1                            Poslovni broj: Gž-1965/2019-2

Poslovni broj: Gž-1965/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K. S., OIB: …, zastupan po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu L. –V. & p., S., protiv tuženika A. Z. d.d. , Podružnica S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-763/12- od 29. listopada 2018., dana 22. srpnja 2020.,

p r e s u d i o j e:

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-763/12- od 29. listopada 2018. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 23.10.2009. godine do isplate te mu u istom roku naknaditi trošak spora"

2. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.762,50 kuna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 60.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 23.10.2009. do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena (točka I. izreke ) te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna.

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koje predviđa odredba iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom prvostupanjskog postupka i donošenjem pobijane presude nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u iznosu od 60.000,00 kuna zbog trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode ) temeljem dobrovoljnog ugovornog osiguranja po polici osiguranja vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja, a koju policu je izdao tuženik.

Među strankama nije sporna aktivna legitimacije tužitelja ni pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja u ovom sporu.

Također je nesporno da je dana 23. listopada 2009. došlo do prometne nezgode u Splitu u kojoj je tužitelj, D. B., kao vozač vozila marke …, reg. oznake i broja ST … zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je ostao invalid i da vozilo kojim je upravljao bilo osigurano kod tuženika po polici broj: …, a kojom policom je ugovoreno osiguranje vozača i 4 putnika za slučaj trajnog invaliditeta do iznosa od 60.000,00 kuna.

Sporno je, međutim, jesu li u konkretnom slučaju, a nakon što se promijenio vlasnik vozila, ostvarene pretpostavke za obvezivanje tuženika kao osiguratelja, za isplatu osigurnine po sklopljenom ugovoru o osiguranju s obzirom na odredbe tuženikovih Općih uvjeta za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja ( nezgode ) koji su sastavni dio ugovora o osiguranju.

Naime, prema članku 39. stavku 3. Općih uvjeta, kod prodaje vozila osiguranje vozača i putnika i djelatnika za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima (regulirano odredbama od članka 34.-39. ) prestaje u 24,00 sati onog dana kada je novi vlasnik stupio u posjed kupljenog vozila.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je:

- policu osiguranja 9. studenog 2018. sklopio tadašnji vlasnik vozila S. V.,

- da je u trenutku prometne nezgode 23. listopada 2009. vlasnik vozila bio M. S. (kupoprodajni ugovor od 7. siječnja 2009. ),

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio teške ozlijede te mu je prema nalazu i mišljenju Centra za socijalnu skrb u S. od 30. rujna 2010. utvrđena potpuna nesposobnost za rad.

S obzirom na utvrđene okolnosti prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da plati tužitelju osigurninu u iznosu od 60.000,00 kuna s pripadajućim kamatama.

Svoj zaključak prvostupanjski sud obrazlaže da je odredba članku 39. stavku 3. Općih uvjeta tuženika protivna sklopljenom ugovoru o osiguranju i dobrim poslovnim običajima te bi primjena te odredbe bila u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja pa je stoga ništetna u smislu odredbe članka 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, i 41/08) .

Osnovano tuženik ističe u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

Prema odredbi članka 921. ZOO-a ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

Odredbom članka 925. stavka 1. ZOO-a je propisano da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a prema stavku 2. istog članka o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.). Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici (članak 926. stavak 3. ZOO-a).

U ovom slučaju se radi o dobrovoljnom ugovornom osiguranju, a sastavni dio ugovora o osiguranju su, kako to proizlazi iz navedene polica osiguranja Opći uvjeti osiguranja. Odredba članka 39. stavka 3. Općih uvjeta osiguranja jasno određuje da osiguranje vozača i putnika prestaje prodajom vozila.

Ovaj žalbeni sud ne može prihvatiti zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva i obrazloženje koje je ponudio prvostupanjski sud jer za navedeno nema zakonskog uporišta.

Naime, stranke su ovlaštene urediti svoj odnos na način koji odgovara njihovoj slobodnoj volji i načelu slobode uređivanja obveznih odnosa (članak 2. ZOO-a).

U konkretnom slučaju ugovaratelj osiguranja, i to prvotni vlasnik S. V., svojevoljno je pristao na uvjete tuženika - da će osiguranje prestati u slučaju promjene vlasnika vozila, a prema mišljenju ovog žalbenog suda time se nije doveo u nepovoljni ili previše otegotni položaj niti se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, navedena odredba nije ništetna jer nije pretjerano stroga niti nepoštena, naprotiv, transparentna je i jasna. Stoga se njezina primjena ne može otkloniti u smislu odredbe članka 296. stavka 1. ZOO-a kako to nepravilno smatra prvostupanjski sud.

Zbog navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev valjalo je u cijelosti odbiti i na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu te presuditi kao u izreci.

Sukladno odredbi iz članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cjelokupnog postupka, te je temeljem članka 154. stavka 1., članka 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, i 118/14) i Zakona o sudskim pristojbama tuženiku priznat trošak postupka:

Tuženiku na ime troškova prvostupanjskog postupka pripada za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na 4 ročišta ukupno 500 bodova te trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova, što uvećano za vrijednost boda i pridodani PDV iznosi 7.812,50 kuna te iznos sudskih pristojbi za odgovora na tužbu i na žalbu u iznosu od po 475,00 kuna, dakle ukupno 8.762,50 kuna, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

U Splitu 22, srpnja 2020.