Poslovni broj: 61 Pž-4671/2018-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 61 Pž-4671/2018-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d. Z., OIB …, protiv tuženika L. D. L. L., Š., G., Ž., L., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P. & Š., Z., radi isplate iznosa od 10.542,10 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-168/2015 od 24. svibnja 2018., 22. srpnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-168/2015 od 24. svibnja 2018. u točkama I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

Trgovački sud u Zagrebu je presudom poslovni broj P-168/15 od 24. svibnja 2018. naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.542,10 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 10.542,10 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (točka II. izreke) i naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.050,00 kn (točka III. izreke).

 

Tuženik je podnio žalbu kojom pobija navedenu presudu u dijelu u kome nije uspio u sporu (točke I. i III. izreke) zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se u tom dijelu ona preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.762,50 kn.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

Ispitavši presudu u pobijanom dijelu (točke I. i III. izreke), na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je u tom dijelu ona pravilna i zakonita.

 

Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 10.542,10 kn koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na temelju police automobilskog kaska broj 136624016569 po osnovi naknade imovinske štete na vozilu registarske oznake
Z… …-… koju je tužiteljev osiguranik pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila zbog naleta na divljač (srnu) 27. studenoga 2012. na dionici državne ceste D-3 u Ž., na kojem lovačkom području gospodari tuženik.

 

U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a) zbog čega se u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga žalbene navode koji se u bitnome svode na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a ovaj sud nije ovlašten ispitivati.

 

U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju povredu se poziva i žalitelj.

 

Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u konkretnom slučaju štetni događaj se dogodio 27. studenoga 2012. zbog čega je osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno ocjenjivao primjenom odredaba Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09 i 153/09; dalje: ZL) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), a ne odredaba Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11; dalje: ZC).

 

Odredbom članka 1. ZC-a propisano je kako se tim Zakonom uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje građenja i održavanja javnih cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta.

 

Prema odredbi članka 50. stavka 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (članak 50. stavak 2. ZC-a). Članak 50. ZC-a razvrstan je u glavu IV., pod nazivom „Mjere za zaštitu javnih cesta i prometa“.

 

Slijedom navedenog, članak 50. stavak 1. ZC-a, kojim je propisano da se za štetu odgovara po načelu krivnje, nije moguće promatrati izvan konteksta predmeta uređenja ZC-a u cjelini i, posebno, glave IV. tog Zakona, kao što ga nije moguće promatrati ni odvojeno od sadržaja stavka 2. iste zakonske odredbe. Naime, iz članka 50. stavka 2. ZC-a jasno proizlazi da nije riječ o pravnom uređenju odgovornosti osoba koje gospodare lovištima za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači. Budući da se radi o odredbi zakona koji uređuje pravno područje javnih cesta, riječ je o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači. Isti stav zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci poslovni broj U-I/6264/14 od 4. ožujka 2015.

 

Odgovornost osoba koje gospodare lovištem utvrđuje se prema propisima ZL-a te općim propisima obveznog prava, odnosno ZOO-a (članak 1063. – članak 1067.), kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik kao lovoovlaštenik u smislu odredaba članka 83. ZL-a odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo tužiteljevog osiguranika.

 

Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik u skladu s odredbom članka 1064. ZOO-a.

 

Prema odredbama članka 1067. stavka 1.-3. ZOO-a vlasnik opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), ili da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, a ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti. Stoga je tuženik u tijeku prvostupanjskoga postupka bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji neki od ekskulpacijskih razloga iz članka 1067. ZOO-a za (potpuno ili djelomično) oslobođenje od odgovornosti. Navedeno je, međutim, tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka propustio učiniti.

 

Naime, na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka Z. J. prvostupanjski sud nije utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovoran vozač Z. J. Budući da tuženik, na kojem leži teret dokaza, u tijeku prvostupanjskog postupka nije predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno, dakle, da je za predmetni štetni događaj odgovoran vozač Z. J. kao oštećenik, niti je dokazao da je šteta nastala zbog djelovanja više sile, prvostupanjski sud je utvrdio da je jedini uzrok štete iznenadni izlazak, odnosno istrčavanje divljači (srne) na cestu, odnosno da predmetna šteta potječe upravo od divljači kao opasne stvari. Budući da tuženik kao njezin vlasnik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu propisanih odredbama članka 1067. stavka 1.-3. ZOO-a, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba članka 963. stavka 1. u vezi s odredbama članka 1064. i 1067. ZOO-a, te članka 83. stavka 1. ZL-a, obvezao tuženika na isplatu iznosa od 10.542,10 kn, koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi naknade štete.

 

Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, dužan je tužitelju platiti i zatezne kamate (članak 29. stavak 1. ZOO-a), po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, odnosno za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora, niti iz ugovora između trgovaca i osoba javnog prava, kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a), čija visina je u konkretnom slučaju pravilno određena (članak 155. ZPP-a), što tuženik u žalbi niti ne dovodi u pitanje.

 

Uzevši u obzir navedeno, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude zbog čega je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu naznačenom u izreci ove presude.

 

Tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku zbog čega nema pravo na naknadu troškova toga postupka u iznosu od 1.762,50 kn (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 166. stavkom 1. ZPP-a).

 

Podredno se ističe da je u uvodu pobijane presude, zadnji redak odozgo, učinjena očita pogreška u pisanju datuma donošenja i objave presude tako da je umjesto pravilno 24. svibnja 2018. pogrešno napisano 13. travnja 2018. Budući da u skladu s odredbama članka 342. ZPP-a prvostupanjski sud može u svako doba ispraviti navedenu očitu pogrešku u pisanju, to se prvostupanjski sud upućuje na postupanje u skladu s navedenim odredbama članka 342. ZPP-a.

 

Zagreb, 22. srpnja 2020.

 

Sudac

Ivana Mlinarić