Poslovni broj: 53 Pž-3018/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 53 Pž-3018/2020-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o. V., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici P. J. i M. J., odvjetnici u O., protiv tuženika M. T. iz N. G., OIB ... (raniji vlasnik trgovačkog obrta M.), kojeg zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u N. G., radi isplate iznosa od 4.947,97 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-200/2020-7 od 24. lipnja 2020., 23. srpnja 2020.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-200/2020-7 od 24. lipnja 2020. u točki I. njegove izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim djelom rješenja Trgovačkog suda u suda u Osijeku Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-200/2020-7 od 24. lipnja 2020. odbijen je kao neosnovan tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta za glavnu raspravu održanog 16. lipnja 2020.

 

Protiv navedenog djela pobijanog rješenja tuženik je podnio pravodobnu žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa i pogrešnog tumačenja odredbe čl. 117. i čl. 121. Zakona o parničnom postupka nepravilno zaključio da razlozi na koje se poziva tuženik nisu opravdani i neosnovano je odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Nadalje, ponavlja razloge navedene u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje zbog kojih je po njegovom mišljenju opravdano propustio ročište za glavnu raspravu te u bitnom ističe kako o ročištu za glavnu raspravu nije uredno obaviješten. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ili ga ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ovaj sud utvrdio da je ono pravilno i zakonito.

 

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je prvostupanjski sud zaključio da dostava manjkavog zapisnika punomoćniku tuženika putem e-maila, a u kojem je iz neobjašnjivih razloga izostao dio kojem je određeno da će se ročište za glavnu raspravu održati 16. lipnja 2020., nije opravdan razlog za povrat u prijašnje stanje iz razloga jer je prisutni punomoćnik tuženika usmeno primio na znanje dan i sat određene glavne rasprave, što je evidentirano u izvornom zapisniku koji je priložen sudskom spisu, kako u fizičkom obliku, tako i u e-Spisu. Pritom je sud uzeo u obzir i činjenicu da je odredbom čl. 106.a ZPP-a, odvjetnicima propisana obveza podnošenja podnesaka u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a što im ujedno omogućava i uvid u cjelokupni predmet u kojem su punomoćnici stranke u postupku, te da je punomoćnik tuženika, po njegovim navodima u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, tu mogućnost i koristio (vršio je uvid u e-Spis ovog predmeta nakon zaprimanja obavijesti o određenom ročištu za objavu presude). Prvostupanjski sud je zaključio da je punomoćnik tuženika bio uredno obaviješten o ročištu glavne rasprave i da dostava zapisnika manjkavog sadržaja putem e-maila ne utječe na urednu obavijest o terminu određivanja glavne rasprave, budući da ne postoji zakonska obveza dostavljanja kopija raspravnih zapisnika punomoćnicima stranaka koji su odvjetnici. Stoga je prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta odbio kao neosnovan.

 

Odredbom čl. 117. st. 2. ZPP-a propisano je da povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi odredaba parničnog postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

 

Prema odredbi čl. čl. 121. ZPP-a nepravovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem. U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate.

 

Budući da je tuženik tražio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta za glavnu raspravu, jer da o ročištu nije uredno obaviješten, radi se o bitnoj povredi postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, a zbog koje se može izjaviti pravni lijek, pa stoga povrat u prijašnje stanje nije dopušten.

 

Stoga proizlazi da je u konkretnom slučaju tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje nedopušten u smislu odredbe čl. 117. st. 2. ZPP-a, te je takav prijedlog prvostupanjski sud trebao odbaciti primjenom odredbe čl. 121. ZPP-a.

 

Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud pobijanom rješenjem odbio tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, umjesto da ga je odbacio, navedena povreda odredaba postupka nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u točki I. izreke, jer takvom odlukom prvostupanjskog suda tuženik nije doveden u nepovoljniji položaj.

 

Slijedom navedenog, te budući da ne postoje razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

 

Zagreb, 23. srpnja 2020.

 

Sudac

Ružica Omazić, v.r.