1

Poslovni broj 10 P-358/2017-72

 

       

Republika Hrvatska

    Trgovački sud u Osijeku

      Osijek, Zagrebačka 2

 

                                                                                                                              Poslovni broj 10 P-358/2017-72

             

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB:.., vlasnika obrta  za najam vozila za rad na visini „S.“, O.,  kojega zastupa punomoćnica A. K. K., odvjetnica u O.,  protiv tuženika  A. H. p. s. c., d.o.o., OIB:.., H. L., radi  naknade štete (v.p.s. 120.000,00 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 28. srpnja 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Nalaže se tuženiku A. H. prodajno servisni centri, d.o.o., OIB: .., H. L., naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 46.366,74 kn četrdesetšesttisućatristošezdesetšestkuna i sedamdesetčetirilipe) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju uvećanoj za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak u iznosu od 22.664,90 kn (dvadesetdvijetisućešestostosezdesetčetirikun i devedesetlipa), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj trošak od 28. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju uvećanoj za tri postotna poena  u roku 15 dana.

 

II.              Zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kn (dvadesetisućakuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos priznate štete od 46.366,74 kn za razdoblje od 9. lipnja 2015. pa do 27. srpnja 2020., te za naknadu parničnog troška u iznosu od 25.285,10 kn (dvadesetpetritisućadvjestoosamdesetpetkuna i desetlipa), odbija se kao neosnovan.

 

                                       

 

 

 

     r i j e š i o   j e

 

              Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 53.633,26 kn (pedesettritisućešestotridesettrikune i dvadestšestlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos.

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome navodi da  je vlasnik obrta za najam vozila za rad na visini i ima u vlasništvu radno vozilo marke  Mercedes 1424/F broj šasije ….., registarske oznake….. To vozilo je 9. lipnja 2015. predao tuženiku na popravak, jer je utvrđeno kako se blokira zadnji desni kotač. U prostoru tuženika došlo je do znatnog oštećenja vozila isključivom odgovornošću zaposlenika tuženika. Tuženik nije sporio kako je odgovoran za nastanak štete na tužiteljevu vozilu i trebao  je u što hitnijem roku popraviti vozilo i otkloniti štetu. Oštećenja na vozilu su otklonjena tek nakon nekoliko mjeseci i to 6. listopada 2015., kada je tužitelj pozvan preuzeti vozilo. Zbog svega navedenoga tužitelju je nastala šteta i to na ime povrede osobnosti tužitelja na dobar glas tvrtke u iznosu od 20.000,00 kn, te materijalna šteta na ime izgubljene dobiti u iznosu od 78.562,50 kn, te šteta na ime odjave vozila i ponovnog atestiranja u iznosu od 7.500,00 kn, te na ime doprinosa i ostalih davanja obrta u iznosu od 12.000,00 kn,  odnosno ukupna šteta u visini od 120.000,00 kn. Poslije provedenog vještačenja na ročištu održanom 26. svibnja 2020. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 20.000,00 kn na ime nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti te iznos materijalne štete od 55.939,03 kn. Na ročištu održanom 14. srpnja 2020. tužitelj potražuje  naknadu štete na ime izgubljene zarade u visini od 46.366,74 kn, te ostaje kod preostalih zahtjeva. Tužitelj predlaže prihvatiti  ovaj tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka ističe kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije dokazao niti jednu od propisanih pretpostavki za naknadu štete, a ukoliko mu je šteta nastala za istu je odgovoran isključivo tužitelj. Navodi kako je 2. lipnja 2015. dopisom obavijestio tužitelja da je košara popravljena i da može napraviti atest. Ističe kako činjenica da vozilo nije imalo upute za rad na siguran način na hrvatskom jeziku, matičnu knjigu i kontrolnu knjigu, tuženik ne može biti i nije odgovoran za to. Tužitelj je 18. kolovoza 2015. preuzeo vozilo i mogao je nastaviti rad. Specificiranom tužbenom zahtjevu tuženik se protivi i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

 

              U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u presliku prometne dozvole, u prijemni list na stranici 9. i 10. spisa, u potvrdu od 23. lipnja 2015., u požurnicu od 24. lipnja 2015., u ponude na stranici 16. do 26. spisa,  u dopise na stranici 27. do 30. spisa, u preslike kartica dobavljača na stranici 31. i 32. spisa, u potvrdu o preuzimanju na stranici 33. spisa, u potvrde na stranici 41. i 42. spisa, u Zapisnik o obavljenom ispitivanju strojeva i uređaja s povećanim opasnostima od 26. lipnja 2015., u očitovanja i dopise na stranici 48. do 50. spisa, u Zapisnik o utvrđenim radovima od 17. kolovoza 2015., u uvjerenje od 17. kolovoza 2015., u zapisnik od 17. kolovoza 2015., u preslike računa na stranici 68. i 69. spisa, u uvjerenje od 3. lipnja 2014., u iskaz svjedoka I. Š. i B. C., M. Š., s ročišta od 2. studenog 2017., te u iskaz tužitelja D. Š. s ročišta od 25. siječnja 2018., iskaz svjedoka D. Š. i L. T. s ročišta od 27. ožujka 2018., u nalaz vještaka iz srpnja 2018. zajedno s prilozima uz taj nalaz, sve na stranici 102. do 141. spisa, u dopunski nalaz iz studenog 2018. na stranici 165. do 170. spisa, u preslike kartica na stranici 172. do 181. spisa, u preslike kartica na stranici 223. do 290. spisa, u nalaz vještaka iz travnja 2020. s prilozima uz taj nalaz na stranici 306. do 324. spisa, u dopunu nalaza od 3. srpnja 2020., te od 14. srpnja 2020. zajedno s prilozima uz to očitovanje.

 

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

              Tužitelj je podnio tužbu zahtjev za naknadu štete na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kn te na ime materijalne štete u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn.

                           

              Sud je u postupku utvrdio:

              - tužitelj je vlasnik obrta za najam vozila za rad na visini i ima u vlasništvu radno vozilo marke  Mercedes 1424/F broj šasije, registarske oznake …,

- to vozilo tužitelj je 9. lipnja 2015. predao tuženiku na popravak, jer je utvrđeno kako se blokira zadnji desni kotač,

-  istoga dana, 9. lipnja 2015. oštećeno je predmetno vozilo u krugu servisa tuženika u O., na način da je zaposlenik tuženika upravljajući navedenim vozilom udario desnim dijelom, auto ljestve-korpom u drugo parkirano vozilo i oštetio korpu tužiteljeva vozila,

- tuženik je o svom trošku popravio oštećenu korpu po serviseru J. d.o.o. V., koji po tvrdnjama  tužitelja nije ovlašteni servis za ovakvu vrstu popravaka, te je popravak izvršeno manjkavo,

-  na zahtjev tužitelja i na trošak tuženika popravak je obavljen po serviseru H. K. d.o.o., te je 17. kolovoza 2015. ishođeno uvjerenje I. d.o.o. Z., da vozilo ispunjava sve propisane uvjete,

- tužitelj je 17. kolovoza 2015. preuzeo vozilo ali nije preuzeo matičnu i kontrolnu knjigu dizalice,

- tužitelj je 6. listopada 2015. preuzeo dokumentaciju - matičnu i kontrolnu knjigu dizalice.

 

              Među strankama nije sporno, da je došlo do oštećenja vozila i da je isto popravljeno na trošak tuženika. Međutim, sporno je to što tužitelj zbog nemogućnosti rada s predmetnim vozilo zahtjeva naknadu štete i to na ime izmakle koristi iznos od 46.366,74 kn te na ime povrede prava osobnosti tvrtke u iznosu od 20.000,00 kn.

 

              Za istaknuti je kako je tužitelj podnio tužbu kojom zahtijeva naknadu štete na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kn i na ime materijalne štete zbog izgubljene koristi u iznosu do 100.000,00 kn. Tijekom postupka tužitelj je na ročištu održanom  26. svibnja 2020. (stranica 332. spisa) specificirao tužbeni zahtjev tako da na ime materijalne štete potražuje iznos od 55.939,03 kn, te je na ročištu održanom 14. srpnja 2020. na ime materijalne štete zatražio iznos od 46.366,74 kn. Kako se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra povlačenjem tužbe to je sud u smislu odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:  148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), utvrdio kako je tužba povučena za iznos od 53.633,26 kn.             

 

              Tako je predmet ovog spora ostao tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kn i naknadu imovinske štete u iznosu od 46.366,74 kn.

 

              Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio kako je tuženik kao poslodavac odgovoran što  je došlo do oštećenja tužiteljeva vozila te što je tužitelj zbog toga bio onemogućen raditi s predmetnim vozilo i ostvarivati očekivani prihod u razdoblju od 9. lipnja 2015. kada je vozilo oštećeno pa do 6. listopada 2015. kada je tužitelju predana uredna dokumentacija.

 

              Naime, po ocjeni ovoga suda riječ je o specijalnom vozilu i stoga je tužitelj s pravom zahtijevao da se popravak izvrši po ovlaštenoj osobi, uz predočenje potrebnih atesta da je vozilo pravilno popravljeno i sigurno za rad. Vozilo tužitelja je trebalo dovesti u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja.

             

              Osim toga sud je utvrdio kako je tuženik odgovoran i za nestanak matične knjige i kontrolne knjige dizalice. Naime, iz Zapisnika o obavljenom ispitivanju strojeva ili uređaja s povećanim opasnostima od 26. lipnja 2015. (stranica 43. do 45. spisa) razvidno  je kako stoji da je potrebno postaviti upute za rad na siguran način na hrvatskom jeziku, ispuniti matičnu i kontrolnu knjigu. Da je tuženik posjedovao takve knjige i prije predaje vozila u servis tuženika, razvidno je iz računa od 2. lipnja 2016. (stranica 68 i 69. spisa) kada je te knjige i kupio. Stoga je sud utvrdio kako su predmetne knjige zagubljene kod tuženika, pa da je stoga tuženik odgovoran za štetu koju zbog toga trpi tužitelje, odnosno zbog toga što mu je vozilo s pripadajućim potrebnim dokumentima predao tek 6. listopada 2015.

 

Tužitelj je naveo kako je pretrpio štetu u vidu izgubljene dobiti/izmakle koristi. Prema odredbi članka 1089. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje:ZOO) oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (stavak 3.).

 

Sud je u konkretnom slučaju utvrdio kako je propustom tuženika, tužitelju izmakla korist koju je legitimno očekivao radom predmetnog vozila. Naime predmetno vozilo je osnovno sredstvo za rad tužitelja.

 

              Radi utvrđivanja visine izmakle koristi sud je proveo vještačenje po  vještaku financijsko knjigovodstvene struke. Vještak je utvrdila kako bi tužitelj da nije bilo štetnog događaja, u 2015. ostavio prihod radom vozila u ukupnom iznosu od 84.447,03 kn. Kako je isti ostvario prihod u 2015. od 28.508,00 kn, da je izgubljeni prihod u 2015. u iznosu od 55.939,03 kn. Vještak je nadalje utvrdila kako bi tužitelj imao nužnih troškova u visini od 9.572,29 kn tako da je tužitelju izmakla korist zbog nemogućnosti korištenja vozila u ukupnoj visini od 46.366,74 kn.

 

              Sud je prihvatio ovo utvrđenje vještaka, jer je ista odgovorila na sva pitanja i prigovore tuženika i dala jasna i logična obrazloženja. Za istaknuti je kako tuženik nije predlagao novo vještačenje, odnosno poslije saslušanja vještaka nije imao daljnjih dokaznih prijedloga u tom smislu. Stoga je sud prihvatio utvrđenje vještaka i utvrdio kako je tužitelju zbog oštećenja korpe vozila te popravka iste kao i gubitka potrebne dokumentacije, za koje je odgovoran tuženik, nastala šteta u vidu izmakle koristi u visini od 46.366,74 kn, pa se stoga tužbeni zahtjev tužitelj u ovom dijelu ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti.

 

              Sud je tužitelju na priznati iznos štete priznao i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stavak i 3. u svezi članka 1086. ZOO-a. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanaka štete. Međutim, tek u ovom postupku, provođenjem vještačenja utvrđena je visina štete i ista je priznata tužitelju danom donošenja presude. Stoga tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja presude, pa je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata od 9. lipnja 2015. pa do 27. srpnja 2020. odbijan kao neosnovan.

 

              U odnosu na zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kn, sud je utvrdio kako ovaj zahtjev nije osnovan.             

 

Odredbom članka 1100. stavak 3. ZOO-a, propisano je kako za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

U konkretnom slučaju, tužitelj osim paušalnog navođenja kako mu je narušen ugled i da je izgubio korisnike, ničim nije dokazao da je došlo do povrede ugleda i drugih njegovih prava osobnosti. Naprotiv iz nalaza vještaka nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj u narednim poslovnim godinama ostvario stopu rasta prihoda od 34,35 %, što predstavlja zavidnu stopu rasta. Sve ovo upućuje kako tužitelju nije narušen ugled i da stoga nema osnova za priznaje ovog vida nakade štete.

 

Stoga je sud zahtjev tužitelj za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kn odbio kao neosnovan i nedokazan.

 

Iskaze svjedoka i tužitelja sud nije posebno komentirao jer isti nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer se u spisu nalaze materijalni dokazi.

                           

              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. u vezi članka 158. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,  dalje: Ot) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19).

 

              Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, trošak zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 27. rujna 2017., od 22. studenog 2017., od 25. siječnja 2018., od 27. ožujka 2018., od 25. rujna 2018., od 10. siječnja 2019., od 9. travnja 2019.,  od 30. svibnja 2019., u iznosu od po 2.500,00 kn, za zastupanje na ročištu od 26. svibnja 2020. i od 14. srpnja 2020. u iznosu od po 1.000,00 kn, te za pristup ročištu (Tbr. 9. t.5.Ot) od 27. veljače 2018., od 10. svibnja 2019. u iznosu od po 500,00 kn, te je priznat trošak sastava obrazloženog podneska (Tbr.8.t.1.Ot)  u iznosu od 2.500,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 7.625,00 kn i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.350,00 kn i na presudu u iznosu od 1.013,00 kn što čini parnični trošak u iznosu od 40.488,00 kn.  

 

              Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev (120.000,00 kn) uspio sa 38,63 % pa mu u tom razmjeru i pripadaju troškovi što od priznatog iznosa 40.488,00 kn čini iznos od 15.640,51 kn.

 

              Sud je tužitelju priznao i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn, jer je to bio nužan trošak radi utvrđivanja visine štete. Imajući u vidu priznate troškove sud je tužitelju tako priznao ukupan parnični trošak u iznosu od 23.140,51 kn.

 

             

              Tuženiku su priznati troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 775,00 kn. Uzimajući u obzir uspjeh tuženika od 61,37 % tuženiku pripadaju troškovi u iznosu od 475,61 kn.

 

              Sud je izvršio prijeboj troškova tako da je od troškova priznatih tužitelju u iznosu od 23.140,51 kn odbio troškove priznate tuženiku od 475,61 kn i razliku u iznosu od 22.664,90 kn priznao tužitelju.

 

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 16. ožujka 2018. u iznosu od 500,00 kn,  te podneska od 29. lipnja 2018., od 5. srpnja 2018., od 4. listopada 2018. i to tri podneska istog datuma, sve  u iznosu od po 250,00 kn,  sastav podneska od 29. svibnja 2019. u iznosu od 2.500,00 kn, jer to po svom sadržaju nisu bili nužno potrebni podnesi. Nisu niti priznati troškovi pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, te imajući u vidu uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, zajedno s obračunatim PDV-om u ukupnom iznosu od 25.285,10 kn, odbio kao neosnovan.

 

              Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku 28. srpnja 2020.

 

 

                                                                                                                             S u d a c

 

                                                                                                      mr. sc. MIRJANA BARAN, v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

   Zvjezdana Kovačić