- 1 -              II Kž 301/2020-4

Broj: II Kž 301/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. T. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. lipnja 2020. broj K-Us-11/2020., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog G. T. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem, nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog G. T., kojom je proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i članka 328. stavka l. KZ/11. te, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako to djelo i uz opoziv uvjetne osude izrečene mu presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. svibnja 2018. broj K-410/2017., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, uz izrečenu sporednu novčanu kaznu od 400 (četiristo) dnevnih iznosa, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje je određeno da se u istražni zatvor optuženom G. T. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. ožujka 2019. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi G. T. po branitelju, odvjetniku M. R., uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor optuženiku ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja djela na slobodi, kao posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. temeljem koje je pobijanim rješenjem protiv optuženog G. T. produljen istražni zatvor, "preširoko protumačeno i nepravilno primijenjeno", čime žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Protivno ovoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. T. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je za takvu svoju odluku dao jasne, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge.

Naime, u cijelosti pravilno prvostupanjski sud opravdanost i nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. T. nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11. te iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., za koja je ovaj optuženik sada nepravomoćno oglašen krivim. Terećeno postupanje, detaljno opisano u činjeničnom supstratu nepravomoćne presude, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, upućuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost unutar samog zločinačkog udruženja, koje je u zajedničko djelovanje povezao (uz J. M.) i optuženik, uz jasnu razradu uloga svakog od sudionika, pri čemu je optuženi G. T. sudjelovao u svim fazama kriminalne djelatnosti koja je trajala određeno vrijeme (rujan 2018. do ožujka 2019.), doista govori o iznimnoj upornosti i ustrajnosti u protupravnom postupanju, uz iskazan visok stupanj kriminalne volje. Stoga, brojnost protupravnih radnji, činjenicu korištenja u tu svrhu prerađenih kamiona, okolnost da se radi o doista neuobičajeno velikoj količini droge (više od pola tone) čijom bi prodajom bila ostvarena materijalna korist od minimalno 5.000.000,00 kuna, dok je inkriminirana aktivnost imala i međunarodni element, doista ukazuje da ovakav način postupanja nadilazi obilježja koja su inače imanentna kaznenom djelu iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11.

Nastavno na navedeno, a protivno tvrdnjama žalbe, iznimna upornost i ustrajnost u protupravnoj djelatnosti nije "tek paušalno navedena", već, upravo suprotno, jasno i konkretno utvrđena, zbog čega potpuno osnovano, već iz izloženog prvostupanjski sud zaključuje o realnoj i neposredno predvidivoj opasnosti da će boravkom na slobodi optuženi G. T. nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Nadalje, sve neovisno o činjenici što se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima, valjano prvostupanjski sud pri ocjeni postojanja opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, uzima u obzir da je optuženik, uz to što je višestruko prekršajno osuđivan, ranije i kazneno osuđen zbog kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., pronevjere iz članka 233. stavka 1. KZ/11. i krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 2. KZ/11. Ovo osobito kada se ima na umu da je djela za koja je sada nepravomoćno osuđen počinio u vrijeme roka provjeravanja iz te ranije presude. Izložene činjenice jasno ukazuju da ni raniji život optuženog G. T. nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi te da prethodna osuda očito na njega nije očekivano specijalno preventivno djelovala.

Slijedom svega ranije izloženog, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženog G. T. u cijelosti opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, budući da realno predvidivu iteracijsku opasnost u konkretnom slučaju nije moguće zamijeniti nekom drugom, blažom mjerom.

Zaključno, izložene okolnosti na strani optuženog G. T., koje primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čine i dalje nužnom, svojom kvalitetom i kvantitetom pretežu nad žalbenim navodima optuženog G. T. o obvezi uzdržavanja dvoje djece i nužnosti plaćanja kredita za kuću koju je kupio u braku s prvom suprugom, zbog čega ovim žalbenim tvrdnjama, pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, nije dovedena u pitanje.

Slijedom izloženog, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. srpnja 2020.             

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.