1              Poslovni broj: Gž Ovr Ob-94/2019-7

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-94/2019-7

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja W. K. iz P., G., s boravištem u V., protiv ovršenika 1. T. F. iz P., O. M. T. 6, i 2. malodobnog S. K. iz P., O. M.. T. 6, kojeg zastupa posebna skrbnica T. K., službenica u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., radi ovrhe ostvarivanja osobnih odnosa oca s malodobnim djetetom, odlučujući o žalbi ovršenice T. F. protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj Ovr Ob-8/19 od 29. travnja 2019., 24. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Uvažava se žalba ovršenice, ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj Ovr Ob-8/19 od 29. travnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je slijedeće:

 

"Novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kn (desettisuća kuna) izrečena pravomoćnim Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr Ob-8/2019-48 od 23. siječnja 2019. prvoovršenici T. F. iz P., zamjenjuje se kaznom zatvora u trajanju od 47 (četrdesetsedam) dana."

 

Protiv tog rješenja žali se ovršenica pobijajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP)sadržajno predlažući rješenje ukinuti.

 

Žalba je osnovana.

 

Prema stanju u spisu predmeta proizlaze slijedeća utvrđenja:

 

- kako je ovrhovoditelj W. K. otac malodobnog S. K. kojeg je dana 11. ožujka 2015. rodila majka, ovršenica T. F.,

 

- kako je rješenjem Centra za socijalnu skrb P. (dalje u tekstu: CZSS) od 23. svibnja 2018. malodobnom djetetu S. K. imenovana posebna skrbnica T. K., službenica u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., radi zaštite djetetovih prava i interesa u postupku,

 

- kako je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda od 04. studenog 2016. odlučeno da će se osobni odnosi maloljetnog S. K. s ocem ostvarivati svakog ponedjeljka od 14,00 do 14,40 sati u prostorijama Centra za socijalnu skrb P. u nazočnosti stručne osobe CZSS-a, na način što je majka dužna dovesti dijete u prostorije Centra i predati ga stručnoj osobi, a protekom određenog vremena doći po dijete, u trajanju do 6 mjeseci,

 

- kako ovršenica nije postupala po navedenoj sudskoj odluci,

 

- kako je pravomoćnim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr Ob-29/18 od 1. listopada 2018. određena ovrha radi predaje djeteta, temeljem spomenute pravomoćne i ovršne presude istog suda od 4. studenoga 2016.,

 

- kako je ovršenici pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr Ob-12/17-8 od 15. svibnja 2017. izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna,

 

- kako je djetetova posebna skrbnica izjavila da ne osporava postojanje pravomoćne i ovršne sudske odluke na temelju koje ovrhovoditelj ima pravo viđati dijete, kako je pravo maloljetnog djeteta ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojem ne živi, a roditelj koji stanuje s djetetom kako ima dužnost i odgovornost omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa s drugim roditeljem,

 

- kako je ovršenici pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr Ob-8/2019-48 od 23. siječnja 2019. izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna te da ovršenica izrečenu kaznu nije platila.

 

Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako su ostvareni zakonski razlozi za zamjenu novčane kazne kaznom zatvora sukladno članku 523. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje u tekstu: ObZ) i članku 16. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje u tekstu: OZ), uz primjenu odredaba Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje u tekstu: KZ/11) jer ovršenica nije u roku koji joj je određen sudskom odlukom platila novčanu kaznu.

 

Međutim, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pobijano rješenje donijeto je na uz pogrješno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a na što izravno ukazuje i žalba ovršenice. Naime, pobijana odluka kojom je novčana kazna od 10.000,00 kn zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 47 dana nije u skladu s pravilima kaznenog prava, sadržanim u odredbama članka 43. KZ/11.

 

Člankom 523. ObZ-a propisano je kako će sud, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti ovrhu izricanjem i provođenjem novčane kazne do trideset tisuća kuna ili zatvorske kazne u trajanju od jednog dana do šest mjeseci.

 

Člankom 43. KZ/11 propisano je:

 

(1) Kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona.

 

(2) Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.

 

(3) Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

 

(4) Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. stavka 2. ovoga Zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

 

(5) Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedenih kazni.

 

(6) Ako osuđenik koji nema stalno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj ne plati novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

 

Prema shvaćanju ovog suda, koje se temelji na sudskoj praksi (isto i Županijski sud u Zagrebu, sentence sudske odluke od 13. svibnja 2014.), odredbe članka 43. stavka 2. i 3. KZ/11 koji Zakon se supsidijarno primjenjuje u ovršnom postupku, ne daju osnovu za zamjenu novčane kazne kaznom zatvora, prije nego što kažnjena fizička osoba pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, očito zbog pogrješnoga pravnog stava, nije utvrđivao pristaje li ovršenica na rad za opće dobro, prema citiranim odredbama članka 43. KZ/11, a osim toga prethodno nije utvrđivao niti je li moguće novčanu kaznu prisilno naplatiti.

 

Dakle, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem pogrješno primijenio odredbe članka 43. KZ/11 te je pogrješno zaključio kako su ostvareni zakonski razlozi za zamjenu novčane kazne kaznom zatvora prema pravilima kaznenog prava jer ovršenica nije platila novčanu kaznu. Sud je prethodno bio dužan postupiti u cijelosti prema odredbama članka 43. KZ/11 te, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, uz pristanak ovršenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način što će jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, a ako ovršenica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

 

Iz svega navedenog proizlazi kako je prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud na pogrješno utvrđeno činjenično stanje pogrješno primijenio navedene zakonske odredbe te je, postupajući temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, valjalo uvažiti žalbu, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će postupiti prema uputama iz ovog drugostupanjskog rješenje i donijeti novu zakonitu odluku.

 

Zbog navedenog je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

 

U Splitu 24. srpnja 2020.