1

Poslovni broj 20 Pr-224/20-14

 

 

 

 

 

 

          REPUBLIKA HRVATSKA                                                                          Posl. broj: 20 Pr-224/20-14

  OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU              

              Ulica grada Vukovara 84

 

 

 

U  I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice I.Š. iz S., OIB …, koju zastupa punomoćnica Ž.O., dipl. iur. iz Sindikata, Z., protiv tuženika A.B.d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik u O.d.R. i P. d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. lipnja 2020., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 27. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                 Utvrđuje se nedopuštenim otkaz koji je tužiteljici izrečen Odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 17. prosinca 2019. godine te radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

2.              Nalaže se tuženiku A.B. d.d., Z., OIB …,              da tužiteljicu I.Š. iz S., OIB …, vrati na rad sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu od 1. ožujka 2018., u roku od 15 dana.

 

3.            Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika obavljala poslove više osobne bankarice na temelju ugovora o radu od 1. ožujka 2018. te da joj je 23. prosinca 2019. dostavljena odluka kojom joj je ugovor o radu otkazan zbog organizacijskih razloga - poslovno uvjetovani otkaz. Na navedenu odluku tužiteljica je 31. prosinca 2019. uložila zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Ističe da je odluka o otkazu u cijelosti nedopuštena te ukazuje da je s tuženikom zaključila ugovor o radu za obavljanje poslova više osobne bankarice sa mjestom rada u R. U obrazloženju odluke o otkazu navodi se da je došlo do organizacijskih promjena kod poslodavca i da je zatvoreno 10 poslovnica, no među tim zatvorenim poslovnicama niti jedna poslovnica nije u R. u kojoj u kojoj tužiteljica ima ugovoreno mjesto rada. Tužiteljica je odlukom tuženika od 1. svibnja 2019. bila privremeno  premještena na radu K., ali time nije promijenjena ugovorna odredba temeljem koje je njeno mjesto rada u R. Nadalje navodi da u obrazloženju odluke o otkazu nije vidljivo koji su radnici osim tužiteljice obuhvaćanje kriterijima kojima se tuženik rukovodio i sa kojim je radnicima ista uspoređivana pri odabiru. Smatra da je tuženik kod otkazivanja bio dužan odlučivati između svih radnika sa istovjetnim ugovorima o radu. Osim toga, tužiteljica ima saznanja da tuženik nije radničkom vijeću dostavio potpune podatke o otkazu zbog čega je također otkaz nedopušten. Tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi nedopuštenost otkaza odluke o otkazu od 17. prosinca 2019. te naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad.

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da su odlukom tuženika od 5. studenog 2019. zatvorene pojedine poslovnice tuženika među kojima je i poslovnica K. stoga radnici više nije bilo moguće osigurati rad na poslovima u mjestu rada K. na kojima je do sada radila. Prije otkazivanja tužiteljici je ponuđeno sklapanje ugovora za radno mjesto blagajnika na neodređeno vrijeme u R. i u P. koje je ista odbila. S obzirom na navedeno, tuženik smatra da se tužiteljica ne može pozivati na činjenicu da ona ne može biti obuhvaćena viškom s obzirom na njezino mjesto rada jer je odbila adekvatno radno mjesto u R. Navodi da je netočno da u otkazu tuženik mora navesti činjenice bitne za ocjenu da li je otkaz dopušten u dijelu koji se odnosi na kriterije za socijalni odabir već zakon izričito propisuje da prilikom davanja mora voditi računa o kriterijima propisanim u odredbi članka 115. stavak 2. Zakona o radu. Budući da je poslovnica u K. zatvorena, svim je radnicima u toj poslovnici prestao ugovor o radu. Navodi da je proveo savjetovanje sa radničkim vijećem koje se nije očitovalo čime se smatra da je isto suglasno s otkazom. Stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Odluku o otkazu ugovora od 17. prosinca 2019., zahtjev za zaštitu od 31. prosinca 2019. sa povratnicom, Odluku tuženika  od 23. travnja 2019., ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Odluku tuženika od 5. studenog 2019., e-mail prepisku, dijelove Pravilnika o radu, savjetovanje - kolektivni višak radnika poslano radničkom vijeću.

Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika -  više osobne bankarice, da se poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu od 17. prosinca 2019. utvrdi nedopuštenim te naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.

Iz isprava u spisu i navoda stranaka proizlazi nespornim da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2018. na radnom mjestu više osobne bankarice sa mjestom rada u R. te da je tuženik tužiteljicu Odlukom od 5. svibnja 2019. premjestio da radi u poslovnici K. Nije sporno da je tužiteljica zaprimila Odluku o otkazu 23. prosinca 2019. te da je u zakonskom roku 31. prosinca 2019. podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Tužiteljica je podnijela tužbu 28. siječnja 2020. preporučenom poštom, stoga je tužba pravovremeno podnesena u skladu s odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR). Tužiteljica više nije sporila ni činjenicu da se tuženik savjetovao sa radničkim vijećem prije otkazivanja tužiteljici, a što je i sud utvrdio uvidom u isprave koje je tuženik dostavio u spis. Sporno je pravno pitanje da li je tuženik kod otkazivanja trebao usporedne kriterije primijeniti za sve radnike sa istim radnim mjestom višeg osobnog bankara u R. sukladno tužiteljičinom ugovoru o radu s obzirom da iz Odluke o otkazu i navoda tuženika jasno proizlazi da tuženik to nije učinio. Tuženik naime smatra da su, samim time što je zatvorena poslovnica u K. i svim radnicima u toj poslovnici otkazan ugovor o radu, ostvarene sve pretpostavke da se tužiteljici otkaže ugovor o radu jer je za njenim radnim mjestom u K. nesporno prestala potreba.

Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR-a, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

              Odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

              Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac

Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 17. prosinca 2019. proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 1. ožujka 2018. zbog organizacijskih razloga, da se u 2020. godini planira optimizacija broja radnika radi smanjenja troškova, zatvoreno je 10 poslovnica među kojima je i poslovnica u K., dalje se navodi da su tužiteljici ponuđeni poslovi na radnom mjestu blagajnika u R. i P. što je ista odbila. Navodi se da je provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem te da su pri identifikaciji tehnološkog viška uzeti u obzir kriteriji iz članka  115. stavak 2. Zakona o radu odnosno trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja, a i dodatni kriteriji i to uspješnost u radu te posebna znanja sukladno odredbi članka 85. Pravilnika o radu.

              Uvidom u Ugovor o radu od 1. ožujka 2018. utvrđeno je da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika 1. travnja 2003., da je radila na radnom mjestu višeg osobnog bankara. Odredbom čl. 4. Ugovora stranke su ugovorile mjesto rada u R. time da se radnica obvezuje da će, radi zaštite opravdanih interesa poslodavca, po potrebi posla privremeno raditi i izvan mjesta rada.

              Uvidom u Odluku tuženika od 23. travnja 2019. utvrđeno je da je navedenom odlukom tužiteljica radi potrebe posla i učinkovitije organizacije rada premještena u K. pri čemu se poslodavac u obrazloženju svoje odluke poziva na odredbu čl. 4. Ugovora o radu kojim se stranke ugovorile da će tužiteljica po potrebi posla raditi i izvan mjesta rada.

              Uvidom o Odluku tuženika od 5. studenog 2019. razvidno je da je sa danom 30. prosinac 2019. zatvoreno više poslovnica tuženika, a među kojima je i poslovnica u K.

              Nije sporno, a što je razvidno iz Odluke o otkazu ugovora o radu, da tuženik prilikom utvrđivanja tehnološkog viška radnika nije tužiteljicu uspoređivao sa ostalim radnicima zaposlenim na radnom mjestu višeg osobnog bankara u R., već razloge za otkaz tužiteljici temelji isključivo na činjenici da je zatvorena poslovnica u K. pri čemu su svi radnici koji su radili u toj poslovnici dobili otkaz.

              Po stavu suda, ovakvo postupanje tuženika nije bilo pravilno. Ovo stoga što je tužiteljica samo privremeno premještena u poslovnicu K., pa time što je ta poslovnica zatvorena tuženik nije smio automatizmom tužiteljici otkazati ugovor o radu. To je mogao učiniti jedino u situaciji da je tužiteljica imala sklopljen aneks ugovora o radu kojim se kao mjesto rada određuje K. Budući da je tužiteljičino mjesto rada bilo u R., tuženik je trebao po zatvaranju poslovnice u K. istu vratiti u R. Ukoliko bi se pokazalo da je u poslovnici u R. višak izvršitelja na radnom mjestu višeg osobnog bankara, tuženik je organizacijskim promjenama mogao smanjiti broj izvršitelja tog radnog mjesta i tada tužiteljicu koja radi na tom radnom mjestu usporediti sa ostalim radnicima tog istog radnog mjesta i na tako legitiman način utvrditi tehnološki višak radnika. Naime, obvezu poslodavca da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a valja tumačiti na način da poslodavac pri utvrđivanju tehnološkog viška mora utvrditi tko čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove, usporediti te radnike primjenom zakonskih kriterija i možebitno drugih kriterija koje je sam propisao internim aktima, što znači da radnici koji se uspoređuju moraju biti u istom pravnom položaju.  Budući da tuženik to  nedvojbeno nije učinio, prekršio je odredbu čl. 115. st. 2. ZR-a glede primjene kriterija čime je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena.

              Budući da je otkaz nedopušten, sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a, naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.

              Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 89. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 70/19).

              Tuženik je izgubio parnicu pa je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u cijelosti, dok tužiteljica troškove nije imala.             

              Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

             

U Zagrebu, 27. srpnja 2020. 

                                     Sutkinja:                                                                                 

                                                                                                      Petra Hertelendi Lovrić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

              Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

                                                       

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku

 

KANCEL:

1. Presuda nepravomoćna

2. Kal. 30 dana