Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

P-708/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja F.B. iz 44, OIB: …, zastupan po pun. B.Č., odvj. u Splitu, protiv tuženika ad. 1. I,. J. a iz, OIB:
…., zastupan po pun. S.Š., odvj. u Splitu i ad. 2. D.I. zvani J. iz
, OIB: …, zastupan po pun. D. K. mu, odvj. u Splitu,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. srpnja 2020. u
prisutnosti pun. tužitelja B. Č. , odvj. u Splitu, pun. tuženika ad. 1 S.Š.,
odvj. u Splitu i zam pun. tuženika ad. 2., M. Ž. odvj. u Splitu, a objavljene istog
dana

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da solidarno i u roku od 15 dana isplate tužitelju iznos od

…..kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku
počev od 9. 5. 2014. do 31. 7. 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8. 2015. do

31. 12. 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 01. 01. 2016. do 30. 6. 2016. po stopi
od 8,05% godišnje, od 1. 7. 2016. do 31. 12. 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od

1. 1. 2017. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno i u roku od 15 dana isplate troškove
ovog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od
presuđenja pa do isplate od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak u

iznosu od …. a tuženiku ad. 2. trošak u iznosu od …. kn.

2 P-708/19

Obrazloženje:

U tužbi zaprimljenoj 8. 5. 2017. tužitelj navodi kako su mu tuženici protupravno 9. 5.

2014. oduzeli posljednji mirni posjed poslovnog prostora smještenog u prizemlju stambenog
poslovnog objekta u Splitu anagr. oznake koji se sastoji od zatvorenog djela
površine cca 45m2, namjene Caffe bara položenog u ZK knjigama kao čest zem
Split, te sada otvorenog dijela, javne namjene-štekat površine 39
m2 koji je smješten na čest zgr. kat. ozn., na
način da su odbili postojeću bravu na ulaznim vratima, iznijeli sve stvari tužitelja iz tog
poslovnog prostora i postojeću bravu zamijenili novom, a tužitelju nisu predali ključeve ni
vratili njegove stvari, čime su ga onemogućili u obavljanju ugostiteljske djelatnosti koju je
obavljao od 1999. do 9. 9. 2014. Slijedom izloženog, tuženici da su mu nanijeli štetu u vidu
izgubljene zarade, odnosno izmakle koristi, tj. dobiti temeljem čega bi bio u mogućnosti
ostvariti i radni staž, pa mu je umanjena njegova imovina. Tuženici da su tužitelju nanijeli
štetu i u vidu umanjenja njegove imovine, i to za vrijednost njegovih stvari-cjelokupne
ugostiteljske opreme koju su mu bespravno oduzeli i ulaganja koja je imao u predmetni
prostor. Predloženo je donošenje presude kojom će se naložiti tuženima da solidarno u roku
15 dana isplate tužitelju iznos od 500.000 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje
teku od 9. 5. 2014. do isplate.

Tuženik ad. 1. usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da se pred
ovim sudom među istim strankama vodi postupak br. Psp-57/14, te da bi se radilo o
litispendenciji. Nadalje, ističe se prigovor zastare za utuženo potraživanje. Tuženik navodi
kako je većinski vlasnik prizemnog poslovnog prostora položenog u zgradi čest. zgr. dijela, što će dokazati u sudskom postupku koji se vodi pred ovim
sudom R1-1047/15. Kao većinski suvlasnik predmetnog poslovnog prostora da je zaključio
ugovor o zakupu 5. 1. 2005. Kako se tužitelj nije držao odredbi ugovora i plaćao ugovorenu
zakupninu te režijske troškove, da mu je 1. 1. 2006. pisanim putem otkazao zakup s danom 1.

3. 2006. Tužitelj da se oglušio na pisani otkaz ugovora, pa ga je tuženik putem odvjetnice
M.P., 31. 3. 2006. pozvao da u roku 8 dana oslobodi predmetni prostor od svojih stvari
i naknadi mu iznos od 6 000 eura naime jednogodišnje zakupnine te namiri iznos od 5.080,80
kn za neplaćenu struju i troškove mijenjanja bravu iznosu od 530,00 kn. U privitku obavijesti
imenovane odvjetnice da je bio i popis inventara kojeg je tuženik ad. 1. sastavio s dvojicom
svjedoka. Kako tužitelj nije podmirio obveze zapremnine i troškove struje, niti preuzeo
popisani inventar tuženik ad. 1. da je 1. 4. 2006. promijenio bravu na predmetnom poslovnom
prostoru. Tako da je tuženik ad. 1. tek u travnju 2006. ušao u posjed predmetnog poslovnog
prostor, dok je tuženik ad. 2 kao manjinski suvlasnik u drugoj polovici 2006. zamijenio brave
na istom, te zasmetao tuženika ad. 1. u posjedu predmetnog prostora. Tuženik a d1. da nije bio
u posjedu predmetnog poslovnog prostora od travnja 2006. te nema nikakvih saznanja o
naknadnim možebitnim dogovorima između tužitelja i tuženika ad. 2, niti mu je poznato tko
je i u koje svrhe angažirao sudsku vještakinju A.B. radi popisa inventara u
predmetnom poslovnom prostoru 2014. Tako, 9. 5. 2014. tuženik ad. 1. da nije bio u posjedu
niti zatvorenog poslovnog prostora, niti natkrivenog štekata, kojega je uklonio grad Split 3.

12. 2013. te nije mogao ni na koji način smetati posjed tužitelja. Vanjski štekat da je prije više
od 25 godina bio izgrađen na javnoj površini. Ovaj tuženik da nije uspio u legalizaciji istog, te
da ga je grad Split uklonio s time da je tuženik platio trošak uklanjanja. Tužitelj da do
podnošenja odgovora na tužbu nije nadoknadio troškove neplaćenog zakupa i potrošene
električne energije.

3 P-708/19

Tuženik ad. 2 ističe prigovor manjka aktivne legitimacije tuženika te pasivne
legitimacije u odnosu na njega. Ovaj tuženik da nikada nije sa tužiteljem ili njegovom
prednicom pok. M.J.D. potpisao Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog
prostora, te ga je tužitelj koristio protuzakonito i protiv volje tuženika ad. 2. Tuženik ad. 1 da
je 1. 6. 2006. pisanim putem otkazao Ugovor o zakupu sa tužiteljem osobno i preko
punomoćnice M.P.,odvj. u Splitu. Predmetna nekretnina da nije etažirana, što je
tužitelju moralo biti poznato iz ZK knjige iz koje je mogao utvrditi vlasništvo nekretnine, te
štoviše kako predmetna zgrada nije etažirana, ne može se sigurno niti znati za ostale
suvlasnike predmetnog poslovnog prostora. Stoga tužitelj nije mogao legalno obavljati
ugostiteljsku djelatnost, a tuženik ad. 2. nikada nije isplaćena niti jedna kuna zakupnine.
Ugovor o zakupu da je prestao po sili zakona zbog neplaćanja zakupnine prije bar 10ak
godina i prema tuženiku ad. 1., od kada je predmetni objekt u derutnom i zapuštenom stanju.
Dapače, tuženici ad. 1 i 2 da su morali isplaćivati dospjele a neplaćene račune za vodu, struju,
komunalnu naknadu koju tužitelj nije podmirio. Derutno stanje da je predstavljalo opasnost za
stanare zgrade u sanitarno – higijenskom smislu. Tuženik ad. 2 da je iz tih razloga zaprimio
usmnei nalog komunalnog redara, te da se pristupilo uklanjanju nelegalnog objekta kojeg je
izgradio tužitelj na predmetnoj nekretnini, a koji je bio sagrađen n a čestici u vlasništvu grada
Splita. Tužitelj da je ustao tužbom zbog smetanja posjeda tek pošto su u posjed predmetne
nekretnine ušli svjedoci te istinski pošteni i zakonski posjednici G.M. i D.
K. sa svojim ugostiteljskim objektom, i koji su uložili znatna sredstva zajedno s
tuženicima kako bi nekretninu sanirali i doveli u stanje pogodno za posao. Tužitelj da
potražuje iznos od 500.000 kn, a pri tom ne dokazuje ničim temeljem čega bi tuženici, a
posebno tuženik ad. 2 bili dužni isplatiti mu navedeni iznos, posebno imajući u vidu da sam
tužitelj priznaje kako s tuženikom ad. 2 nije sklopio bilo kakav ugovor o zakupu poslovnog
prostora.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz ZK knjiga za čest zgr. 2115 ZU
10690 ko Split, dopisa Odsjeka za redarstvo grada Splita od 27. 11. 2013., inventurnog popisa
od 21. 3. 2014., sudskog vještaka A. B. , otkaza Ugovora o zakupu od 1. 1. 2006.,
pismena odvjetnice Marije Perić od 31. 3. 2006., Ugovora o zakupu poslovnog prostora
zaključenog između I. J. i F. B. 11. 1. 2005., naloga grada Splita
Upravni odjel za financije od 27. 4. 2015., zahtjeva za prisilnu naplatu grada Splita, Odsjek za
redarstvo od 16. 11. 2013., računa princess Č. d.o.o. od 9. 12. 2013., članka objavljenog u
Slobodnoj Dalmaciji 3. 12. 2013. naslova "Ode" Cordo": Komunalni redari uklonili nelegalnu
konstrukciju u getu, pregledom spisa ovog suda PSp-44/20 (ranije Psp-57/14), čitanjem iskaza
svjedoka D. K. , G. M. , E. K. , M. K. , A.
B., S. T. , A. S. , saslušanih u postupku Psp-57/14, saslušanjem
tužitelja F. B. , saslušanjem tuženika ad. 1., saslušanjem svjedoka D.
K., M. P. i G. M.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim
traži isplatu iznosa od … kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. 5.

2014. s osnova izmakle koristi, te umanjenja njegove imovine, iz razloga što su mu tuženici,
kako tvrdi protupravno 9. 5. 2014. oduzeli posljednji mirni posjed poslovnog prostora
smještenog u prizemlju zgrade u Splitu, anagraf. ozna.. S tim u vezi trebalo je
raspraviti i utvrditi istaknuti prigovor zastare, utuženog potraživanja, budući tuženici tvrde da
je Ugovor o zakupu otkazan 1. 1. 2006., odnosno da je otkazni rok istekao 1. 3. 2006.

4 P-708/19

U postupku je utvrđeno slijedeće:

- kako je između I. J. tuženika ad. 1. i F. B. tužitelja zaključen
11. 1. 2005. Ugovor o zakupu poslovnog prostora, i to poslovnog prostora položenog
u dijelu prizemlja stambenog poslovnog objekta anagraf. ozn., krajnji
sjeverni dio, u površini od 25m2, izgrađen na čestr zgr. u površini od
42m2 sve k.o. Split,

- kako je ugovoreno da ugovor teče od 10. 12. 2003. kada je zakupnik ušao u posjed i
počeo koristiti navedeni prostor, te da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme s time
da svaka ugovorena stranka može otkazati isti uz otkazni rok od 2 mj.

- kako je ugovorena zakupnina u iznosu od 500 eura u kunskoj protuvrijednosti prema
srednjem tečaju NBH, a uz zakupninu tužitelj se obvezao plaćati naknadu za korištenje
zajedničkih uređaja i troškove tekućeg održavanja (struja, voda, telefon i sl.) te
komunalnu naknadu,

- kako se predmetni prostor nalazi položen na čest. zgr. ….. Split
površine 45m2, a kao suvlasnici upisani su A. G. pok. A. za 1/12 dijela,
A. N. ž. G. za 1/12 dijela, J. I. pok. A. za 8228/26400 dijela,
V. D. M. za 13775/52800 dijela i D. I. za 13775/52800, a među
strankama nije sporno da se radi o lokaciji anagraf. ozna. .,

- kako se navedeni poslovni prostor sastojao od vanjskog i unutarnjeg dijela, od kojih je

vanjski dio prema iskazu stranaka bio položen na čestici u vlasništvu grada Splita,

- kako je tužitelj koristio predmetni prostor za ugostiteljske svrhe temeljem Ugovora o

zakupu zaključenih s tuženikom ad. 1. I. J. od 1994.,

- kako je tuženik ad. 1., 1. 1. 2006. uputio tužitelju ugovor o zakupu poslovnog prostora
uz otkazni rok od 2 mj, te ga pozvao da mu na dan 1. 3. 2006. oslobodi isti od osoba i
stvari te ga preda u posjed u stanju u kakvom ga je primio u trenutku primopredaje,

- kako je pun. tuženika ad. 1. Marija Perić uputila tužitelju 31. 3. 2006. dopis kojim ga
upozorava da je otkazni rok istekao 1. 3. 2006. i da nije oslobodio predmetni poslovni
prostor od stvari, pa ga je pozvala da to učini u daljnjem roku od 8 dana. Ujedno ga je
pozvala da podmiri tuženiku ad. 1 iznos od …. eura na ime neplaćene jednogodišnje
zakupnine, … na ime neplaćene struje, te …kn na ime troškova
mijenjanja brave,

- kako dopisu odvj. Perić prileži i popis stvari tužitelja izvršen na dan 28. i 29. 3. 2006.
(koji se nalazi priložen spisu ovog suda Psp-44/20, ranije Psp-57/14)

- kako je Odsjek za redarstvo grada Splita 27. 11. 2013. donio odluku da se 3. 12. 2013.
ukloni bespravnu gradnju na lokaciji b Split, temeljem rješenja Odsjeka
inspekcijskog nadzora u Splitu na području grada Splita od 27. 5. 2009.,

- kako je tvrtka P. Č. d.o.o. izvela po nalogu grada Splita radove uklanjanja
izrađenog montažnog objekta od metalne konstrukcije u te
ispostavila gradu Splitu račun na iznos od ….,

5 P-708/19

- kako je uklanjanje bespravne građevne konstrukcije izvršeno 3. i 4. 12. 2013. te je
grad Split podnio nalog FINI radi ovrhe na novčanim sredstvima protiv tuženika ad. 1.
radi naplate iznos od …. kn.,

- kako je po narudžbi D. K. sudska vještakinja A. B. 21. 3. 2014.
sačinila inventurni popis stvari, odnosno opreme u poslovnom prostoru na adresi
, te su popisu nazočili tuženik ad. 2. D. I. , F. T. i
D. K. ,

- kako su M. J. (majka tuženika ad. 2) i ugostiteljski obrt G. u vlasništvu
G. M. i D. K. zaključili 2. 5. 2014. ugovor o zakupu
predmetnog poslovnog prostora površine 45m2, anagraf. ozn Split, te
su aneks tog ugovora 4. 2. 2015. zaključili kao zakupodavci s istim zakupoprimcem
nasljednici M. . V. D. V. i I. D., tuženik ad. 2.,

- kako je pred ovim sudom vođen postupak radi smetanja posjeda Psp-57/14, i to po
tužbi tužitelja F. B. protiv tuženika I. J. i I. D. da bi 9. 5.
2014. samovlasno i protupravno provalili u predmetni poslovni prostor, koji se sastoji od zatvorenog dijela površine cca 45m2 i otvorenog dijela štekata
površine 39m2.,

- kako je rješenjem ovog suda Psp-57/14 od 6. 11. 2018. prihvaćen tužbeni zahtjev
tužitelja F. B. te utvrđeno da su tuženici ad. 1 i 2 počinili smetanje
posjeda 9. 5. 2014. u zatvorenom dijelu prostora anagraf. ozn. , dok je
odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na otvoreni dio, odnosno štekat na
javnoj površini smješten na čest. zgr. ….

- kako je odlukom ŽS u Rijeci Gž-320/15 od 15. 4. 20. ukinuto rješenje ovog suda Psp-

57/14.

Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz isprava koje su stranke priložile u ovom
postupku i u postupku koji je vođen pred ovim sudom pod brojem Psp-57/14.

Na okolnost činjeničnih navoda tužbe saslušane su i parnične stranke i predloženi svjedoci
D. K. , M. P. i G. M. te su pročitani i iskazi svjedoka saslušanih
u postupku Psp-57/14.

Tužitelj u svom iskazu navodi kako je u predmetni prostor površine 45m2 ušao 1994.
temeljem ugovora o zakupu zaključenim s tuženikom ad. 1. te da je isti koristio u ugostiteljske
svrhe. Jednako tako da je koristio i prostor ispred predmetnog za kojega se naknadno
ispostavilo da je javna površina a tuženik ad. 1. pokazao je građevinsku dozvolu i rekao da je
taj vanjski dio sastavni dio unutarnjeg te kao takav bio uključen u ugovor o zakupu. Nakon
13-14 godina da je nastao problem glede pitanja vlasništva ostakljenog vanjskog prostora za
koji je on sagradio nadstrešnicu temeljem građevinske dozvole koju mu je predočio tuženik 1.
Taj štekat da je uklonjen 2013. od djelatnika gradskih službi jer je riječ o javnoj površini.
Nakon toga da je otišao u katastar i utvrdio da je vlasništvo tog prostora upisano kao narodna
imovina, te je otišao provjeriti tko je vlasnik unutarnje prostora pa je utvrdio da 1/3 pripada
M. J. te trećina nepoznatim osobama. Zbog problema s vlasništvom da je dao rok
tuženima da srede svoje odnose. Tvrdi da je u predmetnom prostoru bio prisutan do 2014. jer
je u njemu držao svoje stvari dok tuženici nisu provalili, te da je imao dogovor s M.

6 P-708/19

J. kako će nastaviti poslovanje u predmetnom prostoru dok vlasnici ne riješe svoje
međusobne odnose. Međutim, da je otkrio kako su izbacili njegov inventar, da ne zna gdje se
on nalazi, te da je zbog toga pokrenuo postupak radi smetanja posjeda. Predmetnom tužbom
da potražuje izgubljenu zaradu od 2014., odnosno za vrijeme dok je lokal bio zatvoren a to je
zadnjih 10ak godina. U međuvremenu da je imao drugi objekt na Hvaru i sl. jer je
pretpostavljao da će vlasnici riješiti svoje sporove. Poreznoj upravi da nije podnio odjavu
djelatnosti u predmetnom prostoru, za 10 godina što je prostor bio zatvoren, te da nije prijavio
ni prihod, jer nije radio. Uglavnom da je 13 godina obavljao ugostiteljsku djelatnost u
vanjskom i unutarnjem prostoru te da je nakon toga saznao za problem s vlasništvom. S
gradom Splitom da nije imao zaključen ugovor o zakupu jer mu je tuženik ad. 1 rekao da je
vanjski prostor u njegovom vlasništvu. Zadnji ugovor o zakupu da je zaključio 2004. Tvrdi da
mu tuženik ad. 1 nije otkazao ugovor o zakupu 1. 1. 2006. te da nije zaprimio pismeno odvj.
Perić od 31. 3. 2006., niti je zbog istog odlazio u njen ured. Inače, M. J. da je živjela u
istoj zgradi, te da ju je pitao zašto je dopustila da tuženik ad. 1 s njom zaključi ugovor o
zakupu, a ona mu je rekla da je prevarena, te da će nakon što se riješe vlasnički odnosi moći i
dalje držati predmetni prostor u zakupu.

Tužitelj je saslušan i u postupku Psp-57/14 te je u tom iskazu naveo da je njegov lokal u
stvarnosti radio do 2004. ili 2005. ,a prije nego što je u lokal provaljeno, posjetio ga je 6 mj ili
godinu dana ranije, jer je imao ključeve lokala, ali je brava prilikom provale provaljena pa u
njega nije mogao više ući.

Tuženik ad. 1. u svom iskazu navodi da je zadnji ugovor o zakupu predmetnog prostora s
tužiteljem zaključio 5. 1. 2005. te da tužitelj nije plaćao ugovorenu zakupninu i troškove
vode, struje, te komunalne troškove, radi čega mu je poslana obavijest o raskidu ugovora s
danom 1. 1. 2006. Nakon isteka tog roka da je u veljači 2006. promijenio bravu nakon čega se
pojavio tužitelj s odvjetnicom. Nadalje da je 21. 3. 2006. odvjetnica poslala dopis tužitelju da
plati zakupninu i preuzme svoje stvari na koji se oglušio. Nije mu poznato gdje se te stvari
nalaze. Vanjski štekat da je srušen 2013. od strane grada, te da su odvezene stvari iz štekata.
Nakon što se oglušio na njegov poziv od 21. 3. 2006. tužitelj da nije dolazio u prostor niti
vršio bilo kakve poslove u njemu. Majka tuženika ad. 2. da je promijenila bravu i stavila
ploču da je vlasnica prostora. Nakon što je Grad srušio štekat 2013. da je zaključio ugovor o
zakupu s tvrtkom G.. Tvrdi da mu je otac ostavio prostor, a majka tuženika ad. 2 da je
dio dobila kao nužni nasljedni dio. Inače da je živjela u zgradi gdje je predmetni prostor. Sam
da je angažirao osobu koja je izvršila popis stvari i dostavio ga pun. tužitelja na koji tužitelj
nije imao nikakvih primjedbi. Tvrdi da nije tužitelju govorio kako je vanjski prostor njegovo
vlasništvo i da je tužitelj znao da se radi o državnoj imovini. Ugovorom o zakupu da je
obuhvaćen unutarnji prostor površine 45m2, a ne vanjski prostor. Razlika do 67m koja
površina se spominje u ugovoru da se odnosi na vanjski prostor kojeg su on i otac uvijek
koristili iako ta bašta nije bila predmet kupoprodaje. Riječ je deliveriranom dvorištu u odnosu
na samu kuću, te pretpostavlja da su tu bili temelji neke druge stare kuće. Oba prostora da je
tužitelj koristio do 2006. Vanjski prostor da je bio zaključan od 2005. do 2013. kada je srušen,
a zaključala ga je majka tuženika ad. 2. koja je zaključala i unutarnji prostor.

Tuženik ad. 1 saslušan je i u postupku ovog suda Psp-57/14. U tom iskazu naveo je kako
mu tužitelj po pozivu nije vratio ključeve predmetnog prostora, te da je sa odvjetnicom u ljeto

2005. ušao u posjed istog, promijenio bravu i napravio inventuru. U istom spisu nalazi se i
popis robe od 28. i 29. 3. 2006. pa je evidentno kako je došlo do omaške u oznaci godine koja
je upisana u zapisnik. Nadalje, u tom iskazu tuženik ad. 1 je naveo kako se tužitelj pojavio
prilikom sačinjenja inventure sa svojom odvjetnicom te da se pojavila i policija.

7 P-708/19

Saslušana svjedokinja M. P. , odvjetnica koja je sastavila dopis od 31. 3. 2006., u
svom iskazu navodi da je zastupala tuženika ad. 1 u postupku pred ovim sudom, te da joj je
punomoć opozvana. Nakon opoziva da mu je predala kompletan spis. Detalja i vrste spora da
se ne sjeća, osim da je bio vezan za poslovni prostor. Kada joj je predočeno pismeno od 31. 3.
2006, navodi da je riječ o vrsti dopisa koju šalje preporučeno, te bi tuženik ad. 1. trebao imati
original dopis i preporuku, jer tako radi u istim situacijama. Po stilu pisanja i memorandumu
zaključuje da je riječ o dopisu upućenom iz njenog ureda.

Svjedok D. K. navodi u svom iskazu kako je 11 godina u zakupu predmetnog
poslovnog prostora G. (preko puta predmetnog prostora) i nikada nije vidio tuženika niti
bilo koga drugoga da koristi sporni prostor u poslovne svrhe u tom periodu. Sporni prostor da
je u zakupu od 2013. odnosno 2014. te u njemu zajedno s partnerom obavlja ugostiteljsku
djelatnost. Ugovor o zakupu da su zaključili s tuženikom ad. 1 i pok. M. J. , a u
posjed ih je uveo tuženik ad. 2. Poznato mu je da je predmetni prostor nekada bio u zakupu, te
da je prilikom ulaska zatekao škovace i vlagu, odnosno da su zatečene stvari bile
neupotrebljive i bez vrijednosti. Tuženik ad. 2. da je angažirao sudskog vještaka koji je
popisao stvari zatečene u prostoru.

Svjedok G. M. , poslovni partner D. K. u svom iskazu navodi da
mu nisu poznate činjenice vezane uz predmet spora, osim da tužitelj nije bio u zakupu
predmetnog prostora kada su on i D. K. zaključili ugovor o zakupu s Mašom Jenjić i
I. D. . Ističe da je predmetni prostor bio u to vrijeme u derutnom stanju i da ga je u
posjed istog uveo I. D. . Popisane stvari da su bile u lošem stanju, a Dadić je rekao kako
su njegove. Predprostor da je bila nekakva limenka za koju ne zna tko ju je sagradio.
Uglavnom, uklonio ju je grad Split.

Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i
125/11) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanja njezina
povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska štete).

Odredbom čl. 1089. st. 1. istog Zakona propisano je da oštećenik ima pravo kako na
naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se visina naknade štete određuje prema
cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

Odredbom st. 3. istog članka propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u
obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema
posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Odredba čl. 1120. ZOO –a propisuje da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju koristi,
vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj
naknadi korist koju je imao od uporabe.

Prema odredbi čl. 17. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ( NN 91/96, 48/98,
60/98, 22/06, 124/97, 174/04) zakupnik je dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni
iznos zakupnine u roku utvrđenom ugovoru.

8 P-708/19

Odredbom čl. 24. istog zakona propisano je da ugovorom o zakupu poslovnog prostora
sklopljen na neodređeno vrijeme prestaje otkazom., dok je odredbom čl. 27. propisano da
zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba ako zakupnik ne plati dospjelu
zakupninu u roku 15 dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca.

Obveze plaćanja zakupnine propisana je i odredbom čl. 534. ZOO-a, dok je otkaz zbog
neplaćanja propisan čl. 535. ZOO-a, na isti način kako je to regulirano i naprijed citiranim
odredbama Zakona o zakupu.

Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku
(NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13) ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, iz dokaza
izvedenih u postupku proizlazi da je tužitelj u poslovnom prostoru, koji je u
suvlasništvu tuženika obavljao ugostiteljsku djelatnost do otkaza ugovora o zakupu 1. 1. 2006.
koji je uslijedio zbog neplaćanja zakupnine i troškova struje. Naime, iz iskaza tužitelja datog
u ovom postupku proizlazi da je prvi ugovor o zakupu zaključio s tuženikom ad. 1. 1994., a
posljednji 2005., za isti prostor koji je do otkaza ugovora držao u posjedu i obavljao u njemu
ugostiteljsku djelatnost. Sud cijeni iskaz tužitelja nevjerodostojnim i životno neuvjerljivim u
dijelu gdje navodi kako nije imao saznanja o vlasničkim odnosima, jer za prijavu ugovora o
zakupu nadležnim upravnim tijelima treba imati i dokaz o vlasništvu zakupoprimca. Dakle,
sud smatra da je znao, mogao i morao znati tko su vlasnici predmetnog prostora. Životno je
neuvjerljivo i nelogično da netko sklapa ugovor o zakupu nekretnine a da ne provjerava
legitimitet osoba koja se predstavlja kao vlasnik. No, evidentno je da je u spornom prostoru
tužitelj nesmetano obavljao ugostiteljsku djelatnost do otkaza ugovora zbog neplaćanja
ugovorene zakupnine. Da tužitelj nije obavljao ugostiteljsku djelatnost od otkaza ugovora
potvrđuje u svom iskazu, gdje navodi da poreznoj upravi nije prijavio prihod za predmetni
prostor u posljednjih 10 godina jer nije radio. Jednako tako, tužitelj je morao imati saznanja i
o tome da je prostor na kojem je sam sagradio štekat, što potvrđuje u svom iskazu, u
vlasništvu grada Splita, odnosno da je riječ o javnoj površini. Sud smatra kako tužitelj ne
iskazuje istinito kada navodi da nije zaprimio otkaz ugovora niti pismeno odvj. Perić od 31. 3.

2006. Naime, odvj. Perić u svom iskazu navodi da je riječ o njenom memorandumu i
uobičajenom načinu postupanja, da je zastupala tuženika ad. 1. vezano za predmetni prostor,
te joj sud u cijelosti poklanja vjeru, jer je evidentno da nakon otkaza ugovora te pismena od

31. 3. 2006. s popisom robe, tužitelj više nije koristio predmetni prostor u poslovne svrhe, pa
je ugovor prestao otkazom, odnosno istekom otkaznog roka 1. 3. 2006. Stranke su ugovorile
otkazni rok od 2 mj. a iz iskaza tuženika ad. 1 i 2 u predmetnom postupku( tuženik ad. 1) i
postupku Psp-57/14 proizlazi da je nakon otkaza ugovora o zakupu odnosno isteka otkaznog
roka i popisa inventara predmetni prostor zatvoren, te su tuženici promijenili bravu (s time što
je između njih očigledno nastao spor u pogledu raspolaganja predmetnim prostorom , a što
nije bitno za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari). Tužitelj je prema mišljenju ovog suda
zaprimio i otkaz ugovora i popis robe uz pismeno odvj. Perić od 31. 3. 2006., te je bio upoznat
s promjenom brave, a da nije poduzeo niti jednu pravnu radnju usmjerenu kako na
osporavanje otkaza, tako i na povrat stvari koje su ostale u predmetnom prostoru. Što se tiče
vanjskog štekata koji je uklonjen od strane grada Splita, isti se nalazio na javnoj površini, te je
upravo zbog nekorištenja predstavljao sanitarni problem za centar grada, zbog čega je i
uklonjen. Činjenica da su tuženici prije uklanjanja sastavili popis zatečenih stvari nije od
relevantnog značaja u predmetnoj pravnoj stvari, jer je očigledno da su tim potezom samo
htjeli popisati samo ono što je zatečeno, kako ne bi imali imovinsko pravnih problema s
budućim zakupoprimcima UO Galeria.

9 P-708/19

Iz ponašanja tužitelja proizlazi da je "pravnu zaštitu" u vidu podnošenja tužbe za smetanje
posjeda i predmetne tužbe zatražio nakon što su tuženici zaključili ugovor s novim
zakupoprimcem D. K. i G. M. , te da od otkaza ugovora o
zakupu do 11. 6. 2014. kada je podnio tužbu radi smetanja posjeda nije poduzeo niti jednu
pravnu radnju radi zaštite svojih interesa, iz čega proizlazi da je uredno primio otkaz ugovora
o zakupu i dokumentaciju koja je dostavljena uz dopis odvj. Perić iz ožujka 2006., te zbog
toga nije tražio nikakvu zaštitu niti pokušavao obavljati ugostiteljsku djelatnost u predmetnom
prostoru. Zbog čega nije tražio predaju svojih stvari , sudu nije poznato, niti se to ukazuje
relevantnim za predmetni postupak. U svakom slučaju tuženik ad. 1 postupio je sukladno
ugovoru te tužitelju uputio otkaz istog nakon što nije platio ugovorenu zakupninu. Iz iskaza
tuženika proizlazi da je tužitelj u tom razdoblju imao svoju odvj. te da je bio upoznat s
popisom inventara, a sud ovaj iskaz cijeni logičnim i uvjerljivim. Uostalom, sam tužitelj u
postupku smetanja posjeda navodi kako u predmetnom prostoru ne radi od 2005., što znači da
budući nije osporavao otkaz ugovora niti poduzeo bilo kakvu drugu radnju protiv tuženika, da
je pristao na isti.

Slijedom izloženog, budući je ugovorni odnos stranaka prestao temeljem otkaza Ugovora
iz siječnja 2006. istekom otkaznog roka od 2mj, a tužitelj potražuje izgubljenu zaradu,
odnosno izmaklu korist tužbom od 10. 5. 2017., to je u konkretnom slučaju osnovan prigovor
zastare istaknut od strane tuženika, budući je od otkaza ugovora do podnošenja predmetne
tužbe protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. ZOO-a.

Dakle, sud smatra kako tuženici nisu protupravno 9. 5. 2014. oduzeli tužitelju posljednji
mirni posjed poslovnog prostora smještenog u prizemlju stambenog poslovnog objekta
anagra. ozna. Vuškovićeva 3, već je poslovni odnos stranaka prestao otkazom ugovora o
zakupu u ožujku 2006., o čemu je tužitelj bio obaviješten, što proizlazi iz pismena koja su
dostavljena u spis a odnose se na otkaz ugovora i iskaza svjedokinje M. P. , kojoj sud u
cijelosti poklanja vjeru, jer je u spornom razdoblju zastupala tuženika ad. 1, te je otkaz
ugovora odnosno pismeno od 31. 3. 2006. sastavljeno lege artis, a iz iskaza tuženika proizlazi
da ga je tužitelj primio te da je u to vrijeme imao svoju odvjetnicu koja ga je zastupala, te im
je dostavljen i popis inventara koji je prilikom otkaza sastavljen.

Popis inventara koji je sastavljen 21. 3. 2014. od strane sudskog vještaka A. B.
nema nikakve veze s otkazom ugovora o zakupu iz 2006., već je poslužio kao dokaz o
primopredaji prostora novim zakupoprimcima D. K. i G. M., i to
kao dokaz o stanju prostora kojeg su preuzeli.

Sud nije izvodio daljnje dokaze koje je tužitelj predložio u vidu pribavljanja podataka o
visini zarade ugostiteljskog objekta na predmetnoj lokaciji od nadležne porezne uprave
smatrajući iste suvišnim iz istog razloga nije ni izvodio ostale dokaze koje su tuženici ad. 1 i

2. predložili u dokazne svrhe. Također, iz istih razloga u obrazloženju presude izostavljeni su
ostali dokazi u ovom postupku i postupku Psp-57/14.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženima je obistinjen trošak kako slijedi:

- trošak tuženika ad. 1.: zastupanje na ročištima 18. 2. 2019., 18. 3. 2019., 25. 9. 2019.,
28. 10. 2019., 17. 1. 2020., 22. 7. 2020. po 500 bodova te sastav podneska od 23. 9.
2019. što ukupno iznosi 4.500 bodova, odnosno 45.000,00 kn. Tuženiku pripada i
trošak pristojbe odg. na tužbu 2.500,00 kn tako da ukupni troška iznosi 47.500,00kn,

10 P-708/19

- trošak tuženika ad. 2: sastav odg. na tužbu, sastav podneska od 7. 5. 2018. i 18. 2.
2019., zastupanja na ročištu od 9. 5. 2018., 18. 2. 2019., 10. 9. 2019., 28. 10. 2019.,
12. 2. 2019. po 500 bodova, za pristup na ročišta 11. 4. 2018., 21. 9. 2018., 18. 3.
2019. 17. 1. 2020 po 125 bodova, te zastupanje na ročištu od 22. srpnja 500 bodova,
tako da ukupni trošak iznosi 5.050 bodova, odnosno 50.500,00 kn.

U Splitu, 22. srpnja 2020.g.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste