1                     Poslovni broj: 19 UsI-273/19-32

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E 

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ani jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja O. d.o.o., Z., …, zastupano po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva . d.o.o., Z., …, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Zagreb, Radnička cesta 80, radi izdavanja ovlaštenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2020. godine u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 21. srpnja 2020. godine.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, KLASA: UP/I-351-01/19-38/05, URBROJ: 517-03-2-1-19-2 od 16. svibnja 2019., kao i zahtjev da se naloži tuženiku donijeti rješenje kojim se daje ovlaštenje tužitelju O. d.o.o. kao pravnoj osobi koja namjerava sklopiti ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za obavljanje usluge obrade otpadne ambalaže i to za metalnu ambalažu od aluminija (Al) i metalnu ambalažu od željeza (Fe)

                   

                                                          r i j e š i o  j e

 

  1. Odbija se prijedlog  tužitelja za donošenje privremene mjere kojom bi se tuženiku naložilo da donese privremeno rješenje kojim će izdati ovlaštenje tužitelju  za obavljanje usluge obrade otpadne metalne ambalaže od aluminija i metalne ambalaže od željeza do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje ovlaštenja Ministarstva osobama koje namjeravaju sklopiti ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a  za obavljanje usluge obrade otpadne ambalaže  i to metalne ambalaže od aluminija (AL) i metalne ambalaže od željeza (FE).

Tužitelj u pravodobnoj tužbi navodi kako je izreka i obrazloženje osporenog rješenja nerazumljivo jer iz istog nije razvidno koji, od točno dva,  odvojeno podnesena zahtjeva je odbijen. Tužitelj ističe  kako je sukladno čl. IV javnog poziva podnio dva odvojena zahtjeva za davanje predmetnog ovlaštenja i to posebno zahtjev za davanje ovlaštenja za ambalažu od aluminija s ključnim brojem otpada … i posebni zahtjev za izdavanje ovlaštenja za metalnu ambalažu od željeza s ključnim brojem …,te su u odnosu na svaki od ta dva zahtjeva pokrenuta dva posebna upravna postupka. Tuženik je, stoga trebao o svakom od zahtjeva odlučiti posebno, odnosno zaključkom te dvije upravne stvari spojiti u jedan postupak, što nije učinio.

Nadalje, ističe kako je uz zahtjev dostavio su dokumentaciju  pobrojenu u čl. IV Javnog poziva, a propisanu čl. 71. i 72. ZOGO-a, a kojom je dokazao da ispunjava sve uvjete za dodjelu ovlaštenja iz toč. V Javnog poziva. Štoviše, ističe kako je dostavio tuženiku i Zahtjev za upis u očevidnik za ukidanje statusa otpada, iako navedeno nije bio u obvezi dostaviti. Priložio je i dokaze o postojanju tržišta za dobivene sirovine nastale oporabom ambalažnog otpada od aluminija i željeza, što također nije bio u obvezi dostaviti, ali je njegova namjera bila da dostavom detaljne dokumentacije dokaže činjenicu da ispunjava sve uvjete za dodjelu predmetnog ovlaštenja. Usprkos tome, tuženik je paušalno dokumentaciju ocijenio kao nedostatnu, te sadržaj iste upotrijebio protiv tužitelja, pogrešno ustvrdivši da tužitelj obradnim postupkom R4 ponovno dobiva sortirani otpad u balama koje dalje prodaje kao otpad, a što da proizlazi iz Otpremnice- računa br. …. To što je u Otpremnici  kao artikl koji se prodaje naznačeno otpadno željezo /Fe,/ je samo postupanje sukladno  odredbama ZOGO- a, jer ono što nastaje obradnim postupkom R4 je sekundarna sirovina koja se koristi u daljnjoj proizvodnji, a ona nastaje isključivo  obradom otpada, odnosno otpadne ambalaže, ali je svakako nova sirovina kojoj nije potrebna daljnja oporaba već se u daljnjoj proizvodnji koristi kao gotov proizvod.

Što se tiče obrazloženje u dijelu u kojem tuženik utvrđuje kako iz uvida u Očevidnik  ukidanja statusa otpada, proizlazi da tužitelju nije izdano rješenje kojim se ukida status otpada za vrstu otpada ključnog broja …, tužitelj ističe kako je preduvjet za izdavanje takvog rješenja, upravo izdavanje ovlaštenja od strane tuženika osobama koje namjeravaju sklopiti ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za obavljanje usluga obrade metalne ambalaže od aluminija i željeza, a što je propisano  čl. 7. st. 2 Pravilnika o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada (Narodne novine 117/14).

Tuženik u osporenom rješenju uopće ne navodi koji bi to točno dokazi nedostajali, a da su propisani čl. 71. i 72. ZOGO-a kao uvjet za davanje predmetnog ovlaštenja. Tuženik navodi kako je tužitelj dostavio Dozvolu za gospodarenje otpadom za obradu vrste otpadne ambalaže za koju podnosi zahtjev zajedno sa rješenjem o izmjeni/dopuni dozvole kao i pripadajući Elaborat gospodarenja otpadom iz kojih da je utvrđeno da tužitelj  raspolaže dozvolom za vrstu otpada ključnog broja … za postupak R4 recikliranje/obnavljanje otpadnih metala, spojeva metala, dakle upravo za onu vrstu otpadne ambalaže navedene u Tablici 1. javnog poziva i za postupak naveden u uvjetima za dodjelu ovlaštenja iz čl. V. Javnog poziva, čime tužitelj s jedne strane priznaje da je tužitelj udovoljio svim uvjetima iz javnog poziva, a s druge strane njegov zahtjev odbija. 

Tužitelj navodi kako je netočna tvrdnja tuženika da iz Elaborata o gospodarenju otpadom i Godišnjeg operativnog plana ne bi bilo jasno koju je to čistu sirovinu tužitelj izdvojio ili koji je to novi proizvod, osim otpadaka od aluminija i željeza. Naime, iz metode opisane u Elaboratu o gospodarenju otpadom proizlazi  da se predviđenom oporabom otpada aluminijske i željezne ambalaže trganjem, usitnjavanjem i magnetskom separacijom dobiva sirovina aluminija i željeza bez ikakvih primjesa, namijenjena tržištu, a koja udovoljava svim uvjetima propisanim čl. 15. ZOGO-a, čl. 3. toč. 15 i čl. 6. Direktive  2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, a u vezi toč. R4 Priloga II- Postupci oporabe.

Tuženiku je dostavljen i popis uređaja i opreme koja se koristi da bi se od otpada aluminijske i željezne ambalaže dobila sirovina aluminija i željeza bez ikakvih primjesa i to s naznakom svih tehničkih specifikacija. Metode obavljanja tehnološkog procesa oporabe aluminijske i željezne ambalaže, popis uređaja i opreme, mjere upravljanja nadzora i upute za rad sa shemama tehnoloških procesa pobliže su navedeni u Elaboratu gospodarenja otpadom.

Ukoliko tuženiku nešto od dostavljenog nije bilo jasno, trebao je  pozvati tužitelja da se kao stranka u postupku izjasni o svim činjenicama, okolnostima i bitnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari. To je i bila dužnost tuženika  propisana odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku. Naime tuženik je bio u obvezi omogućiti tužitelju da se izjasni o činjenicama, okolnostima i bitnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. što je u konkretnom slučaju propustio učiniti.

Tuženik je na štetu  tužitelja postupio  protivno odredbama upravnog postupka, ali je ujedno i pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, odredbama iz čl. 72. st.1 i 72. st. 8 ZOGO-a se taksativno navode uvjeti za izdavanje ovlaštenja. Tuženik je postupio protivno navedenim zakonskim odredbama, a time i protivno uvjetima koji su navedeni u samom Javnom pozivu, iz čega proizlazi da je nezakonito odbio zahtjev tužitelja za izdavanje ovlaštenja.

Predlaže usvojiti tužbu i  poništiti rješenje te naložiti tuženiku donošenje rješenja kojim se tužitelju daje ovlaštenje kao pravnoj osobi koja namjerava sklopiti ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za obavljanje usluge obrade otpadne ambalaže i to za metalnu ambalažu od aluminija i metalnu ambalažu od željeza.

Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod činjenica iznesenih u pobijanom rješenju. Dovodi u pitanje pravovremenost tužbe.

Ističe  kako su neosnovani navodi tužitelja o tome da je o svakom od njegovih zahtjeva trebao odlučiti posebno ili spojiti postupak. Navodi kako je podnošenje dva zahtjeva u konkretnom slučaju bespredmetno s obzirom da je tužitelj  uz predmetne zahtjeve priložio istovjetnu dokumentaciju (Dozvolu za gospodarenje otpadom, isti Godišnji operativni program rada) te su oba zahtjeva podnesena  temeljem istog javnog poziva, istog ključnog broja i u oba slučaja se radi o metalnoj ambalaži. U postupku koji javnopravno tijelo pokreće javnom objavom, nije riječ o  spajanju upravnih stvari u smislu odredbi čl. 44. ZUP-a. Obzirom da iz rješenja jasno proizlazi da je tužitelj odbijen za zahtjevom za izdavanje ovlaštenja tuženika osobama koje namjeravaju sklopiti ugovor s Fondom za obavljanje usluge obrade otpadne ambalaže ključnog broja … – metalne ambalaže od aluminija i metalne ambalaže od željeza, ti navodi tužitelja su neosnovani. Nisu točni ni navodi tužitelja o tome da je dostavio svu dokumentaciju navedenu u točki IV Javnog poziva, te da iz osporenog rješenja nije jasno koja dokumentacija nije dostavljena, kao što je i netočan navod tužitelja da postupkom R4 ponovno dobiva sirovina aluminija i željeza bez ikakvih primjesa. Tužitelj je uz zahtjev priložio dozvolu za gospodarenjem otpadom Klasa: UP/I-351-02/15-01/05 od 4. studenog 2015. godine, odnosno Rješenje o izmjeni/dopuni dozvole za gospodarenje otpadom od 13. srpnja 2018. Točno je da iz osporenog rješenja  o izmjeni/dopuni  dozvole za gospodarenje otpadom proizlazi da je tužitelju izdana dozvola za gospodarenje otpadom za obavljanje djelatnosti oporabe otpada ključnog broja …, postupkom R4 no tužitelj nije dokazao da obradom izdvaja čistu sirovinu bez primjesa drugih ambalažnih materijala i nečistoća, koja se bez dodatnih postupaka obrade može upotrijebiti za proizvodnju novog proizvoda, odnosno da se obradom dobiva novi proizvod što je uvjet propisan točkom V. Javnog poziva tuženika. Iz Elaborata gospodarenja otpadom, iz opisa metode obavljanja tehnoloških procesa proizlazi da se koristi … za sortiranje otpada. Međutim, iz dokumentacije koja je priložena uz zahtjev, razvidno je da … nije postrojenje za sortiranje i izdvajanje željeza, već univerzalna trgalica koja usitnjava otpad. Nadalje, iz Godišnjeg operativnog programa rada tužitelja proizlazi da je pogon za obradu obije vrste metalne ambalaže isti, ali finalni proizvod, odnosno otpaci su različiti, odnosno aluminijski otpaci i otpaci od željeza. Novi proizvod se dobiva tek u talionicama i to iz aluminijskih ingota, pri čemu su predmetni otpaci samo ulazna sirovina koja kao otpad ulazi u postrojenje za dobivanje aluminijskih ingota. Iz navedenog proizlazi da tužitelj ne izdvaja čistu sirovinu.

Zahtjevu prileži i preslika Otpremnice-računa tužitelja … iz koje je vidljivo da tužitelj društvu C. d.o.o. otprema otpadno željezo. Dakle, iz toga je jasno da tužitelj ne izdvaja čistu sirovinu bez primjesa drugih ambalažnih materijala i nečistoća, niti obradom dobiva novi proizvod koji prestaje biti otpad, već dobiva sortirani otpad u balama, koji dalje prodaje kao otpad.

Glede navoda tužitelja da je ispunio uvjete za dodjelu predmetnog ovlaštenja propisane čl. 20. Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži, tuženik ističe da je tim odredbama propisano da obradu otpadne ambalaže u RH obavlja pravna ili fizička osoba- obrtnik koja je ishodila ogovarajuću dozvolu za gospodarenje otpadom za obradu otpadne ambalaže sukladno ZOGO-u te na temelju ovlaštenja Ministarstva sklopila ugovor s Fondom. Neosporno je da tužitelj raspolaže Dozvolom za gospodarenje otpadom za obavljanje djelatnosti oporabe otpada ključnog broja …, postupkom R4, međutim sukladno odredbama čl. 72. ZOGO-a, tuženik izdaje ovlaštenje iz članka 71. st.1. ZOGO-a, osobi koja dokaže da se u točno definiranom tehnološkom procesu sa tim postrojenjem dobiva novi proizvod ili sirovinu koja obradom prestaje biti  otpad, odnosno da ta obrada, baš tom opremom rezultira novim proizvodom ili sirovinom. Budući da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da tužitelj obradom otpada ključnog broja …, koristeći opisane uređaje, dobiva sortirani otpad u balama koje dalje prodaje kao otpad, navodi tužitelja ukazuju se neosnovanima.

Tužitelj nije dokazao čistoću sortiranog i usitnjenog otpada (kojeg naziva materijalom) jer nije upisan u očevidnik ukidanja statusa otpada iz čl. 15. ZOGO-a. Naime, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 3, tog članka, posjednik otpada može  ukinuti status otpada za određenu vrstu otpada. Pritom, posjednik mora dokazati da raspolaže sustavom za koji je ishodio potvrdu o sukladnosti sustava upravljanja sukladno zahtjevu odgovarajuće Uredbe, te da otpad koji je ukidanjem statusa otpada ispunjava kriterije propisane na razini Europske unije, sukladno čl. 15. st.4. točki 2. ZOGO-a.

Tužitelj je kao dokaz o postojanju tržišta za aluminijsku sirovinu dostavio Izjavu društva P. d.o.o., koja se ne može smatrati dokazom u smislu tužiteljevih navoda jer iz iste proizlazi da društvo P. d.o.o. od tužitelja preuzima metalnu (aluminijsku) otpadnu ambalažu koju potom P. d.o.o. predaje ljevaonici aluminija, a ne sirovinu.

Vezano za tužiteljeve navode da je sukladno  odredbama čl. 7. st.2. Pravilnika o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada, preduvjet za izdavanje rješenja o ukidanju statusa otpada, izdavanje ovlaštenja od strane tuženika osobama koje namjeravaju sklopiti  ugovor s Fondom, te da nije mogao ishoditi upis u Očevidnik bez da je prethodno od tuženika ishodio  predmetno ovlaštenje, tuženik ističe da navedeno nije propisano Pravilnikom, te da davanje ovlaštenja nije preduvjet za izdavanje rješenja o ukidanju statusa otpada.

Predlaže odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu.

Tužitelj je podneskom od 19. rujna 2019. godine  podnio prijedlog radi osiguranja privremenom mjerom a kojim  prijedlogom traži da se naloži tuženiku da izda privremeno ovlaštenje tužitelju za obavljanje usluge obrade otpadne metalne ambalaže od aluminija (Al) i željeza (Fe) do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

Nadalje, tužitelj u podnesku od 2. prosinca 2019. godine, te na ročištima održanim u ovom predmetu navodi  kako se na javni poziv tuženika javio kao pravna osoba koja postupkom oporabe metalne ambalaže od aluminija i željeza izdvaja čistu sirovinu aluminija i čistu sirovinu željeza koja se bez daljnjeg postupka oporabe može koristiti dalje za proizvodnju novog proizvoda (primjerice aluminijskog ingota, aluminijskog tuljka, aluminijskog bloka). Sirovina aluminija  sirovina željeza koju tužitelj izdvaja postupkom oporabe strojevima i postrojenjima koje posjeduje, a koji su popisani i opisani u dokumentaciji predanoj uz zahtjeve kojima se tužitelj javio na javni poziv tuženika, ne iziskuje nikakav daljnji postupak oporabe da bi se dobila čistoća tih sirovina propisana Uredbom Vijeća EU br. 333/2011. Čistoća aluminija koji bude izdvojen u procesu oporabe kod tužitelja je 98.054 % što proizlazi  i iz  kemijske analize koju je naručila tvrtka P. d.o.o. koja od tužitelja otkupljuje sirovinu aluminija dobivenu postupkom oporabe kod tužitelja. Čistoća željeza koji izađe iz procesa oporabe kod tužitelja je 98,49%.

Tužitelj ističe kako „ulazni otpad“ otkupljuje od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost po cijeni od 2.515,00 kuna za 1 tonu takvog otpada, a „izlazni otpad“ potom prodaje tvrtki P. d.o.o. po cijeni od 980,00 EUR ( odnosno cca 7.250,00 kuna) za tonu takvog „otpada“. Dakle, da je ono što izlazi iz procesa oporabe kod tužitelja po sastavu identično onome što iz njega izlazi odnosno da se u oba slučaja radi o otpadu te da je jedina razlika u volumenu radi lakšeg  transporta, a kako to neosnovano tvrdi tuženik, zar bi zaista tužitelj jedan te isti „otpad“ mogao prodati po trostruko većoj cijeni nego li ga je otkupio.

Tužitelj navodi i to  kako taljenje nije još jedan postupak oporabe kojim se metalna ambalaža od Al i Fe obrađuje do čistoće propisane Uredbom Vijeća EU br.333/2011,već je taljenje postupak kojim od čiste sirovine (sekundarne sirovine) nastaje novi proizvod. Tužitelj opisuje postupak oporabe koji provodi, te navodi kako se u trgalici aluminijske, odnosno željezne limenke trgaju, usitnjavaju  na tzv. rezance koji rezanci pokretnom trakom dolaze do magneta koji odvaja rezance od željeza i rezance u kojima je željezo većinski element od rezanaca od čistog aluminija. Pokretnom  trakom se odvojena čista sirovina od aluminija transportira na jedu stranu, a čista sirovina od željeza na drugu stranu i to je trenutak u kojem se u postupku oporabe  kod tužitelja dobiva čista sirovina aluminija bez primjesa i čista sirovina željeza bez primjesa ostalih ambalažnih materijala. Sve da tužitelj zaista uz zahtjeve s kojima se javio  na javni poziv tuženika, nije priložio svu dokumentaciju koja se tražila tim javnim pozivom, tuženik bi postupio po čl. 47. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku te zaključkom pozvao tužitelja na dostavu te dokumentacije u primjerenom roku. S obzirom da je evidentno  da tuženik to nije učinio to je jasno kako je tužitelj u svemu postupio po uvjetima iz prethodnog javnog poziva. Tužitelj je u navedenom podnesku uredio i prijedlog za određivanjem privremene mjere.

Tuženik u podnesku od 5. prosinca 2019. godine ponovno ističe kako tužitelj na kraju tehnološkog procesa koji je opisan u Elaboratu, a suprotno tužbenim navodima, dobiva otpadno željezo i aluminijske limenke isprešane radi lakšeg transporta, a koje onda prodaje tvrtki koja kupuje otpad. Prodajom otpada ne ukida se status otpada. Tuženik ističe da je odredbama članka 20. st.1. Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži (Narodne novine 88/15, 78/16, 116/17) propisano da obradu otpadne ambalaže u RH obavlja pravna ili fizička osoba koja je  ishodila odgovarajuću dozvolu za gospodarenje otpadom za obradu otpadne ambalaže sukladno Zakonu, te na temelju ovlaštenja Ministarstva sklopila ugovor s Fondom. Sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom, tuženik izdaje ovlaštenje iz čl. 71. st.1. osobi koja uz ispunjenje ostalih uvjeta dokaže da se u točno definiranom tehnološkom procesu sa postrojenjem i opremom dobiva novi proizvod ili sirovina koja prestaje biti otpad. U godišnjem operativnom programu rada za obradu metalne ambalaže navedeno je da je pogon za obradu obiju vrsta ambalaže isti, ali finalni proizvod su otpaci, odnosno aluminijski otpaci i otpaci od željeza. Nadalje, ističe kako je  opis obrade metalne ambalaže u godišnjem operativnom programu  opisan na slijedeći način: " razvrstani ambalažni otpaci prevoze se do preše zasebno gdje se prešanjem formiraju bale veličine 1100 100 700mm. Takve bale od željeznih i aluminijskih otpadaka spremaju se na palete i spremne su za daljnji transport kupcu, odnosno nalaze se na tržištu, pri čemu prestaju biti otpad i postaju sirovina". Tuženik u odnosu na ovako opisani proces navodi kako  samim stavljanjem na tržište željezni i aluminijski  otpaci ne prestaju biti otpad, a u prilog čemu govori i otpremnica računa tužitelja … iz koje je vidljivo da tužitelj društvu C. d.o.o. otprema otpadno željezo. Obzirom na navedeno, nedvojbeno je da tužitelj obradom otpada ključnog borja … dobiva sortirani otpad u balama koji dalje prodaje kao otpad. U odnosu na navode tužitelja glede cijene po kojoj prodaje obrađenu ambalažu tvrtki P., tuženik ističe kako činjenica da nešto prodaje po višoj vijeni ne predstavlja dokaz da  obradom izdvaja čistu sirovinu, odnosno da dobiva novi proizvod. Osim toga tvrtka P. d.o.o. i trguje otpadom što je razvidno na mrežnim stranicama iste.

 Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao i prijedlog za donošenje privremene mjere.

U ovom sporu Sud je održao ročišta glavne rasprave dana 5. studenog 2019.,  9. prosinca 2019., 13. siječnja 2019. i 17. srpnja 2020. godine čime je strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS).

Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika, te je  odbio prijedlog tužitelja da se u dokazne svrhe odredi vještačenje po sudskom vještaku za područje zaštite i sigurnosti, odnosno vještaku kemijske tehnologije, te saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja, odnosno prokurista tužitelja, držeći da se i bez izvođenja navedenih dokaza može donijeti zakonita odluka u ovoj pravnoj stvari.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

Prije svega, a u odnosu na navode tuženika o nepravodobnosti tužbe, valja reći kako su isti neosnovani. Naime, uvidom u dostavnicu koja prileži spisu tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu, utvrđeno je kako je tužitelj rješenje tuženika od 16. svibnja 2019. godine, zaprimio dana 29. svibnja 2019. godine. budući da je tužbu podnio dana 27. lipnja 2019.godine, predajom preporučene pošiljke pošti, to je neosporno da je tužba podnesena u roku propisanom čl. 24. st.1 ZUS-a, te su se stekli uvjeti za donošenje meritorne odluke o zahtjevu tužitelja.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tuženik objavio javni poziv za podnošenje zahtjeva za davanje ovlaštenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike osobama koje namjeravaju sklopiti ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za obavljanje usluge obrade otpadne ambalaže.

Tužitelj je dana 20. ožujka 2019. godine  podnio zahtjeve sukladno navedenom javnom pozivu a uz koje je priložio između ostalog i izvadak iz sudskog registra, važeću dozvolu za gospodarenje otpadom za obradu vrste otpadne ambalaže  i to dozvolu za gospodarenje otpadom Klasa: UP/I-351-02/15-01/05 Urbroj: 2198/1-07/3-15-6 od 4. studenog 2015. godine, te rješenje o izmjeni/dopuni dozvole Klasa: UP/I-351-02/15-01/05 Urbroj: 2198/1-07/4-18-24  od 4. srpnja 2018. godine,  Elaborat gospodarenja otpadom, popis i stručni profil zaposlenika i dokaz o njihovom zaposlenju, Godišnji operativni program rada tvrtke za oporabu metalne ambalaže iz ožujka 2019. godine za obradu otpadne ambalaže- metalne ambalaže od aluminija i metalne ambalaže od željeza.

Tuženik je odbio zahtjev tužitelja, uz obrazloženje kako iz Elaborata gospodarenja otpadom, točnije iz opisa obavljanja tehnološkog procesa ne proizlazi da se navedenim postupcima izdvaja čista sirovina bez primjesa drugih ambalažnih materija  i nečistoća, odnosno da je tim postupkom dobiven novi proizvod ili sirovina, već proizlazi da se dobiva sortirani otpad (usitnjen i baliran) koji se dalje prodaje kao otpad, a što proizlazi iz otpremnice  računa … prema kojoj tužitelj otpadno željezo otprema tvrtki C. upravo kao otpad, dakle da iz dokumentacije priložene uz zahtjev proizlazi da se nakon usitnjavanja  usitnjavanja ambalaže i izdvajanja aluminija od željeza (tj. nakon mehaničke  obrade otpada) dobiva  aluminijski, odnosno željezni otpad, što u konačnici znači da tužitelj ne ispunjava uvjete iz Javnog  poziva, odnosno iz članka 71. i 72. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/13, 73/17 i 14/19).

S ovakvim stavom tuženika suglasan je i ovaj sud, naime iz dostavljenih dokaza i za ovaj sud proizlazi utvrđenim kako tužitelj obradom  otpada ne izdvaja čistu sirovinu bez primjesa drugih ambalažnih materijala, niti obradom dobiva novi proizvod ili energiju, već samo mehanički obrađuje otpadnu željeznu i aluminijsku ambalažu, na kraju kojeg procesa, kako je to naznačeno u Godišnjem operativnom programu rada za obradu metalne ambalaže koji je od strane tužitelja priložen uz zahtjev od 20. ožujka 2019. godine, i dalje dobiva otpad. Naime, u tom programu se detaljno opisuje postupak  obrade metalne ambalaže te se navodi kako se miješani ambalažni otpad ubacuje u grotlo trgalice  u kojoj se materijal usitnjava, nakon čega se usitnjeni i rastrgani otpad prebacuje na traku za odvajanje gdje se uz pomoć uređaja Gauss magneta provodi razdvajanje željeznih ambalažnih otpadaka od onih aluminijskih, pri čemu se razvrstani ambalažni otpaci zasebno provode do preše, gdje se prešanjem formiraju bale od željeznih i aluminijskih otpadaka koje se spremaju na palete, spremne za daljnji transport. Dakle, riječ je o mehaničkoj obradi na kraju  koje se, prema sadržaju samog Godišnjeg operativnog programa, dobiva otpad. Istina, u navedenom programu se napominje kako na kraju procesa navedeni željezni i aluminijski otpaci, balirani spremni za transport kupcu, pri čemu prestaju biti otpad i postaju sirovina. U odnosu na navedeno valja reći kako činjenica da takav otpad ima svoju komercijalnu vrijednost ne znači, kako to ispravno navodi tuženik, da pritom prestaje biti otpad, odnosno da se dobiva novi proizvod ili sirovina koja obradom prestaje biti otpad.

U odnosu na navode tužitelja kako  osporeno rješenje nije obrazloženo sukladno članku 98. st.5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09), valja reći kako su isti neosnovani jer je u obrazloženju jasno navedeno zbog čega je odbijen zahtjev tužitelja, te je tuženik u odgovoru na tužbu kao i u podnescima dostavljenim tijekom trajanja ovog spora odgovorio na tužbene navode tužitelja.

Kako je tuženik iz dokumentacije predane uz zahtjev izveo zaključak da tužitelj svojim postupkom obrade ambalaže ne dobiva  novi proizvod, energija ili sirovina koja obradom prestaje biti otpad  u smislu odredbe čl. 72. stavka 1. točke 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, to po ocjeni ovog suda nije bilo potrebe da se tužitelja poziva na dostavu dokumentacije prema odredbi čl. 47. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, pa se i taj tužbeni navod tužitelja ocjenjuje neosnovanim.

Obzirom na navedeno, sud osporeno rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je istim dano ne može ocijeniti nezakonitim, pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Tužitelj je predložio i donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se naložilo tuženiku donošenje privremenog rješenja kojim će tužitelju izdati ovlaštenje za obavljanje usluge obrade metalne ambalaže od aluminija i otpadne metalne ambalaže od željeza do pravomoćnog okončanja  ovog upravnog spora. Sud je odbio takav prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere, jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 47. ZUS-a, a budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta, tim više što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, što znači da tužitelj nije dokazao vjerojatnost svoje tražbine. Naime, privremena mjera institut je koji se prije svega primjenjuje u ovršnom postupku te je ista, kao mjera osiguranja, uvedena u upravni spor tek stupanjem na snagu ZUS 1. siječnja 2012., kojim detaljnije nisu razrađena pravila temeljem kojih upravni sudovi izdaju privremene mjere, zbog čega sudska praksa upućuje na primjenu Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), kojim se uređuju procesnopravni i materijalnopravni odnosi u postupku prisilnog sudskog osiguranja tražbina, time da se njegove odredbe primjenjuju, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano (članak 1.).

Kako ZUS nije drukčije propisano, iz navedenog slijedi da se na privremene mjere u upravnom sporu odgovarajuće primjenjuju i opća pravila OZ-a, prema kojima se privremene mjere određuju, u prvom redu, zbog prisilnog osiguranja novčanih i nenovčanih tražbina, a sud ih može odrediti prije pokretanja sudskog ili upravnog postupka ili nakon pokretanja tih postupaka (članak 341. stavak 1. OZ-a). Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (članak 346. OZ-a).

Kako u konkretnom slučaju tužitelj kao predlagatelj osiguranja, po ocjeni ovog suda nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema tuženiku (protivniku osiguranja) to je i njegov zahtjev za određivanjem privremene mjere valjalo odbiti kao neosnovan.

Odluka o trošku u točki 2. izreke rješenja temelji se na članku 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

 

U Splitu,  21. srpnja 2020.     

 

Sutkinja

Ana Jurišić,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Zrinka Pivac