Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II 322/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II 322/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18.  i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.-19), odlučujući o žalbi okrivljenog M. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. srpnja 2020. broj Kv-I-216/2020 (Kov-12/2020) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog M. D. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. D., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. te članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. D. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. D. po branitelju, odvjetniku S. J., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "donese rješenje kojim se ukida rješenje vijeća Županijskog suda u Rijeci, posl. broja Kv-I-2016/2020, Kov-12/20 od 17. srpnja 2020. g., te se odbija prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci za produljenjem istražnog zatvora u odnosu na okrivljenika M. D. temeljen na osnovi iz čl. 123 st. 1 toč.3 ZKP".

 

Okrivljenik je žalbu podnio i po branitelju, odvjetniku K. D., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "postupajući osnovom odredbe članka 494 stavak 3 točka 3 ZKP-a, prihvati žalbu okr. D. M. iz B. (općina R.) te da se preinači pobijano rješenje Županijskog suda u Rijeci na način da se protiv imenovanog okrivljenika ukine istražni zatvor te da se prema istome ima odrediti primjena odgovaranih mjera opreza".

 

S obzirom da se navedene žalbe sadržajno nadopunjuju iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i obrazlaže da iz iskaza oštećene M. Ž. koji je potkrijepljen iskazima svjedoka po čuvenju A. T., D. V. i V. P., kao i iskazima svjedoka M. Ž. i L. Ž., proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti. I po stavu ovog drugostupanjskog suda iz navedenih iskaza za sada proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje kao temeljnog uvjeta za određivanje i produljenje istražnog zatvora.

 

Stoga neosnovano okrivljenik u žalbi navodi kako takva osnovana sumnja ne postoji pokušavajući osporiti vjerodostojnost iskaza oštećene M. Ž., jer će konačnu ocjenu vjerodostojnosti navedenog iskaza dati raspravni sud nakon provedenog postupka.

 

Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da iz okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja se tereti okrivljenik, a posebno da se radi o dva nasilna spolna odnošaja prema istoj žrtvi s kojom je okrivljenik bio u emotivnoj i izvanbračnoj vezi, činjenici da je prilikom drugog događaja okrivljenik osnovano sumnjiv da je žrtvi prijetio smrću, te činjenici da se navedeno prema optužbi događalo kada je oštećenica tu vezu prekidala, proizlazi izrazita upornost i kriminalna volja kod okrivljenika. Navedeno, uz okolnosti da su odnosi između okrivljenika i oštećenice nakon prekida veze bitno narušeni i da se oštećenica boji okrivljenika, ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika.

 

Stoga nisu od značaja navodi žalbe okrivljenika da do sada nije kazneno osuđivan, da se radi o uzornom građaninu kao i da je navodno djelo pod točkom 1. optužnice počinjeno pred više od tri godine, a da u spisu ne postoji podatak o tome da bi žrtva u tom razdoblju prijavljivala okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, neosnovano optuženik u žalbi navodi i kako se u obrazloženju pobijanog rješenja ne navodi niti jedan (osnovan) razlog za produljenje istražnog zatvora okrivljeniku.

 

S obzirom na sve navedene okolnosti, i ovaj drugostupanjski je sud stava kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, pa ni mjerama opreza kako to u žalbi predlaže okrivljenik.

 

Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 29. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća

Ana Garačić, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu