Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split P – 4618/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja N. A. T. d.o.o. OIB:…, S.,
zastupanog po zakonskoj zastupnici A. B., OIB:…, S., . a
ona po…., S.,  zastupanog po punomoćnicima iz
OD M. & p. j.d.o.o. u S., zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 15. srpnja 2020. primjenom odredbe čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka
Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i
70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 28. srpnja 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku I. T., OIB:…, S., da u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 7.514,30 kuna sa zakonskom
kamatom koja na taj iznos teče od 18. studenog 2017. do isplate, po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku I. T., OIB:…., S., da u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.350,00 kuna
zajedno sa zakonskom kamatom koja na dosuđeni iznos troška teče od dana objave
prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 3. listopada 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se
navodi da je tužitelj agencija koja se bavi posredovanjem u prometu nekretnina. Tuženik da je
posredstvom tužitelja kupio posebni dio nekretnine označene kao čest. zem. 6221/14 ZU

2 P-4618/2018

14218 K.O. S., koji u naravi predstavlja stan na III. katu označen brojem 34, površine
58,00 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i lođe, u zgradi
anagrafske oznake ….Ugovor o posredovanju da je sklopljen na način da je
tuženikova punica, N. D. pristupila zz tužitelja, A. B. te ju zamolila da
posreduje u kupnji stana za njezinu kći P. D. i tuženika. Posrednička provizija je
ugovorena u fiksnom iznosu od 2.000,00 EUR, u koju naknadu je po dogovoru bio uključen i
PDV, pri čemu se pogodovalo tuženiku, jer je početna cijena nekretnine u kupnji koje je
tužitelj posredovao bila viša od cijene po kojoj je naposljetku kupljena, tako da je posrednička
provizija u okolnostima u kojima je ugovorena iznosila manje od 2% kupoprodajne cijene.
Tužitelj je, sukladno dogovoru i usmeno zaključenom ugovoru o posredovanju, doveo
tuženika u vezu s prodavateljicom I. S. i L. S. te je aktivno sudjelovao u
postupku kupoprodaje nakon čega je tuženik s prodavateljicama sklopio Ugovor o
kupoprodaji od 31. listopada 2017., a koji Ugovor o kupoprodaji je ovjeren kod Javnog
bilježnika N. K. iz S. pod brojem Ovrv-5704/2017. Nakon što je sklopljen
Ugovor o kupoprodaji od 31. listopada 2017. tužitelj je tuženiku izdao predračun broj 03-2017
od 14. studenog 2017. u iznosu od ukupno 15.114,30 kuna za usluge posredovanja, a tuženik
je tužitelju iz te osnove isplatio iznos od 7.600,00 kuna. Prilikom isplate, tuženik je kazao zz
tužitelja kako će biti u kontaktu za daljnje postupanje. S tim u vezi zz tužitelja je kontaktirala
tuženika kako bi dogovorila sastanak radi isplate ostatka ugovorene provizije, na koji poziv ju
je tuženik porukom obavijestio kako smatra da je isplatio i više nego dovoljno te da nema
namjeru platiti ostatak duga. Nakon toga, zz tužitelja je putem punomoćnika dopisom od 16.
veljače 2018. još jednom pozvala tuženika na plaćanje na koji poziv se isti oglušio. Obzirom
da iz sms poruke koju je tuženik uputio zz tužitelja proizlazi da je tužitelj posredovao između
tuženika i prodavatelja u svrhu kupoprodaje predmetne nekretnine jasno je da se ovdje radi o
izbjegavanju ispunjenja obveza od strane tuženika. Posrednička provizija za kupca ugovorena
je u fiksnom iznosu od 2.000,00 EUR-a, temeljem čega je tužitelj tuženiku izdao predračun
broj 03-2017 od 14. studenog 2017. na iznos od 15.114,30 kuna. Kako je tuženik podmirio
iznos od 7.600,00 kuna po predračunu, to je iz toga osnova razvidno da je isti dužan platiti još
preostali iznos od 7.514,30 kuna. Budući je tuženik samo djelomično ispunio svoju obvezu iz
ugovora o posredovanju, a na pozive zz tužitelja na isplatu ostatka se još očitovao na način da
je izjavio a preostali dio neće ispuniti, očitovao je time volju da izbjegne potpuno i uredno
ispunjenje svoje ugovorne obveze, isplate ugovorene provizije. Obzirom da tuženik odbija
platiti dug, tužitelj ima pravni interes na tužbu kojom traži isplatu preostalog dijela ugovorene
provizije.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je ugovor o posredovanju između stranaka
zaključen na način da je tuženikova punica, N. D., pristupila zz tužitelja A.
B. i zamolila je da posreduje u kupnji stana za njenu kći P. D. i tuženika, koji
poziv je zz tužitelja prihvatila. Iz navoda tužitelja proizlazi kako ugovor o posredovanju nije
sklopljen između tužiteljice i tuženika. Iz svega prethodno navedenog da je jasno kako uopće
nije sklopljen ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, da nije sklopljen u pisanom
obliku, niti na koji drugi način, da bi takav posao bio pravno valjan mora biti sastavljen u
pisanom obliku. Ističe kako tužitelj nije nikada izdao račun tuženika, predračun da nije račun.
Prigovoreno je promašenoj pasivnoj legitimaciji.

U dokazne svrhe sud je pregledao: Ugovor o kupoprodaji od 31. listopada 2017.,
predračun br. 03-2017, preslik sms poruke, izvadak iz zemljišne knjige, dopis punomoćnika
tužiteljice tuženiku, presliku uplatnice, presliku presude ovog suda Povrv-2628/14,
drugostupanjsku presudu Gž-2565/2016 Ž. suda u S., presudu ovog suda P-
8986/15, drugostupanjsku presudu G.-5804/17 Ž. suda u Z., presudu
O. suda u S., S. služba u S. br. P-5862/2015, presudu T. suda
u S. 10 P-327/2013, presudu ovog suda Povrv-2166/12, drugostupanjsku presudu Gž-

3 P-4618/2018

3212/2015 Ž. suda u S.. Saslušani su svjedoci L. S., I. S. i
N. S. te stranke A. B. (zakonski zastupnik tužitelja) i I. T..
Zahtjev tužitelja je osnovan.

Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 7.514,30 kn po
predračunu broj 03-2017, a sve temeljem odnosno po osnovu naknade provizije na ime
posredovanja u kupoprodaji nekretnine.

Analizirajući povedeni dokazni postupak sud je zaključio da je zahtjev tužitelja
osnovan jer je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o posredovanju za kojeg znamo da je
dvostrani, konsezualni i neformalni ugovor, čiji je bitan sastojak suglasnost ugovornih strana
o obvezi posrednika da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavateljem treću osobu,
kako bi nalogodavatelji i treća osoba pregovarali o sklapanju jednoga ili više ugovora
određenoga tipa, pod uvjetima u kojima nalogodavatelj želi sklopiti ugovor s trećima. Čak
štoviše, za nastanak takvog ugovora, ugovorne stranke se niti ne moraju suglasiti o proviziji
jer je obveza plaćanja određena Zakonom o obveznim odnosima čl. 822 st. 1. i 2.

U ovome postupku tuženik je prigovarao promašenoj pasivnoj legitimaciji upućujući
na činjenicu da tužitelj, ako je bilo što dogovarao oko provizije nije dogovarao s njim već sa
njegovom punicom, N. D.. Ovaj prigovor tuženika sud, međutim, ne smatra
osnovanim, iz razloga koji će se navesti u nastavku ovog obrazloženja.

Saslušane svjedokinje, inače prodavateljice i ranije vlasnice stana kojeg je u konačnici
tuženik kupio, a u kojem poslu je posredovao tužitelj, L. S. i I. S., potvrdile
su kako su angažirale upravo tužitelja da za njih i za njihov račun obavi posao oglašavanja i
prodaje stana u S.,. Obje svjedokinje potvrdile su da su svoju obvezu
uplate provizije po sklopljenom poslu kupoprodaje s tuženikom, uplatile tužitelju. Obje
svjedokinje potvrdile su i to da ih je s tuženikom upravo spojio tužitelj.

U postupku je saslušana svjedokinja N. D. koja je u svome iskazu potvrdila
da je zakonsku zastupnicu tužitelja poznavala duži niz godina i to s obzirom na svoj posao u
banci gdje je nerijetko bila u prilici susretati A. B., obzirom da je veliki dio
kupoprodaja realiziran dobivanjem kredita. Gospođa B. da se zatekla u njenom uredu
kada ju je nazvala njena kći, P., razočarana iz razloga što je njoj i tadašnjem mladiću,
kasnije suprugu i tuženiku, propala jedna kupoprodaja vezana uz realizaciju kredita i APN
poticaja. Kako su istjecali rokovi za podnošenje prijava za APN poticaje to da je ona utješila
svoju kći, a nazočna razgovoru između nje i kćeri, A. B., sama da se ponudila da će
P., njezinoj kćeri, pronaći stan jer se time i inače bavi i to bez ikakvih obaveza. O nikakvoj
proviziji da nisu razgovarali, stoga da je ona stekla dojam da je angažman zz tužitelja nastao
zbog nje, tim više što je A. B. u nekoliko navrata spomenula da posreduje bez
ikakve obveze. Stoga da niti sa svojim zetom, tuženikom, o tome nije pričala te iskreno da se
iznenadila kada joj je tuženik kazao da je bio pozvan od odvjetnika da tužitelju uplati
proviziju. Tuženik, njen zet da joj je tada rekao kako je ipak odlučio pokloniti A. nešto
zbog njezinog angažmana te da joj je poklonio novac.

Saslušana A. B., zz tužitelja, u svome je iskazu pak navela da je posao
posredništva obavila za tuženika spojivši ga s prodavateljicama tj. obitelji S. te da je točno
da je početni kontakt za ovaj pravni posao došao na molbu N. D.. Samo zbog
poznanstva N. D. da nije uzela od tuženika uobičajenu proviziju, već je izašla u
susret i rekla da će provizija biti 2.000,00 EUR plativo u kunama, zajedno s PDV-om.
Ustvrdila je da je tuženik za proviziju znao, jer je uostalom platio dio provizije, dok je ostao
dužan platiti još jedan dio. Dodala je da doista nije dogovarala proviziju s tuženikom,
međutim, tuženik je itekako dobro znao za nju i njezin angažman za posao kojim se bavi kao i
obvezu na plaćanje provizije jer je uostalom jedan dio provizije i platio, dok je za drugi rekao
da će ga donijeti naknadno.

4 P-4618/2018

Tuženik I. T. kazao je kako je od obitelji S. doista kupio stan u S.. Sa tužiteljem da nije sklopio nikakav ugovor o posredovanju te je dodao da ga je
njegova tadašnja djevojka, sada supruga P. obavijestila da ima stan koji bi se mogao kupiti
pa kada je došao u taj stan da je upoznao i zz tužitelja. Po sklapanju posla da je otišao u ured
zz tužitelja i da joj je odnio iznos od 7.600,00 kuna, smatrajući da je riječ o poklonu. Iz
ponašanja A. B. da je zaključio da ona očekuje i veći iznos, međutim, da je on
smatrao da joj je dao točno koliko je i pripada. Zbog nesebičnog angažmana A. B.
da je smatrao da istoj treba dati poklon.

Iskaz zz tužitelja sud smatra istinitim, točnim, logičnim i vjerodostojnim jer je
utemeljen u materijalnoj dokumentaciji, iskazima svjedokinja S., pa i u iskazima N.
D. i samog tuženika, koji su potvrdili da je tužitelj obavio posao posredovanja između
obitelji S. i tuženika zbog kupnje stana. Pri tome se ne treba i ne smije izgubiti iz vida
činjenica da je tuženik bio svjestan da je A. B. zz agencije za promet nekretninama,
da se bavi poslovima posredništva te da je u ovom pravnom poslu dala svoj nesebičan
angažman i više od očekivanog. Tuženik je bio svjestan da tužitelju treba platiti proviziju jer
je to uostalom i njegova zakonska obveza te prebacivanje loptice na punicu, N. D.,
ustrajavajući u prigovoru promašene pasivne legitimacije jednostavno nije u skladu sa ostalim
dokazima, ali i sms porukom koju je sud u dokazne svrhe pregledao, a njen sadržaj tuženik
potvrdio. Tuženik, doduše tu sms poruku interpretira na svoj način, kako bi ojačao svoju
poziciju u ovoj parnici, kazujući da je predani iznos A. B. bio dar, a ne provizija,
iako u sms poruci, piše: "Ako se moramo vidit zbog provizije, …". Upravo navedeno ukazuje
na činjenicu da niti tuženik, a niti njegova punica N. D. nisu kazivali sudu
vjerodostojno, nisu bili niti logični, a niti uvjerljivi. Oboje su znali kojim poslom se bavi
A. B., oboje su itekako bili svjesni da ih je upravo A. B. uputila na obitelj
S. te su čak, štoviše, oboje priznali da se A. B. nesebično angažirala u predmetu i
više nego je to bilo uobičajeno.

Slijedom svega naprijed navedenog sud nije mogao prihvatiti prigovor promašene
pasivne legitimacije te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti tj. donio presudu kojom
je obvezao tuženika na isplatu preostalog iznosa provizije, a ne nikakvog dara, vodeći pri
tome računa da je A. B. kao zz tužitelja dogovorila proviziju od 2.000,00 EUR
uključivši i PDV u taj iznos, sve plativo u kunama, iako je za obavljeni posao mogla naplatiti i
veću proviziju.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a te je isti, primjenom
odredbe Tbr.7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“
broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12), tuženiku priznat za:
sastav tužbe, sastav podneska od 23. svibnja 2019. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima
za glavnu raspravu 10. lipnja i 15. srpnja 2020. - svaka radnja po 75 bodova. Ukupan zbir od
300 bodova pomnožen je iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda a potom
je tako dobiveni iznos uvećan za iznos od 750,00 kn na ime 25% PDV-a kao i iznose od po
300,00 kn na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven
je iznos od 4.350,00 kn koliko će platiti tuženik tužitelju, kao stranka koja je postupak u
cijelosti izgubila, a na ime troška koji je ovom prouzročen istom parnicom.

S obzirom na izneseno odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 28. srpnja 2020.

S U D A C

Dunja Ljubičić, v.r.

5 P-4618/2018

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana
objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za viši, županijski sud.

DNA: - pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis