Poslovni broj: 5 UsInoi-10/20-8

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice N. M. iz Z., . OIB:  …, zastupane po opunomoćeniku L. A., odvjetniku u S., . protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. D. o. R. H., zastupanog po Ž.d.o. u S., . i pod 2. G. S.,  S., radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 16. srpnja 2020. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i generalne opunomoćenice zainteresirane osobe pod 2. I. P., generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda, te bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe pod 1., objavljene 24. srpnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/15-01/692, Urbroj: 514-05-02-01-02/17-19-06 od 20. studenoga 2019.

 

2. Odbija se žalba Grada Splita, te se potvrđuje djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/97-01/257, Urbroj: 2181-05-01/020-15-63 od 3. rujna 2015.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/15-01/692, Urbroj: 514-05-02-01-02/17-19-06 od 20. studenog 2019., u postupku po žalbi Grada Splita, ovdje zainteresirane osobe pod 2., poništeno je djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/97-01/257, Urbroj: 2181-05-01/020-15-63 od 3. rujna 2015. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Prvostupanjskim djelomičnim rješenjem pod točkom 1. N.M. iz Z., dano je u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište, označeno kao novoformirane čest. zem. 5540/10, površine 619 m2, čest. zem. 5540/17, površine 686 m2, čest. zem. 5540/18, površine 77 m2 i čest. zem. 5540/14, površine 102 m2, sve Z.U. 13674, K.O. S., koje zemljište je formirano od oduzetih čest. zem. 5538/2, 5538/3, 5538/4, 5539/2, 5539/3, 5540 i 5541, sve ranije upisane u Z.U. 1561, K.O. S., koje su oduzete-konfiscirane prijašnjem vlasniku dr. I. T., presudom Okružnog suda u S., broj: K-96/48/9 od 24. lipnja 1948. i rješenjem Kotarskog suda u S.: broj: I.288/48-41 od 27. prosinca 1949. Pod točkom 2. izreke je određeno kako je G. S. obveznik povrata zemljišta označenog pod točkom 1. navedenog rješenja. Pod točkom 3. je određena zemljišnoknjižna provedba navedenog rješenja po njegovoj pravomoćnosti. Pod točkom 4. je riješeno kako će se o ostalom dijelu zahtjeva odlučiti posebnim rješenjem. Pod točkom 5. je riješeno kako po pravomoćnosti rješenje ima snagu ovršne isprave, a pod točkom 6. je riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove postupka. 

Protiv osporenog rješenja tuženika pravodobno je tužbu podnijela N. M., dalje tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći kako su u provedenom prvostupanjskom postupku određene sve jasne i relevantne činjenice, o površini i obliku nekretnine u trenutku konfiskacije, o povijesnoj promjeni površine i oblika u sadašnje čestice, statusu zemljišta kroz urbanističke planove te provedene infrastrukturne vodove, a također kako je utvrđena i najvažnija činjenica da predmetno zemljište nije nikad privedeno svrsi, odnosno da je predmetno zemljište u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište bez ikakvih infrastrukturnih pothvata, te je povoljno za naturalni povrat prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi), konkretno odredbe članka 17. stavak 1. tog Zakona. Smatra kako je stajalište tuženika da je G. S. treća osoba, u kojem slučaju je naturalni povrat u smislu odredbe članka 52. Zakona o naknadi isključen, pogrešan i neodrživ, budući da intencija zakonodavca prilikom donošenja Zakona o naknadi nije bila zaštita pravnih osoba u čiju korist je izvršeno oduzimanje, odnosno kome je naslovljeno pravo korištenja. Nastavno, ističe kako pozivanje tuženika u obrazloženju osporenog rješenja na formalno administrativno prenošenje prava korištenja u periodu od 1976. i 1977. godine, koje je praktički samo administrativno utvrđeno kao pravo korištenja, ne predstavlja osnov za stjecanje prava vlasništva, budući da tada, u tom trenutku vlasništvo kao pravna kategorija nije postojalo, a osnovni upis prava vlasništva koji vrijedi i dan danas, kako je izvršen 1952. pod brojem Z. 138/52, na temelju rješenja od 27. prosinca 1949. u korist Narodnog odbora G. S., kao općenarodna imovina. Opetovano navodi kako treća osoba ne može biti osoba u čiju je korist obavljena nacionalizacija, konfiskacija ii slično, već to može biti samo ona na koju je korisnik nacionalizacije, konfiskacije ili slično, na temelju valjane pravne osnove prenio tu imovinu, a treća osoba je izvršila upis prava vlasništva. Tužbenim zahtjevom, preciziranim na ročištu pred ovim sudom 16. srpnja 2020., predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/15-01/692, Urbroj: 541-05-02-01-02/17-19-06 od 20. studenoga 2019. i potvrdi prvostupanjsko djelomično rješenje Klasa: UP-I-942-04/97-01/257, Urbroj: 2181-05-01/020-16-63 od 3. rujna 2015., odnosno meritorno riješi ovu upravnu stvar, te odbije žalbu G.S..

U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

              U smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) sud je rješenjem od 19. veljače 2020. pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu i Grad Split, da kao zainteresirane osobe pod 1. i pod 2. sudjeluju u sporu, te se očituju na navode tužitelja iz tužbe.

U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba pod 1. D. o. R. H. zastupano po Ž. d. o. u S. ističe kako je pravilan stav tuženika kako se u ovom slučaju G. S. smatra trećom osobom iz članka 52. Zakona o naknadi, budući da je G. S.kao treća osoba stekao pravo vlasništva, i to prijenosom ranijeg prava korištenja Ž. t. p., odnosno temeljem rješenja koja su donesena 19. studenog 1976. odnosno 31. siječnja 1977., i kao takva su provedena u zemljišnoj knjizi. Ističe kako je shvaćanje tuženika u skladu s dosljednom sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kao i Upravnog suda u Splitu, pri čemu primjerice navodi odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (ranije Upravnog suda Republike Hrvatske) pod poslovnim brojem Us-510/2010 i Us-10060/06. Navodi kako u ovom postupku nije sporno kako tužiteljici pripada pravo na naknadu, međutim, kako uzimajući u obzir navedeno dolazi do primjene iznimka od vraćanja u naravi, propisana odredbom članka 52. Zakona o naknadi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

Zainteresirana osoba pod 2. G. S. nije dala odgovor na tužbu.

U sporu je održana rasprava 16. srpnja 2020. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba pod 1., pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njihove prisutnosti, kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljice precizirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio da sud meritorno riješi ovu upravnu stvar, odnosno potvrdi djelomično prvostupanjsko rješenje o povratu, te odbije žalbu G. S.. Ujedno je istaknuo kako odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koje se pozvala zainteresirana osoba pod 1. nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, budući da se radi o drugom pravnom pitanju, opetovano istaknuvši kako administrativni prijenos prava korištenja nije valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva o strane G. S., a koja bi za posljedicu imala primjenu odredbe članka 52. Zakona o naknadi.

Generalna opunomoćenica zainteresirane osobe pod 2. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, navodeći kako se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe članka 52. Zakona o naknadi, koja isključuje naturalni povrat. 

U cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledavanjem dokumentacije sadržane u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. Zakona o naknadi ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Među strankama nije sporan ovlaštenik naknade u smislu odredbe članka 9. Zakona o naknadi, kao i činjenica kako se u konkretnom slučaju radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu u smislu odredbe članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi.

Međutim, među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju G. S., ovdje zainteresirana osoba pod 2., treća osoba u smislu odredbe članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi, u kojem slučaju bi naturalni povrat predmetnih nekretnina tužiteljici bio isključen.

Citiranom zakonskom odredbom propisano je kako se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Valjana pravna osnova može biti pravni posao, zakon i odluka nadležnog tijela, a treća osoba je fizička ili pravna osoba koja je ili upisna kao vlasnik nekretnine koja je oduzeta ili ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste.

Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, kojim je prihvatio žalbu G. S., ističe kako je u konkretnom slučaju predmetno zemljište konfiscirano prijašnjem vlasniku i preneseno u općenarodnu imovinu s pravom korištenja Narodnog odbora Općine S., da  bi nakon toga bilo eksproprirano u korist Ž. t. p.. Nadalje, ističe kako je Općina S. pravo korištenja tog zemljišta naknadno stekla rješenjima tada nadležnog tijela 19. studenog 1976. i 31. siječnja 1977. i to administrativnim prijenosom prava korištenja zemljišta čiji je korisnik do tada bio Ž.-t. poduzeće. Stoga, tuženik iznosi mišljenje kako je Općina S. navedeno zemljište dobila na temelju rješenja nadležnog tijela donesenih prije donošenja Zakona o naknadi, a koja su činila osnovu za stjecanje prava vlasništva, provedena su u zemljišnim knjigama, pa je Općina S. treća osoba. Pri tome, tuženik naglašava kako Općina S. nije pravna osoba u čiju je korist izvorno, nakon konfiskacije preneseno pravo korištenja, već joj je pravo korištenja bilo preneseno deposedacijom zemljišta, čiji je korisnik bilo ranije poduzeće (odnosno administrativnim prijenosom prava korištenja). Stoga, tuženik zaključuje kako u konkretnom slučaju dolazi do primjene iznimka od vraćanja u naravi iz članka 52. Zakona o naknadi, pa je prvostupanjskom tijelu dana uputa kako će u ponovnom postupku donijeti novo rješenje, u kojem će naknadu odrediti u obveznicama Republike Hrvatske.

Navedeni stav tuženika ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilan i zakonit.

Naime, u provedenom upravnom postupku nesporno je utvrđeno kako je presudom Okružnog suda u S., broj: K-96/48/9 od 24. lipnja 1948. prijašnjem vlasniku dr. I. T.pok. M., konfiscirana cjelokupna imovina, te su rješenjem Kotarskog suda u S. pod poslovnim brojem I. 283/48-41 od 27. prosinca 1949. (donesenim u predmetu izvršenja konfiskacije) nekretnine označene kao čest. zem. 5538/2, 5538/3, 5538/4, 5539/2, 5539/3, 5540 i 5541, sve Z.U. 1561, K.O. S. uknjižene su kao općenarodna imovina pod upravom Narodnog odbora G. S., koji je pravni prednik bivše Općine S., odnosno danas G. S., ovdje zainteresirane osobe pod 2. (u zemljišnoj knjizi za K.O. S. upis proveden pod Z-1138/52). Dakle, oduzimanje je bilo provedeno u korist Narodnog odbora Općine S., a koji je pravni prednik zainteresirane osobe pod 2. G. S..

Za istaći je kako je za presudu Okružnog suda u S., broj: K-96/48/9 od 24. lipnja 1948. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 4. Zakona o naknadi dalo mišljenje broj: KTR-I-310/97 od 20. lipnja 1997. kako se radi o presudi suda bivše Jugoslavije, te je riječ o presudi iz članka 4. stavak 1. Zakona o naknadi za političko kazneno djelo, politički motivirano kazneno djelo, a do osuđujuće presude došlo je zloupotrebom prava i političke moći.

Nadalje, iz spisa predmeta tuženika (zemljišnoknjižnog izvatka broj Z.U. 12875, K.O. S.) proizlazi kako je nakon provedbe konfiskacije na nekretninama označenim kao čest. zem. 5538/2, 5538/3, 5538/4, 5539/2, 5539/3 i 5540, na temelju Prijavnog lista Ureda za katastar u S. od 16. prosinca 1964., broj odobrenja 1539/64, rješenja Gradske eksproprijacione komisije u S. od 1. rujna 1954. broj Eks. 52/51, te zaključka SO S., Odjel za financije od 26. svibnja 1965. broj 06-12586/4-1965 bilo uknjiženo društveno vlasništvo, te Ž. t. p. S., kao nositelj prava korištenja.

Spisu tuženika prileži i rješenje Komisije za imovinsko-pravne poslove Skupštine Općine S. Klasa: 07/Up I-4446/76 od 19. studenog 1976. o uzimanju i dodijeli posjeda, pregledom kojeg je utvrđeno kako je isto doneseno na prijedlog Poduzeća za izgradnju S., te pozivom na odredbu članka 125. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta („Narodne novine“, broj 14/73). Pod točkom I. i II. tog rješenja se, između ostalog, utvrđuje kako su parcelacijskim elaboratom izrađenim od Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine S., potvrđenim od Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine S. pod brojem 265/50 od 28. rujna 1976. i Uprave za urbanizam Općine S.286/76, a na temelju provedbenog plana za područje R. Nj. (Službeni glasnik Grada S., broj 8/72) od zemljišta navedenog pod točkom I. tog rješenja, te, između ostalog, i zemljišta označenog kao čest. zem. 5538/2 u površini od 310 m2, te dijela čest. zem. 5538/3 u površini od 172 m2, čest. zem. 5538/4 u površini od 261 m2 i dijela čest. zem. 5540/1 u površini od 5187 m2, sve Z.U. 12875, sve upisano kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Ž.-t. poduzeća Z. za koje je određeno donošenje rješenja o općem interesu radi administrativnog prijenosa prava korištenja, formirane nove čestice, pa tako i čest. zem. 5540/1 u površini od 6651 m2. Po točkom III. tog rješenja je određeno kako se Općini S. dodjeljuje dio novoformirane čest. zem. 5540/1 u površini od 2812 m2, kako bi se od te površine, kao i od površine od 3739 m2, za koju će biti doneseno rješenje o administrativnom prijenosu prava korištenja, formirala  čest. zem. 5540/1 u površini od 6651 m2, koje zemljište predstavlja zemljište oko stambenog dijela objekta E-935 i E-936. U obrazloženju navedenog rješenja se navodi kako je zemljište koje se deposedira ostalo društveno vlasništvo stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta dana 26. prosinca 1958.

Također, spisu predmeta tuženika prileži i rješenje Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Sekretarijata za opću upravu Općine S. broj: 07/Up-I-7396-76 od 31. siječnja 1977., kojim je pod točkom I. utvrđeno kako je predmet administrativnog prijenosa prava korištenja i dio čest. zem. 5540/1, u površini od 5187 m2, sve K.O. S., uknjiženog prava korištenja Ž.-t. poduzeća Z.. Pod točkom III. izreke tog rješenja utvrđeno je kako je opći interes za izgradnju stambenih objekata, između ostalog i na navedenom zemljištu, koje je predmet administrativnog prijenosa prava korištenja, utvrđen rješenjem Skupštine Općine S. broj Up-I-4447/76 od 7. prosinca 1976. godine. Pod točkom V. tog rješenja je utvrđeno kako je Općina S. korisnik administrativnog prijenosa prava korištenja na nekretninama, i to baš na dijelu novoformirane čest. zem. 5540/1 u površini od 4482 m2 (kako bi se tom površinom kao i a površinom od 2169 m2 za koju je doneseno rješenje o oduzimanju i dodijeli posjeda zemljišta, broj: 07/UP-I-4446/76 od 19. studenog 1976. formirala čest. zem. 5540/1 u površini od 6651 m2, koja predstavlja zemljište oko objekata E-934, E-935 i E-936. Tim rješenjem je određena zemljišnoknjižna provedba tog rješenja, odnosno upis prava korištenja na Općinu S. (točka IX izreke).

Pregledom rješenja o administrativnom prijenosu prava korištenja utvrđeno je kako je isto doneseno pozivom na odredbu članka 65. Zakona o eksproprijaciji („Službeni list FNRJ“ br. 12/57, 53/62, „Službeni list SFRJ“ br. 13/65, 5/68, 7/68, 30/68, 32/70, „Narodne novine“ br. 52/71, 10/78), kojom je bilo propisano kako se pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu, ili koje drugo pravo na tom zemljištu, može rješenjem nadležnog državnog organa prenijeti sa jednog nosioca toga prava na drugog nosioca, kad je to potrebno radi izgradnje objekta, ili izvođenja drugih radova, od općeg interesa. Opći interes za prijenos toga prava utvrđuje se na način koji je tim zakonom određen za eksproprijaciju nekretnina.

Slijedom iznijetog, razvidno je kako su Općini S., pravnom predniku zainteresirane osobe pod 2., predmetne nekretnine ponovno prenesene na korištenje, a radi izgradnje objekata i izvođenja radova od općeg interesa, pa se zainteresirana osoba pod 2. ne može smatrati trećom osobom u smislu odredbe članka 52. Zakona o naknadi, budući da treća osoba nije osoba u čiju korist je obavljena nacionalizacija, odnosno svako oduzimanje, dakle, općina, grad, županija ili Republika Hrvatska, već treća osoba može biti samo ona osoba na koju je korisnik nacionalizacije na temelju valjanje pravne osnove prenio tu imovinu.

S tim u vezi potrebno je ukazati i na odredbu članka 359. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), kojom je propisano kako su pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te pretvorbi prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji. Dakle, prava koja za prijašnje vlasnike proizlaze iz Zakona o naknadi u prednosti su u odnosu na prava koja bi prema prijelaznim i završnim odredbama ZV-a imale jedinice lokalne samouprave.

Navedeno proizlazi i iz odredbe članka 5. Zakona o naknadi, kojom je propisano kako se odredbe toga Zakona odnose i na imovinu koju su općine, gradovi ili županije preuzele na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (“Narodne novine”, broj 90/92, 94/93 i 117/93), a prenesena je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. Zakona o naknadi. Dakle, i Zakon o naknadi daje prioritet u povratu imovine bivšim vlasnicima i u odnosu na eventualno stečeno pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave temeljem posebnog zakona.

Iz stručnog mišljenja na okolnost utvrđenja privedenosti zemljišta namjeni označenog kao čest. zem. 5540/8/10/11/12/14/17/18, izrađenog od A. M. „U S., ….“, proizlazi kako čest. zem. 5540/10 u površini od 619 m2, čest, zem. 5540/17 u površini od 686 m2, čest. zem. 5540/18 u površini od 77 m2 i čest. zem. 5540/14 u površini od 102 m2, sve Z.U. 13674, K.O. S., u fizičkom smislu predstavljaju jednu cjelinu sveukupne površine od 1484 m2, te iste predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište koje do donošenja Zakona o naknadi nije privedeno svrsi ni u svom nadzemnom, a ni u svom podzemnom dijelu, a sve u smislu odredbi GUP-a Grada S., te ujedno Grad S. nije izvršio nikakvu pripremu za izgradnju. Ujedno u mišljenju se utvrđuje kako se vraćanjem navedene parcele u vlasništvo prijašnjem vlasniku ne bi bitno okrnjila prostorna cjelovitost zemljišta u smislu odredbe članka 55. stavak 3. Zakona o naknadi.

Prema odredbi članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju naturalna restitucija predmetnog zemljišta moguća, sud cijeni kako je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je tužiteljici dalo u vlasništvo izgrađeno građevinsko zemljište pobliže označeno u točki 1. tog rješenja, slijedom čega je sud žalbu zainteresirane osobe pod 2. izjavljenu protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-942-04/97-01/257, Urbroj: 2181-05-01/020-15-63 od 3. rujna 2015. ocijenio neosnovanom.

Slijedom sveg navedenog, a kako je osporenim rješenjem tuženika učinjena povreda zakona na štetu tužiteljice, sud je pozivom na odredbu članka 58. stavak 1. ZUS-a prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, te poništio osporeno rješenje tuženika, pri čemu sud nije vratio tuženiku predmet na ponovni postupak, već je ovom presudom sam riješio stvar, i na taj način dovršio upravni postupak. Stoga je presuđeno kao u izreci ove presude.

Odluka o trošku je izostala budući da isti nije bio popisan.

 

U Splitu, 24. srpnja 2020.

 

                               S U T K I NJ A

 

                                Anđela Becka

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Radojka Ćupurdija