- 1 -              II Kž 315/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 315/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. – ispravak, 110/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2020. broj Kv-I-19/2020-6 (K-8/2020-9) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog A. A. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Ć., optuženog A. A. i optuženog Z. M., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. i članka 230. stavka 2. KZ/11. protiv optuženog A. A. produljen je  istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), koji može trajati do pravomoćnosti presude s tim da je optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2019., pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. A. po branitelju, odvjetniku D. P., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati ovu žalbu, ukine pobijano rješenje i uputi predmet na ponovno odlučivanje".

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i obrazlaže da iz potvrđene optužnice i priloženih dokaza proizlazi osnovana sumnja da je optuženi A. A. počinio kaznena djela za koja se tereti.

 

Stoga neosnovano optuženik u žalbi navodi da takva osnovana sumnja ne postoji jer da ne postoji niti jedan dokaz da je po prethodnom dogovoru i zajednički postupao s ciljem da liši života oštećenike.

 

Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo.

 

Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa proizlazi da je optuženi A. A. do sada u pet navrata osuđivan i to zbog kaznenih djela tjelesne ozljede, krađe, teške krađe i oštećenja tuđe stvari i to na uvjetne osude, rad za opće dobro i kazne zatvora. Kad se uz navedeno uzme u obzir i visok stupanj kriminalne volje i upornost pri izvršenju kaznenih djela za koja se tereti s ostalim optuženicima, kao i činjenica njegove prekršajne kažnjavanosti, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

 

Kraj navedenog nije u pravu optuženi A. A. kada u žalbi navodi da njegova ranija osuđivanost ne može upućivati na opasnost da će nastaviti s činjenjem kaznenih djela, jer je izrečenim pravomoćnim presudama i izdržanim kaznama ostvarena specijalna prevencija, a i dosadašnje trajanje istražnog zatvora dovoljno je na njega utjecalo da više ne čini kaznena djela.

 

Ovo stoga što upravo iz svega gore navedenog proizlazi njegova sklonost protupravnom ponašanju koje je, uzimajući u obzir djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku, očito progrediralo.

 

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 29. srpnja 2020.