 cm koja se nalazila na zapadnom rubu kolnika i pritom su oštećeni prednji desni naplatak i pneumatik na vozilu. Ova je presuda potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda R. H. posl. br. Pž-2145/14 od 9. srpnja 2014. i postala je pravomoćna.

Sud u parničnom postupku nije vezan presudom prekršajnog suda na način kako je to vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda prema čl. 12 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), no sud je u ovom sporu došao do istog zaključka kao i prekršajni sud, a to je da je u postupanju Ž. c. bilo propusta tako da lokalna cesta broj 31039 na kojoj se dogodio štetni događaj nije bila održavana na način da se na njoj može odvijati sigurni i nesmetani promet, a to je protivno čl. 6 st. 2 Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 – u daljnjem tekstu: ZSPC) koji propisuje da je pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste, a to je tuženik Ž. c., dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je i tuženik Ž. c. pasivno legitimiran u ovom sporu.

Tuženici su tijekom postupka tvrdili da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, no sud takve tvrdnje nije prihvatio. Na cesti na kojoj se dogodio štetni događaj postojalo je oštećenje u obliku udarne rupe čije dimenzije nipošto nisu bile male, a postojanje takve rupe je posljedica propusta tuženika u održavanju ceste. Oba tuženika odgovaraju po načelu presumirane krivnje zbog neodržavanja ceste, ali kako cesta na kojoj se nalazi oštećenje opisanih dimenzija zbog takvih osobina predstavlja opasnu stvar, tuženik Ž. u. odgovara i kao imatelj opasne stvari i osoba koja ju je dužna nadgledati, a tuženik Ž. c. odgovara kao osoba koja je također dužna nadgledati ovu cestu na temelju ugovora sklopljenog s Ž. u. sve u smislu čl. 1066 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO). Ovdje je potrebno istaknuti da cesta sama po sebi nije opasna stvar, ali da ona postaje opasna stvar kad se na njoj nalaze oštećenja kao u konkretnom slučaju koja nisu sanirana niti su obilježena prometnom signalizacijom.

Stoga, kako je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, prema čl. 1063 ZOO-a, odgovornost oba tuženika je i objektivna, dakle odgovara se na temelju same činjenice da je šteta nastupila, bez obzira na krivnju, a sama uzročna veza kod objektivne odgovornosti mora postojati između opasne stvari i nastanka štete, što konkretno i jest slučaj jer je tužitelj u vožnji cestom udario u oštećenje koje se nalazilo na cesti zbog čega su na njegovom vozilu nastala oštećenja. Opasna stvar je svaka ona pokretna ili nepokretna stvar koja čini povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazi njezinim postojanjem, osobinama ili nedostacima. Štetnik se može osloboditi odgovornosti dokazivanjem da je šteta prouzročena višom silom, krivnjom samog oštećenika ili treće osobe, ali ne i dokazivanjem da nije kriv što se šteta dogodila. Tuženici nisu dokazali ove razloge koji bi isključivali njihovu odgovornost, osobito zbog toga što je sud već na temelju provedenog prometnog vještačenja utvrdio da ne postoji tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja. Tužitelj se vozilom kretao po cesti u noćnim uvjetima kad je mogućnost uočavanja oštećenja na cesti bila smanjena i to oštećenje nije bilo obilježeno nikakvom prometnom signalizacijom i tužitelj nije imao nikakvog razloga očekivati da bi na kolniku lokalne ceste postojalo oštećenje koje je utvrđeno u ovom postupku. Što se tiče tvrdnje da tužitelj nije prilagodio svoje kretanje uvjetima na cesti to nije moguće prihvatiti jer je tužitelj svoje kretanje trebao eventualno prilagoditi činjenici da je smanjena vidljivost zbog noćnih uvjeta ili vremenskim uvjetima na cesti u slučaju da se radilo o skliskom kolniku ili slično što ovdje nije primjenjivo jer je u zapisniku o očevidu utvrđeno da je kolnik bio suh. Prilagođavanje vožnje i njene brzine mogućnosti da se na kolniku nalazi udarna rupa, koja pritom nije ni obilježena, nije nešto što je uobičajeno niti bi trebalo biti uobičajeno i od prosječnog vozača se ne može očekivati da prilikom vožnje računa na tu mogućnost. Nadalje, čak i kad bi u postupanju tužitelja u vožnji i postojala nekakva eventualna protupravnost, protupravnost u postupanju oba tuženika koji nisu održavali cestu tako da je ona podobna za odvijanje normalnog i sigurnog prometa prekinula bi tu eventualnu protupravnost u postupanju tužitelja, koju kao što je već navedeno tuženici nisu ni dokazali.

Visinu štete koja je u štetnom događaju nastala na tužiteljevom vozilu sud je utvrdio na temelju provedenog prometnog vještačenja. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je na vozilu tužitelja BMW …/.. ZG …u štetnom događaju nastala izravna šteta u visini troškova popravka koji iznose 5.599,56 kn (uključen PDV). Vještak je utvrdio i da se visina štete povećava za iznos od 9.141,31 kn (uključen PDV) ako se postavlja tehnički i/ili estetski zahtjev da svi naplatci budu istog oblika, a ako se traži ista vrsta pneumatika na jednoj osovini šteta se povećava još za iznos od 1.291,25 kn (uključen PDV). U nalazu i mišljenju je navedeno da za vozilo tužitelja više nije moguće nabaviti naplatak čiji bi krakovi imali isti oblik kakav je bio na naplatcima u trenutku štetnog događaja, ali zamjenski naplatak ima istu funkcionalnost.

Tuženik Ž. u. i umješač C. o. d.d. nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je vještak utvrdio da izravna šteta troškova popravka iznosi 5.599,56 kn, ali su prigovorili dijelu u kojem je vještak dao procjenu štete za zamjenu svih naplataka i još jednog kotača jer zamjenski naplatak ima istu funkcionalnost dok je tužitelj istaknuo da njegovo vozilo ne može proći tehnički pregled samo sa jednom izmijenjenom gumom i naplatkom, nego mora nabaviti 4 nova naplatka i 2 nove gume. Očitujući se na prigovore na ročištu 23. studenog 2016. prometni vještak dipl. ing. S. H. je naveo da je on obuhvatio štetu i u obliku izravne štete i posredno neizravne štete, a da on kao vještak ne može odlučivati koji je način otklanjanja štete primjeren jer on može jedino ukazivati na funkcionalno otklanjanje štete, a ne i na druge vidove koji su uvjetovani zakonskim pravilnicima i mogućnošću da se pribavi jednak naplatak kakav je bio na tužiteljevom vozilu. Pojasnio je da tehnički nije nužno da se zamjena naplatka obavi potpuno istim naplatkom, nego jedino pneumatik mora biti isti kao što je bio ranije i ako to nije moguće onda je pneumatik na istoj osovini potrebno zamijeniti iako nije oštećen da bi se zadovoljili uvjeti pravilnika. Vještak je naveo i da u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, ali i prije toga, više ne postoje naplatci s istim uzorkom krakova koji je bio na tužiteljevom vozilu, a radilo se o originalnom BMW naplatku. Naveo je da na stranicama proizvođača još postoji objava za pneumatik M. sport 3, ali ne može reći je li taj pneumatik potpuno istovjetan onima iz 2013. U odnosu na naplatke vještak je naveo da nije propisano kakvi moraju biti osim što moraju odgovarati veličini koju propisuje proizvođač, ali je dodao da je jedino problematično ako se na vozilu nalazi jedan naplatak koji je različit od preostala tri jer to ukazuje na to da se nešto dogodilo s prednjim desnim naplatkom i može implicirati da osim naplatka postoji i neka druga šteta na ovjesu na kojem se taj naplatak nalazi.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka i u odnosu na visinu štete na vozilu ocijenivši ga stručnim i  objektivnim, a vještak se dodatno usmeno očitovao o prigovorima stranaka i u cijelosti ih je otklonio.

Prema čl. 1085 st. 1 ZOO-a kod popravljanja imovinske štete odgovorna osoba, a to su u ovom slučaju oba tuženika, dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da izravna šteta na tužiteljevom vozilu u visini troškova popravka iznosi 5.599,56 kn. Prema čl. 63 st. 2 Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (NN 51/10, 84/10, 145/11, 140/13, 85/14, 83/15, 85/16) gume na istoj osovini vozila moraju biti jednake po dimenzijama, nosivosti, brzinskoj karakteristici, vrsti (zimske, ljetne), konstrukciji (radijalne, dijagonalne itd.) i marki/tipu (proizvođaču) pa kako je tužitelj morao zamijeniti jednu gumu, da bi zadovoljio uvjete propisane ovim Pravilnikom i da bi mogao koristiti svoje vozilo kako ga je koristio prije štetnog događaja, potrebno je zamijeniti i drugu gumu koja se nalazi na istoj osovini pa se iznos štete povećava za 1.291,25 kn. Vještačenjem je utvrđeno da se naplatak kakav se nalazio na oštećenom kotaču tužiteljevog vozila više ne proizvodi pa bi se novi naplatak koji bi tužitelj nabavio za svoje vozilo svojim izgledom razlikovao od naplataka na ostalim kotačima. Kako tužitelj ima pravo da mu se šteta nadoknadi na način da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, to znači da njegovo vozilo treba izgledati kao što je izgledalo prije štetnog događaja, konkretno tako da ima sva četiri identična naplatka. Takvo se stanje u uvjetima kad se više ne proizvode naplatci kakvi su postojali na tužiteljevom vozilu uspostavlja nabavom još tri identična naplatka tako da se šteta povećava još za iznos od 9.141,31 kn. Da bi se na tužiteljevom vozilu uspostavilo stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja, dakle da su sva četiri naplatka na kotačima identična i da su gume na istoj osovini jednake, tuženici su kao odgovorne osobe za nastalu štetu dužni tužitelju isplatiti ukupni iznos od 16.032,12 kn. Kako tužitelj svoje vozilo još nije popravio i visina ove štete je utvrđena tek u ovoj presudi on ima pravo na zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 1086 ZOO-a od donošenja ove presude.

Sud je stoga tuženicima u točki I izreke presude naložio da tužitelju isplate iznos od 16.032,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. srpnja 2020. do isplate.

Kako je tužitelj potraživao iznos od 16.032,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. siječnja 2017. do isplate, sud je u točki II izreke odbio kao neosnovan dio zahtjeva kojim tužitelj na iznos od 16.032,12 kn potražuje zakonske zatezne kamate od 6. siječnja 2017. do 29. srpnja 2020.

              Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 8. srpnja 2020. Tužiteljev trošak se sastoji od plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od po 630,00 kn, troška prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 2.250,00 kn i od nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Taj se trošak sastoji od nagrade za sastav tužbe 1.000,00 kn prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 – dalje: OT), za zastupanje na pet ročišta 9. srpnja 2015., 29. ožujka 2016., 23. studenog 2016., 10. rujna 2019. i 8. srpnja 2020. po 1.000,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 OT i za sastav obrazloženog podneska od 29. listopada 2019. 1.000,00 kn prema Tbr. 8/1 OT, odnosno ukupno 7.000,00 kn. Ovom iznosu treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 1.750,00 kn pa ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 12.260,00 kn i tuženicima je naloženo da mu nadoknade trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) pa je tuženicima naloženo da mu nadoknade trošak u tom iznosu.

              Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 13. svibnja 2015. jer je tim podneskom dostavio isprave koje je trebao dostaviti već uz tužbu niti za sastav podnesaka od 18. studenog 2015. i 25. travnja 2016. god. kojima je samo dostavio uplatnice u spis i isprave koje su već bile u spisu pa njihovo sastavljanje nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a. Nagrada za zastupanje na ročištu 23. studenog 2017. nije priznata jer tog dana u ovom sporu nije održano ročište.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.  

U Sesvetama 29. srpnja 2020.

 

                                                                                                                                       Sudac

                                                                                                                              Martina Ivanković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

DNA

1. odvjetnik Z. K.

2. Ž. c. Z. ž. d.o.o.

3. odvjetnik D. M.

4. odvjetnik K. Ć.