- 1 -              Revt 407/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 407/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika F. T. d.o.o. iz S. V., J. na D., Republika Slovenija, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu D., T. i B. d.o.o. u Z., protiv tuženika-protutužitelja P. H. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi isplate, te po protutužbi radi činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5327/13-3 od 2. lipnja 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3719/11 od 30. srpnja 2012., u sjednici održanoj 21. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5327/13-3 od 2. lipnja 2015. kojom je potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3719/11 od 30. srpnja 2012. i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5327/13-3 od 2. lipnja 2015. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3719/11 od 30. srpnja 2012. i usvojen protutužbeni zahtjev tuženika.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I.1. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) te je naloženo tuženiku platiti tužitelju 55.267,48 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 17. lipnja 2000. pa do isplate kao što je to pobliže navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 1.574.167,92 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno pod toč. I.2. prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan. Ujedno je prvostupanjskom presudom odbijen i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) kojim je tražio da mu se kao vlasniku stave na slobodno raspolaganje i dispoziciju u ispravnom stanju alati koji se sastoje od geokorton spreja, zatvarača za fiolu, alata za aplikator – tijelo, alat za aplikator – pokrov, alat za zavor – PP, alat za zavor – PP s rupom, alat za puhanje kanistar 10 l, alat za čep za kanistar, te eventualno kumulirani zahtjev za isplatu 19.250,00 EUR-a s kamatama, a odbijen je i zahtjev  tuženika za naknadu troškova parničnog postupka. Prvostupanjski sud je u toč. III. izreke odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I.2. izreke, dok je u toč. II. izreke drugostupanjske presude uvažena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I.1. izreke te u toč. II. izreke i u dijelu toč. III. izreke kojim je odlučeno da tuženik snosi svoje parnične troškove te je u tom dijelu suđeno na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja i za iznos od 55.267,48 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno pod toč. II.1. drugostupanjske presude, a ujedno je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika te je tužitelju naloženo da tuženiku stavi na slobodno raspolaganje i dispoziciju te u ispravnom stanju alate koji se sastoje od geokorton spreja, alat za zatvarač za fiolu, alat za aplikator – tijelo, alat za aplikator – pokrov, alat za zavor – PP, alat za zavor – PP s rupom, alat za puhanje kanistar 10 l i čep za kanistar, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.287,00 kn. U toč. II.3. drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 98.265,63 kn kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj navodeći da ju podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a odbije protutužbeni zahtjev tuženika, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, a podredno da se ista odbije kao neosnovana.

 

Revizija tužitelja nije osnovana u dijelu u kojem se pobija drugostupanjska presuda kojom je djelomično potvrđena i preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev  tužitelja, a revizija tužitelja nije dopuštena u dijelu u kojem se pobija drugostupanjska presuda kojom je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP u vezi čl. 497a ZPP revizija je dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 500.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pritom u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U ovoj pravnoj stvari vidljivo je da je predmet spora tužbenog zahtjeva potraživanje tužitelja za isplatu ukupno 1.629.435,40 EUR-a, dok je predmet spora protutužbenog zahtjeva predaja u posjed pokretnih stvari i gdje je postavljen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 19.250,00 EUR-a ukoliko ne bi bio prihvaćen tužbeni zahtjev za predaju u posjed pokretnina.

 

Slijedom navedenog, proizlazi da je u odnosu na tužbeni zahtjev dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, i to bez obzira što tužitelj reviziju podnosi kao tzv. izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. U odnosu na protutužbeni zahtjev kao vrijednost predmeta spora potrebno je uzeti iznos od 19.250,00 EUR-a koji se potražuje eventualno kumuliranim zahtjevom ako ne bi bio osnovan zahtjev za predaju u posjed stvari. Stoga je u odnosu na protutužbeni zahtjev, obzirom da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 497a ZPP te vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev ne prelazi iznos od 500.000,00 kn, dopuštena tzv. izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Revident je u reviziji naveo slijedeća materijalnopravna pitanja:

 

1. Predstavlja li povjeravanje izvršenja dijela obveza iz ugovora o djelu trećoj osobi – podizvođaču u svojoj suštini ugovor o preuzimanju ispunjenja sukladno čl. 453. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96 i 91/96 – dalje: ZOO), ugovor o preuzimanju duga iz čl. 446. ZOO ili ugovor o ustupu ugovora iz čl. 145. ZOO?

 

2. Stječe li ugovorna strana koja je svoje obveze iz ugovora potpuno ili djelomično ispunila, raskidom ugovora pravo zahtijevati povrat onoga što dala (čl. 132. ZOO)?

 

Dakle, u odnosu na protutužbeni zahtjev revident postavlja pravna pitanja koja su vezana za raskid spornog ugovora i pravne učinke tog ugovora, slijedom čega proizlazi da ta pitanja nisu važna za odluku o protutužbenom zahtjevu jer ista ne ovisi o odgovoru na tako postavljena pravna pitanja. Naime, drugostupanjski sud svoju odluku kojom prihvaća protutužbeni zahtjev temelji na tome da je tuženik vlasnik spornih pokretnina slijedom čega mu tužitelj te pokretnine mora predati u posjed. Odluka o protutužbenom zahtjevu ne ovisi o tome tko je odgovoran za raskid ugovora i pravne posljedice raskida ugovora.

 

Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odbaciti reviziju tužitelja u dijelu u kojem pobija drugostupanjsku odluku u odnosu na protutužbeni zahtjev jer postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je valjalo riješiti kao u izreci.

 

Pobijana drugostupanjska presuda temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana je u dijelu kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja je zahtjev tužitelja za naknadu štete uslijed prijevremenog raskida ugovora i to u vidu izmakle dobiti u očekivanoj vrijednosti koju bi ostvario u razdoblju od dvije i pol godine trajanja tog ugovora, kao i u odnosu na vrijednost investicija, rada, materijala, troškova i drugih ulaganja tužitelja u razvoj i proizvodnju za proizvode i alat tuženika. Tužitelj je reviziju izjavio u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP navodeći dva materijalnopravna pitanja slijedom čega proizlazi da ističe samo revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a u odnosu na koje ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.

 

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5327/13-3 od 2. lipnja 2015.

 

Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 21. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.