- 1 -              II Kž 320/2020-4

Broj: II Kž 320/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15 i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 10. srpnja 2020. broj Kov-Iz-13/2020 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog M. M. produljen je istražni zatvor iz zakonskog osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. M. po branitelju, odvjetniku D. R., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "donijeti rješenje kojim se ukida rješenje o produljenju istražnog zatvora, podredno da se isti zamijeni blažom mjerom".

Žalba okrivljenika nije osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i obrazlaže postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni M. M. počinio kaznena djela za koja se tereti.

Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo.

Naime, iz optužnice koja je podnesena protiv okrivljenika proizlazi da se on tereti za čak šest kaznenih djela razbojništva i to, kako u osnovnom tako i u kvalificiranom obliku, s tim da je pet kaznenih djela počinjeno u kratkom vremenskom razdoblju u ožujku 2019., iz čega proizlazi upornost i visok stupanj kriminalne volje iskazan prilikom počinjenja kaznenih djela.

Kad se uz navedeno uzme u obzir i da iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da okrivljenik konzumira alkohol i marihuanu na razini zlouporabe, da je novac koji je pribavio kaznenim djelima, prema vlastitom iskazu, potrošio na kockanje na poker aparatima, da kod okrivljenika postoje crte emotivne nezrelosti, manjak odgovornosti i opetovano nepoštivanje socijalnih normi te ravnodušnost prema osjećajima drugih, da je bez imalo samokritičnosti i s izraženom projekcijom i racionalizacijom krivnje, kao i da je nezaposlen i bez redovitih prihoda, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika.

Slijedom navedenog, neosnovani su navodi žalbe okrivljenika da takve opasnosti nema jer je priznao kaznena djela i izrazio kajanje, da se radi o mlađem punoljetniku koji nije osuđivan, da je kaznenim djelima ostvarena mala imovinska korist koja je vraćena, da su motiv počinjenja kaznenih djela bila mala primanja obitelji, da kaznenim djelima nitko nije ozlijeđen kao i da pati od epilepsije i da ga čeka zaposlenje na koćarici.

S obzirom na sve navedene okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud stava je kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, pa ni mjerama opreza kako to u žalbi predlaže okrivljenik.

Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. srpnja 2020.