REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: 7 : Pn-49/2020-6

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja P. M., OIB:… i P. S., OIB:…, oboje iz Č., oba ih zastupa Zajednički odvjetnički ured R. i P. iz P., protiv tuženika P. D., OIB:…, O. vlasnika S. P., kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured V. i V. P. iz Č., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 7. srpnja 2020.g. u nazočnosti tužitelja P. M. i P. S., punomoćnika tužitelja P. D., odvjetnika, tuženika P. D. i punomoćnika tuženika V. J., odvjetnika, dana 29. srpnja 2020.god. objavio je i

p r e s u d i o   j e :

1.        U cijelosti  s e  o d b i j a   tužbeni zahtjev tužitelja P. M. i P. S.  koji glasi :

" Nalaže se tuženiku P. D., OIB:…, O. vlasnika S. P. da plati tužiteljima P. M., OIB:…  i P. S., OIB:…, oboje iz Č., s naslova naknade štete iznos od 5.252,31 kunu ( pettisućadvjestopedesetidvije kune i tridesetijednu lipu ), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od utuženja tj. od dana 4. travnja 2017.god., pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana".

2.        Nalaže se tužiteljima P. M., OIB:… i P. S., OIB:…, oboje iz Č. da tuženiku P. D., OIB:…, O. vlasnika S. P. plate troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.571,87 kuna (jednaesttisućapetstosedamdesetijednu kunu i osamdesetisedam lipa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

Tužitelji u tužbi navode da je na njihovoj nekretnini upisanoj u z.k.ul.br…. k.o. Č., čest.br…. gradilište od 417 čhv i čest.br…. kuća, dvorište, vrt od 854 čhv u kojoj su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela, tijekom rujna i listopada 2016.god. kao izvođač izvodio radove montaže kamina na pelete marke Centropelet ZV 14 sa pripadajućim dimovodnim sustavom, pri čemu tuženik nije primijenio odgovarajuća pravila struke čime je tužiteljima prouzročio imovinsku štetu. Zbog neispravno izvedenog izolacijskog sustava

prilikom uključivanja kamina došlo je do pregrijavanja sustava, te je zapaljena površina koja okružuje dimovodni sustav i tako izveden sustav nije bio podoban za upotrebu bez opasnosti od nastanka požara. Tužitelji su tuženiku za uslugu montaže kamina na pelete platili iznos od 1.000,00 kuna, te za dimovodne elemente iznos od 1.582,31 kuna. Tužitelji su radi popravljanja nastale štete i sprječavanja opasnosti od nastanka daljnje imovinske, ali i neimovinske štete koja je prijetila zbog nestručno i neispravno izvršenih radova od strane tuženika, morali angažirati drugog izvođača M. M., vlasnika obrta I. M. iz H., koji je zbog nestručno izvedenih radova tuženika ponovno izvršio radove na montaži kamina sa cjelokupnim dimovodnim sustavom u iznosu od 2.670,00 kuna. Stoga tužitelji od tuženika na ime naknade imovinske štete zbog nestručne ugradnje sustava i radova i dijelova nužnih za ugradnju novog potražuju ukupan iznos od 5.252,31 kunu.  Nadalje tužitelji u tužbi navode da su zbog prouzročene imovinske štete bili nužni i dodatni troškovi kako bi se tužiteljeva materijalna situacija na nekretnini dovela u stanje u kojem se nalazila da nije nastala opisana šteta, prvenstveno nastale zbog uklanjanja nestručno montiranog sustava, te sanacije okolnih površina koje su oštećene uslijed prekomjernog zagrijavanja i sagorijevanja i s ovog osnova potražuju još iznos od 2.000,00 kuna. Tužitelji su o propustima i nedostacima bez odgađanja obavijestili tuženika i pozvali ga na uklanjanje nedostataka, ali ih tuženik nije otklonio niti nakon odvjetničke opomene, niti im je nadoknadio štetu. U istom razdoblju je tuženik tužiteljima izvršio i montažu zidnog plinskog kondenzacijskog uređaja marke Buderus K10 koji su tužitelji tuženiku platili 12.500,00 kuna, ali im tuženik nikada nije ispostavio račun, niti jamstveni list ( garanciju ). Nedugo nakon montaže utvrđeno je sa termostat na navedenom bojleru nije bio ispravan, a tužitelji su bili onemogućeni u ostvarivanju svojih prava jer nisu mogli zahtijevati zamjenu novim uređajem, te su bili prisiljeni naručiti novi termostat za iznos od 1.250,00 kuna, što je nastala imovinska šteta jer im tuženik nije dao račun niti jamstvo za bojler. Tako tužitelji od tuženika s osnova naknade štete potražuju ukupan iznos od 8.502,31 kunu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od utuženja, kao i naknadu troškova postupka.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da nije izvodio radove na izolacijskom sustavu dimnjaka, odnosno postavljanju protupožarnog knaufa, već je te radove izvodila treća osoba. Tuženik je svoj dio posla obavio kvalitetno i stručno, a tužiteljica ga je nazvala u prosincu 2016.god. i rekla da se pojavljuje sitna garež ( čađa ) oko kamina, otišao je pogledati kamin, te je nazvao proizvođača kamina C. d.o.o. M. kako bi njihov serviser utvrdio činjenice i uklonio eventualni kvar jer je kamin bio pod garancijom. Serviser je utvrdio tvorničku grešku na kaminu i od proizvođača kamina je zatraženo uklanjanje tvorničke greške ili isporuka novog kamina što su tužitelji odbili i zatražili su povrat novca za kamin i C. im je novac vratio, pa nikakva šteta nije nastala. Tužitelji su angažirali drugu osobu za ugradnju i izvedbu novog kamina i to s tuženikom nema nikakve veze, isto kao niti tvornička greška kamina. Netko od tužitelja je naknadno otišao u tvrtku C. kako bi ishodio potvrdu da je kamin bio ispravan kako bi imali temelj za ovu tužbu, ali je nisu dobili. Kako tuženik nije postavljao dimovodni sustav, tako nema veze s ponovnim radovima na istome, a tužitelji u tužbi uopće nisu objasnili na što se odnosi daljnji iznos od 2.000,00 kuna. Tuženik u pogledu montaže plinskog kondenzacijskog bojlera marke Buderus navodi da je tužiteljima izdan račun i objašnjeno im je na koji način mogu ostvariti prava iz garancije. Problem je nastao jer tužitelji nisu htjeli ili nisu znali koristiti digitalni termostat, već su tražili da im se preda novi termostat na ručno podešavanje koji im je i prodan, te je bojler pušten u rad s novim postavkama. Tuženik tvrdi

da svojim radom i postupanjem nije prouzročio štetu tužiteljima, pa predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelje na naknadu troškova postupka.

S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od ukupno 8.502,31 kuna, dakle radi se o sporu male vrijednosti, ovaj parnični postupak se provodio po odredbama čl. 457. do čl.

468. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, te 89/14).

Sud je na očevidu održanom dana 21. ožujka 2018.god. dopustio predaju dodatne dokumentacije od obje parnične strane, a temeljem čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da suprotna stranka nije imala prigovore na isto.

Nakon provedenog postupka, Općinski sud u Čakovcu je pod brojem Pn-15/17-42 dana

25. listopada 2018.god. donio presudu kojom je naloženo tuženiku da tužiteljima isplati na ime naknade štete 5.252,31 kuna sa zateznim kamatama od 4. travnja 2017. do isplate (točka

1. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.250,00 kuna (točka 2. izreke) i naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 6.030,94 kuna (točka 3. izreke).

Protiv navedene prvostupanjske presude pod točkama 1. i 3. izreke se žalio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, uz naknadu troškova žalbe.

Županijski sud u Velikoj Gorici je pod brojem Gž-1202/2018 dana 22. travnja 2020.god. donio Rješenje kojim pod točkom I. izreke ukida presudu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-15/2017-42 od 25. listopada 2018. u pobijanom dijelu pod stavkom

1.   i 3. izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a točkom

II. izreke odlučuje da će se o troškovima žalbenog postupka odlučit u konačnoj odluci.

Dakle, za odbijajući dio prvostupanjske presude u iznosu od ukupno 3.250,00 kuna presuda je postala pravomoćna jer se nitko na taj dio odluke nije žalio.

U ukinutom dijelu predmet se kod ovoga suda nastavio pod brojem Pn-49/2020 i u ovom ponovljenom postupku potrebno je odlučiti o ostatku tužbenog zahtjeva tužitelja s osnova naknade štete u ukupnom iznosu od 5.252,31 kunu i o cjelokupnim troškovima postupka.

S obzirom na uputu II-stupanjskog suda ovaj ponovljeni postupak je sukladno čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku (sada Narodne novine RH broj 70/19 ) u fazi glavne rasprave i isti se provodi po odredbama toga Zakona koji propisuje postupak u sporovima male vrijednosti.

U ovom ponovljenom postupku dokazivanja sud je sukladno prijedlogu stranaka pozvao na dodatno saslušanje vještaka i parnične stranke.

Nakon provedenog postupka, sud je na ročištu održanom 7. srpnja 2020.god, pročitao uz suglasnost stranaka iskaze saslušanih svjedoka, izvršio je uvid u dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu.

U ponovnom postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u izvadak iz Zemljišne knjige (list 5 spisa), ponudu servisa K. i grijanja P. (list 6 spisa), račun tvrtke L.-m. d.o.o. (list 7 spisa), otpremnicu tvrtke L.-m. d.o.o. (list 8 spisa), ponudu obrta I. M. vlasništvo M. M. (list 9 i 10 spisa), fotografije (list 11 spisa),  dopis od 7.2.2017. (list 12 spisa), račun obrta S. k. i g. P. vlasništvo P. D. (list 23 spisa), dopis vještaka M. D. (list 42 spisa), izvještaj tvrtke C. d.o.o. (list 48 spisa), račun tvrtke L. d.o.o. (list 49 spisa), zapisnik o montaži i puštanju u rad plinskih trošila M. p. d.o.o. (list 53 spisa), račun tvrtke L. d.o.o. (list 54 spisa), račun tvrtke L. d.o.o. (list 55 spisa), primku tvrtke C. d.o.o. (list 57 ), nalaz i mišljenje vještaka iz tvrtke M. I.a d.o.o. zaprimljen 8. svibnja 2018.god. (list 59 do 95 spisa), uz suglasnost stranaka pročitao je iskaze saslušanih svjedoka D. Z., B. D., H. D. i M. M., te je saslušao vještaka M. D. i stranke P. M., P. S. i P. D. u svrhu dokazivanja.

Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev I i II-tužitelja, o kojemu je potrebno još odlučiti nakon II-stupanjske ukidne odluke, nije osnovan u cijelosti.

U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Između stranaka nije sporno da je tuženik na nekretnini tužitelja upisanoj u z.k.ul.br...

k.o. Č., čest.br…. gradilište od 417 čhv i čest.br…. kuća, dvorište, vrt od 854 čhv izvodio određene radove na ugradnji kamina ( peći ) na pelete i na ugradnju bojlera Buderus tijekom jeseni 2016.god.

Člankom 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme izvođenja radova) je određeno da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Kako se u konkretnom slučaju radi o izvođenju radova od strane tuženika u kući tužitelja, isti radovi sukladno navedenoj odredbi Zakona ulaze pod odredbe ugovora o djelu.

Iako u spisu nema pismenog ugovora zaključenog između stranaka o izvođenju radova isti je nesporno ne samo zaključen već i izvršen po obje strane, a Zakon o obveznim odnosima ne propisuje da ugovor o djelu mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Nije sporno da su tužitelji platili sve radove tuženiku.

Sporno je koje je sve radove izvodio tuženik, te je sporno da li je tuženik radove odradio stručno i u skladu s pravilima struke, kao i da li je zbog nestručnih radova tuženika za tužitelje nastala šteta koju potražuju svojim tužbenim zahtjevom.

Među parničnim strankama je sporno da li su i kada uočeni nedostaci u radovima, da li su i kada tužitelji tuženika pozvali na ispravljanje nedostataka u radovima, te da li je tuženik odbio po pozivu izvršiti sanaciju nedostataka i koji je karakter nedostataka.

Sukladno čl. 606. st. Zakona o obveznim odnosima naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje, a u st.

2.   da ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete.

Naknada štete je uređena odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ( pretpostavke odgovornosti ) gdje je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta između ostalog umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ).

Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za  štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

Radi utvrđenja koje radove je tuženik izvodio kod tužitelja, da li su radovi izvedeni stručno i u skladu s pravilima struke, koji nedostaci u izvođenju radova su nastali, te da li su tužitelji pozvali tuženika da otkloni nedostatke, sud je saslušao predložene svjedoke i parnične stranke.

Sud je iz iskaza svjedoka D. Z. utvrdio da je on vlasnik tvrtke L. d.o.o. i da je u veljači 2017.god. kod tužitelja P. radio podešavanje plinskog kondenzacijskog bojlera marke Buderus i radio je prijavu novo montiranog trošila distributeru plina M. p. d.o.o.. Bojler je bio u redu što se tiče instalacija i uredno je spojen, ali nije bio prijavljen niti  je aktivirana garancija, a što je trebao napraviti izvođač radova nakon postavljanja. Na poziv tužitelja je promijenio termostat tog bojlera, na njegovu preporuku, jer su tužitelji bili nezadovoljni da se kuća dovoljno ne grije. Po navodima svjedoka kondenzacijski bojler sporije postiže određenu temperaturu prostora.

Iz iskaza svjedoka B. D. je utvrđeno da je on kao vlasnik obrta I. B. prije tuženika u kolovozu 2015.god. također izvodio radove u kući tužitelja na način da je postavio plinski kotao marke Vaillant s kojima tužitelji nisu bili zadovoljni, pa su ga prijavili inspekciji, te je morao izvaditi kotao. U pogledu konkretnih spornih radova koje je tuženik izvodio u kući tužitelja navedeni svjedok nema saznanja.

Svjedok H. D. je u iskazu izjavio da radi u tvrtki C. d.o.o. M. u servisno-tehničkoj podršci, te je bio od tužitelja u kući u Č.. Tužiteljica ih je zvala u prosincu 2016.god. i rekla da joj se skuplja prašina, on je na licu mjesta pregledao taj kamin i sastavio je zapisnik, te je utvrdio da sa kaminom nije bilo nikakvih problema, da je bio ispravno ugrađen. Pregledao je lice mjesta gdje je bio taj kamin i nije bilo nikakve štete, pregledao je kamin i spoj do dimnjaka. Tužiteljica nije bila zadovoljna, nije dala ništa dirati, već je tražila da kamin uzmu natrag. On je razgovarao sa svojim direktorom koji je rekao da odvezemo taj kamin i vratimo tužiteljima cijeli iznos. Po svjedoku nije bilo nikakve osnove da se taj kamin izvadi jer je sve bilo ispravno ugrađeno. Par tjedana nakon toga je tužiteljica P. došla u tvrtku C. d.o.o. i tražila da izdaju potvrdu da je kamin bio nestručno ugrađen, na što joj je on rekao da ne mogu izdati takvu potvrdu jer to nije istina. Svjedok je istaknuo da je to kamin koji se loži na pelete i oko njega će uvijek biti nekakve prašine. Svjedok tvrdi da je kamin bio potpuno ispravan i nije imao nikakvu tvorničku grešku. Tužiteljica je prvo inzistirala da kamin nije ispravan, a nakon toga je inzistirala na potvrdi da je kamin neispravno ugrađen.

Svjedok M. M. je naveo da je vlasnik obrta I. M. i dobio je poziv od tvrtke C. d.o.o., čiji je ovlašteni serviser, da od strane tužitelja postoje pritužbe na njihov proizvod, peć - kamin na pelete i otišao je isto pogledati u kuću tužitelja. Vizualnim pregledom je utvrdio da je vjerojatno peć negdje propusna jer je okolo bilo pepela, kao i sitne prašine, te je utvrdio da dimovod nije bio pravilno izveden po specifikacijama firme C. d.o.o. jer na dimovodu nije bila stavljena vanjska izolacija, dok je dimnjak iznutra bio obložen regips pločama što je zabranjeno. Nazvao je C. d.o.o. i zna da su i oni izašli van na lice mjesta. Njega je firma C. d.o.o. pozvala da kod tužitelja instalira novi kamin i da izvrši sve potrebne radove, nova peć je radila i nije bilo pritužbi. Kad je on izvodio te radove, stari kamin je već bio maknut. Ne zna da li je stari kamin imao tvornički grešku. Izolaciju na dimnjak treba postaviti onaj tko postavlja peć, a izolacija treba biti i iznutra i izvana vatrootporna i ne smije biti drvenih dijelova u blizini. Primijetio je okolo izgorjelo drvo, ali ne zna od čega je isto izgorjelo.

Sud je iskazima saslušanih svjedoka povjerovao jer isti nisu osobno zainteresirani za ishod postupka, a iskazivali su životno i logično.

Tužitelji P. M. i S. su izjavili da su angažirali tuženika P. da im izvede radove na grijanju u kući u Č., nisu dobili nikakav pisani ugovor, sve je usmeno dogovoreno, napisana je samo ponuda. Dogovoreno je da složi peć (kamin ) na pelete i to 12.900,00 kuna peć tvrtke C. d.o.o i troškovi, sve ukupno 18.000,00 kuna, što mu je sve plaćeno i još 1.900,00 kuna za dodatne radove. Nisu dobili od tuženika niti račun niti garanciju. S radovima je počeo u ljeto 2016.god., a završio je iste u jesen 2016.god., te su peć (kamin) stavili u upotrebu i jako se dimilo i bilo je čađe, slabo je grijala. O tome su obavijestili tuženika, došao je pogledati, te je rekao da je greška u peći. Nakon nekoliko tjedana su došli iz tvrtke C. d.o.o. pogledati peć, te su utvrdili da peć nije kriva, da je ispravna, već je kriv majstor jer nije stavio izolaciju.

Tužitelji su izjavili da su oni s knaufom oblačili prostor oko dimnjaka, a tuženik je trebao izolirati dimnjak s unutarnje strane, što nije učinio. Kasnije su doznali da peć nije kupljena gdje je tuženik rekao da ju je kupio, tuženik je pristao da uzme tu neispravnu peć, te je istu odvezao i vratio im puni iznos novaca. Iz tvrtke C. d.o.o. su im poslali novog ovlaštenog majstora M. koji je stavio novu peć i izolirao na novo dimnjak i ta nova peć sada radi. S tuženikom su dogovorili da im u podrumu ugradi peć marke Buderus, ali je onda postavio plinski kondenzacijski bojler u ljeto 2016.god. koji su platili 13.000,00 kuna i nisu dobili nikakav račun niti garanciju. Bojler ne funkcionira, zvali su novog majstora koji je rekao da treba staviti novi termostat u iznosu 1.200,00 kuna, te bojler niti uz novi termostat ne radi. Tuženik nije prijavio bojler distributeru plina M. p. d.o.o. Tuženika su prijavili Poreznoj upravi jer nije izdao račune. Tuženika tuže za radove koje nije napravio kako treba i koje radove su trebali ponovno financirati novom izvođaču M., te za stavljanje novog knaufa oko dimnjaka i čišćenje prostorije gdje je bila peć (kamin ), a za što nemaju račune. U tvrtku C. d.o.o. su išli pitati gdje je peć kupljena, a nisu išli ishoditi nikakvu potvrdu.

Tuženik P. D. je u iskazu naveo da je s tužiteljima usmeno ugovorio izvođenje radova, nešto je napisano na pisanoj ponudi. U prospektu su mu pokazali kakav kamin (peć ) žele i on ga je nabavio, platili su mu. Tuženik je taj kamin postavio u njihovu dnevnu sobu, priključio je peć na dimnjak, postavio je dimnjak, od tvrtke L.-m. d.o.o. je kupio dijelove za dimnjak. On nije postavio knauf jer se time ne bavi, on je tužiteljima rekao da treba biti vatrootporni knauf, ali ne zna kakav su tužitelji postavili. Račun za te radove je poslao tužiteljima putem pošte u prosincu 2016.god. Tužitelju su ga zvali 3 ili 4 puta da nešto nije u redu s dimnjakom, išao je pogledati, bilo je nešto čađe iza. Kako se čađa i dalje pojavljivala, tako se obratio proizvođaču tvrtki C. d.o.o. koji su na licu mjesta utvrdili da na ventilatoru, brtvi postoji određena tvornička greška, što je dalo popraviti ali je tužiteljica P. tražila da joj se vrate novci, on je peć (kamin) odvezao i vratio je tužiteljima novce. Što se tiče bojlera, on je pokazao tužiteljima u prospektu i odabrali su taj bojler marke Buderus, te ga je postavio, a bojler ima svoj termostat. Tužiteljica ga je nazvala da bojler ne radi, otklonio je grešku i isti je radio. Nakon toga su tužitelji angažirali novog majstora (izvođača ) koji im je dao drugi termostat i druge postavke. Prijave bojlera u M. p. d.o.o. nosi otprilike jednom mjesečno. Tuženik smatra da je sve ispravno napravio u pogledu peći (kamina) i u pogledu bojlera i da ne mora nadoknaditi nikakvu štetu tužiteljima.

Tužitelji su u iskazima ostali kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

Sud je rješenjem od dana 2. veljače 2018.god. odredio očevid na licu mjesta i provođenje dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđivanja da li je tuženik prilikom izvođenja radova u kući I i II-tužitelja u Č. iste odradio sukladno pravilima struke, te su vještaku postavljena konkretna pitanja na koja je potrebno odgovoriti.

U ovom ponovljenom postupku dokazivanja nije bilo predloženo ponovno provođenje očevida na licu mjesta, ali isto nije niti bitno za odlučivanje, zbog samog proteka vremena od izvršenih spornih radova, a sve što je bilo moguće utvrditi, s obzirom na promijenjeno stanje na licu mjesta, je utvrđeno na ranije održanom očevidu.

Na očevidu održanom dana 21. ožujka 2018.god. na licu mjesta u kući tužitelja na adresi Č. je utvrđeno da je stanje promijenjeno na način da su tužitelji promijenili kamin (peć) za pelete koji je bio smješten u dnevnoj sobi, da je izmijenjena izolacija na dimnjaku (dimovodnom sustavu ) gdje se ranije nalazio sporni dimnjak za kamin na pelete, da više nema oko dimnjaka drvenog brodskog poda. U podrumu kuće se nalazi kondenzacijski bojler Buderus na kojem se nalazi naljepnica obrta P. (tuženika), ali je utvrđeno da je stavljen drugi termostat za sporni bojler.

Tužitelji su na očevidu izjavili da je cijev u dimnjak stavljao tuženik, a knauf oko dimnjaka je postavljala treća osoba, te da je knauf bio protupožarni (vatrootporni). Tužitelji su izjavili da je bojler marke Buderus u pogon puštala tvrtka L. d.o.o. koja je ovlašteni serviser tih bojlera.

Stalni sudski vještak M. D. iz tvrtke M.  I. d.o.o. je u svom nalazu i mišljenju zaprimljenom dana 8. svibnja 2018.god. naveo da je slijedom očevida na licu mjesta, uzetih podataka i izmjera, te uvida u foto dokumentaciju snimljenu na očevidu, odgovorio na pitanja koja mu je sud postavio u Rješenju o određivanju vještačenja od dana 2. veljače 2018.god.

Tako je vještak M. u pogledu montaže kamina na pelete marke Centropelet ZV 14 sa pripadajućim dimovodnim sustavom naveo u svezi postavljenih pitanja:

-  ne može odgovoriti na pitanje da li je tuženik primijenio odgovarajuća pravila struke i da li su radovi stručno izvedeni iz razloga jer stanje utvrđeno na očevidu ne odgovara onome iz vremena nastanka problema navedenih u tužbi jer više nije ugrađena peć na pelete Centropelet ZV 14 koju je ugradio tuženik, već je ugrađena peć marke Sole Aqua 14 kW koju je prema zahtjevu tužitelja ugradio M. M. vl. obrta I. M..

-   da li je tuženik izvodio izolacijski sustav dimnjaka i da li je pravilno i ispravno izveo izolacijski sustav (izvan i unutar dimnjaka) vještak odgovara da u specificiranim računima tuženika za svoje radove (list spisa broj 6 i 23) nema stavke ugradnje izolacije pa vještak zaključuje da ove radove nije izveo tuženik.

-   na pitanje da li je postavljeni kamin sa dimovodnim sustavom bio podoban za upotrebu vještak odgovara da je ugrađen kamin peć na pelete Centropelet ZV 14 koju je ugradio tuženik, bio podoban za ugradnju s gledišta namjene u konkretnoj prostoriji, pod uvjetom da je bio ispravan što vještak sada ne može utvrditi. Naime, iz Izvještaja C. od 21.04.2017. kao i njihove Primke broj 15 od 09.01.2017.g. o prijemu peći u skladište reklamiranih proizvoda isčitava se da je ''peć bila ispravna, a da na dijelu spoja dimnjaka i nastavka dimnjače propušta sitnu prašinu'', te je proizvođač C. napomenuo da ''kotao nije bio pušten u pogon od strane ovlaštenog servisera C.'', pa se iz ovoga može zaključiti da peć, nakon puštanja u pogon, u cjelini nije bila ispravna, nije pravilno funkcionirala, a i sam proizvođač C. je upravo radi toga predložio tužiteljima popravak iste.

-   na daljnje pitanje da li je moguće da je zbog neispravno izvedenog izolacijskog sustava prilikom uključivanja kamina došlo do pregrijavanja sustava i zapaljenja dijelova površina koje okružuju dimovodni sustav vještak je odgovorio da je moguće da je zbog neispravno izvedenog izolacijskog sustava prilikom rada kamina došlo do pregrijavanja sustava i zapaljenja drvenih dijelova (obloge) koje nisu uklonjene, a okruživale su dimovodni sustav.

-    zbog eventualno nestručno izvedenih radova koji prouzrokuju pregrijavanje sustava postojala je mogućnost nastanka požara na drvenim dijelovima (oblozi) koja nije uklonjena pri izvedbi izolacije.

-   na pitanje koja je šteta zbog eventualno nestručno izvedenih radova nastala za tužitelje vještak je naveo da nije moguće utvrditi da su radovi tuženika bili nestručno izvedeni.

-     na temelju dostupne dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi ispravnost ranije ugrađenog kamina peć na pelete Centropelet ZV 14 prije postave. Iz izjava tužitelja, tuženika  i svjedoka, a naročito D. Z. iz tvrtke L. d.o.o. i M. M. vl. obrta I. M., može se zaključiti da je kamin peć Centropelet ZV 14, bio neispravan nakon postave, a da je peć bila neispravna prilikom korištenja iste, potvrđuje i Izvještaj C. od 21.04.2017. kao i njihova Primka broj 15 od 09.01.2017.g.

-     na pitanje da li je pregrijavanje sustava i zapaljenje okolnog prostora posljedica neispravnog kamina ili radova na postavljanju kamina i dimovodnom sustavu vještak odgovara da pregrijavanje sustava i moguće zapaljenje okolnog prostora može biti kao posljedica neispravnog kamina, ali i radova na ugradnji kamina i dimovodnog sustava.

-   ukoliko su radovi tuženika po mišljenju tužitelja bili nestručno izvedeni ili kamin nije pravilno funkcionirao, tužitelji su trebali zatražiti mišljenje nezavisnog stručnjaka radi utvrđivanja činjenica, davanje uputa za rad ili isključenje sustava, sprečavanja nastanka štete te procjenu radova na otklanjanju eventualnih nedostataka. Ukoliko se uvaži opisana situacija o neispravnom radu kamina peći kako su opisali tužitelji, vještak smatra da su radovi bili nužni i hitni.

-     koje troškove su tužitelji eventualno imali zbog radova tuženika zbog potrebnog uklanjanja nestručno montiranog sustava, te sanacije okolnih površina koje su eventualno bile oštećene uslijed prekomjernog pregrijavanja i sagorijevanja i da li su ti radovi bili hitni i nužni vještak je istaknuo da po njegovom mišljenju nije utvrđena nestručna montaža sustava, već neispravnost peći, te je mišljenja da sagorijevanje u kaminu peći na pelete nije bilo ispravno, što se zaključuje iz nakupljanja čađi u dimovodnom kanalu koji je demontiran i vidljiv na očevidu.

Nadalje vještak M. u svom nalazu i mišljenju u pogledu montaže zidnog plinskog kondenzacijskog uređaja marke Buderus K 10 odgovara:

-  garanciju ovjerava ovlašteni serviser, odnosno osoba koja pušta uređaje u pogon i od toga dana teče garancija proizvođača bojlera. Za puštanje u pogon nije potreban pristup internetu. Kako bi se koristile sve mogućnosti regulatora Control CT100 koji je ugradio tuženik mora postojati internetski priključak. Pored toga, za posluživanje regulatora potrebna je aplikacija (App) AppleR odnosno Android Smartphone. App može paralelno koristiti na različitim krajnjim uređajima.

-  na pitanje da li je termostat (sobni regulator) na navedenom uređaju bio ispravan vještak navodi da nije moguće odgovoriti iz razloga jer stanje utvrđeno na očevidu ne odgovara onome iz vremena nastanka problema navedenih u tužbi. Na licu mjesta je vještak utvrdio da nije ugrađen sobni termostat Bosch Control CT 100 koji je ugradio tuženik, već je ugrađen marke Buderus koji je prema zahtjevu tužitelja ugradio L. d.o.o.

-     prijavu novomontiranog trošila (plinskog kondenzacijskog bojlera) M.-p. d.o.o., kao distributeru plina, prema pravilima struke, uvijek treba izvršiti ili osigurati preko ovlaštenog servisera izvođač radova, ovdje tuženik, i to odmah po ugradnji, odnosno puštanju u rad.

-  na pitanje da li su tužitelji zbog eventualne neispravnosti termostata morali naručiti novi termostat i koliki je iznos štete s osnova nabave novog termostata vještak odgovara da su tužitelji zbog eventualne neispravnosti termostata morali aktivirati garanciju proizvođača ili

pozvati tuženika koji je isti ugradio, a tek nakon utvrđenja neispravnosti, po proizvođaču ili nezavisnom stručnjaku zatražiti zamjenu ili eventualno popravak istog, a tek nakon ''trgovačke'' procedure naručiti novi termostat. Vrijednost nabave, ugradnje i podešavanje novog termostata iznosi oko 1.200,00 kuna.

Tuženik nije imao nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka M.. Primjedbe i dodatna pitanja su iznijeli samo tužitelji.

Na ročištu održanom dana 18. rujna 2018.god. vještak M. D. je odgovorio na pitanja tužitelja, te je na pitanje tužitelja je li tuženik nakon ugradnje peći na pelete, te puštanje u pogon iste bio dužan sam postaviti izolacijski sustav oko dimnjaka vještak odgovorio da je u svom nalazu i mišljenju konstatirao da u specificiranim računima tuženika za koje radove nije naveo ugradnju izolacije, pa je zaključio da to i nije bila njegova obaveza, ali ne može ulaziti u eventualne dogovore između tužitelja i tuženika. Što se tiče puštanja prašine na spoju dimnjaka i nastavka dimnjače iz izvještaja C. od 21.4.2017. vještak navodi da je kod ovoga potrebno konzumirati odgovor C. proizvođača peći koji je konstatirao također ovaj problem prašine i koji je predložio popravak instaliranog kotla, odnosno peći na pelete, a budući da na dan očevida ugrađena peć ne odgovara peći koju je ugradio tuženik nije bilo moguće utvrditi da li se radilo o grešci u ranije instaliranoj peći ili pak po propustu ili nestručnoj ugradnji, odnosno montaži peći od strane tuženika. Teoretski je moglo doći do pregrijavanja sustava zbog pogreške u montaži peći, ali i zbog drugih razloga, a na dan očevida nije bila instalirana peć od strane tuženika pa detalje nije moguće bilo utvrditi. Na pitanje u pogledu plinskog bojlera Buderus, odnosno da li tu postoji odgovornost tuženika zbog neispravne ugradnje budući da tužitelji u svojem objektu ne postižu potrebnu temperaturu zagrijavanja prostora, vještak je izjavio da na to pitanje ne može odgovoriti iz razloga jer na održanom očevidu nije utvrđeno da se ne postiže potrebna temperatura jer se nisu radili nikakve probe sustava, a termostat koji je bio na održanom očevidu je po svim karakteristikama jako sofisticiran, pa je pitanje da li se s njime ispravno barata, odnosno da li su iskorištene sve mogućnosti tog termostata, a po kapacitetu bi sve trebalo biti u redu i normalno funkcionirati. Kod svake instalacije novog uređaja je dužnost montera predati garantni list.

Vještak M. D. je ponovno saslušan u ovom ponovljenom postupku na ročištu održanom dana 7. srpnja 2020.god. gdje je u cijelosti ostao kod svojeg nalaza i mišljenja i iskaza danog na ročištu, gdje je već odgovorio na sva postavljena pitanja stranaka, a stranke nisu imale dodatna pitanja za vještaka.

Sud je nalaz i mišljenje, te očitovanje vještaka, u cijelosti prihvatio kao stručan i nepristran, dan u skladu s pravilima struke, a vještak ima višegodišnje iskustvo u vještačenjima upravo za potrebe sudskih postupaka.

Tužitelji tužbom potražuju od tuženika naknadu štete zbog nedostataka u izvođenju radova u njihovoj kući.

Sama činjenica da postoje nedostaci ne znači da je time tužiteljima prouzročena šteta. Naknada štete na koju naručitelj ima pravo je različita od zahtjeva za otklanjanje nedostataka i od zahtjeva za sniženje naknade jer trošak sanacije odnosno trošak otklanjanja nedostataka ni na koji način ne predstavlja štetu.

Ukoliko pak se radi o nedostatku koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje naručitelj se može pozvati na njega pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja sukladno čl. 605. Zakona o obveznim odnosima s time da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača o nedostatka može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjereni rok temeljem odredbe čl. 608. st.1 Zakona o obveznim odnosima, a tek ukoliko izvođač ne otkloni nedostatke do isteka tog roka naručitelj može po svom izboru otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor.

Čl. 610. Zakona o obveznim odnosima regulira prava naručitelja u slučaju manjih nedostataka, a kada se pravilno interpretira ova odredba tada slijedi zaključak da naručitelji imaju pravo zatražiti uklanjanje nedostataka rada od izvođača rada, a ako on nedostatke ne otkloni u primjerenom roku tada naručitelji radova mogu otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. U svakom slučaju naručitelji radova imaju pravo i na naknadu štete ako dokažu osnovu i visinu štete.

Sukladno čl. 608. st. 2. Zakona o obveznim odnosima naručitelj, ovdje tužitelji, bi imali pravo na naknadu štete koju trpe zbog nedostataka, koja šteta je posljedica izvedenih radova izvođača, ovdje tuženika, ukoliko istu dokažu.

Kako su u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi čl. 604. st. 3. i čl. 605. Zakona o obveznim odnosima tužitelji mogli od tuženika kao izvođača zahtijevati da nedostatke otkloni, pa tek ukoliko ih ne bi otklonio isto bi tužitelji bili ovlašteni učiniti na račun izvođača u skladu s čl. 608. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Naručitelj ( ovdje tužitelji ) je obvezan dopustiti izvođaču ( ovdje tuženik ) da nedostatke ukloni. Tek ako ovaj to ne bi učinio, naručitelj ima pravo nedostatke ukloniti sam ili preko treće osobe na račun izvođača.

Uvidom u Ponudu obrta tuženika S. P. (list 6 spisa ) utvrđeno je da je tuženik kod tužitelja dao ponudu za : demontažu i montažu radijatora u kuhinji, demontažu i montažu ostalih radijatora, postavu cjevovoda podžbukno u kupaonici (te po potrebi zamjena ), polaganje vodovodnog cjevovoda, montaža kamina na pelete i fina montaža kupaonskih objekata, za što je tuženik primio avans. Dakle, na ovoj ponudi nije naveden niti bojler Buderus, niti pak postavljanje dimovodne cijevi za kamin (peć ).

Tuženik je tijekom postupka predao u spis Račun broj 34-1-1 od dana 27. prosinca 2016.god., za koji tvrdi da je tužiteljima poslao putem obične pošte, a u kojem računu je navedeno da je tuženik kod tužitelja izvršio dobavu i montažu kondenzacijskog bojlera GB 072-24 K10 sa sobnim regulatorom ( termostat ) Bosch Control CT 100, sve u iznosu od 12.500,00 kuna.

Nadalje je iz Računa tvrtke L.-m. d.o.o. i Otpremnice 2010/2016 utvrđeno da su isti prodali dimovodne elemente za pelet dana 11. srpnja 2016.god. u iznosu od ukupno 1.582,31 kunu, da je iste primio ovdje tuženik P. D..

Iz Zapisnika tvrtke C. d.o.o. od dana 21. travnja 2017.god. utvrđeno je da su o problemu kod tužitelja obaviješteni 7. prosinca 2016.god., da je dana 19. prosinca 2016.god.

izašao na intervenciju njihov djelatnik D. H., te je utvrđeno da se između dimovodne komore i nastavka priključka dimovodne cijevi skuplja prašina i predložen je popravak istog, ali se tužiteljica nije složila. S obzirom na neugodnosti koje su doživjeli od stranke odlučili su 20. prosinca 2016.god. stranci izaći u susret i isplatiti novac, iako stvarne osnove za povrat novaca nije bilo. Još navode da kotao nije bio pušten u pogon od strane ovlaštenog servisera C. d.o.o.

Iz Primke broj 15 tvrtke C. d.o.o. je utvrđeno da je dana 9. siječnja 2017.god. vraćena peć (kamin ) na pelete uz napomenu da je peć ispravna, a da na dijelu spoja dimnjaka i nastavka dimnjače propušta sitnu prašinu.

Nadalje je iz Ponude 6/17 obrta I. M. vlasništvo M. M. od 11. siječnja 2017.god. utvrđeno da je on tužiteljima dao ponudu za postavljanje nove peći (kamina ) koja košta 12.000,00 kuna, te postavljanje novog dimovodnog sustava za taj kamin u iznosu od ukupno 2.670,00 kuna, ukupno 14.670,00 kuna.

Tužitelji su predali u spis presliku fotografija gdje su vidljivi tragovi čađe na krpi, odnosno nekakve prašine u podrumu kraj bojlera, ali nije vidljivo kada su iste snimljene, niti kada (vremensko razdoblje ) i kako je navedena količina čađe, odnosno prašine skupljena, niti su te fotografije obrazložene u tužbi.

Iz Zapisnika tvrtke L. d.o.o od 26. siječnja 2017.god. , sačinjenog po serviseru D. Z., je utvrđeno da su podesili i pustili u rad plinski kondenzacijski bojler Buderus kod tužitelja i da je ista tvrtka bojler prijavila distributeru plina M. p. d.o.o.

Sud je iz Dopisa ZOU R. i P. iz P. od dana 7. veljače 2017.god. utvrdio da su tužitelji tuženika pismenim putem obavijestili o nedostacima kod izvršenja usluge ugradnje peći (kamina) na pelete i kondenzacijskog bojlera marke Buderus, te su ga upozorili da su zbog nedostataka u izvođenju trebali angažirati novog izvođača. Upozorili su ga na neizdavanje računa i garancije.

Dakle, tuženik kao izvođač je bio obaviješten o nedostacima koji su predmet ovog parničnog postupka, pismenim putem po odvjetničkom društvu dana 7. veljače 2017.god., dakle kada su tužitelji već angažirali nove izvođače radova i za peć (kamin) i za dimovod (M. M. iz I. M. radove izvodio 11. siječnja 2018.god. ), a također i za kondenzacijski bojler Buderus ( D. Z. iz L. d.o.o. je radove izvodio 26. siječnja 2018.god. ) i svi radovi su bili gotovi po tim drugim izvođačima.

Iz iskaza svjedoka M. M. vlasnika obrta I. M. je sud zaključio da je utvrđena nestručna montaža dimovodnog sustava, kao i neispravnost peći (kamina ) na pelete, te je i vještak M. naveo da sagorijevanje u kaminu peći na pelete nije bilo ispravno, što se zaključuje iz nakupljanja čađi u dimovodnom kanalu koji je demontiran i vidljiv na očevidu.

Tuženik je kao izvođač radova nesporno obavio radove na montaži peći (kamina) na pelete, te je tuženik obavio radove na dimovodnom sustavu za tu peć na način da je sastavio i postavio cijevi i ostale dijelove koje je prethodno kupio kod tvrtke L.-m. d.o.o.

Tuženik nije izvršio izolaciju dimovodnog sustava ( dimjnjaka ) jer su sami tužitelji na očevidu izjavili da je izolaciju na spornom dimnjaku izvodila treća osoba i to Č. B. iz Č..

Dakle, sve radove na dimovodnom sustavu kamina postavljenog kod tužitelja uopće nije izvodio tuženik.

Tuženik kao vlasnik obrta za postavljanje grijanja je trebao kao izvođač radova postupiti sukladno odredbi čl. 597. Zakona o obveznim odnosima u kojem je određeno da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, odnosno sukladno čl. 10. Zakona o obveznim odnosima u kojem je određeno u st. 1. da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa ( pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina), odnosno u st. 2. da sudionik u obveznom odnosu je dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima ( pažnja dobrog stručnjaka ).

Vještak M. je u svom nalazu i mišljenju, te kasnijem očitovanju jasno naveo da ne može utvrditi da je tuženik nestručno obavio montažu kamina i dimovodnog sustava, zatim da u specifikaciji na računu tuženika nema stavke ugradnje izolacije unutar ili izvan dimnjaka, pa stoga vještak zaključuje da tuženik te radove nije izvodio i još je naveo da peć koja je prvotno ugrađena nije bila ispravna i nije pravilno funkcionirala, pa je proizvođač C. predložio tužiteljima popravak iste. Vještak je utvrdio da nije utvrđena nestručna montaža sustava već neispravnost peći.

Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da nije moguće utvrditi da su radovi tuženika bili nestručno izvedeni, uz navode da ukoliko su radovi tuženika po mišljenju tužitelja bili nestručno izvedeni ili kamin nije pravilno funkcionirao, zatim da su tužitelji trebali zatražiti mišljenje nezavisnog stručnjaka radi utvrđivanja činjenica, davanje uputa za rad ili isključenje sustava, kao i sprečavanja nastanka štete, te procjenu radova na otklanjanju eventualnih nedostataka kao i da su zbog eventualne neispravnosti termostata morali aktivirati garanciju proizvođača ili pozvati tuženika koji je isti ugradio, a tek nakon utvrđenja neispravnosti, po proizvođaču ili nezavisnom stručnjaku zatražiti zamjenu ili eventualno popravak istog, a tek nakon ''trgovačke'' procedure naručiti novi termostat.

Navedeno je sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koje su prethodno citirane.

U pogledu nedostataka u dimovodnom sustavu je iskazivao svjedok M. M., isto je utvrđeno i iz dokumentacije tvrtke C. d.o.o., a što je u svom nalazu objasnio i vještak M..

Vještak M. je izjavio da je pregrijavanja sustava teoretski moglo doći zbog pogreške u montaži peći, ali i zbog drugih razloga.

Stoga sud smatra da su tužitelji nisu dokazali da im tuženik treba platiti naknadu štete s osnova nestručno izvedenih radova na montaži peći (kaminu ) u iznosu od 1.000,00 kuna, kao i trošak dijelova za dimovodni sustav u iznosu od 1.582,31 kunu jer tužitelji nisu postupili

sukladno citiranim zakonskim odredbama jer nisu od neovisnog stručnjaka tražili utvrđenje činjenica, davanje uputa za rad ili isključenje iz sustava, te nisu dokazali da su upravo radovi koje je izvodio tuženik bili nestručno izvedeni.

Utvrđeno je da je manji nedostatak bio na peći (kaminu) što je utvrđeno iz iskaza svjedoka H. D. i primke tvrtke C. d.o.o., te iz iskaza svjedoka M. M. koji je kao novi izvođač nakon što sustav nije funkcionirao, trebao izvaditi sve dijelove (cijevi, koljena, spojeve ) za dimovodni sustav koji su bili isporučeni od strane tvrtke L.-m. d.o.o., a trošak od 1.582,31 kunu se odnosi upravo na te dimovodne elemente, što je utvrđeno uvidom u račun tvrtke L.-m. d.o.o. međutim, već je obrazloženo da tužitelji nisu dokazali da je upravo tuženik izvodio te radove i da bi zato tuženik bio odgovora za naknadu štete tužiteljima.

Što se tiče troškova u iznosu od 2.670,00 kuna koji se odnosi na radove i materijal koji su tužitelji platili novom izvođaču M. M. vlasniku obrta M. I., a koji iznos se dobiva kada se odbije cijena nove peći-kamina ( 12.000,00 kuna ) od ukupne cijene ostalih materijala i radova ( ukupno 14.670,00 kuna ), koji su detaljno navedeni u Ponudi broj 6/17 obrta I. M., isti trošak je isto vezan uz naprijed utvrđeno tj. da tužitelji nisu dokazali da je tuženik postavljao cijeli dimovodni sustav (konkretno izolaciju istog ), te nisu dokazali da je izlazila čađa (prašina ) niti da se izlazak čađe ne može pripisati samo neispravnoj peći (kaminu na pelete ), odnosno nisu dokazali da je upravo zbog tuženikovog nestručnog rada izlazila čađa iz dimovodnog sustava.

Kako bi sustav grijanja funkcionirao, tako su tužitelji trebali na preporuku tvrtke C. d.o.o. angažirati novog izvođača koji je popravio te nedostatke i ti radovi su koštali 2.670,00 kuna, koji iznos predstavlja štetu nastalu za tužitelje, međutim kako nije dokazano da je za nastanak štete odgovoran upravo tuženik, dakle nije dokazana uzročno- posljedična veza, tako sud ne može obvezati tuženika da istu štetu naknadi tužiteljima.

Stoga je sud i u ovom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od ukupno 5.252,31 kunu ( 1.000,00 kuna + 2.670,00 kuna + 2.670,00 kuna = 5.252,31 kunu ) budući istu tužitelji temeljem čl. 461.a. ZPP-a nisu dokazali.

Tužitelji su svojom podnesenom tužbom od dana 4. travnja 2017.god. tražili naknadu štete s osnova sanacije okolnog prostora u iznosu od 2.000,00 kuna, međutim navedeni iznos u tužbi uopće nisu specificirali, a što su trebali s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti temeljem čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku i Općinski sud u Čakovcu je zbog nedokazivanja ovog troška isti odbio i o tome je pravomoćno odlučeno u presudi broj Pn- 15/17 od dana 25. listopada 2018.god.

Valja istači da je u pogledu termostata ( sobnog regulatora ) za kondenzacijski bojler  marke Buderus, za koji je utvrđeno da su ga tužitelji sami promijenili po drugom izvođaču iz tvrtke L. d.o.o., te u pogledu istog uopće nisu pozvali tuženika da otkloni nedostatke, niti pak su ičim, osim svojim tvrdnjama dokazali da termostat koji je postavio tuženik nije radio i te tvrdnje nisu tužitelji dokazali niti izjavom svjedoka, niti pak je isto mogao utvrditi vještak, Općinski sud u Čakovcu već pravomoćno odlučio u presudi broj Pn-15/17 od dana 25. listopada 2018.god., koja sudska odluka je u tom odbijajućem dijelu postala pravomoćna jer nije utvrđeno da je termostat koji je tuženik postavio bio neispravan.

Dakle, ovaj sud je tužbeni zahtjev tužitelja P. već djelomično odbio u iznosu od ukupno 3.250,00 kuna ( 2.000,00 kuna za ostalu imovinsku štetu + 1.250,00 kuna za termostat) u presudi broj Pn-15/17 od dana 25. listopada 2018.god., koja sudska odluka je u tom odbijajućem dijelu postala pravomoćna.

U pogledu neizdavanja računa tužitelji su protiv tuženika podnijeli prijavu nadležnoj Poreznoj upravi, te će se eventualni prekršaj utvrditi u njihovom postupku.

Što se tiče neizdavanja garancije ( jamstvenog lista ) od strane tuženika, isto također predstavlja povredu dobre poslovne prakse, međutim za donošenje odluke o naknadi štete isto ne utječe, već u pogledu navedenog tužitelji tuženika trebaju prijaviti nadležnoj inspekciji.

Stoga je sud i ovaj tužbeni zahtjev tužitelja i preostalom iznosu od ukupno 5.252,31 kunu odbio i odlučio kao u izreci ove presude, pod toč. 1. iste.

Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, kojim je određeno da stranka koja je izgubila spor treba nadoknaditi troškove postupka izazvane vođenjem postupka.

Tužitelji su u cijelosti izgubili ovaj spor jer je njihov tužbeni zahtjev djelomično odbijen u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Čakovcu pod brojem Pn-15/17 od dana 25. listopada 2018.god. (odbijeno u iznosu od 3.250,00 kuna), dok su tužitelji s ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od ukupno 5.252,31 kuna odbijeni sada, ovom presudom ( toč. 1. izreke ove presude). Kako su tužitelji u cijelosti izgubili spor, tako su tuženiku dužni naknaditi troškove ovog parničnog postupka.

Sud je tuženiku P. priznao troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to sukladno vrijednosti predmeta spora za slijedeće radnje: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kuna (tbr.8/1 ), sastav podnesak od 31.05.2017.god. u iznosu od 250,00 kuna ( tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 30.05.2017.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu 19.09.2017.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 07.10.2017.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 12.12.2017.god. u iznosu od 750,00 kuna ( tbr.9/1), sudjelovanje na očevidu 21.03.2018.god. u iznosu od 750,00 kuna ( tbr.9/1), te sastav podneska od 06.04.2018.god. u iznosu od 250,00 kuna (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 18.09.2018.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr.9/1) i zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna (tbr.9/3 ), za sastav žalbe protiv presude u iznosu od 937,50 kuna ( tbr.10), za zastupanje na ročištu 24.06.2020.god. iznos od 750,00 kuna (tbr.9/1 ), za zastupanje na ročištu 07.07.2020.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr.9/1 ), te za zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 375,00 kuna (tbr.9/3 ), sve uz pripadajući PDV, odnosno ukupno s osnova troškova odvjetnika iznos od 11.171,87 kuna. Tuženiku se priznaje i plaćeni trošak s osnova sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 400,00 kuna, koji je odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. Tako ukupno priznati trošak tuženika iznosi 11.571,87 kuna,  a na platež su pozvani 1. i 2.tužitelji koji su u cijelosti izgubili ovaj spor.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Čakovcu, 29. srpnja 2020. godine.

S U T K I N J A :

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest ) dana ( sukladno čl. 348. st. 4. Zakona o parničnom postupku objavljenog u NN RH broj 70/19) po primitku presude, Županijskom sudu u Velikoj Gorici, sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18), a putem ovoga suda pismeno u 3 primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

O tome obavijest:

1.  tužitelji po punomoćniku ZOU R. i P. iz P.

2.  tuženik po punomoćniku ZOU V. i V. P. iz Č.

Dokument je elektroni ki potpisan: | DN:

| C=HR

VALENTINA VARGA GOMBAR

Vrijeme potpisivanja: 29-07-2020

13:36:15

|

| O=OP INSKI SUD U AKOVCU

|

| 2.5.4.97=#130D48523535323737323732333935

|

| L= AKOVEC

|

| S=VARGA GOMBAR

|

| G=VALENTINA

|

| CN=VALENTINA VARGA GOMBAR

|

|

|

|

|

|

|

|

|

|

Broj zapisa: 17897-faa36

Kontrolni broj: 00f88-47331-093dd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=VALENTINA VARGA GOMBAR, L=ČAKOVEC, O=OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Općinski sud u Čakovcu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.