Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2507/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jadranki Toša Berečić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja M. L. (OIB; ...) iz G., ..., koga zastupa OD H. i partneri iz S. B., protiv tužene R. H., M. p. (OIB: ...), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S. B., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 24. svibnja 2019., poslovni broj P-962/2014-46, 21. srpnja

2020.,

r i j e š i o j e

I/ Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 24. svibnja 2019.,
poslovni broj P-962/2014-46 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II/ O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

‟I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. H. za M. p., ..., Z., da tužitelju M. L., ..., V. K., na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 kn sa zz kamatama tekućim od 18.3.2014.g. do isplate po stopi zat.kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli na koje troškove teku zz kamate od dana presuđenja do isplate po stopi zat.kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena, a sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju M. L. da tuženoj R. H. naknadi troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn u roku od 15 dana.”

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu

2

Poslovni broj Gž-2507/2019-2

na ponovno suđenje ili da se preinači i tužbeni zahtjev uvaži, uz naknadu tužitelju troška
parničnog i žalbenog postupka.

Tužena nije podnijela odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete
nastale povredom prava osobnosti u vidu duševnih boli zbog povrede prava na slobodu i jer
mu je povrijeđeno dostojanstvo za vrijeme pritvora i izdržavanja kazne zatvora u razdoblju od

11. veljače 2008., do 21. rujna 2012., u I. z. Zatvoru u O., C. za d. u Z. i Zatvoru u G.

Tužitelj tvrdi da je u navedenim ustanovama boravio u sobama neadekvatne površine,
ispod standarda propisanog hrvatskim pozitivnim pravom, te u higijenski i zdravstveno
neprihvatljivim uvjetima pa zahtijeva da mu tuženica na ime naknade štete isplati iznos od

50.000,00 kuna.

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio, a isto proizlazi iz
predmeta spisa:

- da je tužitelj u Zatvoru u O. boravio od 13. veljače 2008., do 15. siječnja 2010. i da je u razdoblju od 13. veljače 2008. do 7. kolovoza 2008. bio u sobi broj 16, ukupne površine 18 m2, zajedno sa još pet osoba, a od 7. kolovoza 2008. do 8. kolovoza 208. je bio u
sobi ukupne površine 25 m2, odnosno 85,50 m3, u kojoj je boravio sa 9 osoba, da je od 8.
kolovoza 2008. do 8. rujna 2009. bio smješten u sobi broj 23, veličine 18 m2, gdje je boravio
sa još 5 pritvorenika, a od 8. rujna 2009. do 15. siječnja 2010. u sobi broj 16, veličine 18 m2, u
kojoj je bilo još 5 osoba,

- da je u C. za d. u Z. bio smješten u sobi broj 84 s još 5 do 7 zatvorenika, da u sobi postoje četiri prozora koji se mogu otvoriti, čime je omogućeno prozračivanje i dotok danjeg svjetla, da je u sobi stol, a higijenu soba da održavaju sami zatvorenici, te da im je omogućen svakodnevni boravak na svježem zraku i to u trajanju od 2 sata; da zatvorenici dnevne obroke konzumiraju u svojim sobama i da su im osigurana najmanje tri obroka dnevno od najmanje 3000 kalorija dnevno, a sastav i hranidbenu vrijednost hrane da nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke,

- da je tužitelj u Zatvoru u G. u razdoblju od 22. prosinca 2011. do 21. rujna 2012., da su sve prostorije u kojima je tužitelj boravio opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, a koje grijanje ovisi o vremenskim prilikama, da zatvorenici sukladno dnevnom rasporedu određeni dio dana borave izvan svojih soba na svježem zraku.

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su zatvorske
ustanove u kojima je tužitelj za vrijeme pritvora, odnosno izdržavanja kazne zatvora bio
smješten bile prekapacitirane i da tužitelj za većinu vremena izdržavanja kazne zatvora,
odnosno boravka u pritvoru, a s obzirom na broj osoba u pojedinim sobama, nije imao
preporučenih 4,00 m2 prostora po osobi. Međutim, po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj za
boravka tužitelja u Zatvoru u O. i C. za d. u Z., nije morao cijeli dan boraviti u spavaonici, slobodno vrijeme je mogao provoditi također izvan spavaonice, baviti se raznim organiziranim aktivnostima, organizirana su mu tri redovna obroka, bila mu je dostupna pitka voda, a čistoća sobe i sanitarnog čvora je ovisila o korisnicima sobe i sanitarnog čvora jer su sami oni čistili taj prostor, time da su im sredstva za čišćenje bila

3

Poslovni broj Gž-2507/2019-2

osigurana, tako da je ograničenost prostora spavaonice nadoknađena slobodom kretanja koju je tužitelj uživao u toku dana.

Stoga je prvostupanjski sud konačno zaključio da postupanje tužene prema tužitelju
nije bilo ponižavajuće, niti je njegovo trpljenje prešlo neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja
koja proizlazi iz položaja legitimnog lišenja slobode u kojem se nalazi tužitelj te da psihičke
smetnje na koje se tužitelj žalio, nisu dovele do narušenja njegova duševnog zdravlja. Vezano
za eventualno proživljenje duševne boli zbog povrede dostojanstva, u odnosu na navedeno
potraživanje nastupila je zastara temeljem odredbe čl. 230. st. 1. ZOO/05. Ujedno iz
provedenog medicinskog vještačenja, s tim da je vještak saslušan, prvostupanjski sud utvrđuje
da kod tužitelja nema psihičkih smetnji, kao posljedice uvjeta u zatvoru, već su iste posljedica
kaznenog djela na njegove životne prilike.

Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva ne može se za sada prihvatiti.

Mjerodavno pravo za odluku o odgovornosti tuženice za naknadu štete koju tužitelj
potražuje u ovom sporu su odredbe Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90,
135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni
tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija) i Zakona o izvršavanju kazne zatvora
("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 -
pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje: ZIKZ).

Prema odredbi čl. 23. st. 1. Ustava, nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku
zlostavljanja, a prema odredbi čl. 25. st. 1. Ustava, sa svakim se uhićenikom i osuđenikom
mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

Odredbom čl. 3. st. 1. Konvencije je propisano da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

U primjeni ZIKZ-a od posebnog značenja su odredbe:

- čl. 3., kojom je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može
ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja
kazne i u postupku propisanom tim zakonom (st. 2.) i da ograničenja temeljnih prava
zatvorenika iz ovoga zakona moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (st. 4.),
- čl. 9. st. 1., kojom je propisano da se kazna zatvora izvršava na način koji
zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva te da su zabranjeni i kažnjivi postupci
kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, te
liječničkim ili znanstvenim pokusima,

- čl. 14., kojom je propisano pravo zatvorenika na boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno,

- čl. 74., kojom je propisano da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim,
higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama (st. 1.), da se zatvorenika u
pravilu smješta u zasebnu prostoriju, da se zajednički mogu smjestiti zatvorenici za koje se
pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava
zasebna postelja i da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni
boravak (st. 2.), da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno
prostrane i da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora
(st. 3.), da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno

4

Poslovni broj Gž-2507/2019-2

svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid (st. 4.), da kaznionice i zatvori moraju
imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim
uvjetima kad god to zatvorenici žele (st. 5) i da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom
zatvoreniku (st. 5.),

- čl. 76. st. 3., kojom je propisano da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje
tijela i da se od njih zahtijeva održavanje osobne higijene, u koju svrhu im se mora osigurati
vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i
posteljine,

- čl. 78. st. 1., kojom je propisano da se zatvoreniku u pravilnim razmacima
osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom
zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla
koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i
kulturnim zahtjevima, te

- čl. 96., kojom je propisano da kaznionica odnosno zatvor moraju osigurati prostor i
opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena zatvorenika (st. 1.) i da kaznionica
odnosno zatvor organiziraju različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i
kulturnih potreba zatvorenika (st. 2.).

Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da nedostatak propisanog osobnog
prostora po zatvoreniku (veličine 4 m2 i 10 m3) sam po sebi automatski ne znači povredu
prava osobnosti koja bi opravdavala dosudu naknade štete koju tužitelj potražuje u ovom
postupku.

Načelna stajališta u vezi s uvjetima u zatvoru Europski sud za ljudska prava (dalje:
ESLJP) je utvrdio u predmetu M. protiv H. [Vv] (br. 7334/13, presuda od 20.listopada 2016.), koja načelna stajališta slijedi i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017., broj: U-III-181/2017 od 19. travnja 2018. i broj: U-III-1630/2017 od 30. svibnja 2018., u kojima su u vezi s prenapučenosti zatvora utvrđeni relevantni standardi koji su od značenja za odluku o tome kada postoji povreda članka 3.
Konvencije zbog nedostatka osobnog prostora.

Konkretno, kod procjene nastanka povrede čl. 3. Konvencije zbog uvjeta u zatvorima,
moraju se uzeti u obzir sljedeća tri elementa: a) svaki zatvorenik pojedinačno mora imati
svoje mjesto za spavanje u ćeliji; b) svatko mora raspolagati s najmanje 3 m2 podne površine;
c) ukupna površina ćelije mora biti takva da omogućava zatvorenicima / pritvorenicima da se
slobodno kreću između namještaja.

Nepostojanje bilo kojeg od gore navedenih elemenata stvara samo po sebi jaku
pretpostavku da su uvjeti u zatvoru/pritvoru ponižavajuće postupanje i u suprotnosti s čl. 3.
Konvencije.

Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne zatvora boravio u
prostornim uvjetima koji ne odgovaraju propisanom standardu od 4 m2 podne površine,
štoviše da je u određenom razdoblju raspolagao s manje od 3 m2 podne površine.

Kada raspoloživi prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u zatvorima u
kojima boravi više zatvorenika, prema načelnom stajalištu ESLJP, nedostatak osobnog
prostora smatra se toliko ozbiljnim da se pretpostavlja povreda prava zajamčenog odredbom
čl. 3. Konvencije. U takvom slučaju teret dokaza da povrede prava nije bilo prelazi na tuženu,
koja može oboriti tu pretpostavku dokazivanjem da su postojali čimbenici koji mogu

5

Poslovni broj Gž-2507/2019-2

prikladno nadomjestiti skučen osobni prostor, a odnose se na ukupnu kvalitetu smještaja i boravka zatvorenika u pojedinoj zatvorskoj ustanovi.

Tako je na tuženoj bio teret dokazivanja da su postojale kumulativno slijedeće okolnosti:

- da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena
i minimalna,

- da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan smještajne
prostorije i prikladnim aktivnostima izvan smještajne prostorije,

- da je zatvorenik smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom
ustanovom za izdržavanje kazne zatvora i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova
boravka u zatvoru.

U slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj smještajnoj prostoriji u kojoj zatvoreniku
stoji na raspolaganju od 3 do 4 m2 osobnog prostora, takav skučeni prostor ipak ostaje snažan
čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda
prava utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim neodgovarajućim fizičkim
uvjetima boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama i drugom boravku
na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne
temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, korištenje društvenih prostorija u
zatvoru te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

Pritom treba reći da ocjena o tome predstavlja li određeno postupanje povredu
dostojanstva u kontekstu prava osuđenika/zatvorenika/pritvorenika ovisi o svim okolnostima
konkretnog slučaja i da sud kod ocjene treba voditi računa kako o objektivnim tako i o
subjektivnim kriterijima (fizički i psihički utjecaj određenog postupanja na konkretnu osobu),
te o osobnim karakteristikama određene osobe (dob, spol, zdravstveno stanje itd. – tako u
odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017.).
Konkretno, vezano za zdravstveno stanje tužitelja, izveden je dokaz medicinskim
vještačenjem na okolnosti da li je došlo do narušenja psihičkog zdravlja kod tužitelja koje se
može povezati kao posljedica boravka istog u zatvorskim ustanovama i uvjeta u ustanovama.
Vještak je zaključio da se posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), tužitelju dijagnosticiran
2,5 mjeseca po izlasku iz istražnog zatvora (dijagnoza postavljena u travnju 2010.), ne može
dovesti u vezu s uvjetima u zatvoru, niti ga, kao i depresivni poremećaj tužitelja, ne mogu
dovesti u vezi s uvjetima u zatvoru, niti ih smatrati posljedicom boravka tužitelja u zatvorskoj
ustanovi u O., za koju je, između ostaloga, utvrđen nedostatak odgovarajućeg smještaja u odnosu na površinu i volumen soba, koji nije kompenzirani ostalim čimbenicima (boravkom
na svježem zraku i zadovoljenju higijenskih potreba).

Imajući na umu navedena načelna stajališta ESLJP i Ustavnog suda Republike
Hrvatske, koja su relevantna za ocjenu je li kod tužitelja zbog ponižavajućeg postupanja za
vrijeme izdržavanja kazne zatvora došlo do povrede prava osobnosti te okolnost da je tužitelj
u spornom razdoblju boravio u različitim zatvorskim ustanovama, a unutar pojedine ustanove
u više smještajnih prostorija, u kojima su bili različiti uvjeti kako u pogledu veličine osobnog
prostora zatvorenika, tako i drugih navedenih čimbenika, u postupku je bilo potrebno utvrditi
za svaku pojedinu ustanovu tijekom razdoblja boravka tužitelja u njoj li došlo i u kojoj mjeri
do povrede odredbe čl. 3. Konvencije, a koja se očituje kroz veličinu osobnog prostora (manje
od 3 m2, odnosno 3 do 4 m2) i je li bilo elemenata za isključenje odgovornosti tužene u smislu
svih navedenih relevantnih čimbenika ili nije.

6

Poslovni broj Gž-2507/2019-2

Kako prvostupanjski sud nije u potpunosti pravilno utvrdio sve važne činjenice o
kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava o postavljenom tužbenom zahtjevu, valjalo
je na temelju odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o primjedbama iznesenim
u ovoj ukidnoj odluci, detaljno raspraviti i utvrditi sve okolnosti koje su važne za odluku o
postojanju zakonskih pretpostavki za naknadu štete tužitelju, a posebice s obzirom na
razdoblja u kojima je tužitelj raspolagao s manje od 3 m2 osobnog prostora i s obzirom na
razdoblja u kojima je tužitelj raspolagao između 3 m2 i 4 m2 osobnog prostora, time da će pri
ocjeni postojanja povrede prava osobnosti na dostojanstvo tužitelja imati u vidu i ukupnu
kvalitetu života u svakoj zatvorskoj ustanovi te će, u slučaju da nađe ispunjenima
pretpostavke za naknadu štete, odlučiti i o visini zatražene naknade. Sve to nakon pažljive
ocjene već izvedenih dokaza, a posebno dobivenih podataka o boravku tužitelja u raznim
zatvorskim ustanovama (str. 356-361), te po potrebi i izvođenjem dokaza predloženih po
tužitelju tijekom prvostupanjskog postupka (novo medicinsko vještačenje, saslušanje
predloženih svjedoka), u cilju donošenja nove, za zakonu osnovane odluke.

O troškovima žalbenog postupka, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Osijek, 21. srpnja 2020.

Sudac

Jadranka Toša Berečić, v.r.

Broj zapisa: 17898-50200

Kontrolni broj: 04fe2-c96ca-bbe77

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=JADRANKA TOŠA-BEREČIĆ, L=OSIJEK, O=ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.