- 1 -              II Kž 306/2020-4

Broj: II Kž 306/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 10. srpnja 2020. broj Kov-23/2020-9, o produljenju istražnog zatvora postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog M. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. L. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. i člankom 34. te članka 179.a KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. L. po branitelju odvjetniku T. J., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, predlažući da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Okrivljenik u žalbi paušalno navodi da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da je počinio terećena djela te da optužnica „nije stupila na pravnu snaguˮ. Međutim, prvostupanjski je sud postojanje osnovane sumnje, kao temeljnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, detaljno obrazložio navođenjem sadržaja pojedinih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu. Stoga je taj žalbeni navod neosnovan.

Nije u pravu žalitelj niti s tvrdnjom da ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela na njegovoj strani. Naime, podignutom se optužnicom okrivljeni M. L. tereti da se u razdoblju od pet godina, često u alkoholiziranom stanju, ponašao grubo i nasilno prema izvanbračnoj supruzi, žrtvi N. B., vrijeđajući je pogrdnim riječima i psovkama, odguravao je rukama, šamarao, tražio od nje spole odnose na koje je pristala samo da bi je ostavio na miru, a što je sve kulminiralo događajem iz točke 1. optužnice kada je na njenu štetu pokušao počiniti teško kazneno djelo protiv spolne slobode, kojom prilikom je žrtva zadobila tjelesne ozljede. Iz opisanog načina postupanja okrivljenika za koje je osnovano sumnjiv, a koje je za žrtvu predstavljalo poniženje i mučenje te duljine inkriminiranog perioda proizlazi okrivljenikova naročita bezobzirnost, upornost i odlučnost u terećenom kriminalnom postupanju, a time i visok stupanj kriminalne volje.

Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud cijenio i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika na temelju kojeg je kod njega postavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu te su uočene naglašene disocijalne crte ličnosti. U okviru svoje bolesti ovisnosti, okrivljenik je sklon kršenju društveno prihvatljivih normi uz manifestaciju agresivnog ponašanja, pri čemu alkohol podupiruće djeluje u manifestaciji tih agresivnih pulzija. Djela su, po mišljenju vještaka, bila počinjena pod odlučujućim utjecajem bolesti ovisnosti te postoji visoka razina opasnosti od počinjenja novog, težeg kaznenog djela zbog te bolesti. Stoga je predloženo i izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11.

Sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, upućuju na realno predvidivu bojazan da će na slobodi okrivljenik nastaviti s činjenjem kaznenih djela djelo pa je prvostupanjski sud protiv okrivljenog M. L. osnovano produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao za sada jedinu prikladnu mjeru za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti.

S obzirom na sve navedeno, nisu od utjecaja žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe kako se žrtva odselila iz kuće u kojoj su zajednički živjeli, imajući u vidu utvrđeni visoki rizik od počinjenja težeg djela u budućnosti.

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. srpnja 2020.