- 1 - Revd 1679/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva P. v. d.o.o. K., OIB: ..., iz K., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i B. B., odvjetnici u R., protiv tuženice V. A., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1974/2017-2 od 9. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-117/16-24 od 27. travnja 2017., u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, odbacuje se kao nedopušten.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1974/2017-2 od 9. rujna 2019.
U svom odgovoru na prijedlog, tuženica je predložila isti odbiti. Traži trošak odgovora na prijedlog.
Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje nije određeno naznačeno pravno pitanje kako je to propisala odredba čl. 387. st. 3. ZPP. Naime u prijedlogu je postavljeno pitanje činjenične naravi.
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.
Tuženiku nije dosuđen trošak parničnog postupka jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (argumentum a contrario odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).
