- 1 -              II Kž 304/2020-4

Broj: II Kž 304/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2020. broj Kv I-182/2020 (K-7/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog Z. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. B., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavaka 2. i 3. drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republika Hrvatska, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 23. listopada 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. B. po branitelju, odvjetniku R. P., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te da se istražni zatvor ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje, tako i u pogledu posebne pretpostavke za primjenu te mjere, te je potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Za svoju je odluku prvostupanjski sud dao valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Optuženik u žalbi paušalno navodi da „nije dokazano da bi postojala osnovana sumnjaˮ da je optuženik počinio kaznena djela za koja se u ovom postupku tereti. Međutim, prvostupanjski je sud osnovanu sumnju, kao temeljni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, valjano obrazložio navođenjem da ista proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica i koje je potom nabrojao. Stoga navedeni žalbeni navod nije osnovan.

Osporavajući utvrđenu iteracijsku opasnost na svojoj strani, optuženik tvrdi da se radi o beznačajnim količinama opojnih sredstava koje ne opravdavaju njegovo zadržavanje u istražnom zatvoru. Ujedno navodi da „nije konstatirano da bi okrivljeni Z. B. bio neubrojiva osobaˮ i usudio se ponoviti kazneno djelo s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru.

Protivno tim žalbenim navodima, osnovano je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju istaknuo da se optuženiku u ovom postupku stavljaju na teret tri kaznena djela u vezi s drogom, i to neovlašteno držanje radi daljnje prodaje 179,61 grama amfetamina i 36,66 grama marihuane te iskorištavanje djeteta za prodaju droge i davanje djetetu da troši tvari koje su propisom proglašene drogom. Brojnost kaznenih djela za koja se optuženik tereti, količina droge koja je kod njega zatečena te okolnost da su dva djela počinjena na štetu djeteta, ne ukazuju da se radi o beznačajnim djelima, već iz svega proizlazi ustrajnost i odlučnost optuženika da novčana sredstva namakne prodajom droge, pri čemu je tu drogu dao na uživanje mlt. M. P. P. i mlt. P. R.

Pored toga, od značaja je i okolnost višestruke osuđivanosti optuženika za raznovrsna djela, od kojih su tri bila u vezi s neovlaštenom uporabom droga. Navedeno ukazuje da terećeno ponašanje nije eksces u optuženikovom životu te da ranije izrečene kazne nisu imale dostatan utjecaj da ga usmjere ka društveno prihvatljivom ponašanju.

Imajući u vide sve navedeno, zakonito je i osnovano prvostupanjski sud produljio istražni zatvor optuženom Z. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., jer iz svega navedenog proizlazi realna i predvidiva opasnost da će optuženik na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Ponovljeni žalbeni navodi kako optuženik „nije neubrojiva osobaˮ nejasni su i promašeni, budući da on nije optužen da bi terećena djela počinio u stanju neubrojivosti. Također je, suprotno navodima žalbe, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, istražni zatvor jedina prikladna mjera koja će s uspjehom otkloniti utvrđenu opasnost od ponavljanja djela, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano otklonio primjenu blažih mjera u odnosu na optuženika.

S obzirom da niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. srpnja 2020.