- 1 -              II Kž 309/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 309/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 7., članka 153. stavka 1. te članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 9. srpnja 2020. broj Kv I-203/2020-5 (Kovm-4/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba okrivljenog Z. D. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 7., članka 153. stavka 1. te članka 152. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1., članka 129. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. D. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Ujedno je određeno da se okrivljeniku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2020. pa nadalje, te da je isključena zamjena istražnog zatvora jamstvom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. D. po braniteljici, odvjetnici D. H. Žalbom se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje na način da se odredi mjera jamstva kao blaža mjera te obvezno javljanje jednom tjedno policijskoj postaji u mjestu prebivališta“.

 

Žalba okrivljenog Z. D. nije osnovana.

 

Naime, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da pobijano rješenje nije dostatno obrazloženo te da su njime dani razlozi, zbog kojih prvostupanjski sud zaključuje o utvrđenoj opasnosti od bijega okrivljenika koju je moguće otkloniti samo primjenom mjere istražnog zatvora, općeniti i apstraktni, odnosno da predstavljaju „stereotipne formulacije“, čime zapravo aludira na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Suprotno tom žalbenom navodu, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve one činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je za svoju odluku dao jasne, valjane i u svemu dostatne, konkretne razloge, i to glede postojanja opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., posebne pretpostavke iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je za sada jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv ovog okrivljenika i do sada primjenjivan.

 

Dakle, prvostupanjskim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbom upire okrivljenik, dok razmatranjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., po ocjeni ovog suda, nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Protivno daljnjim navodima žalbe, isparavan je i u cijelosti osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su na strani okrivljenog Z. D., ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će on na slobodi pobjeći, kriti se i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

Naime, razmatranjem spisa predmeta proizlazi da je okrivljenik mađarski državljanin, koji uz teritorij Republike Hrvatske nije ni na koji način trajnije vezan, budući da ovdje nema obitelj, posao ili pak imovinu.  Imajući, uz navedeno, u vidu da je njegova nazočnost u ovom kaznenom postupku osigurana tek određivanjem istražnog zatvora i uhićenjem u Mađarskoj po izdanom europskom uhidbenom nalogu, temeljem kojeg je predan Republici Hrvatskoj 7. veljače 2020., dok je sada suočen s vođenjem kaznenog postupka zbog osnovane sumnje na učin teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 7., članka 153. stavka 1. te članka 152. stavka 1. KZ/11., za koje je, s obzirom na propisanu kaznu, a u slučaju dokazanosti, moguća osuda na višegodišnju kaznu zatvora, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, okrivljenik pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.

 

Zbog svega navedenog, s pravom je prvostupanjski sud produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. D. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok na ovakva pravilna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ni na koji način ne utječu žalbeni navodi okrivljenika da on pismena koja su mu od strane tijela Republike Hrvatske upućivana u Mađarsku nije mogao podizati jer da je izgubio osobnu iskaznicu te da nije imao namjeru bijega ili izbjegavanja kaznenog progona, već da spletom okolnosti nije mogao preuzeti pozive pa da se stoga eventualna opasnost od bijega može prevenirati, žalbom paušalno i ne konkretizirano predloženim, jamstvom uz mjeru opreza javljanja policijskoj postaji u mjestu prebivališta.

 

              Naime, brojnost i značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti koje govore o realno predvidivoj opasnosti od bijega kod konkretnog okrivljenika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuju na zaključak da je protiv okrivljenog Z. D. primjena mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., za sada, jedina prikladna te nadalje nužna.

 

              Stoga, a s obzirom na to da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 29. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.