- 1 -              II Kž 300/2020-4

Broj: II Kž 300/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 6. srpnja 2020. broj Kv I-200/20 (K-10/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog A. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. Š. zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., pod točkom 1. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Pod točkom 2. izreke rješenja je određeno da se optuženom A. Š. u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. listopada 2019. nadalje.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku I. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Optuženik žalbom opetovano dovodi u pitanje postojanje iteracijske opasnosti, a potom i dostatnost razloga o odlučnim činjenicama koje je prvostupanjski sud iznio u pobijanom rješenju u odnosu na produljenje istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku. 1. točki 3. ZKP/08. Tvrdi, naime, kako je sud svoj stav o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela temeljio isključivo na jednostranom i paušalnom pretpostavljanju koje nema osnova u provedenim dokazima. Posebno dovodi u pitanje zaključke vještaka psihijatra da je on ovisnik o alkoholu, obzirom da je osnova vještačenja bila medicinska dokumentacija od prije 25 godina, dok je činjenica da je on imao urednu i zakonitu dozvolu za držanje oružja, a da to sigurno ne bi imao da je ovisan o alkoholu, kako to proizlazi iz nalaza vještaka psihijatra kojeg prihvaća i prvostupanjski sud, te na tome, pogrešno, temelji svoj stav o opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

Suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora optuženom A. Š. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora koju žalitelj ne dovodi u pitanje, tako i one koji upućuju na zaključak da postoje zakonske pretpostavke radi određivanja i produljenja istražnog zatvora optuženiku po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Prvenstveno, o istovrsnim žalbenim navodima optuženika kojima osporava postojanje iteracijske opasnosti, osim Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je već ranije svojim rješenjem II Kž-182/2020-4 od 8. svibnja 2020. odbio kao neosnovanu žalbu optuženika, o osnovanosti produljenja istražnog zatvora protiv optuženika radi ispunjenja zakonskih uvjeta iz članka 123. stavka. 1. točke 3. ZKP/08. očitovao se i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2201/2020 od 28. svibnja 2020. kojom je odbio ustavnu tužbu optuženika, a kojom je također utvrđeno kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio, a potom jasno i cjelovito iznio razloge zbog kojih drži da na strani optuženika postoji iteracijska opasnost.

Naime, protivno žalbenim navodima optuženika, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika sud prvog stupnja ispravno temelji na nalazima i mišljenjima vještaka i to dipl. inž. V. N., vještaka za forenzičnu balistiku, mehanoskopiju i traseologiju te prof.dr.sc. D. C., vještaka za sudsku medicinu,  iz kojih proizlazi da je u glavu žrtve ispaljen hitac iz vatrenog oružja velike razorne moći i to s leđa. Osim toga, ove je okolnosti prvostupanjski sud ispravno doveo u vezu sa iskazima svjedoka R. C., Ž. C., K. M. i A. P. o prirodi međusobnih odnosa optuženika i pokojne supruge, o njihovim nesuglasicama vezanim uz financijsko stanje i zaposlenje žrtve, ali i o optuženikovom konzumiranju alkohola.

Iako optuženik opetovano dovodi u pitanje zaključke psihijatrijskog vještačenja u pogledu njegove ovisnosti o alkoholu, i ovaj drugostupanjski sud je stava kako je ispravno prvostupanjski sud cijenio mišljenje vještaka u pogledu postojanja iteracijske opasnosti. Vještak je svoje mišljenje temeljio na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, ali i vlastitom ispitivanju optuženika obavljenom na Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju V., iz kojeg proizlazi da je optuženiku dijagnosticirana ovisnost o alkoholu s narcističkim obilježjima ličnosti i početnim psihoorganskim smetnjama te mu je s obzirom na to da takva ovisnost i dalje predstavlja opasnost, radi redukcije rizičnog ponašanja u budućnosti preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. To tim više je u pravu prvostupanjski sud kada je dao značaj nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještačenja imajući u vidu da je optuženik kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv da ga je izvršio, počinio u pripitom stanju pri koncentraciji od najmanje 1,11 g/kg apsolutnog alkohola u krvi.

Sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, unatoč činjenici da je optuženik do sada kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika i ne dovode s uspjehom u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. srpnja 2020.