1              Poslovni broj: 12 UsI-1245/2019-11

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 12 UsI-1245/2019-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužiteljice B. I. iz M., T…, zastupane po opunomoćenicima iz Z. o. u. I.&N., odvjetnicima u R., U..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Radnička cesta 1, kojeg zastupa službena osoba A. Š., radi novčane naknade za nezaposlenog, 23. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/19-01/124, URBROJ: 344-68/6-19-05 od 2. kolovoza 2019. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-102-05/18-01/872, URBROJ: 2170-35-67/4-19-04 od 20. veljače 2019.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/19-01/124, URBROJ: 344-68/6-19-05 od 2. kolovoza 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-102-05/18-01/872, URBROJ: 2170-35-67/4-19-04 od 20. veljače 2019. Tim istim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke pokrenuta je po službenoj dužnosti obnova postupka okončanog prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-102-05/18-01/872, URBROJ: 2170-35-67/4-18-02 od 8. svibnja 2018., točkom 2. izreke gore citirano rješenje je poništeno i zamijenjeno tim rješenjem, a u točki 3. izreke utvrđeno je da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu u trajanju od 450 dana počevši od 6. travnja 2018. do zaključno 29. lipnja 2019.

 

Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljen 16. rujna 2019. pod poslovnim brojem 12 UsI-1245/2019. Tužiteljica je u bitnome navela da tužbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, držeći da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka u skladu s odredbom članka 123. Zakona o općem upravnog postupka („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP) jer da činjenica njezina upisa u sudskom registru kao člana u trgovačkim društvima nije nova činjenica, već je ista bila upisana u sudskom registru prilikom podnošenja zahtjeva. Smatra da javnopravna tijela nisu utvrdila pravo stanje stvari u postupku okončanom prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2018., zbog čega propust javnopravnog tijela da u trenutku rješavanja izvrši uvid u sudski registar i utvrdi je li upisana u sudski registar ne može biti razlog za obnovu postupka. Nastavno, istaknula je da se svojstvo člana uprave u trgovačkom društvu stječe i ocjenjuje prema stvarnom stanju, odnosno odlukama o imenovanju, a ne o stanju upisa u sudski registar, pojasnivši da se članom uprave postaje na temelju odluke o imenovanju, a prestaje na temelju odluke o opozivu ili ostavke, pri čemu upis u sudski registar nije relevantan u smislu stjecanja ili prestanka tog svojstva, već je upis u sudski registar samo deklaratorne naravi u skladu s odredbom članka 424. a Zakona o trgovačkim društvima. Stoga je tužiteljica predložila u tužbenom zahtjevu da se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ponište, uz naknadu troškova upravnog spora.

 

U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda od 28. listopada 2019. tuženik je u bitnome ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, pojasnivši da je tužiteljica u trenutku prijave u evidenciju nezaposlenih osoba i podnošenje zahtjeva za novčanu naknadu bila član uprave nekoliko trgovačkih društava, zbog čega se nije mogla smatrati nezaposlenom osobom. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 31. ožujka 2020. tužiteljica je u bitnome navela da nisu ispunjene pretpostavke za obnovu postupka, a činjenica da je bila upisana u sudskom registru kao član uprave društva ne predstavlja novu činjenicu niti pretpostavku za obnovu postupka. Istaknula ja da činjenica da je bila upisana u sudskom registru nužno ne znači da je i faktično bila član uprave jer je prije podnošenja prijave i zahtjeva prvostupanjskom tijelu dala ostavku na mjesto člana uprave, držeći da javnopravno tijelo pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Poziva se na primjenu odredbe članka 424. a Zakona o trgovačkim društvima.

 

U ovom upravnom sporu ročište za raspravu je održano 20. srpnja 2020. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i službene osobe tuženika pa je u skladu s odredbom članka 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti o svim činjeničnim pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su ostale u cijelosti kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaza uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut po službenoj dužnosti, da je prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-102-05/18-01/872, URBROJ: 2170-35-67/4-18-02 od 8. svibnja 2018. utvrđeno da tužiteljica ima pravo na novčanu naknadu u trajanju od 450 dana počevši od 6. travnja 2018. do 29. lipnja 2019. ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo uvidom u sudski registar 20. veljače 2019. utvrdilo da je tužiteljica u trenutku prijave u evidenciju nezaposlenih osoba i podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu te ostvarivanje prava na novčanu naknadu bila član uprave trgovačkih društava C.. P. d.o.o. z. t. u., A. P. d.o.o., A. A. j.d.o.o., da je ta činjenica bila poznata u trenutku rješavanja po zahtjevu tužiteljice da bi dovela do drugačijeg rješenja te upravne stvari, odnosno do odbijanja zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu, nakon čega je prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA: UP/I-102-05/18-01/872, URBROJ: 2170-35-67/4-19-04 od 20. veljače 2019. odlučilo na način pobliže naveden u izreci tog rješenja. Utvrđeno je, da je tužiteljica izjavila žalbu protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja, da je tuženik o žalbi tužiteljice odlučio na način da je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje, nakon čega je tužiteljica pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

Odredbom članka 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

 

Prema odredbi članka 10. stavku 1. točki 4. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti („Narodne novine“, broj: 16/17, u daljnjem tekstu Zakon) nezaposlenom osobom se smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ako nije predsjednik, član uprave ili izvršni direktor trgovačkog društva ili upravitelj zadruge.

 

Suprotno navodima tužiteljice iz tužbe u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je po službenoj dužnosti obnovljen postupak okončan prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2018. kojim je tužiteljici priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 450 dana počevši od 6. travnja 2018. do 29. lipnja 2019. budući je javnopravno tijelo saznalo za novu činjenicu u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a. Činjenica da je tužiteljica upisana u sudski registar u svojstvu člana uprave više trgovačkih društava (C. P. d.o.o. z. t. u., A. P. d.o.o., A. A. j.d.o.o.) je upravo ona činjenica u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a na temelju koje se može obnoviti postupak te koja bi za posljedicu imala drugačije rješavanje upravne stvari da je bila poznata javnopravnom tijelu u trenutku rješavanja zahtjeva, odnosno u postupku okončanom prvostupanjskim rješenjem 8. svibnja 2018.

 

Iz spisa predmeta upravnog postupka, a posebice prijavnice koju je tužiteljica vlastoručno potpisala, između ostalog, razvidno je da je tužiteljica navela da nije član uprave trgovačkog društva, slijedom čega javnopravno tijelo nije imalo razloga sumnjati u sadržaj ispunjene prijavnice, posebice imajući u vidu odredbu članka 47. stavka 3. ZUP-a prema kojoj je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev.

 

Dakle, upravo činjenica da je tužiteljica upisana u sudskom registru u svojstvu člana uprave više trgovačkih društva (C. P. d.o.o. z. t. u., A. P. d.o.o., A. A. j.d.o.o.) bila bi od utjecaja na drukčije rješavanje zahtjeva tužiteljice da je ista bila poznata javnopravnom tijelu u trenutku rješavanja.

 

Navodi tužiteljice glede primjene odredaba Zakona o trgovačkim društvima nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući je odredbom članka 10. stavkom 1. točkom 4. Zakona jasno i nedvosmisleno propisano tko se sve smatra nezaposlenom osobom, a koje pretpostavke tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva prvostupanjskom tijelu nije ispunjavala. 

 

Pri tome je potrebno ukazati tužiteljici da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 2. kolovoza 2019. kojim je odlučeno o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 20. veljače 2019., a kojim je po službenoj dužnosti obnovljen postupak okončan prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2018. u skladu s odredbom članka 3. stavkom 1. ZUS-a. Predmet ovog upravnog spora nije priznanje prava na novčanu naknadu niti utvrđenja ispunjava li tužiteljica uvjete za priznanjem predmetnog prava. Predmet ovog upravnog spora je obnova postupka okončanog prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2018. u kojem se ispituju pretpostavke o obnovi postupka.

 

Sukladno prethodnom, pravilno je javnopravno tijelo obnovilo postupak okončan prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2018. te je pravilno primijenilo materijalno pravo, slijedom čega je osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim.

 

Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to tužiteljici ne pripada niti pravo na naknadu troškova upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. ZUS-a.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude. 

 

U Rijeci 23. srpnja 2020.

 

                                                                                             S u t k i n j a

 

                                                                                          Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.