Poslovni broj: Gž-1180/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1180/2020-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice I. M., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćnici S. J., odvjetnici u S., protiv tuženice Općine K., OIB: ..., K., zastupane po punomoćniku D. G., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-5235/19-4 od 17. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5235/19-4 od 17. siječnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i sudi:

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo čest. zem. 4010/1. Z.U. 773, K.O. K. i čest. zem. 4010/3 Z.U. 774, sve K.O. K. te se ovlašćuje tužiteljica I. M., OIB: ..., da na temelju ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama za K.O. K. uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na čest. zem. 4010/1 Z.U. 773, K.O. K. i čest. zem. 4010/3, Z.U. 774, K.O. K. uz istodobno brisanje toga prava s imena tužene Općine K.

 

II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5235/19-4 od 17. siječnja 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev:

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo čest. zem. 4010/1. Z.U. 773, K.O. K. i čest. zem. 4010/3 Z.U. 774, sve K.O. K. te se ovlašćuje tužiteljica Ivka Miličević, OIB: ..., da na temelju ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama za K.O. K. uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na čest. zem. 4010/1 Z.U. 773, K.O. K. i čest. zem. 4010/3, Z.U. 774, K.O. K. uz istodobno brisanje toga prava s imena tužene Općine K.

II. Dužna je tužena naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana u iznosu od 42.471,25 kn, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 3.875,00 kn zahtjev odbija kao neosnovan."

 

Protiv prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke žalbu je podnijela tužiteljica, a u dosuđujućem odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke tuženica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu tuženice je odgovoreno.

 

Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženice nije osnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva i uknjižba na nekretninama označenim kao: - čest. zem. 4010/1. Z.U. 773 K.O. K. i

- čest. zem. 4010/3 Z.U. 774 K.O. K.

 

Pregledom Z.K. izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. 4010/1, Z.U. 773 K.O. K. utvrđeno je da je kao vlasnik upisana: 1. Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesnog narodnog odbora K., za 1/1 dijela. Pregledom Z.K. izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. 4010/3, Z.U. 774. K.O. K. utvrđeno je da je kao vlasnik upisana: 1. Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesno narodni odbor K., za 1/1 dijela.

 

Nadalje, pregledom Uvjerenja SD županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Solin od 6. listopada 2015. utvrđeno je da se čest. zem. 4010/1, 4010/2, 4010/3 i 3988 K.O. K. na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar građevinskog područja općine.

 

Na temelju presude Sreskog suda u Split, Agrarnog odjeljenja od 31. ožujka 1939. utvrđeno je da je razriješen težački odnos postojećih težaka J. K. I. i drugih i vlasnika Općine K. na zemljama položenim u K.O. K. te je čest. zem. 3990 K.O. K. dosuđena u vlasnost težaku J. K. I.

 

Pregledom Ugovora o  razvrgnuću suvlasničke zajednice sklopljenog 11. srpnja 2000. između I. M., rođene K., A. M., rođene K., D. K. i L. S. K. i to baš članka 2. razvidno je da gospođa I. M. na ime njezinoga suvlasničkog dijela stječe u isključivu vlasnost čest. zem. 3988 (površine 1.174 m²), dio čest. zem. 3990 (površine 1.303 m²), sve označeno narančastom bojom na Skici diobe broj 45/00 izrađenoj od tvrtke G. d.o.o., Ureda za geodetske poslove S. (dalje u tekstu: Skica diobe), koja skica da je privitak ugovora i sačinjava njegov sastavni dio, te čest. zem. 4010/1 (površine 1.252 m²), čest. zem. 4010/2 (površine 543 m²) i čest. zem. 4010/3 (površine 579 m²). U članku 4. Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice razvidno je da su stranke suglasne da nekretnine koje su im pripale ovim ugovorom u fizički odvojeni dio, po svojoj korisnoj vrijednosti odgovaraju njihovim idealnim suvlasničkim dijelovima.

 

Prema rješenju o nasljeđivanju broj O-1198/77 od 27. studenog 1978. iza smrti pok. J. K., pok. I. utvrđeno je da su njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni 1. L. K., pok J., 2. V. K. pok. J., 3. I. M., 4. A. M. i pod 5. M. M.

 

Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da su predmetne nekretnine od 1966. u katastarskom operatu bile upisne na ime prednika tužiteljice sada pok. J. K., pok. I., iz K., da predmetne nekretnine nisu sačinjavale ostavinsku masu iza smrti pok. J. K., pok. I., ali da su nasljednici pok. J. K. U. o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 11. srpnja 2000. raspodijelili i da je predmetne nekretnine naslijedila upravo tužiteljica koja je u posjedu tih nekretnina od smrti svog prednika, te da su se prednici tužiteljice nalazili u nesmetanom posjedu te nekretnine još prije 1966. godine, te da ih nitko nije ometao u posjedovanju i korištenju spornih nekretnina.

 

Iz dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 4010/1 i čest. zem. 4010/3, K.O. K. iako se nalaze unutar granica građevinskog zemljišta, predstavljaju poljoprivredno zemljište jer da su upisane kao vinograd te da su ex lege dana 24. srpnja 1991. sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu postale poljoprivredno zemljište i vlasništvo Republike Hrvatske. Radi toga je tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na tim nekretninama odbijen kao neosnovan zbog nepostojanja pasivne legitimacije na strani tuženice.

 

Prema odredbi članka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91), zemljišta, između kojih je i vinograd, su na dan 24. srpnja 1991. bila poljoprivredno zemljište i vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Međutim, neovisno o tome što je u popisnom listu izvatka iz zemljišne knjige navedeno da se radi o vinogradu iako se u naravi radi o neobrađenom zemljištu, iz dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno Uvjerenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Solin od 6. listopada 2015., proizlazi da su se predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 4010/1 i 4010/3 K.O. K. na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar građevinskog područja općine, a što znači da je nekretnina građevinsko zemljište (tako VSRH u odlukama Rev-502/12, 968/12 i 207/13). Nadalje, na temelju očevida na predmetnim nekretninama i nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika P. Č. od 12. lipnja 2018. proizlazi da predmetne nekretnine čine jedinstvenu cjelinu sa nekretninama označenim kao čest. zem. 3990, Z.U. 719 i čest. zem. 4010/1 K.O. K., za koje je tužiteljica pravomoćno utvrđena vlasnicom i da se one nalaze unutar građevinskog područja Općine K.

 

Pored toga, iz Izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine proizlazi da je kao vlasnik upisana: Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesnog narodnog odbora K., za 1/1 dijela. Pravo korištenja organa upravljanja se izjednačava s pravom vlasništva te je u konkretnom slučaju pasivno legitimirana Općina K. kao vlasnik predmetnih nekretnina, a ne Republika Hrvatska jer predmetne nekretnine nisu poljoprivredno zemljište.

 

S obzirom na sve naprijed navedeno ostvarile su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe članka 159. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu: ZV), a kako se radi o stjecanju vlasništva jedinice lokalne samouprave to se prema stavku 4. iste odredbe vlasništvo stječe protekom dvostrukog vremena od ovog iz stavaka 2. i 3., tj. u konkretnom slučaju protekom roka od 20 godina.

 

Radi toga je prihvaćena žalba tužiteljice jer su navodi tužiteljice u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava osnovani i, temeljem odredbe članka 373.a. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.

 

Temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke jer je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku kojom je tuženici naložio da tužiteljici naknadi parnični trošak s obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.

 

Split, 23. srpnja 2020.