REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-3384/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari
tužitelja CELEIA – RIJEKA d.o.o. Rijeka, Žabica b.b, OIB 07683929785, kojeg zastupa
punomoćnik Željko Vuksanović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika VALAMAR RIVIERA
d.d., Poreč, Stancija Kaligari 1, OIB 36201212847 (ranije Hoteli Baška d.d.), radi isplate
iznosa od 73.824,60 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u
Rijeci poslovni broj P-305/2013-20 od 3. ožujka 2016., 22. srpnja 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-305/2013-20 od 3. ožujka 2016.

Obrazloženje

Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije poslovni broj Ovrv-183/11
od 10. listopada 2011. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 73.824,60 kn s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da
naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.775,50 kn (točka II. izreke).

Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 219. Zakona o parničnom
postupku jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je izvršio tuženiku uslugu – savjetovanja i
rada u pripremi jela s roštilja u utuženoj količini i vremenu kako je to navedeno u utuženim
računima. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku.

Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj navodeći u bitnom da nije dostavio
evidenciju o broju određenih sati jer takvu evidenciju ne posjeduje iz razloga što tuženik nije
htio potvrditi broj sati angažmana kuhara. Stoga je tužitelj ispostavio račun prema stvarno
pruženoj usluzi, a što su iskazali i saslušani svjedoci. Sastav evidencije, a potom i njena
ovjera bio je modus da tužitelj naplati svoj rad, a prvostupanjski sud je pogrešno na tome
utemeljio svoju odluku smatrajući da je propuštanjem sastavljanja evidencije izgubio izglede
za uspjeh u ovome postupku. Odlučno je da je tužitelj izvršio uslugu u utuženoj količini i
vremenu te je tužitelj u prilog svojih tvrdnji predlagao izvođenje dokaza i to saslušanje
svjedoka, a koje dokaze je sud odbio i time tužitelju oduzeo pravo na pristup sudu.

Poslovni broj: 81 Pž-3384/2018-2 2

Prvostupanjska odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Tužitelj je predložio uvažiti žalbu,
ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP)
u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na
pravilnu primjenu materijalnog prava.

Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na
koju tužitelj ukazuje u žalbi. Izreka je razumljiva i nije proturječna sama sebi, kao niti
razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji
nisu proturječni sadržaju spisa. Osim toga, nije počinjena ni povreda postupka iz čl. 354. st 2.
t. 6. ZPP-a, na koju tužitelj također upire u žalbi navodeći da je odbijanjem njegovih dokaznih
prijedloga onemogućen u raspravljanju. Naime, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito
propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. To se odnosi na pravila
postupka kojima se jamči stranci mogućnost neposrednog, kontradiktornog i jednakopravnog
raspravljanja pred sudom o predmetu spora. Okolnošću što je sud odbio tužiteljeve dokazne
prijedloge, tužitelj u konkretnom predmetu nije onemogućen u raspravljanju.

Prema odredbi čl. 300. st. 2. ZPP-a predložene dokaze koje ne smatra važnim za
odluku sud će odbiti i u rješenju navesti razlog odbijanja. U konkretnom slučaju
prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge te jasno naveo iz kojih razloga je te dokazne
prijedloge odbio i zbog čega ih smatra irelevantnim za razrješenje spornog odnosa među
strankama.

Predmet ovog parničnog postupka jest isplata iznosa od 73.824,60 kn s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama na ime izvršene usluge – savjetovanja tuženika i rada u vezi
pripreme jela s roštilja u razdoblju od 1. lipnja 2010. do 31. kolovoza 2010.

Nesporno je među strankama da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o
poslovnoj suradnji od 13. svibnja 2010. prema kojem se tužitelj obvezao pružati tuženiku
usluge savjetovanja i rada u vezi pripreme jela s roštilja u poslovnom prostoru naručitelja
(ovdje tuženika). Člankom 5. tog Ugovora stranke su ugovorile plaćanje iznosa od 110,00 kn
bez PDV-a po satu angažmana, kao i da će po isteku mjeseca konzultant (tužitelj) na osnovi
evidencije koja je potpisana od strane naručitelja (tuženika), ispostaviti fakturu sa
pripadajućim PDV-om i sa dospijećem plaćanja u roku od osam dana. Nesporno je i da je
tuženik platio tužitelju iznos od 4.000,00 kn po ispostavljenim fakturama.

Sporno je, kako tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, tako i u ovome žalbenom
postupku, je li tužitelj izvršio usluge savjetovanja u utuženoj količini, odnosno ukupno 582
sata vršenja tih konzultantskih usluga po računu broj 3006/10 od 18. travnja 2011. u ukupnom
iznosu od 73.824,60 kn.

Poslovni broj: 81 Pž-3384/2018-2 3

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da
tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg potraživanja, odnosno činjenicu da je doista izvršio
usluge savjetovanja u količini od 582 sata. Naime, tužitelj je svoje tvrdnje o količini izvršenih
usluga temeljio na utuženom računu i iskazima svjedoka, a koji sami za sebe nisu dovoljni da
bi se steklo uvjerenje o istinitosti takvih tužiteljevih tvrdnji. Tužitelj je predlagao izvođenje
dokaza saslušanjem svjedoka na okolnost da je izvršio uslugu u utuženoj količini, a što je
prvostupanjski sud pravilno odbio smatrajući taj dokaz irelevantnim u korelaciji s
dotadašnjim činjeničnim utvrđenjem. Prema tome, uzevši u obzir cjelokupnu dokumentaciju u
spisu, kao i sve izvedene dokaze, proizlazi da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o količini
izvršenih usluga savjetovanja, a time i osnovanost tužbenog zahtjeva.

Slijedom svega navedenog, kako tužitelj nije dokazao da je izvršio uslugu savjetovanja
u utuženoj količini i cijeni, to je prvostupanjski sud, pravilno, na temelju odredbe čl. 451. st.

3. ZPP-a ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 22. srpnja 2020.

Sudac

Lidija Tomljenović

Broj zapisa: 17897-ef43e

Kontrolni broj: 0e8f3-a79d9-23883

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LIDIJA TOMLJENOVIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE,
C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.