Broj: Rev 1539/10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Ž. R. iz S. I. Ž., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice D. R. iz K., te umješača „K.“ d.o.o. K., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K. i Ž. R., odvjetnici u K., radi utvrđenja prava vlasništva, naknade za dano uzdržavanje i brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici br. Gž-307/09 od 29. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima br. P-225/07 od 20. listopada 2008., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2012.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom zahtjevu i troškovima postupka.
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena u dijelu gdje je potvrđena odluka prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju plati iznos od 150.700,00 kn, sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2006. do isplate. Odbijen je pak zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da se utvrdi da je na ime pružanja uzdržavanja tuženoj i građevinskim radovima na nekretnini kčbr. 514/2, upisanoj u zk. ul. … k.o. S. I. Ž., stekao suvlasništvo u 1/3 dijela te nekretnine, kao i zahtjev kojim se tražilo da se utvrdi da je pogrešna i ništava postojeća uknjižba prava vlasništva na nekretnini iz toč. I. izreke prvostupanjske presude u korist K. d.o.o. K., te da se temeljem ove presude tužitelj ovlašćuje postići upis na svoje ime, bez pristanka tuženika i upisanog vlasnika K. d.o.o. K. Također je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere zabrane promjena u zemljišnoj knjizi na nekretnini upisanoj u zk. ul. … k.o. S. I. Ž. Glede troškova postupka odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i umješača na strani tužene, te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn. Tužitelj reviziju podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te se predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima i prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno raspravljanje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tužitelja je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Iako tužitelj u reviziji navodi da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u samoj reviziji se pobliže ne navodi u čemu se te povrede sastoje, radi čega se ovaj revizijski razlog smatra paušalnom iznesenim.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tužitelj i tužena u odnosu sina i majke,
- da je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. … k.o. S. I. Ž. bila upisana kao vlasništvo oca, odnosno supruga stranaka pok. I. R., time da su spornu nekretninu naslijedili V. B., sestra i kći stranaka, u 2/3 dijela i tužena u 1/3 dijela,
- da je V. B. kasnije darovala svoj dio tuženoj, tako da je ista bila upisana kao samovlasnica predmetne nekretnine,
- da je do ovrhe na predmetnoj nekretnini došlo zbog dugovanja sestre tužitelja V. B. prema društvu K. d.o.o. K.,
- da je K. d.o.o. K. stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini kupnjom u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Križevcima pod brojem Ovr-830/03, gdje je navedeno trgovačko društvo bilo ovrhovoditelj, time da je ovrha na predmetnoj nekretnini bila zabilježena još 2003. godine (pod brojem Z-1502/03 kod Općinskog suda u Križevcima),
- da je tužba u ovom predmetu podnesena 2006., te je zabilježba spora izvršena pod brojem Z-412/06,
- da nije sporno da je tužitelj uzdržavao svoju majku tj. tuženu, te da je izvršio određena ulaganja u predmetnu nekretninu u visini od 24.245,80 kn, prema nalazu vještaka B. K.,
- da je tužitelj bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine u katastru, nakon smrti svog oca.
Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nije stekao vlasništvo dosjelošću na predmetnoj nekretnini, jer za takav oblik stjecanja prava vlasništva na strani tužitelja nedostaje poštenje i istinitost u smislu odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZV). Naime, pravilno sud drugoga stupnja ukazuje da je predmetnu nekretninu naslijedila sestra tužitelja u 2/3 dijela, odnosno tuženica u 1/3 dijela, da bi kasnije tuženici bio darovan i dio kćeri, tako da je tužena bila upisana kao vlasnica cijele predmetne nekretnine. Navedeno je bilo poznato i tužitelju, budući je isti sudjelovao u ostavinskom postupku iza svog pokojnog oca.
Isto tako pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da tužitelj nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla, budući da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije bio sklopljen u pisanom obliku, a niti je na temelju pravnog posla došlo do uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja, a što je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla u smislu odredbe čl. 119. i 120. ZV.
S druge pak strane u ovršnom postupku predmetna nekretnina prodana je umješaču na strani tužene, pa je pravomoćnošću odluke od dosudi u ovršnom postupku K. d.o.o. K. stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
Kako u ovom predmetu tužitelj nije podnio tužbu protiv upisanog vlasnika, to pravilno nije udovoljeno zahtjevu za brisanje izvršene uknjižbe u korist društva K. d.o.o. K. Stoga niti uzdržavanjem tužene, a niti pak ulaganjem u predmetnu nekretninu tužitelj nije mogao steći vlasništvo odnosno suvlasništvo na predmetnoj nekretnini.
Stoga nije osnovana tvrdnja revizije da bi tužitelj u ovom predmetu suvlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao na temelju sudske odluke. Osim toga, sud osnovano nije prihvatio priznanje tužbenog zahtjeva od strane tužene u situaciji gdje se provodi ovrha na nekretnini, jer bi takvo priznanje bilo protivno čl. 3. st. 3. ZPP. S druge pak strane, u situaciji gdje je nekretnina u ovršnom postupku prodana ovrhovoditelju, te gdje je tužitelj kao treća osoba mogao stavljati određene prigovore, a što nije, tužena nije bila u mogućnosti prenijeti na tužitelja nešto čega više nije bila vlasnica.
Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.
Revizija tužitelja protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere nije dopuštena. Naime, prema odredbi čl. 400. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude. Prema odredbi čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, 121/05, 67/08) u postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, dakle izvanredna revizija, a u ovom slučaju tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP koja nije dopuštena. Stoga je u tom dijelu valjalo reviziju tužitelja odbaciti primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 18. siječnja 2012.
