Broj: Rev 330/08

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika T. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Općine Mljet, koju zastupa zakonski zastupnik, načelnik N. H., radi trpljenja upisa u zemljišne knjige, odlučujući o revizijama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1510/04 od 30. studenoga 2006., kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-609/04 od 26. srpnja 2004., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Revizije tuženika i umješača na strani tuženika odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              „I. Tuženik je dužan trpjeti da se Republika Hrvatska temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 1542, 1545 i 1918 upisanih u zk.ul. 444 k.o. K., uz istodobni njegov izbris iz zemljišne knjige.

              II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu 122.300,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

              Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok su ujedno i rješenjem sadržanim u izreci odbačene kao nepravodobne nadopune žalbe umješača na strani tuženika.

              Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika i to tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok njegov umješač je reviziju podnio zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Podnositelji revizija predlažu da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizije su neosnovane.

              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) revizijski sud bio je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              U provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i 12. ZPP na koje se poziva umješač na strani tuženika, jer nižestupanjske presude nisu nerazumljive te sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a isto tako tim presudama nije prekoračen tužbeni zahtjev.

              Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za trpljenje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama i to čest. zem. 1542, 1545 i 1918 upisanim u zk.ul. 444 k.o. K. uz istodobno brisanje postojećeg upisa u zemljišnim knjigama.

              U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

              - da predmetne nekretnine predstavljaju šumsko zemljište, dakle šume koje se nalaze u zaštitnom obalnom pojasu te se nalaze u uređenom programu za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem kojim gospodare H. š. d.o.o. Z., …, Podružnica S., Š. D.,

              - da je Odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija, klasa: 940-01/95-01/302, ur.broj: 515-02-97-15 od 6. prosinca 1997. izvršen popis nekretnina upisanih na bivšu Općinu Dubrovnik te je sva imovina bivše Općine Dubrovnik raspoređena na novonastale jedinice lokalne samouprave i to Grad Dubrovnik, Općinu Dubrovačko primorje, Općinu Janjinu, Općinu Konavle, Općinu Mljet, Općinu Ston, Općinu Trpanj, Općinu Dubrovačku i Općinu Orebić. Nadalje, iz navedene Odluke slijedi da se pod točkom A raspoređivalo neizgrađeno građevinsko zemljište na način da ono pripadne u vlasništvo one jedinice lokalne samouprave na čijem se području zemljište nalazi, pod točkom B izvršena je dispozicija neprodanih stanova u društvenom vlasništvu također prema načelu da stanovi pripadnu u vlasništvu one jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze (uz određene izuzetke), točkom C određeno je osnivačko pravo nad javnim poduzećima koje su preuzele jedinice lokalne samouprave u tamo određenim omjerima (Općina Mljet u omjeru 1,7%), točkom D disponirano je novčanim sredstvima dobivenim prodajom 1173 stana bivše Općine Dubrovnik u ukupnom iznosu 3,033.818,99 tadašnjih DEM (Općina Mljet u omjeru 1,7%). Točkom E raspoređeni su poslovni prostori bivše Općine Dubrovnik prema načelu na čijem području se nalaze i sl., u točki 4. navedeno je da naknadno pronađene nekretnine sa pravom korištenja bivše Općine Dubrovnik pripadnu onoj jedinici lokalne samouprave na čijem se području nalaze, dok je u točki 5. rečeno da će se na temelju ove Odluke izvršiti uknjižba prava vlasništva nekretnina.

              Navedena Odluka zasniva se na Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 90/92), kao i Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 10/97) kojima su konačno osnovane ostale jedinice lokalne samouprave u odnosu na bivšu Općinu Dubrovnik te iz obrazloženja navedene odluke slijedi da je odlučujući o nekretninama u vlasništvu bivše Općine Dubrovnik kako je rečeno primijenjen teritorijalni princip,

              - da nekretnine označene katastarskim oznakama čest. zem. 1545 i čest. zem. 1918 k.o. K. nisu izrijekom navedene u izreci Komisije Vlade Republike Hrvatske,

              - da je nekretnina čest. zem. 1542 k.o. K. naznačena u toj Odluci,

              - da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-224/98 od 23. veljače 2000. dopuštena uknjižba prava vlasništva na osnovu predmetne odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske,

              - da je ugovorom o kupoprodaji od 24. studenoga 2000., kao i Aneksima tog Ugovora od 2001. i 2002. Općina Mljet prodala predmetne nekretnine tuženiku T. B. kao kupcu iako je riječ o šumama kojima gospodare H. š. d.o.o.

              Na osnovu izloženih odlučnih činjenica, polazeći od odredaba čl. 16. st. 1. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 52/90 – pročišćeni tekst) prema kojima šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta  u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev.

              Pritom su se nižestupanjski sudovi pozvali i na odredbe čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 117/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP) u kojima je rečeno da zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće se primijeniti u korist stjecatelja do kojih dođe do 1. siječnja 2010., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj zakon stupio na snagu, a to je u smislu čl. 396. ZVDSP (1. siječnja 1997.).

              Izloženo shvaćanje prihvaća i revizijski sud.

              Naime, pretvorba vlasništva na šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu izvršena je čl. 16. st. 1. Zakona o šumama.

              Ta odredba unesena je u Zakon o šumama ("Narodne novine", broj 54/83, 32/87 i 47/89) odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., a primjenjuje se od 1. siječnja 1991. osim odredaba čl. 5., čl. 48., čl. 49. i čl. 50. toga Zakona koje se primjenjuju od dana stupanja na snagu istog Zakona.

              Prema tome, nakon stupanja na snagu Zakona o šumama, odnosno od njegove primjene 1. siječnja 1991., sva zemljišta koja su bila upisana kao društveno vlasništvo, po sili zakona postala su vlasništvo Republike Hrvatske, bez obzira tko je do tada bio upisan kao nositelj prava korištenja na tim nekretninama.

              Budući da je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da su predmetne nekretnine šume, odnosno šumsko zemljište u zaštitnom obalnom pojasu na kojem gospodare H. š. d.o.o. Z. te nisu bile u privatnom, već u društvenom vlasništvu, one su po sili zakona u vlasništvu države.

              Bez obzira na to tko je do tada bio upisan kao nositelj prava korištenja, Odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske od 6. prosinca 1997. kojom je raspoređena imovina bivše Općine Dubrovnik na novonastale jedinice lokalne samouprave nije se htjelo niti se moglo disponirati sa šumskim zemljištem koje je bilo u vlasništvu Republike Hrvatske, već samo sa imovinom koja je 6. prosinca 1997. bila imovina bivše Općine Dubrovnik, a to je od nekretnina neizgrađeno građevinsko zemljište, stanovi i poslovni prostori, a ne i šumsko zemljište u bivšem društvenom vlasništvu koje je po sili zakona pripalo državi.

              Prema tome, u konkretnom slučaju nije riječ o raspolaganju stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske od strane Vlade Republike Hrvatske,. odnosno od nje ovlaštenog tijela u smislu odredaba čl. 35. st. 2. ZVDSP, već je Komisija Vlade Republike Hrvatske imala ovlasti voditi postupak preuzimanja imovine bivše Općine Dubrovnik te arbitriranja u raspodjeli samo te imovine na novonastale jedinice lokalne samouprave. (Tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-77/07 od 4. studenoga 2008., a protiv ove odluke Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj: U-III-5566/2008 od 13. siječnja 2010. odbio ustavnu tužbu kao neosnovanu).

              Konačno, u obrazloženju navedene Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske od 6. prosinca 1997. (str. 61., ul. 3.) odlučujući o nekretninama u vlasništvu bivše Općine Dubrovnik izričito je rečeno da se „Ovom odlukom raspoređuje neizgrađeno građevinsko zemljište i sve ostale nekretnine koje nisu posebnim zakonima postale nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske“ pa navedena opća (zaštitna) klauzula također isključuje primjenu odredaba čl. 35. st. 2. ZVDSP.

              Pritom je za napomenuti da je samo jedna od spornih nekretnina označena u toj odluci i to čest. zem. 1542 k.o. K., dok je prema rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-224/98 od 23. veljače 2000. pod rednim brojem 152 dopuštena uknjižba vlasničkog prava na Općinu Mljet na čest. zem. 1545 i 1918 upisanim u tadašnjem zk.ul. 416 k.o. K., a pozivom na navedenu Odluku Komisije Vlade Republike Hrvatske.

              Prema tome, Republika Hrvatska kao izvanknjižni nositelj prava vlasništva na predmetnim nekretninama na kojima je prije bilo upisano društveno vlasništvo, koje nije brisano prije nego što je ZVDSP stupio na snagu (1. siječnja 1997.) obzirom da se u smislu čl. 388. st. 5. ZVDSP ne primjenjuje zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, osnovano u predmetnoj parnici zahtijeva upis prava vlasništva u odnosu na tuženika kojem je pravo vlasništvo upisano na osnovu ugovora i aneksa ugovora o kupoprodaji sklopljenim sa Općinom Mljet tijekom 2000., 2001. i 2002. godine.

              Zakonom o izmjeni i dopuni ZVDSP ("Narodne novine", broj 153/09) suspenzija zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga iz čl. 388. st. 5. ZVDSP produljena je do 1. siječnja 2015., dok je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 114/2001) u čl. 2. st. 2. tog Zakona propisano da su izvanknjižni nositelji stvarnih prava dužni do 1. siječnja 2007. pokrenuti postupak za upis stvarnih prava u zemljišnu knjigu pa nisu osnovani prigovori podnositelja revizije da je propušten rok za podnošenje predmetne tužbe.

              Zaključno valja reći i to da u provedenom postupku nije utvrđeno da bi se prije početka primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90), tj. 1. siječnja 1991., sporne nekretnine nalazile u području koje je predstavljalo građevinsko zemljište, odnosno da je bivša Općina Dubrovnik s tim zemljištem postupala kao sa građevinskim zemljištem, već se to zemljište kako je već prije naglašeno nalazi na uređenom programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem od strane H. š. d.o.o., te je dakle riječ o šumskom zemljištu pa se revizijski prigovor umješača na strani tuženika da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koji je osim toga prigovor činjenične naravi ne može prihvatiti.

              Obzirom da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih su izjavljene revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizije tuženika i njegovog umješača odbiti kao neosnovane.

U Zagrebu, 7. prosinca 2011.