- 1 -              Revd 1732/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1732/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz S., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik iz S., protiv I. tuženika V. B. iz Z., (OIB: ...) i II. tuženice A. B. iz Z., koje zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz S., radi utvrđenja vlasnika idealnih dijelova cijeline zemljišta te ovlašćivanja izvršiti upis, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1543/2018-2 od 21. siječnja 2020. kojima je potvrđena presuda sa rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru posl. br. P-4369/2017 od 29. prosinca 2017., u sjednici održanoj 21. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Tuženicima se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odlukama kojima su odbijeni zahtjevi:

 

- da se tužitelj ovlasti „bez dozvole tuženika izvršiti upis predmetnih nekretnina na svoje ime za 3/30 idealnih dijelova cjeline, uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženika V. B.“,

 

- da se tužitelj ovlasti „bez dozvole tuženika izvršiti upis predmetnih nekretnina na svoje ime za 14/47 idealnih dijelova cjeline, uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženice A. B.“,

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba sa tužbenim zahtjevima:

 

- na utvrđenje da je tužitelj „vlasnik za 3/30 idealnih dijelova cjeline zemljišta označenog kao čest. zgr. 128 površine 32 m2 i vlasnik za 3/30 idealnih dijelova cjeline zemljišta označenog kao čest. zgr. 130/1 površine 18 m2, upisanog u z.u. 985, položenog u k.o. S.“,

 

- na utvrđenje da je tužitelj „vlasnik za 14/47 idealnih dijelova cjeline zemljišta označenog kao čest. zgr. 130/2 površine 47 m2, upisanog u z.u. 709, položenog u k.o. S.“,

 

dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak od 3.925,00 kn.

 

Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja dopusti revizija zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnom pitanju o kojem sudska praksa nije jedinstvena.

 

Tuženici su odgovorili na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i predložili „ne dopustiti reviziju“.

 

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda sa rješenjem donesena je 21. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu nije naznačio određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanje iz njegovog prijedloga:

 

- kada osporena presuda nije temeljena (kako to predlagatelj pogrešno drži i sugerira u prijedlogu postavljenim pitanjem prihvatiti) na shvaćanju da je jednim tužbenim zahtjevom (iz jedne odluke suda) traženo „utvrđenje prava vlasništva nekretnina (temeljem stjecanja vlasništva kupoprodajnim ugovorom sklopljenim prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) - a drugim, iz druge odluke, one koju uspoređuje sa ovom (zbog odluke o pitanju postoji li povreda u suđenju o već pravomoćno presuđenoj stvari ili „ne dva puta o istome“), „utvrđenje vlasništva nekretnina (temeljem dosjelosti i temeljem građenja) te posljedično trpljenje uknjižbe na ime tužitelja od strane tuženika“ - jer je temeljena na nečemu drugome: da se „ovdje radi o subjektivnom i objektivnom identitetu spora“ obzirom da je u obje odluke koje se uspoređuju „ista“ činjenična osnova na kojoj su temeljene - ali i da su iste i pravne osnove po kojima je suđeno o istim zahtjevima tužitelja (jer da je u jednom i drugom predmetu o sporu odlučeno polazeći od shvaćanja da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na institutu stjecanja vlasništva prijepornih nekretnina dosjedanjem i pravnim poslom, kupoprodajom),

 

- kada podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- kada revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanje iz prijedloga tužitelja nije važno za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Tuženicima nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 21. srpnja 2020.