1

                            Poslovni broj: Gž-341/2020-2

Poslovni broj: Gž-341/2020-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Alena Lazara, u pravnoj stvari tužitelja P. P. d.o.o., OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz P., protiv tuženika P. G. iz R. N., zastupanog po punomoćniku E. Z., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-370/2019-14 od 23. rujna 2019. godine, 21. srpnja 2020.,

r i j e š i o  j e  

Uvažava se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-370/2019-14 od 23. rujna 2019. godine ukida i odbacuje tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbe u iznosu od 590,62 kn (slovima: petsto devedeset kuna i šezdeset dvije lipe), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog ovoga suda poslovni broj 11 Pl-63/2019-2 od 11. veljače 2019. koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 100,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od 26. kolovoza 2011. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 775,00 kuna, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 206,25 kuna kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu da nadoknadi troškove postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Tuženik ne navodi u žalbi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu pa je ovaj sud je primjenom odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst,  25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) uzeo da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu.

Suprotno žalbenim navodima da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a time da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, ovaj sud ispitujući je po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a nije utvrdio da je takva povreda počinjena.

Međutim, prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, između ostalog, pazi i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a kojom je propisano da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.).

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZPP-a, sud  do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

Postupak u ovom predmetu započet je tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, a po kojem prijedlogu je sud prvog stupnja izdao platni nalog broj Pl-63/2019-2 od 11. veljače 2019. godine i tuženiku naložio da plati tužitelju 100,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

Po prigovoru tuženika, sud prvog stupnja je pobijanom presudom u cijelosti održao na snazi platni nalog i naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 100,00 kn (točka I izreke) te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 775,00 kn (točka II izreke), a odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 206,25 kn (točka III izreke) i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka IV izreke).

Predmet spora je neplaćena parkirališna dnevna karta broj 347063 u iznosu od 100,00 kn. Radi se o slučaju potrošačkog ugovora.

Prema odredbi čl. 18. st. 1. Uredbe broj 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, koju je donio Europski parlament i Vijeće Europske unije dana 12. prosinca 2012. godine i koja se primjenjuje od 10. siječnja 2015. godine (dalje: Uredba), potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili pred sudom gdje potrošač ima domicil dok prema st. 2. istog članka, druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.

U konkretnom slučaju tuženik ima domicil u Republici Njemačkoj i prema Uredbi tužitelj je radi naplate svoje tražbine postupak mogao pokrenuti samo pred nadležnim tijelom u Republici Njemačkoj.

Dakle, u ovom slučaju potrošačkog ugovora na ugovorni odnos stranaka treba primijeniti Uredbu po kojoj sudovi u Republici Hrvatskoj nisu nadležni za postupanje u ovakvoj vrsti postupka.

Budući da odlučivanje u ovoj vrsti spora ne ulazi u nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, sud prvog stupnja je trebao primjenom odredbe čl. 16. st. 3. ZPP-a proglasiti se nenadležnim, ukinuti provedene radnje, te odbaciti tužbu sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

Iz tih razloga ovaj sud je usvojio žalbu tuženika i primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

Obzirom da je ovaj sud ukinuo pobijanu presudu i odbacio tužbu, odlučio je i o troškovima cjelokupnog postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

Tuženik je zatražio za sastav žalbe temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), iznos od 312,50 kn zajedno s PDV-om od 78,12 kn te iznos sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 100,00 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn, odnosno ukupno iznos od 590,62 kn koji trošak mu se primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđuje.

Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 21. srpnja 2020.