Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 406/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 406/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. K., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 23. lipnja 2020. broj Ik I-116/20-12, u sjednici održanoj 22. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se prijedlog zatvorenika D. K. za uvjetni otpust odbija.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-I) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11.Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) uvjetno otpustio s izdržavanja kazne zatvora zatvorenika D. K. Zatvorenik je osuđen presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 22. rujna 2017. broj K-66/2015-112 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2018. broj Kž-373/2018-7 na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. Nadalje je rješenjem određeno da će datum otpuštanja nalogom odrediti sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a, a trajat će do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 22. studenog 2020.

 

Prvostupanjskim je rješenjem, određeno da je mjesto boravka zatvorenika po izlasku na slobodu I., kao i da na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a, uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Bjelovaru, kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sve sukladno članku 165. ZIKZ-a.

 

Također je rješenjem određeno, na temelju članka 163. ZIKZ-a, da se uvjetno otpušteni zatvorenik, tijekom uvjetnog otpusta, i to odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora, a potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne, obvezan javljati Policijskoj postaji, kao i da se u istom roku i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured izraditi za njega, dužan javljati tom Probacijskom uredu.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno da predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada ističe da, ocjenjujući sve posebne pretpostavke predviđene odredbom članka 59. stavaka 1. i 2. KZ/11-I, kod zatvorenika D. K., nisu ostvareni uvjeti koji opravdavaju njegov uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora.

 

Naime, točno je da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, prema izvješću Kaznionice u G., aktualno procijenjen „naročito uspješan, radno je angažiran, kao i da je završio program „TALK - Osnovni program tretmana zatvorenika s alkoholom uzrokovanim poremećajima“ te da uredno funkcionira u zajednici U. Jednako tako, točno je da zatvorenik D. K. poštuje Kućni red, urednog je ponašanja i korektan u ophođenju te nije stegovno tretiran, a zadržao je podršku majke, koja mu je spremna osigurati postpenalni prihvat.

 

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da je potrebno sagledati i preostali sadržaj izvješća kaznionice, čije je mišljenje glede uvjetnog otpuštanja zatvorenika negativno, a prema kojem je rizik kriminalnog povrata kod zatvorenika D. K., sada, doduše umanjen u odnosu na početnu ocjenu (visoka vjerojatnost kriminalnog povrata), no očito nije isključen, sve uzimanjem u obzir njegove ranije osuđivanosti, postupaka u tijeku i visoke kriminaliziranosti u odnosu na životnu dob. Naime, zatvorenik D. K. (rođen 1991.) je prethodno, a u periodu od 2014. do 2015., u tri navrata pravomoćno osuđen, sve zbog kaznenog djela prijevare, dakle istovjetnog djelu zbog kojeg sada izdržava kaznu zatvora. Nadalje, iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi da su protiv njega u tijeku dva kaznena postupka (pred Općinskim sudom u Požegi broj K-125/2015. te pred Općinskim sudom u Vukovaru broj K-201/2016.) također zbog kaznenog djela prijevare, time da je u jednom od tih postupaka nepravomoćno osuđen kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

 

Dovodeći sve izloženo u vezu, neovisno o činjenici da je zatvoreniku preostalo za izdržati manje od 1/3 kazne zatvora na koju je osuđen (četiri mjeseca), osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud, odlučujući o uvjetnom otpustu, zanemario negativne, a precijenio pozitivne okolnosti na strani ovog zatvorenika. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da kod zatvorenika D. K. još nisu u potpunosti ostvarene pretpostavke predviđene člankom 59. KZ/11-I, jer sagledavajući sve izložene činjenice, za sada, nije osnovano očekivati da on u budućnosti neće činiti kaznena djela. Stoga je, a radi ostvarenja tog cilja nužno da on s izdržavanjem kazne zatvora nastavi.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsko rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti to je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, pobijanu odluku trebalo preinačiti i na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 22. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ana Garačić, v. r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu