- 1 -              II Kž 302/2020-4

Broj: II Kž 302/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog S. R., okrivljenog J. P. i okrivljenog V. Z. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 7. srpnja 2020. broj Kov-iz-12/20, o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbijaju se žalbe okrivljenog S. R., okrivljenog J. P. i okrivljenog V. Z. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. R. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika S. R., J. P. i V. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 7/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. R. po branitelju, odvjetniku B. M., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, odnosno da se ukine pobijano rješenje i predmet „vrati donositeljuˮ na ponovno odlučivanje, eventualno, da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

Protiv prvostupanjskog rješenja žali se i okrivljeni J. P. po braniteljici, odvjetnici D. K., predlažući da se istražni zatvor ukine, podredno, da se zamijeni mjerama opreza.

Žalbu je protiv istog rješenja podnio i okrivljeni V. Z. po branitelju, odvjetniku B. M., s prijedlogom da se istražni zatvor ukine, podredno, da se isti zamijeni „predloženim mjerama oprezaˮ.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenih S. R., J. P. i V. Z. i to, kako one koji se odnose na osnovanu sumnju kao opću pretpostavku za primjenu te mjere, tako i one koje se odnose na okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Potom je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost treba prevenirati mjerom istražnog zatvora, a ne nekom zakonom predviđenom blažom mjerom te je za svoju odluku dao dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju u žalbi ističe okrivljeni S. R., budući da pobijano rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama i nije u proturječju sa sadržajem isprava u spisu.

Svi žalitelji osporavaju osnovanu sumnju, analizirajući dokaze na kojima se temelji podignuta optužnica, prvenstveno sadržaj snimki nadzornih kamera smatrajući da ih dokazi iz podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu ne dovode u vezu s počinjenim kaznenim djelom. Suprotno tim žalbenim tvrdnjama, u odnosu na svu trojicu okrivljenika za sada postoji dostatan stupanj vjerojatnosti, potreban u trenutnom stadiju postupka, na temelju kojeg se zaključuje da su počinili predmetno kazneno djelo. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. koja nije uspješno dovedena u pitanje citiranim navodima žalbi. Razmatranja žalitelja u pravcu analize pojedinih dokaza i donošenja zaključaka o činjenicama relevantnim za kaznenu odgovornost nisu od utjecaja na zakonitost prvostupanjskog rješenja, jer će konačnu odluku o postojanju osnovane sumnje donijeti optužno vijeće prilikom ispitivanja optuženice, a odluku o vjerodostojnosti izvedenih dokaza će donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave, ukoliko optužnica bude potvrđena.

U odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog S. R., iz izvoda iz kaznene evidencije vidljivo da je isti osuđivan zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, prijetnje i teške tjelesne ozljede, dakle, okrivljenik je i ranije činio kaznena djela s elementima nasilja. Protivno okrivljenikovim žalbenim prigovorima, okolnost da se radi o povratniku kojeg ranija izdržavanja zatvorskih kazni nisu odvratila od daljnjeg protuzakonitog i društveno neprihvatljivog ponašanja, jesu one osobite okolnosti koje opravdavaju da se okrivljenom S. R. istražni zatvor produlji po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti okrivljenikovim žalbenim navodima da mu je boravkom u istražnom zatvoru povrijeđeno pravo na život i zdravlje zbog aktualne pandemije korona virusa. Naime, ovakve tvrdnje, same za sebe i u nedostatku bilo kakvih dokaza, ne upućuju da su život i zdravlje okrivljenika ugroženi, imajući pored toga u vidu i sve intenzivne protuepidemijske mjere koje se provode unutar zatvorskog sustava.

Okrivljeni J. P. smatra da mu je prvostupanjski sud povrijedio presumpciju nevinosti jer je kao razlog produljenja istražnog zatvora uzeo u obzir okolnost da se protiv njega vodi kazneni postupak na štetu iste žrtve, koji ga nije spriječio „da se upusti u organiziranje i počinjenje težeg kaznenog djela na štetu sada pokojnog K. F. Prvostupanjski sud bi, doduše, trebao voditi računa da koristi takve izraze koji neće dovoditi u dvojbu njihovo pravo značenje, no, žalitelju valja reći da iz cjelokupnog prvostupanjskog rješenja jasno proizlazi da se o počinjenju predmetnog kaznenog djela govori isključivo na razini osnovane sumnje, a nikako izvjesnosti da je to djelo počinjeno. Okolnost da je okrivljeni J. P. osnovano sumnjiv da je na štetu iste žrtve ranije počinio kazneno djelo, a sada je, prema navodima optužnice, sudjelovao u lišenju njegova života, ukazuje na odlučnost i upornost ovog okrivljenika. Stoga je protiv okrivljenog J. P. zakonito i osnovano produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. zbog opasnosti od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Okrivljenik u žalbi također navodi da mu je prvostupanjskim rješenjem povrijeđen niz ostalih ustavnih i konvencijskih prava, no, te svoje navode ne obrazlaže.

Okrivljeni V. Z. osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da su kaznena djela koja je ranije počinio (nedozvoljene igre na sreću i nedozvoljena trgovina) lakše naravi te da nije logično zaključak o iteracijskoj opasnosti temeljiti na njegovoj osuđivanosti zbog tih djela. Suprotno ovim žalbenim navodima, okolnost da je okrivljenik ranije bio osuđivan, iako ne zbog istovrsnih djela onome koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, ukazuje da njegov raniji život nije u potpunosti bio u skladu sa zakonskim i društvenim normama i da izrečene sankcije nisu polučile svoju svrhu, budući da je isti sada osnovano sumnjiv za počinjenje teškog kaznenog djela. Cijeneći pored navedenog način počinjenja predmetnog djela, koji je uključivao povezivanje, planiranje i organizaciju posla među okrivljenicima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenog V. Z., zbog čega mu je prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Okrivljenici u svojim žalbama predlažu da im sud umjesto istražnog zatvora odrede blaže mjere jer bi se, po njihovom mišljenju, na taj način ostvarila ista svrha pa da stoga nije potrebno posezanje za najtežom mjerom lišavanja slobode. Međutim, prvostupanjski je sud osnovano isključio u konkretnom slučaju primjenu blažih mjera jer značaj i kvaliteta okolnosti zbog kojih je okrivljenicima produljen istražni zatvor ne ukazuje da bi te mjere bile dostatne za postizanje iste svrhe kao mjera istražnog zatvora.

Budući da žalbe okrivljenika nisu osnovane, a niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 29. srpnja 2020.