Poslovni broj: K-200/19-33

                                                                         

 

 

             

                                                                                                                               Poslovni broj: K-200/19-33

 

 

 

 

                                         U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Zlataru po mr. sc. Aleksandri Leljak kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene J. H., zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 205. stavku 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-184/2019 od 17. listopada 2020., činjeničnog opisa izmijenjenog na raspravi 21. srpnja 2020., nakon održane javne rasprave 21. srpnja 2020. u prisutnosti Branimira Puklina, zamjenika općinske državne odvjetnice u Zlataru i optuženice uz braniteljicu na teret proračunskih sredstava, odvjetnicu Lanu Popadić, a odsutnosti oštećenice, 24. srpnja 2020. objavio je i

 

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

 

Optužena J. H., OIB: …., kćer M. i M. Š. rođene S., rođena……. u B. i H., K., s prebivalištem u P., državljanka R. H., pismena, sa završenom osnovnom školom, umirovljenica, s mirovinom od 1.500,00 kn mjesečno, razvedena, bez djece, neosuđivana, nalazi se na slobodi             

                 

 

k r i v a   j e

 

što je:

 

dana 19. svibnja 2019., u vremenu od 12,30 do 14,20  sati, u P., K. br. 19, nakon što je u njeno dvorište došlo pile vlasništvo susjede Đ. K., bijele boje, težine oko 1,5 kg, u nakani da ga usmrti, udarila ga drvenim kolcem,  te ga potom bacila u korito rijeke K., uslijed čega je isto uginulo.

 

              dakle,  usmrtila životinju bez opravdanog razloga,

 

čime je počinila kazneno djelo protiv okoliša-ubijanjem ili mučenjem životinja - opisano i kažnjivo po članku 205. stavku 1. KZ/11

 

pa se po članku 205. stavku 1. KZ/11 optužena J. H.

 

 

       o s u đ u j e   n a      

            KAZNU  ZATVORA U TRAJANJU  3 (TRI) MJESECA

 

 

te se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11.

 

 

i z r i č e

      UVJETNA OSUDA

 

 

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optužena J. H. u roku 1  (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. . Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11,  91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08.)  oštećena Đ. K. upućuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu 50,00 kn ostvarivati u parnici.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se optuženoj J. H. platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. u paušalnom iznosu 300,00 kn (tristokuna) te troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 u iznosu 372,00 kn (tristosedamdesetdvijekune), sve to u roku 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je 10. lipnja 2019. ovom sudu optužnicu s zahtjevom da se izda kazneni nalog, kojeg sud nije prihvatio, nego je optužnicu dostavio optužnom vijeću radi ispitivanja.

 

Optužno vijeće je rješenjem poslovni broj: Kov-140/2019-4 od 11. rujna 2019. vratilo optužnicu državnom odvjetniku na dopunu, radi boljeg razjašnjenja stvari.

 

Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je potom 17. listopada 2019. ovom sudu izmijenjenu optužnicu, ponovno s zahtjevom da se izda kazneni nalog.

 

Sud nije prihvatio zahtjev državnog odvjetnika za izdavanje kaznenog naloga te je po

 

potvrđivanju optužnice zakazana rasprava i proveden redovni postupak.

 

Na raspravi održanoj 21. srpnja 2020.  zamjenik općinske državne odvjetnice u Zlataru izmijenio je činjenični opis kaznenog djela (list 110) tako da isti glasi kao u izreci presude.

 

Oštećena Đ. K. je na raspravi 9. ožujka 2020. (list 89) postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu 50,00 kuna, na ime naknade štete za usmrćeno pile.

 

Pozvana da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženica je izjavila da se ne smatra krivom za inkriminirano joj kazneno djelo. Osporila je osnovanost imovinskopravnog zahtjeva, s obzirom da ona nije usmrtila pile.

 

Optuženica je, na svoje traženje, obranu iznijela na početku dokaznog postupka (list 87-88, 102) sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP/08, pa je sud tu obranu pročitao prije zaključenja rasprave, dok je na kraju dokaznog postupka, pozvana da obranu dopuni, optuženica navela da ostaje kod obrane dane u prethodnom tijeku postupka (list 110).

 

Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oštećenu Đ. K. (list 88-89), svjedokinju B. M. (list 107-108) i svjedoka J. V. (list 108-109 spisa).

 

Pročitao je: kaznenu prijavu Policijske postaje P. broj K-13/2019 od 28. svibnja 2019. (list 4-5), zapisnik o očevidu od 19. svibnja 2019. (list 36-37), imovinskopravni zahtjev oštećenice od 19. svibnja 2019. (list 18), zapisnik o ispitivanju oštećenice – žrtve Đ. K. od 27. rujna 2019. (list 56-59), zapisnik o ispitivanju svjedokinje B. M. od 17. listopada 2019. (list 64-65), liječničku potvrdu (list 68), nepravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj K-19/2019 od 29. siječnja 2020. (list 91-96) i podnesak liječnice J. F. (102 i 110) navodeći da se unazad pet godina preselila na sadašnju adresu i otad stanuje nasuprot oštećenice, preko ceste.

 

Ističe da nije sklona svađama, a da je oštećenica od početka negodovala što se tamo doselila, te da su i ona i suprug svojatali njezino dvorište. Mišljenja je da je ovaj postupak osveta za kazneni postupak koji se vodi protiv supruga oštećenice J. K. zbog pokušaja ubojstva na njezinu štetu.

 

Spornog dana je išla na pogreb koji se održavao oko 15,00 sati te se za jedan sat vratila kući. Oštećenica je mogla vidjeti da je otišla s autom i da auta više nema. Ističe da je inače u više navrata bilo situacija da, kada je nije bilo kod kuće, su susjedi pustili kokoši na njezino dvorište i da je svaki put pomoću drvenog kolca te kokoši tjerala, ali da nikada nijednu kokoš nije ozlijedila.

 

Predmetnog je dana vidjela da je s dvorišta otpremljen orah i da je dvorište puno kokoši te ih je s drvenim kolcem išla rastjerati, no nije ih udarala, nego je mahala s kolcem dužine 1,5 metara. Sve je kokoši otjerala, osim jedne, time da se spotaknula, pala i čelom udarila u željeznu ogradu. Krvarila je, a prilikom pada je pala na pile. Nadalje pojašnjava da nije bila riječ o kokoši nego o piletu, koje je prilikom pada bilo ošamućeno, ali nije bilo usmrćeno.

 

Nije željela ozlijediti pile niti ga usmrtiti, već je samo željela otjerati kokoši iz svog dvorišta. Pred policijom nije iskazivala na okolnost što je bilo s piletom iz razloga jer nije znala što joj se stavlja na teret, kao što nije s policajcima pregledavala mjesta koja su oni fotografirali i koja su evidentirana u fotoelaboratu. Kada joj se pokazuju fotografije F4-F7 navodi da nije vidjela da pile leži u vodi. Ističe da su B. M. i oštećenica pile isprale u rijeci, zaklale ga i pripremile za ručak, a što je sve osobno vidjela.

 

Poriče da bi pile udarila više puta drvenim kolcem, bacila u rijeku i da bi došlo do usmrćenja pileta. Ističe da bi, da je htjela ubiti pile, već to u više navrata i prije učinila. Nakon događaja odmah je došla policija, a potom je zatražila liječničku pomoć jer se jako uznemirila. Dok je tjerala kokoši nije vidjela nikoga, pa ni oštećenicu, ni B. M.. Oko svojeg dvorišta je postavila ogradu, samo je prema potoku 5 metara ostalo neograđeno, a tim su putem kokoši išle van kada ih je tjerala.

 

Poriče da bi spornog dana njezin partner napao sina oštećenice. Za B. M. ističe da je psihički bolesnik koja je u dobrim odnosima sa oštećenicom i s čijeg prozora se vidi njezino dvorište, a izražava sumnju da ju oštećenica potiče na lažna svjedočenja.

 

Dodaje da su u liječničkom kartonu evidentirane krvareće ozljede koje je zadobila kada je pala na ogradu. Pile je, nakon što ga je podigla s tla, bacila na mjesto gdje se inače može ući u njezino dvorište, a to je na neograđenom dijelu uz rijeku, te se odmah potom išla u kuću oprati jer je krvarila, a te je krvareće ozljede mogla uočiti policija.

 

Predmetnog je dana zatekla pile u svom dvorištu oko 12,00 sati, a policiju je pozvala oštećenica. Ne zna tko je pile našao, ali je vidjela da oštećenica ide prema potoku s B. M.. Nikad ranije nije gađala kokoši oštećenice grudama zemlje ili kamenjem. Navodi da oštećenica nema ograđeno dvorište u kojem bi čuvala kokoši, te da inače drži kokoši na jednom prostoru uz njezinu kuću, a gdje ona ima vrt i koji dio je ograđen, ali da kokoši inače pušta van. Potok je 5 metara udaljen od mjesta gdje je pala na ogradu.

 

Pozvana da razjasni proturječnosti u ranijem i kasnijem iskazu iz kojeg proizlazi da je isti dan nakon događaja išla liječniku, navodi da to nije rekla i dodaje da je kod liječnika išla naknadno. Zatim navodi da je događaj s orahom bio jedan drugi dan, i to nakon događaja s kokoši. 

 

Pozvana da pojasni proturječnost u odnosu na raniji i naknadni iskaz u odnosu na dinamiku događaja navodi da je taj dan bila kod kuće, da nije išla na sprovod, već da je na sprovod išla na dan kada joj je nestala građa oraha.

 

Na dan kada se desio inkriminirani događaj je otvorila vrata svoje kuće i vidjela puno dvorište kokoši, te ih otjerala prema potoku. Prilikom pada je pile pritisnula svojim trbuhom, a pile je bilo krvavo jer ga je dirala rukama kojima je prethodno dirala ranu na svojoj glavi.

 

Dodaje da je uslijed pada glavom udarila u žičanu ogradu visoku metar do metar i pol, a imala je ogrebano čelo i nos. Navodi da nije tražila liječničku pomoć zbog zadobivenih ozljeda. Bila je kojih metar udaljenosti od krajnjeg ruba ograde, a od kojeg prema potoku ima još jedno pet metara neograđenog. Ističe da ograđeni vrt oštećenice nema nikakve veze s njezinom ogradom prema potoku. Dan nakon što se ozlijedila je ležala u krevetu, te još narednih osam dana. Na sprovodu je bila prije predmetnog događaja.

 

Pojašnjava da je liječničku pomoć potražila tek u utorak 21. svibnja 2019., a to stoga što je na dan 19. svibnja 2019. bila nedjelja, dok je u ponedjeljak bila previše u stresu i šoku.

 

Slijedom takve obrane nije bilo nespornih činjenica.

 

Ostalo je sporno je li, i kada, na dan 19 svibnja 2019. pile došlo na optuženičino dvorište, je li ono to pile udarila drvenim kolcem, ako ga je udarila, zbog čega je to učinila i je li optuženica pile bacila u rijeku. Također je bilo sporno je li uslijed udarca kolcem i bacanja u rijeku došlo do usmrćenja pileta.

 

Posredna saznanja o inkriminiranom događaju imaju oštećena Đ. K. i svjedok J. V., dok neposredna saznanja o događaju ima svjedokinja B. M..

 

Tako oštećena Đ. K. navodi (list 88-89) da su kao obitelj srdačno primili optuženicu kada se doselila i da su bili u dobrim odnosima oko godinu dana. Međutim, postala je naporna i svaki dan je dolazila u njezinu kuću, pa su se počeli zaključavati, a nakon čega je optuženica promijenila ponašanje i počela gađati kokoši kamenjem.

 

U odnosu na sporni događaj sa sigurnošću ističe da se odvijao nakon 12,00 sati jer je bila nedjelja te je do 12,00 sati radila. Kada je došla kući kokoši su bile zatvorene, a potom je kuhala ručak u kuhinji iz koje se ne vidi ni kuća ni dvorište optuženice. Kokoši drži u jednom ograđenom prostoru preko ceste gdje se nalaze i gospodarske zgrade, međutim na ogradi se tada mogla podignuti žica pa su kokoši bježale van.

 

Predmetnog ju je dana susjeda B. obavijestila da je optuženica usmrtila kokoš, a kada je pogledala na dvorište kokoši su bile u ogradi i nije bila dignuta žica. Dodaje da joj je susjeda B. došla reći da je optuženica kolcem zatukla njezino pile i bacila ga u rijeku. Pozvala je policiju jer se naljutila, a ističe da je to inače bilo već šesto pile koje joj je stradalo. Navodi da je mlađa kćerka L. a pile je po njezinim saznanjima oduzela policija.

 

Ističe da se sve to odvijalo do oko 14,00 sati istog dana, te da tog dana optuženica nije bila kod liječnika, niti je bila na sprovodu, već da je bila doma. Poslijepodne je optuženicu posjetio njen partner M. i napao oštećeničinog sina vezano uz vođenje prekršajnog postupka. Ima saznanja da optuženica nije tog dana otvorila policiji kada joj je zvonila.

 

Pile je kupila za 18,50 kuna i hranila ga dva mjeseca pa stoga potražuje naknadu štete u iznosu 50,00 kn.

 

B. M. je do nje predmetnog dana došla oko 12,30. Ne zna gdje je optuženica bila do njezina povratka s posla, međutim ističe da je optuženica pile usmrtila nakon njenog povratka s posla. B. M. no sigurna je da joj je toga dana jedno pile nestalo.

 

Svjedokinja B. M. kada je vidjela optuženicu da drži veliki drveni kolac i da ide za piletom.

 

Pile se vratilo od ograde i krenulo od ograde prema optuženici, a ona je stjerala pile u kut udarivši ga kolcem, a čini joj se da je to bio jedan udarac. Zapamtila je bolan zvuk koje je pile ispustilo uslijed bolova.

 

Navodi da je potom optuženica potpuno ravnodušno primila za vrat pile, koje je djelovalo beživotno, i odnijela ga prema šikari i potoku te ga tamo bacila. Nije sigurna je li pile bacila u šikaru ili potok.

 

Potom je o svemu obavijestila oštećenicu, a poznato joj je da su pozvali policiju i da je pile pronađeno 100 metara niže kod mosta što je čula iz priča, no nije vidjela gdje su policajci našli pile. Odgovara da nije vidjela da bi optuženica čerupala pile, a bila je udaljena pedesetak koraka od mjesta gdje je optuženica tukla pile do mjesta gdje sam ja to promatrala.

 

Nije čula da bi optuženica bilo što govorila i misli da nije vidjela da bi se optuženica spotaknula i pala. Čini joj se da su tamo trčala dva pilića, te postoji mogućnost da je jedan pilić pobjegao. Policiji je opisala cijeli događaj, a čini joj se da su policajci došli do nje oko 14,20, dok je sporni događaj vidjela pola sata prije dolaska policije.

 

Prisjeća se da je kolac kojeg je optuženica držala bio dug oko 1,5 metar i deblji od palca ruke, a da optuženica inače kod sebe drži kolce na dvorištu.

 

Za sebe ističe da nije psihički bolesnik.

 

Predmetnog dana je bila je u dnevnom boravku na kauču s kojeg se mjesta vidi dvorište optuženice. Dodaje da s optuženicom nije ni u kakvim odnosima budući da ne podnosi hvalisave ljude. Kada je došla do oštećenice otprilike 10-15 minuta nakon događaja, ona se već vratila s posla i spremala je ručak.

 

Ističe da ne zna čije je pile optuženica udarila obzirom da još jedna druga susjeda osim oštećenice drži piliće. Nije vidjela od kuda je pile došlo, ali čini joj se da je to oštećeničino pile jer je bilo bijele boje, a oštećenica je držala bijele piliće.

 

Policija je došla do nje, no ona nije bila s njima kada su tražili pilića, te pretpostavlja da je policija našla isto pile koje je optuženica bacila, zapravo je 98 % sigurna da je pile vlasništvo optuženice i da ga je ona bacila, jer bi bilo čudno da taj isti dan nađu neko drugo pile. Oštećenica joj je potvrdila da je pile njezino.

 

Navodi da je prije na dvorištu optuženice znala vidjeti piliće, ali ne zna od kuda su došli. Ističe da je pile pronađeno nizvodno od mjesta događaja, a čini joj se da je dva do tri dana prije događaja padala kiša, potok je nabujao pa je zbog toga pilića mogla odnijeti voda. Nema saznanja o tome da bi kćerka oštećenice tražila pile s policijom, kao ni da bi pile bilo bačeno u vruću vodu.

 

Svjedok J. V. navodi (list 108-109) da je izvršio očevid u povodu prijave oštećenice te da su  u potoku K. na udaljenosti 20-30 metara od optuženičine kuće našli pile. Po njegovom opažanju pile nije izgledalo očerupano, nego je bilo mokro.

 

U potoku je bilo desetak centimetara vode i vodena struja nije mu se činila takve siline da bi mogla nositi lešinu. Lešinu su predali veterinaru u P. radi zbrinjavanja.

 

Ne može se očitovati je li konkretno riječ o kokoši ili piletu, a tehničar je procijenio masu na 1,5 kg. Prisjeća se da je bila sredina godine, dan, no ne zna koliko sati, a lešinu je iz vode izvadio higijenski tehničar.

 

Obavijesti su od B. M. prikupljali dan nakon očevida, a taj dan nije razgovarao s optuženicom budući da je bila rastrojena.

 

Navodi da je točan podatak vezan za nivo vode 0,35 metara, i to u odnosu na nivo vode na sredini potoka, dok je uz rub gdje je pronađeno pile nivo vode bio oko 10 cm. Ističe da se potok nalazi 20-30 metara od kuće optuženice. Dodaje da je prvo došao do kuće optuženice, ona nije otvorila, zatim se za sat vremena vratio i otvorila mu je te je vidio da na čelu ima oguljotine koje nisu krvarile i rekla  je da je u depresiji, te da ne može razgovarati.

 

Dakle, optuženici se stavlja na teret da je bez opravdanog razloga usmrtila pile.

 

Da je optuženica kritične zgode usmrtila pile koje je došlo na njeno dvorište proizlazi iz iskaza svjedokinje B. M., kojeg sud ocjenjuje vjerodostojnim. Naime, taj iskaz zajedno sa drugim provedenim dokazima, osobito sa iskazima oštećene Đ. K. i svjedoka J. V., zapisnikom o očevidu te fotodokumentacijom očevida čini jednu cjelinu.

 

Da je riječ o piletu u vlasništvu oštećene Đ. K., po ocjeni suda, proizlazi iz iskaza Đ. K. koja je navela da je sigurna da je tog dana jedno njeno pile nestalo, a notorna je činjenica da ljudi koji drže piliće, osobito oni koju su piliće kupili, znaju koliko pilića u kojem trenutku imaju.

 

Da je pile koje su policijski službenici pronašli u potoku rijeke K. upravo pile koje je optuženica usmrtila isto tako proizlazi iz cjeline koju čine iskazi svjedokinje B. M. i svjedoka J. V. te zapisnik o očevidu i fotodokumentacija očevida. Svjedok V. iskazao je da je nivo vode tamo gdje je pile pronađeno bio nizak, a vodena struja nedovoljna da pile odnese.

 

Međutim, iz zapisnika o očevidu proizlazi da je nivo vode na mjestu gdje je pile nađeno, u rijeci u sredini bio 0,35 m, a svjedokinja M. nije vidjela kuda je točno optuženica bacila pile. Sigurno je jedino da je pile pronađeno u rijeci na mjestu udaljenom najviše trideset metara od optuženičine kuće.

 

Stoga se kao logično ukazuje da je optuženica bacila pile u dublju vodu te je vodena struja isto odnijela do mjesta gdje je nađeno. Naime, nije logično niti životno da bi se u istoj rijeci istog dana nalazilo još i neko drugo usmrćeno pile.

 

Optuženičinu obranu u smislu da je pala na pile i umrljala ga svojom krvlju, pri čemu do usmrćenja pileta nije došlo, nego su ga oštećenica i svjedokinja B. M. spremile za jelo sud ocjenjuje neuvjerljivom, nelogičnom i stoga nevjerodostojnom.

 

Nasuprot tome, oštećena Đ. K. i svjedokinja B. M. svjedočile su, po ocjeni suda, objektivno i istinito, ne pokušavajući niti u jednom trenutku direktno tvrditi da je optuženica usmrtila oštećeničino pile, nego su jednostavno iznosile činjenice o kojima su imale saznanja na jedan vrijednosno neutralan način. Zbog toga sud njihove iskaze ocjenjuje vjerodostojnima.

 

Svjedok J. V. prilikom davanja iskaza zapao je o određene proturječnosti sa sadržajem zapisnika o očevidu, koje se mogu otkloniti putem podataka iz tog zapisnika. Riječ je o policijskom službeniku koji je vršeći očevid obavljao svoj posao, a odstupanja u sadržaju tog iskaza u odnosu na zapisnik o očevidu mogu se objasniti protekom vremena od njegovog postupanja do ispitivanja na raspravu u trajanju godine dana. Stoga sud njegov iskaz također prihvaća.

 

Osim toga, svi provedeni dokazi čine jednu međusobno povezanu cjelinu na način da se činjenice utvrđene jednim dokazima nadopunjavaju činjenicama koje su utvrđene putem drugih dokaza pa se na taj način stvara zaključak o inkriminiranom događaju.

 

Optuženica je obranu iznosila konfuzno, zapadajući u proturječnosti što se tiče vremenskog slijeda događaja, što se ne može objasniti na drugi način, nego njenom potrebom da od sebe na svaki mogući način otkloni kaznenu odgovornosti. Njena je obrana isto tako suprotna drugim dokazima koje je sud prihvatio, kako naprijed analiziranim dokazima, tako i dokazima koje je sud proveo po službenoj dužnosti radi ocjene vjerodostojnosti optuženičine obrane.

 

Iz medicinske dokumentacije za oštećenicu proizlazi da je ona bila na liječničkom pregledu 21. svibnja 2019. (list 99), dva dana nakon događaja, a da je došla uslijed stresa jer joj je prijatelja napao susjed, dakle, ne zbog ozljeda čela ili glave. Podatke iz te dokumentacije sud ocjenjuje vjerodostojnima jer je riječ o potvrdi koju je izdala nadležna liječnica na temelju podataka iz osobnog zdravstvenog kartona optuženice. Da je optuženica kritične zgode pala i ozlijedila se, sud ocjenjuje da bi odmah zatražila liječniku pomoć je hitne službe rade svakodnevno, cijeli dan.

 

Točno je da svjedok V. opisuje da je na optuženici vidio ozljede čela, ali to ne znači da je riječ o ozljedama koje bi proizašle iz događaja kojeg je optuženica opisala.

 

Da je optuženica imala motiva usmrtiti pile, proizlazi iz činjenice koja nije sporna, da oštećenica i ona nisu u dobrim odnosima.

 

Pritom vlasništvo pileta nije bitno obilježje djela koje se optuženici stavlja na teret jer je kažnjivo usmrćenje bilo čije, pa i vlastite, životinje, ako za to ne postoji opravdani razlog.

 

Vlasništvo pileta bio bi važno tek u postupku naknade štete.

Dakle, sud je utvrdio da je optuženica usmrtila pile, čime je ostvarila sva objektivna obilježja djela koje joj se stavlja na teret.

 

U odnosu na subjektivna obilježja djela valja reći da sud ocjenjuje da je optuženica bila svjesna da će ostvariti obilježja kaznenog djela te je i to željela. Notorna je činjenica da se pile može usmrtiti ako se udari drvenim štapom. Svjedokinja Bernardica Makar opisala je da je optuženica stjerala pile u kut i udarila ga, a takav postupak ukazuje na namjeru usmrćenja.

Optuženičina ubrojivost ničim nije dovedena u pitanje.

Što se tiče svijesti o protupravnosti, notorna je činjenica da je zabranjeno usmrtiti životinju bez opravdanog razloga, a dolazak na tuđu nekretninu nije takav razlog.

Obrana je u završnom govoru, opreza radi, istaknula kako bi se na ovu situaciju, ako sud utvrdi da je optuženica počinila djelo opisano u izreci, mogao primijeniti institut beznačajnog djela utvrđen člankom 33. KZ/11. Naime, nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, ako djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

 

U prethodnom je tekstu obrazloženo da je sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je optuženica na način opisan u izreci ostvarila obilježja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

 

Ocjenom tih dokaza sud je utvrdio i da je optuženica djelo počinila sa izravnom namjerom, pri čemu je postupala bešćutno, što proizlazi iz iskaza svjedokinje B. M. koja detaljno opisuje da se, nakon što je optuženica udarila pile, čuo bolan pijuk, a optuženica je na to bila posve ravnodušna. Također je sud utvrdio da je optuženica djelo počinila motivirana osvetom susjedi Đ. K.. Sve to čini stupanj optuženičine krivnje visokim.

 

Zaštitni objekt kaznenog djela iz članka 205. stavka 1. KZ/11 je okoliš, konkretno život i tijelo životinja. Posljedica počinjenja ovog djela je smrt životinje pa, iako je riječ o piletu vrijednosti oko 50,00 kn, djelo je imalo upravo onu posljedicu koja se propisivanjem usmrćenja životinje kao kaznenog djela imala spriječiti. U tom se smislu ne može reći niti da djelo nije imalo posljedicu, niti da je ta posljedica neznatna.

 

Zbog svega opisanog sud ocjenjuje da postoji potreba da optuženica za počinjenje tog djela bude kažnjena, jer to iziskuju potrebe retribucije, odnosno odmazde za počinjeno djelo, kao i potrebe prevencije; i to u prvom redu specijalne, da se optuženica u budućnosti odvrati od počinjenja takvih djela, a potom i generalne, da se odvrate i ostali potencijalni počinitelji takve vrste djela.

 

U tom smislu sud ocjenjuje da u ovoj situaciji nema pretpostavki za primjenu instituta beznačajnog djela iz članka 33. KZ/11.

 

Dakle, provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret pa je istu za to djelo proglasio krivim i kaznio.

 

Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

 

Kao olakotna okolnost ukazuje se da optuženica, rođena ….., dosad nije kazneno osuđivana pa se ovo djelo ukazuje kao izolirani slučaj.

 

Kao otegotno ukazuju se činjenice da je optuženica djelo počinila prema piletu u vlasništvu susjede s kojom nije u dobrim odnosima, da nije pokazala nikakvo žaljenje zbog nastupjele posljedice, niti namjeru da oštećenici naknadi štetu. Zbog svega toga, po ocjeni suda, stupanj njene krivnje je visok te iziskuje strožu kaznu.

 

Stoga je optuženici za počinjeno djelo sud odmjerio kaznu zatvora od tri mjeseca smatrajući da će ovakva kazna biti dovoljna da se optuženica kloni daljnjeg protupravnog ponašanja, a da izricanje neke strože kazne nema uporišta u nabrojenim olakotnim i otegotnim okolnostima konkretnog slučaja.

 

U ovoj situaciji sud smatra kako je na optuženicu potrebno djelovati samo prijetnjom izvršenja kazne zatvora te će zasad istu biti dovoljno nadzirati kroz rok kušnje od jedne godine, koje vrijeme se ukazuje dovoljnim da se prati ponašanje optuženice i utječe na njenu svijest da ne ponovi istovrsno djelo.

 

Odluka o oduzimanju životinje iz članka 205. stavka 4. KZ/11 je izostala jer je usmrćeno pile zbrinuto po higijeničarskoj službi.

 

Sud je oštećenicu uputio da eventualni imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, s obzirom da paušalni navodi oštećenice o vrijednosti stvari ne daju pouzdanu osnovu za presuđenje i ne predstavljaju određeni imovinskopravni zahtjev budući da oštećenica na okolnost visine štete nije priložila dokaze te bi utvrđivanje visine štete dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a sve u skladu s odredbom citiranom u izreci presude.

 

Odluka o naknadi troškova kaznenog postupka temelji se na odredbama kao u izreci, time da su paušalni troškovi odmjereni u iznosu utvrđenom Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11), i to u najnižem propisanom iznosu, a sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženice.

 

Troškovi svjedokinje Đ. K. i svjedoka J. V. odmjereni su sukladno članku 8. stavku 1. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12).

 

S obzirom da svjedokinja Đ. K. ima prebivalište na adresi K. .., P. i da je zatražila trošak dolaska na raspravu ….., priznati su joj troškovi na relaciji P.-Z.-P., što je 90 km u oba smjera, a pomnoženo s 2,00 kn po prijeđenom kilometru čini iznos od 180,00 kn. Svjedok J. V. ima prebivalište na adresi S. … i zatražio je trošak dolaska na raspravu ….., pa su mu priznati troškovi na relaciji S.-Z.-S., što je 96 kilometara u oba smjera, te pomnoženo s 2,00 kune po prijeđenom kilometru čini iznos od 192,00 kune.

 

Ovi troškovi odmjereni su rješenjima od …..

 

Drugih troškova nije bilo.

 

Sud ocjenjuje da će sve ove troškove optuženica, koja je u mirovini, moći platiti bez štete po svoje uzdržavanje s obzirom da uzdržava samo sebe, a dodijeljen joj je primjereni rok za plaćanje.

 

Stoga je odlučeno kao  u izreci.

 

U Zlataru 24. srpnja 2020.

 

 

                                                                                                           SUTKINJA

 

                                                                                               mr. sc. Aleksandra Leljak, v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Jadranka Pavlina

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

 

Protiv ove presude stranke i oštećenica mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

 

 

 

 

 

DOSTAVITI:

 

1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-184/2019

2. J. H., K. ulica 42, P.

3. Braniteljica L. P., H.-L. put 1, Z.

4. Oštećena Đ. K., K. 19, P.