- 1 -              Rev 1452/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1452/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz R., koju zastupaju punomoćnici V. M. i G. M., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko upravni odjel, radi isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1018/2010-2 od 27. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-3092/08 od 19. veljače 2010., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa koji će se utvrditi građevinskim vještačenjem, ali ne manje od 750.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 22.500,00 kuna (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a učinjene pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je tužiteljica ugovorom o kupoprodaji od 26. studenog 1996. kupila nekretninu u površini od 400 metara kvadratnih na kojoj je već bila započeta gradnja vikend kuće. Nadalje utvrđuju da je tužiteljica nastavila s gradnjom kuće premda je znala da ista nema građevinsku dozvolu i da se nekretnina nalazi izvan obuhvata građevinskog područja jer je i prijašnjem vlasniku zbog toga odbijen zahtjev za legalizaciju i doneseno rješenje o rušenju koje nije provedeno. Konačno utvrđuju da je tužiteljica dovršila gradnju objekta 1998. te da je rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja naloženo ukloniti bespravno sagrađenu građevinu što je i učinjeno dijelom od strane tužiteljice, a dijelom od strane tuženice.

 

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da u postupanju nadležnog tijela tuženice nije bilo protupravnog, nezakonitog ili nepravilnog rada jer da je postupak rušenja u svemu proveden u skladu s odredbama tada važećeg Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 52/99, 75/99, 117/01 i 47/03, dalje: ZG). Isto tako zaključuju da se pravilnost odluka upravnih tijela može utvrđivati samo u postupku u kojem su te odluke donesene te da su žalbe i tužbe tužiteljice odbijene kao neosnovane. Stoga tužbeni zahtjev odbijaju kao neosnovan.

 

Prije svega valja naznačiti da u nižestupanjskim postupcima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a. Odluke nižestupanjskih sudova su jasne, nedvosmislene, neproturječne i posve razumljive. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

 

Nadalje, nije pred sudom drugoga stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 365. st. 1. ZPP-a. Naime, drugostupanjski je sud odgovorio na sve žalbene navode vrlo razumljivo, detaljno i razložno. Zbog toga takav revizijski razlog nije osnovan.

 

Nedvojbeno jest da je tužiteljica gradnju objekta provodila bez građevne dozvole. Time se izložila riziku rušenja što je i izvršeno na temelju upravnih akata protiv kojih su njezine žalbe i tužbe odbijene. Dakle, tužiteljica je gradnju započela, odnosno nastavila bez građevne dozvole koja je osnovni preduvjet za gradnju objekta. To je znala i na to je bila upozoravana, ali je unatoč tome gradnju nastavila. U takvoj je činjeničnoj i pravnoj situaciji posve neosnovano tvrditi da je tuženica poticala tužiteljicu na gradnju i stvarala uvjerenje da će objekt biti legaliziran.

 

U pravno uređenoj državi svaki je pojedinac dužan izvršiti ono što mu nalažu propisi. Tako je, s obzirom na konkretan slučaj, dužan ishoditi građevinsku dozvolu za gradnju objekta. Tužiteljica to nije učinila i time snosi sama i jedino ona odgovornost za rušenje građevine. Dakle, u postupanju upravnih tijela nije bilo pogrešaka niti nepravilnog i nezakonitog rada kao što to nastoji u reviziji prikazati tužiteljica.

 

Stoga je materijalno pravo posve pravilno primijenjeno i revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. srpnja 2020.