1              Poslovni broj: Gž-596/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-596/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Č., zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., protiv tuženika G. S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sinju broj P-947/10 od 21.prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2020.

 

 

r i j e š i o j e :

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Sinju broj P-947/10 od 21. prosinca 2012. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom utvrđeno da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. 748/5 k.o. G. koja je nastala od dijela čest. zem. 748/1 z.u. 959 k.o. G. površine od 6.405 m² te da je suvlasnik i suposjednik za ½ idealnog dijela novoformirane čest. zem. 748/6 k.o. G., u naravi pristupni put površine 958 m² koji je nastao od dijela čest. zem. 748/1 z.u. 959 k.o. G.. Ujedno je ovlašten tužitelj na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sinju zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama uz istovremeni upis brisanja vlasničkih odnosno suvlasničkih dijelova s imena tuženika.

 

Odlukom je o parničnom trošku obvezan tuženik isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.530,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

 

Protiv ove presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je u cijelosti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika predlažući je odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba je osnovana.

 

Uvodno valja navesti da je ovaj sud već odlučivao o ovoj žalbi tuženika, i to presudom poslovni broj Gžst-97/13 od 21. travnja 2015. na način da je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Odlučujući o reviziji tužitelja, Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev 2707/2015-2 od 18. rujna 2019. ukinuo spomenutu drugostupanjsku presudu I predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalitelj u žalbi nije istakao žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. No, ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 748/5 i 748/6 k.o. G. z.u. 959 k.o. G. za koje se u tužbi tvrdi da su nastale od dijela čest. zem. 748/1 k.o. G., kao i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva ovih nekretnina u zemljišnoj knjizi na ime tužitelja.

 

Sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da je tvrtka G. t. d.o.o. izvršila parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. 748/1 z.u. 959 k.o. G. pri čemu su nekretnine za koje se traži utvrđenje prava vlasništva nastale od dijela čest. zem. 748/1 z.u. 959 k.o. G., time da novoformirana čest. zem. 748/5 ima površinu od 6.405 m², dok čest. zem. 748/6 k.o. G. u naravi predstavlja pristupni put površine 958 m². Čest. zem. 748/5 i 748/6 K.O. G. nisu upisane u zemljišnoj knjizi, već je upisana čest. zem. 748/1 k.o. G. s ukupnom površinom od 10.718 m². Spomenute nekretnine 748/5 i 748/6 nisu upisane ni u katastru zemljišta, već je također upisana čest. zem. 748/1 k.o. G. u posjedovnom listu broj 1838 za k.o. G., i to dijelom kao posjed tužitelja u površini o 7.058 m². Sud je također utvrdio da se tužitelj nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu novoformiranih nekretnina preko devedeset godina, pa je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na tim nekretninama.

 

Iz navedenog proizlazi da tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnoj osnovi temeljem zakona stečenog prava vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar (članak 5. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZVDSP). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran. To znači da je u konkretnom slučaju, prema činjenicama koje su utvrđene u postupku, stečeno vlasništvo na pojedinačno određenoj stvari (kč.br.748/5 k.o.G.).

 

Slijedeći pravno shvaćanje najvišeg suda, žalbeni sud izražava shvaćanje da ispravno postavljeni tužbeni zahtjev treba glasiti u odnosu na zemljište koje, shodno odredbi članka 5. stavka 1. ZVDSP-a, može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, prema parcelacijskom elaboratu kojeg treba izraditi, iako taj elaborat nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite.

 

Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva koji eventualno bude prihvaćen na temelju takvog elaborata stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pod pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavka 1. točke 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time, ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članci 145. do 162. Zakona o zemljišnim knjigama - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10) upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZVDSP-a).

 

Žalbeni su navodi, međutim, doveli u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja koji se odnose na kvalitetu posjeda što je odlučno za ocjenu pravilnosti pobijane presude kod činjenice da je tužitelj utemeljio svoj zahtjev na pravnoj osnovi dosjelosti.

 

Naime, sud prvog stupnja zaključuje da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu dobili u vlasništvo od obitelji M., dok je sud iz povijesnog izvatka za nekretninu oznake čest. zem. 748/1 k.o. G. utvrdio da je ova nekretnina najprije bila upisana u zemljišnim knjigama na imenima osoba po prezimenu M. iz G. da bi se kasnije na temelju rješenja O. S. izvršila uknjižba navedene nekretnine kao društveno vlasništvo I to s pravom korištenja radi izgradnje objekata i pratećih sadržaja konjičkog sportskog centra u S. u korist SIZ-a za fizičku kulturu O. S..

 

Ako je, dakle, prednik tužitelja nekretninu oznake čest. zem. 748/1 k.o G. dobio od obitelji M., a u zemljišnoj su knjizi prije upisa tuženika bile upisane osobe s prezimenom M. iz G., tada je tuženik žalbenim navodima doveo pitanje kvalitetu posjeda tužitelja na nekretnini oznake čest. zem. 748/1 k.o. G. od kojih su nastale nekretnine u odnosu na koje tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva. To tim više što se sud u pobijanoj presudi i nije posebno bavio pitanjem kvalitete, već samo postojanja i trajanja posjeda tužitelja i njegovih prednika.

 

Prema odredbi članka 388. stavka 1. ZVDSP-a, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako prijelaznim ili završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

Uvjete za dosijedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na tvrdnju tužitelja da je dosijedanje započeto oko 1915. godine XX. stoljeća, sukladno odredbama članka 388. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 86/46 - pročišćeni tekst) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, dalje: ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980), zatim po odredbama ZOVO-a i konačno prema važećim odredbama ZVDSP-a.

 

Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u paragrafima 1460. do 1471. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovaljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.), time da opisani uvjeti moraju biti ispunjeni cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosijedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

 

Prema odredbi članka 28. stavka 2. ZOVO-a, savjesni zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4. istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO-a, posjed je savjestan ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

 

Sukladno odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Odredbom je članka 159. stavka 2. ZVDSP-a propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZVDSP-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema odredbama ZOVO-a i ZVDSP-a je pošten (savjestan) posjed i ukoliko posjed posjednika nije pošten, tada takav posjednik ne može nikada steći pravo vlasništva dosjelošću.

 

Sud prvog stupnja o kvaliteti posjeda tužitelja i njegovih prednika uopće nije ni raspravljao, već je samo utvrđivao činjenicu postojanja i trajanja posjeda, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. S druge strane, ostale u postupku utvrđene činjenice dovode u pitanje savjesnost i poštenje posjeda tužitelja jer tužitelj tvrdi da je njegova obitelj posjed predmetne nekretnine stekla od osoba iz obitelji M., dok su prije upisa tuženika u zemljišnu knjigu na spornoj nekretnini bile upisane osobe s prezimenom M. iz G..

 

Kako je, dakle činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pobijanu je presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U nastavku će postupka sud prvog stupnja dopuniti činjenično stanje na način ukazan ovim rješenjem i utvrditi sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine po pravnoj osnovi dosjelosti imajući na umu pravni okvir na koji je ukazano ovim rješenjem, kao I činjenicu da nepošteni odnosno nesavjesni posjednik nikada ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću.

 

Odluka je o parničnom trošku ukinuta jer je vezana uz ishod postupka (argument iz članka 154. stavka 1. ZPP-a), a ishod postupka u okolnostima ukidanja prvostupanjske presude za sada nije poznat.

 

Split, 23. srpnja 2020.

 

 

Predsjednik vijeća:

Marko Pribisalić