- 1 -              I Kž 372/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 372/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 5. svibnja 2020. broj Kv I-14/2020. (K-32/2019.), u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog N. B.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke, produljena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od optuženog N. B. te je naloženo

 

a) Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu, Zemljišnoknjižnom odjelu, zabrana otuđenja i opterećenja i to:

 

- nekretnine čest. zem. broj 524/16, u naravi pašnjak S. nj., površine 640 m2, upisane u zk. ul. 3046 k.o. N., Zemljišno knjižnog odjela Pag Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 524/32, u naravi maslinik S. nj.,, površine 87 m2, upisane u zk. ul. 4716 k.o. N., Zemljišno knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 524/20, u naravi pašnjak S. nj.,, površine 785 m2, upisane u zk. ul. 6000 k.o. N. Z. knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 390/50, u naravi pašnjak V., površine 249 m2, upisane u zk. ul. 6001 k.o. N. Z. knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru,

- nekretnine čest. zem. broj 494/51, u naravi pašnjak B., površine 781 m2, upisane u zk. ul. 6044 k.o. N. Z. knjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru;

 

b) Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu, zabrana otuđenja i opterećenja:

 

- nekretnine čest. zgr. 1021/13, u naravi zgrada mješovite uporabe i dvorište na adresi …, površine 980 m2, upisane u zk. ul. 3109 k.o. Z., Zemljišno knjižnog odjela Rijeka, Općinskog suda u Rijeci.

 

Pod točkom II. produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od optuženog N. B. te je naloženo Austrijskoj banci S. B. S. A. sa sjedištem u G. da optuženom N. B. iz J., OIB … ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga optuženog N. B. uskrati s računa broj … kod navedene banke isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima do iznosa 82.526,00 EUR-a koja se nalaze na navedenom računu - bez odgode.

 

U odnosu na ove privremene mjere je, na temelju članka 557.e stavka 2. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), navedeno da mogu trajati najdulje 60 (šezdeset) dana nakon što sud dostavi obavijest državnom odvjetniku da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna, a da će, na temelju članka 557.e stavka 3. ZKP/08., sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremenih mjera te donijeti rješenje o njihovom produljenju ili ukidanju.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi N. B. po branitelju, odvjetniku V. M., predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „prihvatiti žalbu i povodom žalbe rješenjem preinačiti pobijano rješenje te ukinuti privremene mjere određene točkom I i II pobijanog rješenja, a podredno prihvatiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet Županijskom sudu u Zadru na ponovno odlučivanje“.

 

Spis je prije održavanja sjednice vijeća, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., žalitelj smatra da je ono proturječno, jer da se u izreci navodi da se privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi produljuju, dok je u obrazloženju navedeno da ih je trebalo „ponovno odrediti“. Premda se radi o nespretnom izričaju u obrazloženju rješenja, iz cjelokupnog sadržaja rješenja jasno i nedvojbeno proizlazi da se radi o produljenju privremenih mjera pa rješenje nije u toj mjeri proturječno da ga se ne bi moglo valjano ispitati. Pobijano rješenje je ispitano i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ga je donijelo ovlašteno tijelo, da u istom ne postoji neki drugi oblik povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Nadalje u žalbi optuženik ističe da mu je, nepozivanjem njega i njegovih branitelja na sjednicu vijeća na kojoj se je odlučivalo o produljenju privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, prvostupanjski sud uskratio osnovno pravo da sudjeluje u postupovnim radnjama, čime da mu je teško povrijeđeno pravo obrane što je utjecalo na pobijano rješenje te da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Osim toga, optuženik smatra da mu je takvim postupanjem teško povrijeđeno i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pravično suđenje, čime da je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Također se u žalbi ističe da iz pobijanog rješenja nije vidljivo da bi za produljenje privremenih mjera postojao prijedlog ovlaštenog tužitelja, a koji je prema stavu žalbe u konkretnoj situaciji potreban, zbog čega da je pobijano rješenje također nezakonito.

 

Protivno navedenim žalbenim navodima, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se upire u žalbi niti je rješenje zbog nepostojanja prijedloga državnog odvjetnika nezakonito. Naime, u konkretnoj se situaciji ne radi o utvrđivanju prava ili obveze presudom kojemu nužno mora prethoditi kontradiktoran postupak, već se radi o donošenju odluke po pitanju daljnje potrebe primjene mjere osiguranja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, koja odluka ima ograničeni vremenski karakter. Sukladno članku 557.e stavku 3. ZKP/08., ispitujući svaka tri mjeseca postoje li i dalje zakonski uvjeti za primjenu već određenih mjera, sud odluku treba donijeti po službenoj dužnosti, dakle, bez aktivne radnje bilo koje stranke u postupku, pri čemu za donošenje takve odluke zakon ne propisuje dužnost održavanja stranačke sjednice izvanraspravnog vijeća. Kada se uz sve navedeno ima na umu i odredba članka 557.b stavka 2. ZKP/08., prema kojoj se osiguranje može odrediti i prije nego se protivniku osiguranja (bilo optuženiku, bilo drugoj osobi) omogući da se očituje o prijedlogu predlagatelja, tada po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, time što optuženik i njegovi branitelji nisu obaviješteni o vremenu održavanja sjednice na kojoj je odlučeno o produljenju predmetnih privremenih mjera te što su one produljene bez prethodnog prijedloga državnog odvjetnika (o čemu sud ionako mora odlučivati po službenoj dužnosti), ne predstavlja u žalbi istaknutu povredu prava na obranu kao jamca pravičnosti postupka u cjelini, imajući prije svega na umu privremeni doseg ovih mjera. Uostalom, konačnu odluku o trajnom oduzimanju imovine radi namirenja kaznenim djelima eventualno stečene imovinske koristi donosi raspravno vijeće nakon kontradiktorno provedenog postupka.

 

Kao i u žalbi podnesenoj protiv prethodnog rješenja o privremenim mjerama osiguranja oduzimanja imovinske koristi, optuženik ponovno navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio vjerojatnost postojanja navodne protupravne imovinske koristi od 80.000.000,00 kuna, osobito jer iz optužnice proizlazi da se tereti za pribavljanje imovinske koristi od 55.338.442,53 kune.

 

No, protivno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju da se optuženik potvrđenom optužnicom tereti za počinjenje više kaznenih djela kojima je, prema navodima optužnice, pribavio znatnu imovinsku korist od oko 80.000.000,00 kuna, pri čemu navedeni iznos predstavlja ukupni iznos protupravno pribavljene imovinske koristi za koji se tereti optuženik svim kaznenim djelima, kako na štetu trgovačkog društva O. d.o.o., tako i na štetu Državnog proračuna.

 

Ponovno optuženik u žalbi navodi i da mu je blokirana cjelokupna nepokretna imovina što da nije spojivo s ustavnim načelom razmjernosti iz članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.; dalje: Ustav) te da mu je i zbog dosadašnjeg trajanja privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi uskraćena mogućnost korištenja vlastite imovine kroz dulje razdoblje, što da je protivno članku 1. Protokola I. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) jer mu se time nameće nerazmjeran i prekomjeran teret.

 

Premda je u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da, kako odredbe Ustava, tako i odredbe Protokola I. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, polaze od nepovredivosti vlasništva kao jedne od temeljnih vrednota ustavnog poretka, treba napomenuti i da pravo vlasništva nije apsolutno te se iznimno može ograničiti kada je to nužno radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, kao i ostalih vrijednosti određenih u članku 50. stavku 2. Ustava, a zadiranje u pravo na mirno uživanje vlasništva dopušteno je samo kada je to zakonom predviđeno i u onoj mjeri koja je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

 

Budući da je prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog suda, u pobijanom rješenju dao valjane i dostatne razloge za ograničenje prava vlasništva optuženika, niti načelo razmjernosti između visine protupravno pribavljene imovinske koristi za koji se tereti optuženik i vrijednosti imovine čije raspolaganje je onemogućeno određenim privremenim mjerama, optuženikovim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

 

Stoga je, a budući da žalbom optuženog N. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 29. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ana Garačić, v. r.