- 1 -              II Kž 296/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 296/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Č., zbog kaznenog djela iz članka 111. toč. 1., 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. lipnja 2020. broj Kv I-37/20 (K-13/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog B. Č. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. Č. zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1., 2. i 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 – dalje u tekstu : ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 4. ZKP/08. Istražni zatvor optuženiku traje od 5. srpnja 2019.

 

Žalbu protiv rješenja podnio je optuženi B. Č. po branitelju, odvjetniku H. K., bez navođenja žalbene osnove no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu optuženika te preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor protiv optuženika, podredno da se isti zamijeni jednom od predloženih mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora optuženom B. Č.. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na zaključak da postoje sve zakonske pretpostavke radi određivanja i produljenja istražnog zatvora optuženiku po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 4. ZKP/08. Osim toga, sud je dao i valjane razloge zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora ne može ispuniti drugim, blažim mjerama.

 

Iako žalitelj žalbom ne dovodi izravno u pitanje postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1., 2. i 4. KZ/11., navodeći kako je pred sudom priznao počinjenje kaznenog djela ali "ne na način kako mu se to stavlja na teret", nedvojbeno je, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo upravo onako kako ga se optužnicom tereti, a što proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice te dokaza na kojima se ona temelji.

 

Nadalje, u pogledu posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud, kao i u ranijim rješenjima kojima je produljen istražni zatvor optuženiku temeljem istih zakonskih osnova, sve okolnosti o kojima ovisi daljnje trajanje istražnog zatvora potpuno i pravilo utvrdio te ih jasno i cjelovito iznio u pobijanom rješenju.

 

Iako žalitelj ponovno dovodi u pitanje postojanje realne i razborito predvidive opasnosti od bijega na strani optuženika, prvostupanjski je sud ispravnog stava da postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da bi puštanjem na slobodu optuženika postojala realna opasnost da će on pobjeći te tako osujetiti vođenje kaznenog postupka. Naime, optuženik je, nakon počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pobjegao iz Ukrajine, smatrajući da je u Republici Hrvatskoj, čiji je državljanin, zaštićen zbog nemogućnosti izručenja. Dakle, iako je znao da je za njim raspisana međunarodna tjeralica, nije se želio predati nadležnim tijelima Ukrajine kako bi se u toj državi, gdje je teško kazneno djelo i počinjeno, protiv njega proveo kazneni postupak. Kada se uz navedeno ima u vidu da optuženik uz hrvatsko ima i državljanstvo Republike Slovačke, a da suđenje u odsutnosti, u smislu odredbe članka 64. stavka 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.), nije dopušteno u kaznenom postupku koji je Republika Hrvatska preuzela od strane države, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Nadalje, prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi kumulativno propisani uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

 

Tako je prvostupanjski sud, pravilno ocijenio da okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela svojom vrstom i brojnošću uvelike nadilaze ionako teške okolnosti svojstvene kaznenom djelu teškog ubojstva za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. Naime, optuženi B. Č. osnovano je sumnjiv da je terećeno kazneno djelo počinio u stjecaju čak četiri kvalifikatorne okolnosti, na način da je s najmanje 15 snažnih udaraca, koristeći pritom tupotvrdo sredstvo i masivni tupotvrdi predmet s metalnom kontaktnom površinom, snažno udario, od čega najmanje deset puta po glavi, žrtvu G. K., s kojom je bio u intimnoj ljubavnoj vezi i koja je bila u osmom mjesecu trudnoće s drugim muškarcem za kojega je znao da je otac njezinog nerođenog djeteta, usmrtivši pritom nju i njezino nerođeno dijete u sobi hostela. Nakon počinjenja teškog ubojstva, optuženik je s mrtvog tijela žrtve skinuo svu odjeću te njezino mrtvo golo tijelo zamotao u plahtu i skrio ispod kreveta, gdje su je sutradan našli njezini roditelji. Po počinjenju kaznenog djela, nakon što je na skrovitom mjestu odbacio svoju odjeću i odjeću žrtve te njezin mobitel, optuženik je pobjegao u Republiku Hrvatsku, nastavivši sa svojim uobičajenim životom, kao da se ništa nije desilo. Sve te okolnosti, kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud ovo, ionako teško kazneno djelo iz članka 111. točaka 1., 2. i 4. KZ/11., čini još i znatno težim.

 

Nadalje, daljnja primjena mjere istražnog zatvora nužna je i radi neometanog odvijanja postupka, zbog čega je, u konkretnom slučaju, opravdano dati prednost javnom interesu da optuženik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu. Kako to ispravno utvrđuje sud prvog stupnja, inkriminirani način postupanja, o čemu su u više navrata izvještavali mediji, kod prosječnog građanina izaziva zgražanje i posebnu moralnu osudu, pa bi puštanje na slobodu osobe koja je osnovano sumnjiva za počinjenje takvog kaznenog djela imala za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti javnosti i u njoj umanjilo ugled i povjerenje u kazneno pravosuđe.

 

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je iz gore navedenih razloga protiv optuženika nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

 

Iako optuženik u žalbi predlaže da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza, ne navodi koje to mjere drži svrhovitima umjesto mjere istražnog zatvora. No, i mimo takvog prijedloga žalitelja, i ovaj drugostupanjski sud je stava kako se svrha istražnog zatvora, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti u pogledu zakonskih osnova u članku 123. stavka 1. točkama 1. i 4. ZKP/08., ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Imajući u vidu sve navedeno, a kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 22. srpnja 2020.