Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž Ovr-279/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u ovršnom predmetu
ovrhovoditeljice R. S.. zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po
punomoćnici M. M., odvjetnici iz O. društva B. i p.i d.o.o. Z.,
protiv ovršenice B. Đ. iz S. K., OIB: …., zastupana po punomoćniku M. K., odvjetniku iz
Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja
Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8369/2017 od 18. veljače 2020.,
dana 24. srpnja 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice B. Đ. i potvrđuje rješenje
Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8369/2017 od 18. veljače 2020.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 7. veljače 2020. godine, kao neosnovan."

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovršenica zbog bitne povrede odredaba
postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene
materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet
vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba ovršnog
postupka jer su razlozi pobijanog rješenja nejasni i proturječni, jer pobijano rješenje ne sadrži
razloge o odlučnim činjenicama te je posljedično navedenom sud pogrešno primijenio
materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud u svom obrazloženju paušalno obrazlaže
razloge odbijanja konkretnog prijedloga za odgodom ovrhe, u cijelosti zanemarujući odredbe
materijalnog prava na koje se ovršenica poziva u predmetnom prijedlogu za odgodu i samo
ističući interes ovrhovoditelja za namirenjem kao ključan u ovom ovršnom postupku, pri tome
zanemarujući primijeniti odredbe kojima se štiti pravo na dom kao i dostojanstvo ovršenice,

2 Poslovni broj: 20 Gž Ovr-279/2020-2

tumačeći interes ovrhovoditelja kao prevladavajući nad interesom ovršenice. Sud u potpunosti
propušta utvrditi da je ovaj ovršni postupak, samo i isključivo posljedica sklapanja
predmetnog Ugovora i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine, a čije se utvrđenje
ništetnosti i utvrđuje u navedenom postupku. Dakle, ovrhovoditelj je stekao nekretninu
temeljem pravnog posla čiju se ništetnost utvrđuje, što sud u potpunosti propušta utvrditi -
ovršni postupak gornji poslovni broj je samo i isključivo posljedica pravnog posla čija se
ništetnost utvrđuje u sudskom postupku pred sudom. Stoga da ne radi se o novim činjenicama
niti o novim okolnostima o kojima nije bio upoznat prvostupanjski sud. Uostalom, sve
navedeno proizlazi i iz dokumentacije temeljem koje je prvostupanjski sud donio rješenje o
ovrsi u ovom ovršnom postupku. Nesporno jest da predmetna nekretnina u naravi predstavlja
kuću u kojoj ovršenica živi sa obitelji, te je navedena nekretnina nad kojom se provodi
predmetna ovrha jedini dom ovršenice, te upravo zato ističe da bi provedbom ovrhe i trpjela
nenadoknadivu, odnosno, teško nadoknadivu štetu, budući ista nije u mogućnosti sebi i
obitelji osigurati drugi smještaj, a zbog teške financijske i zdravstvene situacije u kojoj se
nalazi. Sve te činjenice ovršenica je navela u prijedlogu za odgodu ovrhe pa su utvrđenja suda
kako ovršenica nije dokazala vjerojatnost nastanka teške i nenadoknadive štete uistinu
protivno svim životnim zakonitostima i logici, obzirom je životno i logično da gubitak doma i
ostanak na cesti bez krova nad glavom uistinu predstavlja jednu od najvećih šteta koja se
čovjeku može dogoditi. Napominje se da je pravo na dom kao jedno od najviših vrednota
ustavnog poretka Republike Hrvatske, zaštićeno odredbom čl. 34. Ustava Republike
Hrvatske. Navedeno pravo zaštićeno je i odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda. Naime, Ustavom Republike Hrvatske propisano je da je dom nepovrediv,
dok je navedenom Konvencijom propisano da svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog
i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Konvencijom je nadalje propisano da se javna vlast
neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom
društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnoga reda i mira, ili gospodarske
dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi
zaštite prava i sloboda drugih. Člankom 65. Ovršnog zakona propisani su uvjeti za odgodu
ovrhe, a koje odredbe materijalnog zakona sud nije primijenio prilikom odlučivanja o
prijedlogu za odgodu. O ovim odlučnim činjenicama prvostupanjski ovršni sud uopće ne
pruža nikakve razloge stoga ostaje nejasno i proturječno pobijano rješenje, te rješenje koje se
ne temelji na prisilnim propisima koji se primjenjuju u konkretnom slučaju. Sukladno
navedenom, prvostupanjski ovršni sud je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično
stanje te posljedično navedenom pogrešno primijenio i materijalno pravo. Cilj testa
razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje da li je u svakom konkretnom slučaju došlo do
povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije. Konkretno, a kako je u predmetnom ovršnom
postupku sporno, u ovršnim postupcima radi iseljenja test razmjernosti odgovara na pitanje da
li bi nalog za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavljao neopravdano miješanje u njegovo
pravo na dom. Kada se prilikom provođenja testa razmjernosti utvrdi negativan odgovor na
bilo koje od tri eliminacijska pitanja od kojih se test sastoji, znači da je iseljenje protivno
Konvenciji, odnosno neopravdano. Nadalje, prvostupanjski sud nanovo protivno svim
zakonima logike ističe kako test razmjernosti ne treba provoditi jer se radi o postupku prodaje
nekretnine na javnoj dražbi. Prodaja nekretnine na javnoj dražbi rezultira iseljenjem ovršenika
iz nekretnine a u svrhu njene predaje kupcu. Miješanje nije usmjereno na postizanje
legitimnog cilja, odnosno legitimni cilj ovrhovoditelja kako ga obrazlaže prvostupanjski sud
pobijanim rješenjem, ni po čemu niti pravno niti životno ne nadjačava legitiman cilj ovršenika
za zaštitu jedine nekretnine. Ovršenica nadalje ističe da predmetna nekretnina u naravi
predstavlja obiteljsku kuću nje i njezine obitelji. Sve gore navedeno je potvrđeno i praksom
Europskog suda za ljudska prava, u predmetima vođenim protiv Republike Hrvatske, a iz čega

3 Poslovni broj: 20 Gž Ovr-279/2020-2

proizlazi da prvostupanjski sud nije upoznat sa sudskom praksom Europskog suda koju je
dužan primjenjivati i koju donošenjem ovakvih neutemeljenih rješenja grubo krši. Presude
daju određenje pojma doma i to na način da dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario
dovoljno jaku, stvarnu i (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje
zakonito ili bez ovlaštenja (B. protiv Hrvatske). Gubitak doma najekstremniji je oblik
miješanja u pravo na poštivanje doma. Svaka osoba izložena riziku miješanja takve važnosti
treba u načelu imati priliku da razmjernost i razumnost mjere bude utvrđena od strane
neovisnoga suda, u svjetlu mjerodavnih načela iz članka 8. Konvencije, bez obzira na to što
prema domaćem pravu njegovo pravo biti u stanu treba prestati. (Ć. protiv Hrvatske).
Nesporno je da je predmetna nekretnina dom ovršenice i njezine obitelji pa bi njihovo
iseljenje iz iste bi predstavljalo grubu povredu kako Ustava, tako i konvencijskog prava, dakle
temeljenih ljudskih prava prilikom koje povrede sud nije uzeo u obzir niti priloženu
medicinsku dokumentaciju, niti činjenicu da u istoj nekretnini živi obitelj ovršenika,
uključujući maloljetnu djecu. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima ovršenice, prvostupanjski sud nije počini bitnu odredaba ovršnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117.
st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj
70/19), a sve u svezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99,
42/00, 173/03, 88/05 i 67/08, dalje OZ).

Naime, žaliteljica tvrdi kako prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici da je predmetna nekretnina njezin dom te da je propustio provesti test razmjernosti.

Iz prijedloga ovršenice za odgodu ovrhe od 7. veljače 2020. (list spisa 364 i 365)
proizlazi kako se ovršenica, između ostalog, poziva i na pravo na dom zagarantirano čl. 34.
Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01,
41/01 – pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 i 5/14 – dalje Ustav RH) i čl. 8. ratificirane Konvencije
za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, broj 18/97, 6/99, 8/99,14/02 i
1/06, dalje Konvencija).

Međutim, prvostupanjski sud je dao razloge o toj odlučnoj činjenici jer je iz
obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da nije proveden test razmjernosti jer se nije došlo
do faze iseljenja ovršenice, već do faze prodaje nekretnine na javnoj dražbi, slijedom čega je i
taj navod neosnovan.

Kako je prvostupanjski sud dao razloge o odlučnoj činjenici zašto u ovoj fazi ovršnog
postupka nije proveo test razmjernosti niti utvrđivao da li je povrijeđeno pravo ovršenice na
dom, to znači da nije počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

11. u svezi s čl. 381. ZPP.

4 Poslovni broj: 20 Gž Ovr-279/2020-2

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,

4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl.

365. st. 2. istog Zakona.

Prvostupanjski sud pozivom na čl. 6. st. 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s
međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom
(Narodne novine, broj 72/17, dalje Zakon o ništetnosti) odbija kao neosnovan prijedlog za
odgodu ovrhu.

Prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o ništetnosti, ako se radi ostvarenja tražbine iz
ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, u smislu tog Zakona vodi ovršni postupak
protiv dužnika koji je podignuo tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja
ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenog na ništetnom ugovoru, sud će, na prijedlog
dužnika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti ne
ispitujući postojanje drugim zakonima propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog
ovršenika.

Presudom suda Europske unije poslovni broj C-630/17 od 14. veljače 2019. presuđeno
je da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi
propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku (Zakon o ništetnosti)
učinak kojega je, među ostalim, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni
poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s
poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela
prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području
ništetnim od dana svojih sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu
navedenog propisa.

Kako iz navedene presude proizlazi da je Zakon o ništetnosti protivan odredbi čl. 56.
Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a pravo Europske unije utemeljeno na
međunarodnim ugovorima se primjenjuje u Republici Hrvatskoj izravno i nadređeno je
nacionalnom (domaćem) pravu, to se odredbe tog Zakona više ne mogu primjenjivati, radi
čega je neosnovan prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe od 7. veljače 2020., temeljen na
odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o ništetnosti.

Podredno se ističe, a u svezi prigovora ovršenice o pravu na dom, da ista protiv
rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovrn-1850/2012 od 2. travnja

2013. (list spisa 39) nije izjavila žalbu te da žalba protiv pobijanog prvostupanjskog rješenja
od 18. veljače 2020. ne predstavlja žalbu iz čl. 53. st. 1. OZ zbog žalbenog razloga iz čl. 50.
st. 1. toč. 9. istog Zakona jer je u istoj izričito navedeno da se podnosi protiv rješenja
prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-8369/2017 od 18. veljače 2020.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl.
19. st. 1. OZ odlučiti kao izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 24. srpnja 2020.

Sutkinja

Sanja Prosenica

Broj zapisa: 17897-e739b

Kontrolni broj: 050e4-ae4df-5ac4d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SANJA PROSENICA, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.