Pn-67/18

                                                                                                                                                          Pn-67/2018

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužiteljice M P iz Splita, , OIB:, zastupana po pun. J. H., odvj. u Splitu, protiv tuženika H oe d.d.,OIB:, zastupano po pun. iz ZOU O., P., O., Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. srpnja 2020. u prisutnosti pun. tužiteljice J. H., odvj. u S. i zam pun tuženika J. Č., odvj. vj. kod T. B., odvj. u S., a objavljene istog dana,

 

p r e s u d i o    j e:

             

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz naslova naknade štete zbog povrede prava osobnosti/ neimovinske štete/ daljnji iznos od 11.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 06. 11. 2017. pa do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz naslova naknade imovinske štete iznos od 1.102,50 kn i to s osnova tuđe njege i pomoći sve za zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. srpnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženi iznos od 700,00 kn s naslova troškova liječenja i za više tražene kamate do 6. 11. 2017. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.932,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. srpnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

 

Obrazloženje:

 

             

              U tužbi se navodi da je 6. 11. 2015. u S, u pored kbr. došlo do prometne nezgode koju je skrivio M B, vozač vozila osiguranog kod tuženika, na način da je krećući se vozilom reg. ozn. - zbog vožnje neprilagođene brzine i na nedozvoljenom sigurnosnom razmaku, udario u stražnji dio vozila u kojem se nalazila tužiteljica u svojstvu vozača, te njeno vozilo nabacio na vozilo ispred. Povodom predmetne nezgode da je izvršen policijski očevid i sastavljen zapisnik po djelatnicima Prometne policije. Tužiteljica da je prilikom štetnog događaja zadobila teške povrede, u vidu istegnuća mišića vrata s posljedicom ograničenja pokretljivosti vratne kralježnice, oštećenja vratnih živčanih korijenova, zbog čega je nosila SCHANTZ okovratnik, trpila bolove, strah i bila joj je potrebna tuđa njega i pomoć. Kao posljedice predmetnog štetnog događaja da su glavobolje, vrtoglavica, križobolja, anksiozno depresivni sindrom, gubitak motorne snage šake i dr. Zbog naknade štete da se obratila tuženiku zahtjevom u mirnom postupku 6. 11. 2017. i dostavila cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, a tuženik da joj je ponudio iznos od 13.000,00 kn na ime naknade cjelokupne štete. Navedenu ponudu smatra nerealnom i nepravičnom, zbog čega predmetnom tužbom potražuje iznos od 26.000,00 kn, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 kn te na ime troškova liječenja iznos od 700,00 kn.

 

Tužiteljica je uređivala tužbeni zahtjev podnescima od 11. 4. 2018. (str. 72 spisa) i od 21. 1. 2019. (str. 171 spisa), da bi konačni tužbeni zahtjev postavila podneskom od 24. 1. 2020. (str. 203 spisa). Tužiteljica tako konačno potražuje s naslova naknade štete zbog povrede prava osobnost iznos od 11.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. 11. 2017., iznos od 1.102,50 kn s osnova tuđe pomoći i njege i iznos od 700,00 kn s osnova troškova liječenja.

 

              Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja , te istakao da je isplatio tužiteljici iznos od 13.000,00 kn 8. 2. 2018., te bi tužiteljica isplatom tog iznosa trebala biti namirena u cijelosti. Tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda, jer bi se radilo o lakšim tjelesnim ozljedama u vidu trzanja ozljede, s time što su kod tužiteljice postojale ranije teže degenerativne promjene cijele kralježnice. Osporava se tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu i pravo na naknadu troškova oštetnog zahtjeva budući smatra da se ne radi o nužnom trošku.

 

U postupku su izvedeni i dokazi pregledom zapisnika o očevidu PU Prometne policije br. od 6. 11. 2015., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola PU Splitsko dalmatinske br. od 6. 11. 2015., zahtjeva za mirno rješenje spora od 6.11. 2017., očitovanja tuženika od 9. 11. 2017., ponude sporazuma o namirenju od 22. 1. 2018., medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, pismena tuženika od 22. 1. 2018., naloga blagajni za isplatu od 5. 2. 2018., prigovora tužiteljice u mirnom postupku od 19. 1. 2018., prijave štete od 6. 11. 2015., te vještačenjem po vještaku dr. M J., B. L., Č L i dr. T G.

 

              Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u dosuđujućem dijelu.

 

Među strankama u postupku nije sporno da je 6. 11. 2015. došlo do prometne nezgode u S za koju je odgovoran osiguranik tuženika M B, te da je u toj nesreći tužiteljica zadobila tjelesne povrede. Također nije sporno da joj je u  mirnom postupku 5. 2. 2018. isplaćen iznos od 13.000,00 kn.

 

Dakle, nije sporna pasivna legitimacija niti osnov odgovornosti tuženika. Spornom se ukazuje vrsta i visina štete koju tužiteljica kao posljedicu navedenog štetnog događaja trpi.

 

Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a  propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

              Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.

 

              Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

 

Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

              Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

              Imajući u vidu činjenicu da među strankama nije sporan osnov odgovornosti, sud je u postupku izvodio dokaze vezane uz visinu štete koju tužiteljica trpi. Na okolnost visine nematerijalne i materijalne štete izveden je dokaz pregledom medicinske dokumentacije i vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. M J., neurokirurgu, dr. B L, spec. ortopedu, dr. Č L, spec. psihijatru i dr. T G, spec psihijatar.

 

Iz priležeće medicinske dokumentacije i nalaza vještaka proizlazi da je tužiteljica prilikom štetnog događaja zadobila istegnuće vratnih struktura i istegnuće mišića u prsnom dijelu straga. Istog dana odvezena je na HKP, gdje je upućena na RTG snimanje lumbalne, vratne i prsne kralježnice, no nije bilo koštanih traumatskih promjena. Preporučeno joj je mirovanje i nošenje imobilizacijskog okovratnika te uzimanje tableta protiv bolova. Odlazila je na kontrolne neurokirurške preglede, fizikalno liječenje, te kod psihijatra.

 

              Prema nalazu vještaka neurokirurga dr. M J, tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda imala bol u jakom intenzitetu 12 sati, kroz tjedan dana bolove u srednjem stupnju, te tri tjedna u blažem intenzitetu. Na fizikalnu terapiju odlazila je 6 tjedana i u tom vremenu imala bolove u manjem intenzitetu 6 sati u danu, u svim danima osim subote i nedjelje. Nadalje, tužiteljica ima i ubuduće će imati povremene bolove u vratu, koje je vještak cijenio kod oštećenja tjelesnog zdravlja. Također, tužiteljica je bila izložena neugodnostima od samog početka štetnog događaja, tj. od odlaženja na HKP, RTG zračenja, postavljen joj je imobilizacijski ovratnik, odlazila je višekratno na specijalističke preglede, a neugodne su i fizikalne procedure kao i MNG snimanje, do čega ne bi došlo da nije bilo predmetnog štetnog događaja. Vještak neurokirurg mišljenja je da su tužiteljici u punom obimu bile smanjene životne aktivnosti 20 dana, te u polovičnom obimu 5 tjedana. Na račun traumatskog oštećenja vratnih živčanih korjenova cijeni trajno oštećenje tjelesnog zdravlja za 3%. Ističe da je kod tužiteljice nastupilo oštećenje zdravlja za 6%, no preostalih 3% odnosi se na ranije tegobe kralježnice i vratne kralježnice. Na koncu, vještak neurokirurg smatra kako je tužiteljici bila tuđa pomoć i njega 1 tjedan 2 sata u danu, te nadalje dva tjedna puta 1 sat, odnosno sveukupno 21 dan. Ovo se odnosilo na pripomoć prilikom nošenja okovratnika i pri održavanju osobne higijene.

 

              Prema nalazu vještaka ortopeda B L tužiteljica je trpila jake bolove unutar 12 sati, srednje jake 1 tjedan do  2 sata dnevno te lagane bolove tri tjedna 1 sat. Povremene bolove vratnih mišića i mišića leđa imala je kroz tri mjeseca. Tuđa pomoć joj je bila potrebna 1-2 sata kroz tri tjedna. Kod tužiteljice je prema procjeni ovog vještaka do umanjenja životne aktivnosti zbog oštećenja cervikobrahijalnog sustava, odnosno problema s vratnom kralježnicom došlo do umanjenja životne aktivnosti od 2%, što se pribraja trajnom umanjenju životnih aktivnosti vještaka neurokirurga. I ovaj vještak nalazi da bi s ortopedske strane ukupno umanjenje iznosilo  3%, ali je taj postotak umanjen za 1% zbog ranijih problema tužiteljice s vratnom kralježnicom.

 

              Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Č Lspec. neuropsihijatra, tužiteljica se nakon štetnog događaja zbog smetnji na psihičkom planu javila na pregled gdje joj je dijagnosticiran anksiozno depresivni sindrom i poteškoće adaptacije. Tužiteljica je kod istog psihijatra odlazila 16 puta,  te joj je dijagnosticiran povratni depresivni sindrom, poteškoće adaptacije i anksiozno stanje. Tužiteljica je u trenutku ozljeđivanja prema mišljenju ovog vještaka doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 min. Na ovaj strah nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta koji je određen trpljenjem boli jakog intenziteta i mjestom ozljeđivanja (vrat) što je procijenjeno s dva dana. Strah srednjeg intenziteta tužiteljica je mogla trpjeti do prvog posjeta psihijatru, a to je i glavni razlog javljanja na psihijatrijski pregled. Strah blagog intenziteta tužiteljica je mogla trpjeti iduća 2-3 mjeseca. Zbog ograničenja na tjelesnom planu koja su opisala prethodni vještaci tužiteljica će morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju, što dovodi do trajne povrede duševnog integriteta u lakom stupnju do 5%.

 

              S obzirom da je tužiteljica smatrala kako se svi procijenjeni stupnji smanjenja životne aktivnosti zbrajaju, odnosno da bi ukupan stupanj trajnih posljedica iznosio 10%, predložila je da se svi vještaci ponovo saslušaju, odnosno da se zajednički izjasne o ukupnom stupnju smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice, što je učinjeno na ročištu od 12. 6. 2019. (na koje nije pristupio vještak ortoped). Na tom ročištu vještak dr. M J pojasnio je da su ortoped i neurokirurg vještačili posljedice nakon traumatskog oštećenja dva različita fizička sustava, te se procijenjeni stupnji oštećenja imaju zbrojiti, te bi s neurokirurške i ortopedske strane oštećenje iznosilo 5% , kako u svom nalazu ranije zaključio i vještak ortoped. Nadalje, vještak dr. Č L pojašnjava tužiteljici kako je svoj nalaz i mišljenje dao temeljem nalaza vještaka somatske medicine , tako da nema pribrajanja i zbrajanja jer psihičko vještačenje ne podliježe tom načinu procjenjivanja da nije bilo redukcije na somatskom planu, odnosno trajne povrede osobnosti, zaključio bi da je kod tužiteljice došlo do privremene povrede duševnog integriteta za razdoblje psihijatrijskog liječenja. Kako su vještaci neurokirurg  i ortoped utvrdili da je došlo do određene redukcije na somatskom planu kod tužiteljice, zaključio je da će u tom stupnju ona morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju, što za sobom povlači i trajnu povredu duševnog integriteta, koju je procijeni do 5%, pa bi trajna posljedica iznosila 5 a ne 10%.

 

              Budući je tužiteljica ustrajala u prigovoru protiv nalaza i mišljenja vještaka psihijatra smatrajući kako je zbog psihijatrijskog liječenja uzrokovanog predmetnim štetnim događajem, kod nje osim pretrpljenog straha došlo do posljedica iz psihijatrijske domene, odnosno da se radi o zasebnim tegobama koje bi trebalo posebno cijeniti i vrednovati, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku dr. T G, koji je u cijelosti potvrdio nalaz i mišljenje vještaka dr. Č L. Naime, ovaj vještak pojašnjava da je ukupno smanjenje životne aktivnosti koje su procijenili vještaci ortoped i neurokirurg u izravnoj vezi s psihičkim statusom i liječenjem tužiteljice, odnosno s procjenom povrede prava osobnosti koje je dao psihijatar u iznos od 5%, ali unutar procjene ukupnog smanjenja životne aktivnosti koju su dali spomenuti vještaci.

 

Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u pogledu visine potraživanja s osnova nematerijalne štete osnovan u cijelosti, dok je u odnosu na visinu materijalne štete djelomično osnovan. Naime, sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja vještaka neurokirurga, ortopeda i psihijatra, budući su iznesena savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, bez međusobne proturječnosti, te temeljem istih zaključuje da je u konkretnom slučaju doista došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice u smislu odredbe čl. 19. ZOO–a. Imajući u vidu narav ozljeda koje je zadobila, njenu životnu dobu, (rođena 1955.), tijek liječenja i posljedice koje će imati u daljnjem životu i radu, odnosno vodeći računa o svim onim strahovima i bolovima koje je trpjela u fizičkoj i psihičkoj sferi, kao i posljedicama koje će osjećati u budućem životu (umanjena pokretljivost vratne kralježnice, umanjenje životne aktivnosti u omjeru od 5%), sud  drži primjerenim dosuditi tužiteljici s osnova naknade nematerijalne štete iznos od 25.000,00 kn . Kako je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos od 13.00,00 kn na ime nematerijalne štete, to se za zatraženi iznos od 11.500,00 kn uklapa u preostali iznos koji bi joj sud dosudio tj. iznos od 12.000,00 kn. Sud je pri tom vodio računa o svim prikazanim kvalifikatornim okolnostima koje su vještaci detaljno obrazložili kako je to naprijed navedeno, kao i o kriterijima za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su Iv-47/2020-5 od 05. ožujka 2020., kojima su izmijenjeni raniji  Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Na dosuđeni iznos od 11.500,00 kn nematerijalne štete tužiteljici pripada i zatezna kamata koja prema odredbi čl. 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako šteta nije nastala nakon toga. U konkretnom slučaju tužiteljica se obratila tuženiku u mirnom postupku 6. 11. 2017., od kada tužiteljica i traži zatezne kamate.

Tužiteljica tužbom potražuje i naknadu materijalne štete i to: s osnova troškova liječenja iznos od 700,00 kn, te s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 1.102,50 kn.

Tužiteljici je prema nalazu vještaka neurokirurga trebala tuđa njega i pomoć jedan tjedan 2 sata dnevno te dva tjedana po 1 sat dnevno, odnosno ukupno 21 dan. Vještak ortoped također je procijenio kako je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć kroz tri tjedna 1-2 sata dnevno. Prema ovim nalazima, tužiteljici je tuđa njega i pomoć bila potrebna 42 sata, odnosno prema zatraženoj cijeni sata tuđe njege i pomoći od 35,00 kn, pripadao bi joj iznos od 1. 470,00 kn.

 

Što se ovog potraživanja tiče, sudska praksa zauzela je stav da oštećenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba (VSRH Rev-674/07). Dakle, kao osnov za izračun uzimala bi se cijena rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi, a ne cijena rada nekvalificirane osobe, jer bi se u tom slučaju oštećenik bez svoje krivnje doveo u situaciju da djelomično snosi dio troškova koje mora platiti štetnik, odnosno osoba koja odgovara za štetu. Pritom, sud je imao na umu činjenicu da je riječ o pomoći koju mu ni najbliži srodnici nisu dužni pružiti bez naknade, kao i činjenicu da je cijena sata tuđe njege i pomoći D za s i n o L. utuženom razdoblju iznosila 35,00 kn po satu, pa je tužiteljici dosuđen iznos koji potražuje od 1. 102,50 kn, budući je manje od iznosa od 1.470,00 kn koliko bi se množenjem sati, dana i cijene od 35,00 kn dobilo (21 dan puta 2 sata, kako je procijenio vještak ortoped, puta 35 kn).

 

Na dosuđeni iznos s osnova tuđe njege i pomoći tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke kojom je visina naknade utvrđena, budući je riječ o naknadi nenovčane imovinske štete, pa je za više tražene kamate tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

 

Tužiteljica potražuje i troškove liječenja u iznosu od 700,00 kn, ne prilažući niti predlažući bilo kakav dokaz za ovo potraživanje.

 

Imajući u vidu činjenicu da je nakon štetnog događaja tužiteljica liječena i odlazila na kontrolne preglede u bolnicu, te da sudu nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da joj je ordiniran pregled čije troškove ne snosi redovno zdravstveno osiguranje, sud je odbio dosuditi joj zatraženi iznos od 700,00 kuna po ovom osnovu. Dakle, teret dokaza o postojanju troškova liječenja koje potražuje bio je na tužiteljici, a ona svoje potraživanje ničim nije argumentirala.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP –a, a tužiteljici je obistinjeno kako slijedi: trošak zahtjeva u mirnom postupku 1.000,00 kn, sastav tužbe i podnesaka od 9. 4. 2018., 21. 9. 2019., 14. 6. 2019. i 24. 12. 19. po 1000 bodova, zastupanja na ročištima od 30. 6. 2018., 15. 11. 2018., 12. 6. 2019., 15. 7. 2019., 9. 12. 2019., 24. 1. 2020. i 17. 2. 2020. po 1000 kn, zastupanja na ročištima od 22. 1. 2019., 500 kn, za sastav podneska od 13. 7. 2018. 250 kn, pristup na ročište 13. 2. 2018. 13. 3. 2019., 12. 4. 2019., 22. 11. 2019. po 250,00kn što ukupno iznosi 14.750,00 kn. Tužiteljici pripada i trošak pristojbe tužbe u iznosu od 632,00 kn, trošak pristojbe presude od 500,00 kn, trošak vještačenja u iznosu od 3.050,00 kn tako da ukupni trošak iznosi 18.932,00 kn.

 

 

U Splitu, 24. srpnja 2020.g.

S U D A C

 

Vica Roščić,v.r.

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.