- 1 -              Revr 733/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 733/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. S., odvjetniku u S., protiv tuženice R. H., ministarstva, Z., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-274/2018-2 od 22. ožujka 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-403/17 od 9. siječnja 2018., u sjednici održanoj 21. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-274/2018-2 od 22. ožujka 2018. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-403/17 od 9. siječnja 2018. kojom je suđeno:

 

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

I. Utvrđuje se da je tužiteljica I. P. iz S., OIB: …, u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u ministarstvu, OIB: … , …, … Z.

 

II. Nalaže se tuženoj sklopiti ugovor o radu/donijeti rješenje o raspoređivanju na neodređeno vrijeme slijedećeg sadržaja u roku od 8 dana od donošenja presude.

 

RJEŠENJE O RASPOREDU

 

1. I. P., dipl. učitelj, s ostvarenim ukupnim radnim stažem od 14 godina, 11 mjesec i 16 dana, raspoređuje se dana (s danom pravomoćnosti ove presude), na neodređeno vrijeme, na radno mjesto stručni referent u pisarnici, samostalni izvršitelj u S. u ministarstvu.

 

2. Plaća imenovane službenice određuje se sukladno važećim aktima ministarstva.

 

3. Prava iz radnog odnosa određuju se sukladno važećim zakonskim aktima i aktima ministarstva.

 

III. Dužna je tužena naknaditi tužiteljici pričinjeni parnični trošak u roku od 8 dana od donošenja presude.

 

2. Nalaže se tužiteljici u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna).“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pobijajući je „iz svih zakonskih razloga“, s prijedlogom da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženice (u razdoblju od 2. veljače 2009. do 31. ožujka 2017.) te da se naloži tuženici da s tužiteljicom zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme ili da donese rješenje o raspoređivanju tužiteljice na radno mjesto stručni referent u pisarnici, samostalni izvršitelj u S., sadržaja koji je pobliže predložen tužbenim zahtjevom.

 

Neosnovano tužiteljica u reviziji opisno prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u smislu da prvostupanjska presuda proturječi sama sebi i nema razloga o odlučnim činjenicama, a što da drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom, budući da obje nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

Naime, ne postoji izričita proturječnost između sadržaja zaključenih ugovora među strankama i navoda obrazloženja presude prvostupanjskog suda o tome, budući da prvostupanjski sud na temelju ocjene sadržaja tih isprava, kao i činjenica koje su stranke učinile nespornima, zaključuje o pravnoj prirodi sklopljenih ugovora te, imajući u vidu zakonom propisanu proceduru prijama u državnu službu, o neosnovanosti tvrdnje tužiteljice da je među strankama zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u smislu odredbe čl. 12. st. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) odnosno zahtjeva za prijam u državnu službu na radno mjesto stručni referent u pisarnici.

 

Kako je pak drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja i za iste dao valjane razloge, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. ZPP. Inače revizijski navodi tužiteljice, a kojima se prigovora pravilnost i ocjena izvedenih dokaza te ujedno vrši i njihova procjena, sadrže prigovore činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, a u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Odredbom čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tužiteljica nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbe čl. 12. st. 7. ZR.

 

Ovakvo pravno shvaćanje tužiteljice ovaj sud ne prihvaća.

 

Odredbom čl. 12. st. 7. ZR propisano je da, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica zahtijeva utvrđenje da je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručni referent u pisarnici, a koje je radno mjesto službeničko radno mjesto i prijam na takvo radno mjesto, bilo na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme, uređen je odredbama Zakona o državnim službenicima (“Narodne novine”, broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/2012, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15 - dalje: ZDS) koje su u odnosu na taj prijam lex specialis. Pritom činjenica da su nižestupanjski sudovi, očitom omaškom u pisanju, naveli dijelom pogrešan naziv zakona („Zakon o državnim službenicima i namještenicima“ umjesto ispravno Zakon o državnim službenicima), ali su pravilno citirali službeno glasilo u kojima je isti objavljen, te njegove naknadne izmjene i dopune, kao i odredbe tog zakona koje se primjenjuju u konkretnom slučaju, ne znači pogrešnu primjenu materijalnog prava, već grešku u pisanju koju je moguće ispraviti u svako doba, a koja nije utjecala na zakonitost donesenih presuda.

 

Citiranim se zakonom uređuje radnopravni odnos između državnih službenika i države kao poslodavca, jedinstvena pravila koja reguliraju prijam u državnu službu, klasifikaciju radnih mjesta državnih službenika, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, napredovanje u službi kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika te određena pitanja od značaja za uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika. Odredbe toga zakona primjenjuju se, između ostalih, na državne službenike u tijelima državne uprave (čl. 2.).

 

Odredbom čl. 3. st. 3. ZDS propisano je da su državni službenici i osobe koje u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila zasnivanje radnog odnosa za radno mjesto na kojem se obavljaju upravo administrativni poslovi, pa se stoga nesumnjivo na zasnivanje radnog odnosa primjenjuju odredbe ZDS. Kako se tek na pitanja koja nisu uređena ovim ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju opći propisi o radu, očito je da s obzirom na uređenje službeničkih odnosa ZDS, nema mjesta primjeni ZR.

 

Kako se pretpostavke za prijam u državnu službu, način popunjavanja radnih mjesta, kao i sam postupak prijama u državnu službu regulirani ZDS, ali i povjeravanje obavljanja poslova na temelju ugovora o djelu (kao u konkretnom slučaju), pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužiteljica, kao pružateljica stručnih usluga, koja je s tuženicom zaključivala višekratne ugovore o djelu, ne može postati državni službenik bez provođenja propisanog postupka prijama u državnu službu prema pravilima redovitog ili izvanrednog postupka prijama, a kako je to izričito propisano odredbom čl. 62. st. 3. ZDS.

 

Zbog sveg navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 21. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.