- 1 -              II Kž 307/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 307/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. D., optuženog A. L., optuženog F. L., optuženog J. L., optuženog D. B. i optuženog M. Ž., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 18. lipnja 2020. broj Kv I-Us-67/2020-15 (K-Us-6/2020.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalbe optuženog D. D., optuženog A. L., optuženog F. L., optuženog J. L., optuženog D. B. i optuženog M. Ž. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom 1. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv optuženika D. D., A. L., F. L., J. L. i D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv optuženog M. Ž. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Točkom 2. izreke optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode po uhićenju i vremenu provedenom u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2018. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. D. po branitelju, odvjetniku K. Š., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „ukinuti istražni zatvor okrivljenom koji u ovom trenutku predstavlja vrlo drastičnu i represivnu mjeru, te... istražni zatvor zamijeniti drugom, alternativnom, svakako blažom mjerom za okrivljenog, posebice nekom mjerom opreza, a koje mjere će isti bespogovorno poštivati do okončanja postupka".

 

Žalbu je podnio i optuženi A. L. po branitelju, odvjetniku M. M., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati ovu žalbu te pobijano Rješenje preinači na način da se prijedlog za produljenjem istražnog zatvora u odnosu na žalitelja odbija u cijelosti, a podredno da se pobijano Rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje".

 

Optuženi F. L. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku V. K. Žalbom se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati predmetnu žalbu te pobijano rješenje preinači na način da prijedlog USKOK-a za produljenjem istražnog zatvora u cijelosti odbije, podredno ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak".

 

Žalbu je podnio i optuženi J. L. po branitelju, odvjetniku M. R., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "uvažiti navode predmetne žalbe i donijeti rješenje o ukidanju istražnog zatvora protiv VI-optuženika".

 

Optuženi D. B. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku V. R., predlažući ovom drugostupanjskom sudu "pobijano rješenje ukinuti i 7. okr. pustiti na slobodu".

 

Protiv rješenja žalbu je podnio i optuženi M. Ž. po branitelju, odvjetniku V. M., uz prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske žalbu "prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti na način da se u odnosu na IX okr. ukine istražni zatvor, podredno predlaže rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje".

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Naime, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja potpuno je i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebnih pretpostavki, za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika D. D., A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv optuženog M. Ž. i iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Također, pravilno je potom prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera od istražnog zatvora. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne, neproturječne, u cijelosti dostatne i konkretizirane razloge u odnosu na pojedinog optuženika i konkretno inkriminirano kazneno djelo, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika D. D., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. kojim svi oni ističu da su u pobijanoj odluci iznesene paušalne i uopćene konstatacije i fraze, uz izostanak razloga o odlučnim činjenicama, čime neosnovano upiru na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., budući da prvostupanjsko rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

 

Iznoseći razloge za svoju odluku, prvostupanjski sud pobijanim rješenjem valjano utvrđuje i pravilno obrazlaže postojanje osnovnog uvjeta za produljenje mjere istražnog zatvora, dakle, osnovane sumnje da su optuženici D. D., A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. počinili kaznena djela za koja se optužnicom terete, koja proizlazi iz dokaza na temelju kojih je protiv njih podignuta, ali i potvrđena optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 6. ožujka 2019. broj K-US-88/18. Pri tome je prvostupanjski sud, osim što je naveo za odluku bitne dokaze, iste ukratko i izložio, i to u odnosu na svakog optuženika, iz čega proizlazi da je razmotrio sadržaj istih, zbog čega nije u pravu optuženi F. L. kada tvrdi da je prvostupanjski sud arbitrarno pristupio procjeni istražnozatvorskih pretpostavki. U odnosu na navod žalbe optuženog J. L. o manjkavoj pravnoj kvalifikaciji djela, nadalje, tvrdnju optuženog D. B. da nije utvrđena njegova povezanost s ostalim suoptuženicima, zbog čega da ne postoji njegovo sudjelovanje u terećenom mu djelu, kao i navod optuženog M. Ž. kojim polemizira sa svojom "minornom" ulogom u djelu koja nije ni ostvarena, za dodati je da u ovom trenutku optužno vijeće nije ovlašteno preispitivati, analizirati i vrednovati pojedine dokaze te ulaziti u pitanje njihove vjerodostojnosti i prihvatljivosti, budući da je to, jednako kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela, po provođenju dokaznog postupka, dužnost raspravnog vijeća prilikom donošenja odluke o krivnji optuženika.

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora zbog utvrđene opasnosti od ponavljanja djela, svi žalitelji zapravo suglasno tvrde da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženika nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od iteracije.

 

Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika D. D., A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. prvostupanjski sud s pravom nalazi u načinu počinjenja terećenog im kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. Naime, inkriminirane okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela, doista, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, nadilaze obilježja inače imanentna kaznenom djelu neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja. Tako, konkretno podijeljene uloge, broj sudionika u udruženju, prethodna razrađenost i potreba detaljnog planiranja brojnih radnji za koja su osnovano sumnjivi, međunarodni element koji obuhvaća, ne samo više država, već i dva kontinenta, inkriminirano razdoblje u trajanju dužem od godinu dana, količina, ali i činjenica da se radilo o jednoj od za zdravlje ljudi najpogubnijoj vrsti droge (kokain) te visina pretpostavljene imovinske koristi za koju su optuženici osnovano sumnjivi da bi na opisani protupravan način stekli, u svojoj ukupnosti govore o znatnoj upornosti i ustrajnosti u protupravnom postupanju, uz iskazan iznimno visok stupanj kriminalne volje, zbog čega s pravom prvostupanjski sud zaključuje da na strani svih optuženika, samo iz već izloženog, postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

Uz navedeno, osnovano prvostupanjski sud pri donošenju zaključka o postojanju iteracijske opasnosti kod optuženog A. L. uzima u obzir činjenicu da je prethodno pravomoćno osuđen za istovrsno kazneno djelo, a kod optuženog M. Ž. okolnost da je također u jednom navratu ranije kazneno osuđivan  u Kraljevini Nizozemskoj. Pri tome, neosnovan je žalbeni navod potonjeg optuženika da se ne radi o istom ili istovrsnom djelu, već o kaznenom djelu davanja lažnog iskaza te da se stoga ova činjenica ne može smatrati bitnom pri odluci o istražnom zatvoru iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, činjenica ranije osuđivanosti, neovisno radi li se o istom ili, pak, potpuno nesrodnom djelu, govori o prijašnjem životu optuženika i voljom da svoj život uskladi s pozitivnim propisima društva u kojem živi, a koja kod ovog optuženika, prema sadašnjem stanju stvari, izostaje.

 

Pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o opstojnosti uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nije dovedena u pitanje ni navodima žalbe gotovo svih žalitelja, da se svi razlozi za iteracijsku opasnost temelje na obilježjima terećenog kaznenog djela. Naime, način počinjenja djela za koje se optuženici konkretno terete, u vidu ranije izložene težine i ozbiljnosti kaznenih djela, svakako jest okolnost važna za procjenu opasnosti od iteracije na slobodi, slijedom čega pozivanje prvostupanjskog suda na okolnosti počinjenja djela u pobijanom rješenju ne predstavlja povrede koje, pozivanjem na ustavnosudsku praksu, ističu optuženici. Uostalom, za dodati je da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u konkretnom slučaju recentno procjenjivao povrede ustavnih i konvencijskih prava optuženika A. L., F. L. i M. Ž., na način da je ustavne tužbe ovih optuženika vezane za prethodne odluke o produljivanju istražnog zatvora, odbio (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2020. broj U-III-2172/2020., od 4. lipnja 2020. broj U-III-2268/2020. te od 24. lipnja 2020. broj U-III-2380/2020.).

 

Jednako tako, prvostupanjski sud pobijanom odlukom, na temelju u rješenju iznesenih jasnih te u svemu dostatnih razloga, osnovano zaključuje da u odnosu na optuženog M. Ž. i dalje postoji opasnost da će na slobodi pobjeći i postati sudu nedostupan, što daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. čini nužnom te opravdanom. Naime, riječ je o optuženiku koji nije državljanin Republike Hrvatske, već Bosne i Hercegovine te Kraljevine Nizozemske. Žalbom isticana činjenica da optuženi M. Ž. ima prijavljeno boravište kod supruge R. V. u M., u Republici Hrvatskoj, dovedena u vezu s činjenicom da se on sada tereti za teško kazneno djelo, za koje je u slučaju dokazanosti moguća osuda na višegodišnju zatvorsku kaznu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne predstavlja dostatnu garanciju da na slobodi ovaj optuženik ne bi pobjegao iz Republike Hrvatske i time postao nedostižan tijelima progona, zbog čega utvrđenu realnu opasnost od bijega nije moguće zamijeniti kojom drugom, blažom mjerom.

 

Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika D. D., A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž., opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, a protiv optuženog M. Ž. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da niti u odnosu na jednog od optuženika, nije moguće konkretnu i realno predvidivu iteracijsku opasnost, a u odnosu na optuženog M. Ž. i opasnost od bijega, zamijeniti nekom drugom, blažom mjerom.

 

Stoga ni žalbeni navodi optuženog D. D., optuženog F. L., optuženog J. L. te optuženog D. B. da su oni obiteljski ljudi, očevi djece o kojoj su dužni skrbiti te da su do sada neosuđivani, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na sve optuženike iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv optuženog M. Ž. i iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Nadalje, u žalbama optuženika tvrdi se da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, zbog čega da se mjera istražnog zatvora produljuje automatski te obrazlaže identičnim razlozima. Protivno tim žalbenim navodima, kao što je ranije već istaknuto, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovih optuženika na slobodu. Uostalom, svaki je predmet potrebno sagledati ponaosob sa svim njegovim osobitostima, a u tom kontekstu nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Istovremeno, a u odnosu na navode žalbi pojedinih žalitelja kojima se upire na visine kazni na koje su osuđena trojica bivših suoptuženika, žaliteljima valja ponoviti da se u odnosu na ranije suoptuženike radilo o kaznama koje su njima izrečene na temelju sporazuma tih optuženika s državnim odvjetnikom.

 

Konačno, žalitelji ističu da je dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora (od 7. ožujka 2018.) došlo do povrede načela razmjernosti, pri čemu da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne. Uz to, optuženici ističu i da prvostupanjski sud prilikom ocjene o povredi toga načela nije uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. niti ponudio dostatne razloge zbog čega smatra da do ove povrede nije došlo, osobito imajući u vidu maksimalnu mogućnost trajanja mjere istražnog zatvora. Naprotiv izloženom, pobijano rješenje (u zadnjem odlomku na strani 6.) sadrži dostatne i valjane razloge zbog kojih prvostupanjski sud, koji je prilikom donošenja ocjene uzeo u obzir sve elemente propisane odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., nalazi da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, razmatrajući težinu i ozbiljnost okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, složenost ovog kaznenog postupka i brojnost u njemu poduzetih radnji, kazni koje se prema podacima u spisu mogu očekivati, u razmjeru s potrebom određivanja i trajanja istražnog zatvora, sve s obzirom na ranije u rješenju izloženu težinu okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela na slobodi na strani svih žalitelja, a u odnosu na optuženog M. Ž. i opasnosti od bijega, načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. za sada nije povrijeđeno. Pri tome je ovaj sud imao u vidu i najdulje moguće trajanje istražnog zatvora do donošenja presude suda prvog stupnja u konkretnom slučaju (članak 133. stavak 1. točka 5. ZKP/08. i članak 133. stavak 2. ZKP/08.)

 

Međutim, ponovno je za napomenuti prvostupanjskom sudu da u ovom postupku s pojačanom pozornošću pazi na svoju dužnost da u postupcima u kojima je istražni zatvor realiziran postupa naročito žurno jer je ustavno pravo optuženika koji su lišeni slobode da sud u najkraćem roku odluči o protiv njih podignutoj optužnici.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 29. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.